KLASA: UP/II-008-07/21-01/767

URBROJ: 401-01/10-21-2

Zagreb, 1. prosinca 2021. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatskog audiovizualnog centra, KLASA: 111-035-007, URBROJ: 3705-2021 od 8. rujna 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatskog audiovizualnog centra, KLASA: 111-035-007, URBROJ: 3705-2021 od 8. rujna 2021. godine u dijelu u kojem žalitelju nije omogućen pristup imenima i prezimenima fizičkih osoba u dokumentu pod nazivom Hrvatski filmski ljetopis – financijski izvještaj za 2020. godinu.

2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici dokumenta Hrvatski filmski ljetopis – financijski izvještaj za 2020. godinu.

3. Nalaže se Hrvatskom audiovizualnom centru da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem djelomično je odbijen zahtjeva za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio presliku kompletnog financijskog izvješća za program Hrvatski filmski ljetopis 2020. godine, na način da su na izvještaju prekrivena imena i prezimena fizičkih osoba, temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da preteže potreba za ograničenjem u odnosu na javni interes.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da su i Povjerenik za informiranje i Visoki upravni sud RH u presudi poslovni broj naveli da su sve informacije vezane uz javni poziv javne. Također navodi da puna i prava transparentnost znači dostupnost imena i prezimena fizičkih osoba koje su korisnici javnih sredstava. Smatra da u konkretnom slučaju nije bilo potrebno provoditi test razmjernosti i javnog interesa. Predlaže da se žalba prihvati.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 23. kolovoza 2021. godine od prvostupanjskog tijela tražio presliku kompletnog financijskog izvještaja, sa svim pojedinačnim stavkama, kojeg je Hrvatski filmski savjet dostavio za program Hrvatski filmski ljetopis za 2020. godini, za kojeg je tijelo javne vlasti odobrilo iznos od 100.000,00 kn, izvještaj kojim je HFS opravdao spomenuti iznos.

Uvodno se ističe da je žalba žalitelja pravodobna, jer je ista dostavljena prvostupanjskom tijelu u zakonskom roku od 15 dana, odnosno dana 23. rujna 2021. godine, računajući od dana primitka rješenja (8. rujna 2021. godine).

Sama činjenica što je navedena žalba poslana prvostupanjskom tijelu nakon radnog vremena (22:54 sati) ne znači da je žalba podnesena izvan roka, jer je žalba zabilježena na poslužitelju dana 23. rujna 2021. godine u smislu članka 75. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09), a ne dana 24. rujna 2021. godine.

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, svako drugačije tumačenje dovodilo bi u pitanje ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na žalbu.

Postupajući po navedenom zahtjevu, prvostupanjsko tijelo donijelo je osporeno rješenje.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje, uključujući i informaciju koja je predmet postupka, bez prekrivenih osobnih podataka.

Također je utvrđeno da je žalitelju dostavljena informacija pod nazivom „Hrvatski financijski ljetopis – financijski izvještaj za 2020. godinu na način da je u stavci „rashodi“ prekriven podatak o imenu i prezimenu fizičke osobe na koji se odnosi urednički honorar i honorar izvršnog urednika.

Dakle, predmet žalbenog postupka je ocjena pravilnosti postupanja prvostupanjskog tijela koje je u informaciji koja je dostavljena žalitelju prekrilo imena i prezimena fizičkih osoba.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Prema članku 15. stavku 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Iz obrazloženja osporenog rješenja, odnosno testa razmjernosti i javnog interesa, u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da u odnosu na imena i prezimena fizičkih osoba preteže potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes, odnosno da bi ozbiljno bili povrijeđeni osobni podaci osoba koje se navode u informaciji koja je predmet postupka.

Navedeni stav prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

S obzirom na to da se žalitelj u žalbi poziva na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: UsII-57/21 od 29. travnja 2021. godine, ističe se sljedeće.

Navedenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev Hrvatskog audiovizualnog centra radi poništenja rješenja Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/1152, URBROJ: 401-01/10-20-2 od 16. prosinca 2020. godine.

U točki 3. navedenog rješenja žalitelju je odobren pristup preslici financijskog izvještaja/troškovnika na način da su na istom prekriveni imena i prezimena fizičkih osoba, te je u tim dijelovima odbijen zahtjev za pristup informacijama.

Povjerenik za informiranje posebno ističe da je u tom postupku žalitelj izričito naveo da ga ne zanimaju osobni podaci, pa je upravo navedeno bilo odlučna činjenica da se u tom dijelu odbije zahtjev žalitelja, jer navedeno nije bilo predmet njegova zahtjeva, a također je naglašeno da iz spisa predmeta nije vidljivo jesu li navedeni troškovi bili priznati od strane prvostupanjskog tijela.

Uvidom u internetsku stranici prvostupanjskog tijela https://havc.hr/o-nama/javni-pozivi/komplementarne-djelatnosti/rezultati utvrđeno je da su javno dostupni podaci o odobrenim sredstvima za poticanje komplementarnih djelatnosti.

Tako je utvrđeno da je u kategoriji izdavaštva u području audiovizualnih djelatnosti dodijeljen iznos od 100.000,00 kn predlagatelju Hrvatski filmski savez za Hrvatski filmski ljetopis u 2020. godini (20 sjednica Hrvatskog audiovizualnog vijeća 17. siječnja 2020. godine).

Isti iznos je dodijeljen i za 2019. godinu (8 sjednica Hrvatskog audiovizualnog vijeća od 15. ožujka 2019. godine), kao i u 2021. godini (7. sjednica Hrvatskog audiovizualnog vijeća od 23. prosinca 2020. godine).

Uvidom u obrazloženje umjetničkih savjetnika (za 2021. godinu), koje je javno dostupno na internetskoj stranici prvostupanjskog tijela, utvrđeno je da je najviši iznos za potporu tradicionalno dodijeljen filmološkom časopisu Hrvatski filmski ljetopis, koji je prošle godine doživio stoto izdanje.

Člankom 2. Zakona o audiovizualnim djelatnostima („Narodne novine“, broj 61/18) propisano je da su audiovizualne djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku.

Sukladno članku 6. stavku 2. navedenog Zakona propisano je da se Nacionalnim programom promicanja audiovizualnog stvaralaštva utvrđuje opseg i način poticanja audiovizualnih djelatnosti te komplementarnih i drugih djelatnosti, poticanja audiovizualne kulture i stvaralaštva važnih za razvoj hrvatske kulture, aktivnosti vezanih za sudjelovanje u programima EU i ostalim međunarodnim ugovorima, u programima obrazovanja iz područja audiovizualnih djelatnosti, kao i druga važna pitanja za razvoj djelatnosti. Stavkom 3. navedenog članka Nacionalni program donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra nadležnog