KLASA: UP/II-008-07/21-01/833
URBROJ: 401-01/06-21-4
Zagreb, 7. prosinca 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci Broj: PPI-DO-4/2021 od 22. listopada 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci Broj: PPI-DO-4/2021 od 22. listopada 2021. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci odbijen je zahtjev ......... (dalje u tekstu: žalitelj) u kojem je zatražio od navedenog tijela javne vlasti odgovore na pitanja o tome je li navedeno tijelo javne vlasti zastupalo javnopravna tijela pred Upravnim sudom u Rijeci u sporovima iz službeničkih-radnopravnih odnosa te ukoliko jest o broju zastupanja, tijelu koje je zastupano i o oznaci pod kojom je pojedini spor vođen u razdoblju od 2010. do 2021. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što se zatražena informacija ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona.
Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavo žalbu u kojoj u bitnome navodi da mu je osporenim rješenjem odbijen zahtjev za pristup informacijama navođenjem kako njegov zahtjev u suštini predstavlja zahtjev za analizom postupanja tijela javne vlasti u dužem vremenskom razdoblju, a da navedeno ne predstavlja zakonsku obvezu Županijskog državnog odvjetništva. Navodi kako je osporeno rješenje nezakonito i pogrešno jer iz njegovog obrazloženja proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da se ne radi o traženju informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Žalitelj pojašnjava da se traženjem informacije u zakonskom smislu smatra i traženje informacije do koje bi se moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka, a da su državna odvjetništva dužna sukladno internom propisu voditi posebnu evidenciju zastupanja javnopravnih tijela u upravnim sporovima, pa da se zbog toga ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog tijela, jer se radi o podacima nastalim u djelokrugu tijela javne vlasti. Vezano za konkretni slučaj, dodaje da prvostupanjsko tijelo posjeduje traženu informaciju, jer se na temelju pojedinih izvješća svih Županijskih državnih odvjetništava sastavlja godišnje izvješće o radu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, a koje sadrži traženu informaciju. Nadalje, žalitelj navodi kako činjenica da izvješće koje Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci dostavlja Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ne sadrži samo podatke koje on traži, ne znači da se radi o traženju analize i stvaranju nove informacije, jer da pravo na pristup informaciji pretpostavlja pravo na dokumentaciju iz koje su razvidne informacije koje se traže odnosno presliku više dokumenta iz kojih bi on samostalnom obradom došao do traženih podataka. Osim navedenog, žalitelj ističe da nema nikakve zapreke da tijela javne vlasti na izvješćima prekriju sve ostale podatke na koje se ne odnosi zahtjev podnositelja, jer to ne bi bio dodatni napor tijela javne vlasti, već jednostavna radnja kojom se može doći do tražene informacije. Zaključno žalitelj navodi da iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: UsII-1/16 od 18. travnja 2016. godine proizlazi da je odlučna činjenica postoji li kao takva zatražena informacija, a da u konkretnom slučaju ona postoji u izvješću koje Županijsko državno odvjetništvo dostavlja Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, pa zbog pogrešne primjene članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama predlaže da se poništi osporeno prvostupanjsko rješenje. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili uvezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
U članku 18. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.
Slijedom navedenog, ostvarivanje prava na pristup informaciji u smislu gore citiranih odredbi predstavlja pristup već gotovoj, postojećoj informaciji i ne predstavlja obvezu tijela javne vlasti da daje odgovore na pitanja odnosno u predmetnom slučaju da istražuje podatke u već postojećim informacijama te da nakon toga iste kategorizira po godinama na način na koji je to navedeno u predmetnom zahtjevu u odnosu na državljanstvo i prebivalište, broj izdanih rješenja i ukupan iznos zaduženja. Pristup informaciji znači dobivanje preslike određenog dokumenta, snimke ili nekog drugog zapisa podataka i ne predstavlja obvezu tijela javne vlasti da obavlja određene radnje, odnosno izrađuje novu informaciju ili mišljenje, vrši analize, daje tumačenja i slično.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 20. listopada 2021. godine od Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci (u tijelu javne vlasti zaprimljen 21. listopada 2021. godine), zatražio da mu se dostavi sljedeće:
- je li Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci u razdoblju od 2010.-2021. godine zastupalo javnopravna tijela pred Upravnim sudom u Rijeci u sporovima iz službeničkih- radnopravnih odnosa koji su državni službenici tužbama pokrenuli protiv tih javnopravnih tijela u kojima su bili zaposleni (raspored, premještaj, prestanak službe i dr.),
- ukoliko je Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci u razdoblju od 20210.-2021. godine zastupalo javnopravna tijela pred Upravnim sudom u Rijeci moli da mu dostave broj zastupanja, naziv javnopravnog tijela koje je zastupano te sudske oznake pod kojim je vođen pojedini spor.
Također je utvrđeno da je povodom predmetnog zahtjeva Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci donijelo osporeno rješenje Broj: PPI-DO-4/2021 od 22. listopada 2021. godine kojim je odbilo zahtjev, temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što se zatražena informacija ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona. U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno da je u provedenom postupku utvrđeno da se zahtjevom ne traži informacija u smislu navedene odredbe nego da bi se prema zahtjevu trebalo izraditi analizu postupanja i donošenja odluka državnog odvjetništva u određenom dužem vremenskom razdoblju, ali da niti jedan propis ne obvezuje Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci da za potrebe trećih osoba izrađuje analize vlastitog postupanja, pa je stoga valjalo odbiti zahtjev kao neosnovan.
Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci se slijedom traženja Ureda povjerenika za informiranje iz akta KLASA: UP/II-008-07/21-01/833, URBROJ: 401-01/06-21-2 od 8. studenoga 2021. godine, u dopisu Broj: PPI-DO-4/2021 od 16. studenoga 2021. godine, dodatno očitovalo da tražene podatke iz predmetnog zahtjeva ne može na jednostavan način izvesti i ispisati iz programa u kojem se vode podaci o predmetima. U nastavku je pojašnjeno da bi se za dolaženje do traženih podataka trebalo fizički pregledavati svaki spis nadležnog odjela, a da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje odgovarajući zapis odnosno evidenciju kojom bi odgovorili na traženje žalitelja niti je obvezno voditi takvu evidenciju. Vezano za predmetno traženje, koje obuhvaća razdoblje od 2010.-2021. godine, posebno je istaknuto da sukladno članku 359. stavku 1. alineju 3. Poslovnika državnog odvjetništva („Narodne novine“, broj 128/19.) rok čuvanja građanskih i upravnih spisa uloženih u opći arhiv iznosi pet godina za spise koji se odnose na upravne sporove, radne sporove, smetanje posjeda, stambene sporove i ostale parnične sporove te zemljišnoknjižne predmete.
Uzimajući u obzir sve navedeno, u žalbenom je postupku zaključeno da se u predmetnom slučaju nije tražila informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je s obzirom na sadržaj i formu predmetnog zahtjeva razvidno da se uopće nije ni radilo o zahtjevu za pristup informacijama nego o traženju žalitelja da tijelo javne vlasti za period od 2010. do 2021. godine u svojim predmetima najprije pronađe podatke (ukoliko ih je bilo) o sporovima u kojima je zastupalo javnopravna tijela pred određenim sudom, zatim podatke o predmetima koji su se odnosili na službeničke-radnopravne odnose koji su protiv tih tijela pokrenuti od strane državnih službenika, a nakon što izvrši navedenu provjeru da iste zbroji, da navede nazive javnopravnih tijela te oznaku sudskog spora u takvim predmetima.
Stoga je u žalbenom postupku zaključeno da se predmetno traženje ne može smatrati traženjem informacije u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, bez obzira na razloge traženja korisnika, pri čemu se ističe da bi tvrdnje žalitelja iz predmetne žalbe o tome da tijelo javne vlasti ima zatražene podatke u svojim već postojećim izrađenim podacima/izvješću koje dostavlja na godišnjoj razini Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, u predmetnom slučaju imale smisla da je žalitelj zatražio pojedine takve dokumente (izvješća), međutim on ih nije zatražio, nego je od tijela javne vlasti tražio postupanje, dodatne aktivnosti i poseban trud da bi isto razradilo i kategoriziralo odnosno zbrojilo podatke koje bi prvo trebalo pronaći i to za dulje točno određeno vremensko razdoblje, s naznakom koje podatke treba navesti (naziv tijela, oznaka sudskog spora), a što ne predstavlja traženje informacije u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama te je na takva traženja primjenjiva i odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Posebno se napominje da nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje izrađenu zatraženu informaciju, odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup postojećoj informaciji za koju je nedvojbeno utvrđeno da jest u posjedu tijela javne vlasti kao već izrađeni zapis podataka.
U postupku po žalbi protiv osporenog rješenja o odbijanju predmetnog zahtjeva, a s obzirom na njegov sadržaj i formu, Povjerenik za informiranje je zaključio da je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je odbilo zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što se zatražena informacija ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenik za informiranje je utvrdio da je prvostupanjski postupak pravilno proveden i da je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano pa je slijedom navedenog riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan