KLASA: UP/II-008-07/21-01/772
URBROJ: 401-01/04-21-7
Zagreb, 30. prosinca 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... protiv rješenja Karlovačke županije KLASA: UP/I-008-01/21-01/22, URBROJ: 2133/1-01/03-21-03 od 23. kolovoza 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Karlovačke županije KLASA: UP/I-008-01/21-01/22, URBROJ: 2133/1-01/03-21-03 od 23. kolovoza 2021. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Karlovačke županije odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žaliteljica) od 6. kolovoza 2021. godine, kojim je zatražena dostava Izmjena i dopuna građevinskih dozvola KLASA: UP/I-361-03/21-01/000078, URBROJ: 2133/1-07-02/08-21-0013 i KLASA: UP/I-361-03/18-01/000156, URBROJ: 02-01-18-0004, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što se radi o informaciji zaštićenoj zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da je tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njezin zahtjev pozivajući se na prevladavajući interes zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes što u ovom slučaju predstavlja pravo na dostupnost dozvola za pravni subjekt (industrijski pogon) čija djelatnost može utjecati na okoliš i ljudsko zdravlje te da joj je odbijanjem zahtjeva uskraćeno ustavno i zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama. Nadalje, navodi kako izjavljuje žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona. Ističe, kako je tijelo javne vlasti nepotpuno utvrdilo činjenično stanje iz razloga što je uvažilo stajalište nadležnog Upravnog odjela za graditeljstvo i okoliš pozivajući se na članak 115. stavak 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 115/13, 20/17, 39/19 i 125/19), te utvrdilo kako žaliteljica nije stranka u postupku i shodno tome nema pravni interes i mogućnost za dostupnošću tražene informacije. Žaliteljica navodi, kako je ovakvo stajalište nadležnog upravnog odjela Karlovačke županije pogrešno iz razloga što ona nije ni tražila uvid u spis temeljem položaja stranke u postupku, kako to regulira Zakon o gradnji, već temeljem ustavnog i zakonskog zajamčenog prava na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Nadalje, navodi kako je tijelo javne vlasti u pobijanom rješenju kopiralo obrazloženje rješenja Povjerenika za informiranje UP/II-008-07/19-01/316 od 16. siječnja 2020. godine, a koje je potpuno neprimjenjivo u ovom slučaju s obzirom na suštinski različito činjenično stanje ta dva slučaja. Napominje, kako je tijelo javne vlasti kopirajući rješenje Povjerenika za informiranje navelo odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, kojima se uređuje pitanja ograničavanja prava na pristup informacijama (članak 15. stavak 2. točka 4.) i postupak utvrđivanja prevladavajućeg interesa koji se provodi putem testa razmjernosti, a temeljem članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama iz razloga propisanih člankom 15. stavkom 2. točkama 2.,3.,4.,5.,6. i 7. i stavka 3.i 4., te da je temeljem toga tijelo javne vlasti provelo test razmjernosti i javnog interesa i utvrdilo da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u postupku izdavanja građevinske dozvole. Žaliteljica također napominje kako je tijelo javne vlasti kopirajući rješenje Povjerenika pogrešno je utvrdilo „...da nekretnina za koju su tražene informacije nema obilježja javnog dobra, ne utječe na drugu nekretninu koja je javno dobro i ne ugrožava javnost, pa da nije razvidno u čemu bi se sastojao javni interes za omogućavanjem pristupa navedenoj nekretnini.“ Ističe, kako se u slučaju kopiranog rješenja Povjerenika za informiranje radilo o nekretnini koja je privatna kuća gdje je podnositelj zahtjeva (traženje građevinske dozvole) u privatnopravnom odnosu s nositeljem zahvata gradnje, dok se ovdje radi o udruzi za zaštitu okoliša i prirode kao podnositelju zahtjeva u odnosu na pravni subjekt koji je de facto industrijsko postrojenje za čiji rad zasigurno postoji javni interes. Slijedom toga, žaliteljica zaključuje kako je argumentacija iz rješenja Povjerenika za informiranje, koje kopira tijelo javne vlasti, u tom dijelu pogrešna i nemjerodavna za ovaj slučaj. Navodi, kako Karlovačka županija ignorira činjenicu da se ovdje radi o nekretnini (pravnom subjektu) koja je industrijsko postrojenje i čija djelatnost može negativno utjecati na okoliš i zdravlje ljudi, da je za navedenu nekretninu podneseno više prijava Državnom inspektoratu zbog problema s bukom i zagađenjem zraka i da su u inspekcijskom nadzoru utvrđene nepravilnosti u radu pravnog gospodarskog subjekta te da je slijedom toga pogrešno stajalište tijela javne vlasti da se radi o nekretnini za koju pri izdavanju građevinskih dozvola ne postoji opravdani javni interes za ostvarenje prava na pristup informacijama. Ističe, kako je tijelo javne vlasti identificiralo informaciju kao dokument koji sadrži osobni podatak, ali je propustilo stvarno utvrditi vjerojatnost o konkretnom nastanku štete koja bi nastala u slučaju zaštićenog interesa (osobni podaci). Nadalje, ističe da samim time što je tijelo javne vlasti propustilo utvrditi i javni interes, koji se sastoji u informaciji koja se odnosi na pitanja javnog zdravlja i zaštitu okoliša te mogući nastanak konkretne štete za zaštićeni interes, nije ni test razmjernosti proveden na pravilan način i u skladu sa smjernicama za provedbu testa razmjernosti i javnog interesa. Također, ističe da u rješenju tijelo javne vlasti navodi da je uvidom u tražene izmjene i dopune građevinskih dozvola utvrdilo da sadrže osobne podatke i adresu pravne osobe za koju je dozvola izdana, imena i prezimena te adrese drugih osoba koje su sudjelovale u postupku izdavanja građevinske dozvole te da tijelo javne vlasti smatra da objavljivanje i dostupnost takve informacije ne bi bilo u javnom interesu jer korisnik nije dokazao da se informacija odnosi na pitanja javnog zdravlja, zaštite okoliša i raspolaganje javnim sredstvima. Napominje, kako smatra pogrešnim stajalište tijela javne vlasti da bi se primjenom članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama o djelomičnom pristupu informaciji bez osobnih podataka izgubio smisao davanja informacije jer da sam sadržaj, a time i smisao tražene informacije nisu osobni podaci niti oni čine bitan sadržaj informacije, a većina osobnih podataka vezanih za industrijsko postrojenje već je javno dostupna (katastar) te oni nisu predmet interesa žaliteljice pa se tako OIB i drugi osobni podaci, koji nisu dostupni javnosti mogu zacrniti. Žaliteljica smatra, kako je tijelo javne vlasti pogrešno zaključilo da bi davanje takve informacije bilo u suprotnosti s člankom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer takva informacija ne bi bila potpuna i točna iz razloga potrebe zaštite osobnih podataka koji su javno dostupni i ne čine bitni sadržaj tražene informacije. Nadalje, navodi kako je stav tijela javne vlasti da se žaliteljica nalazi u povoljnijem položaju od trećih osoba jer joj je poznat identitet pravnog subjekta pogrešan iz razloga što informacije o nositelju zahvata gradnje, investitoru, nadzoru nad građenjem, broj katastarske čestice i dr., su obvezni podaci koji se, između ostalog, jasno ističu tijekom postupka ishođenja dozvole, a kasnije i na samom gradilištu te su time dostupni javnosti. Također, navodi da je tijelo javne vlasti, koje je odbilo zahtjev s obrazloženjem prevladavajućeg interesa zaštite osobnih podataka pravnog subjekta, više puta na svojim web stranicama obavještavalo javnost o navedenom pravnom subjektu, kao i lokalni mediji što potvrđuje da postoji javni interes da se tražene informacije učine dostupnima. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 6. kolovoza 2021. godine od Karlovačke županije zatražila da joj se dostavi Izmjena i dopuna građevinskih dozvola KLASA: UP/I-361-03/21-01/000078, URBROJ: 2133/1-07-02/08-21-0013 i KLASA: UP/I-361-03/18-01/000156, URBROJ: 02-01-18-0004. Nadalje, utvrđeno je da je Karlovačka županija o zahtjevu žaliteljice, a nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa donijela rješenje kojim je odbila zahtjev žaliteljice temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što se radi o informaciji zaštićenoj zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.
U obrazloženju osporenog rješenja se u bitnom navodi kako je službenik za informiranje Karlovačke županije zatražio od resornog Upravnog odjela za graditeljstvo i okoliš očitovanje o posjedovanju traženih informacija te o zakonskoj opravdanosti davanja istih, na što se spomenuti odjel očitovao kako je člankom 115. stavkom 1. Zakona o gradnji propisano da su stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole investitor, vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini, te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola. Nadalje, navodi se kako je iz spisa predmeta vidljivo da su službenici Upravnog odjela za graditeljstvo i okoliš Karlovačke županije utvrdili da žaliteljica nije stranka u postupku izdavanja građevinske dozvole. Također, navodi se da iz provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, u bitnom proizlazi da prevladava potreba zaštite osobnih podataka investitora i drugih stranaka u postupku izdavanja građevinske dozvole i rješenja o izvedenom stanju. Ističe se kako nekretnina na koju se odnosi građevinska dozvola nema obilježja javnog dobra, ne utječe na drugu nekretninu koja je javno dobro i ne ugrožava javnost, pa da nije razvidno u čemu bi se sastojao javni interes za omogućavanjem pristupa informacijama o navedenoj nekretnini. Nadalje, ističe se kako je u konkretnom slučaju očito da žaliteljica ima određeni interes za traženom informacijom, međutim činjenica što žaliteljica ima određeni interes za informacijom ne govori u prilog omogućavanju pristupa traženoj informaciji jer sukladno članku 18. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama korisnici nisu dužni navoditi zbog čega traže pristup informaciji, niti se pozivati na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama. Također, ističe se kako je uvidom u Izmjene i dopune građevinske dozvole, koja je predmet postupka utvrđeno da je ista izdana na zahtjev investitora pravne osobe, te da ista sadrži ime i prezime, te adresu navedene pravne osobe, kao i imena i prezimena te adrese drugih osoba koje su sudjelovale u postupku izdavanja građevinske dozvole. Napominje se kako žaliteljica nije dokazala da se informacija koja je predmet postupka odnosi na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganje javnim sredstvima, niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet). Nadalje, napominje se kako sukladno upravnoj praksi Povjerenika za informiranje, u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama o djelomičnom omogućavanju pristupa informaciji jer bi se omogućavanjem pristupa izmjenama i dopunama građevinskih dozvola na kojima bi se prekrila imena i nazivi investitora pravne osobe i drugih osoba koje sudjeluju u postupku, kao i podataka o čestici na koju se dozvola odnosi (a koji također upućuju na određenu fizičku ili pravnu osobu) izgubio smisao davanja informacija. Ističe se kako sukladno članku 7. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije moraju biti pravodobne, potpune i točne, a izmjena i dopuna građevinske dozvole, iz koje nije moguće utvrditi na koju se nekretninu odnosi i na čiji je zahtjev izdana (zbog potrebe zaštite osobnih podataka), ne predstavlja potpunu i točnu informaciju u smislu navedene odredbe. Nadalje, ističe se kako zbog načela jednakosti, žaliteljica ne može biti u povoljnijem položaju u odnosu na treće osobe koji bi tražile navedenu informaciju zbog činjenice da joj je poznato na koga se predmetna građevinska dozvola odnosi, jer primjenom testa razmjernosti i javnog interesa treba prekriti ime i prezime odnosno naziv navedene osobe kao zaštićeni podatak, jer za isto prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes. Napominje se da ako bi se prihvatio stav da građevinska dozvola, kao u ovom slučaju, mora biti dostupna javnosti, tada bi se izgubio smisao uvida u spis predmeta, jer bi se primjenom odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama izbjegavalo dokazivanje svojstva stranke ili pravnog interesa za uvid u spis predmeta građevinske dozvole i to bi značilo kršenje načela jednakosti, jer bi primjerice stranke u navedenom postupku morale dokazivati svoje svojstvo (npr. dostavom dokaza da su nositelji stvarnih prava na nekretnini), dok se primjenom Zakona o pravu na pristup informacijama isto ne bi trebalo dokazivati.
U žalbenom postupku Karlovačka županija dostavila je Povjereniku za informiranje kao tražene informacije: Rješenje Upravnog odjela za graditeljstvo i okoliš Karlovačke županije, Odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo o izmjeni i dopuni građevinske dozvole KLASA: UP/I-361-03/21-01/000078, URBROJ: 2133/1-07-02/08-21-0013 od 25. lipnja 2021. godine i Rješenje Upravnog odjela za graditeljstvo i okoliš Karlovačke županije, Odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo o izmjeni i dopuni građevinske dozvole KLASA: UP/I-361-03/18-01/000156, URBROJ: 2133/1-07-02/01-18-0004 od 19. listopada 2018. godine. Tijekom žalbenog postupka ispitan je test razmjernosti i javnog interesa proveden od strane Karlovačke županije kao prvostupanjskog tijela te je razmotreno može li se žaliteljici odobriti pristup traženim informacijama sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
U članku 15. stavku 2. točki 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.
Prema članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Člankom 115. stavkom 1. Zakona o gradnji propisano je da su stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole investitor, vlasnik nekretnine za koju se izdaje građevinska dozvola i nositelj drugih stvarnih prava na toj nekretnini, te vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na nekretnini koja neposredno graniči s nekretninom za koju se izdaje građevinska dozvola.
Odredbom članka 120. stavka 1. Zakona o gradnji propisano je da se građevinska dozvola odnosno rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole dostavlja: 1. investitoru s glavnim projektom, 2. strankama koje su izvršile uvid u spis predmeta ili su se javile tijelu graditeljstva i 3. strankama koje nisu izvršile uvid u spis predmeta i nisu se javile tijelu graditeljstva izlaganjem na oglasnoj ploči tijela graditeljstva i na elektroničkoj oglasnoj ploči u trajanju od osam dana.
Uvidom u dostavljena rješenja Upravnog odjela za graditeljstvo i okoliš Karlovačke županije, Odsjeka za prostorno uređenje i graditeljstvo, koja su predmet ovog postupka, utvrđeno je da su ista izdana na zahtjev investitora pravne osobe u privatnom vlasništvu te da ista sadrže osobne podatke fizičkih osoba.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
U uvodnoj odredbi 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.
Uvodnom odredbom broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije, ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
Dakle, i nakon stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka potrebno je provodit test razmjernosti i javnog interesa, te prema okolnostima pojedinog slučaja utvrđivati prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama ili prevladava javni interes za određenom informacijom.
Ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku utvrđeno je da se radi o građevnoj čestici u privatnom vlasništvu pravne osobe na čiji su zahtjev izdana predmetna Rješenja o izmjenama i dopunama građevinske dozvole te da se ne radi o građevnoj čestici koja je javno dobro niti koja utječe na nekretninu koja je javno dobro, a niti je iz dokumentacije spisa predmeta vidljivo da je građevna čestica financirana iz javnih sredstava.
Analizirajući objave u medijima vezano pravnu osobu na koju se odnose predmetne informacije, pa tako i one na koje je žaliteljica ukazala u žalbi, utvrđeno je da se radi o objavama koje sadrže pozitivne konotacije pojedinih događanja. Ocjenjujući navod žaliteljice kako je Karlovačka županija više puta na svojim web stranicama obavještavala javnost o pravnoj osobi na koju se odnose predmetne informacije, kao i lokalni mediji te da to potvrđuje javni interes da se tražene informacije učine dostupnima, utvrđeno je da sama činjenica da postoje javne objave ne znači da automatski preteže javni interes i da se informacije moraju učiniti dostupnima, već se radi samo o jednom od razloga ZA omogućavanjem traženih informacija. Nadalje, vezano za navode žaliteljice da se radi o nekretnini koja je industrijsko postrojene i čija djelatnost može negativno utjecati na okoliš i zdravlje ljudi te da je za navedenu nekretninu podneseno više prijava Državnom inspektoratu zbog problema s bukom i zagađenjem zraka i da su u inspekcijskom nadzoru utvrđene nepravilnosti u radu pravnog gospodarskog subjekta, u žalbenom postupku izvršen je uvid u obavijest Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Karlovcu KLASA: 351-02/21-19/01, URBROJ: 443-02-05-16-21-41 od 26. srpnja 2021. godine, koju je žaliteljica priložila žalbi te je analizirajući navode i sadržaj citirane Obavijesti u žalbenom postupku utvrđeno da se ne radi o prevladavajućim razlozima ZA omogućavanje traženih informacija. Naime, u slučaju nepravilnosti koje se odnose provedbu mjera zaštite od buke ili vezano za emisije onečišćujućih tvari u zrak odnosno onečišćenje zraka postoje nadležna tijela kojima se može obratiti vezano za te nepravilnosti, kao što je u konkretnom slučaju bilo obraćanje Državnom inspektoratu.
Povjerenik za informiranje prihvaća zaključak prvostupanjskog tijela da u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama o djelomičnom omogućavanju pristupa informacijama, jer bi se omogućavanjem pristupa predmetnim rješenjima odnosno izmjenama i dopunama građevinske dozvole na kojima bi se prekrila imena i prezimena te drugi osobni podaci fizičkih osoba, kao i podataka o čestici na koju se dozvola odnosi, izgubio smisao omogućavanja pristupa tim informacijama. Također Povjerenik za informiranje slaže se sa stavom prvostupanjskog tijela da ako bi se prihvatio stav da građevinska dozvola, kao u ovom slučaju, mora biti dostupna javnosti, tada bi se izgubio smisao uvida u spis predmeta, jer bi se primjenom odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama izbjegavalo dokazivanje svojstva stranke ili pravnog interesa za uvid u spis predmeta građevinske dozvole i to bi značilo kršenje načela jednakosti jer bi stranke u postupku izdavanja građevinske dozvole morale dokazivati svoje svojstvo dok se primjenom Zakona o pravu na pristup informacijama isto ne bi trebalo dokazivati.
U žalbenom postupku uzeta je u obzir i činjenica da je podnositelj zahtjeva udruga za zaštitu okoliša i prirode, što također ima određenu težinu kao razlog za omogućavanjem pristupa informacijama koja posjeduju tijela javne vlasti, međutim u konkretnom slučaju sukladno svemu ranije navedenom u obrazloženju ovog rješenja, Povjerenik za informiranje u žalbenom postupku nije utvrdio prevladavajući javni interes u odnosu na zaštićeni interes.
Ujedno se napominje kako se iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano uz predmetne Izmjene i dopune građevinskih dozvola, niti da se iste odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša ili na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava predmetnih Izmjena i dopuna građevinskih dozvola doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.
Povjerenik za informiranje je utvrdio da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupka koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan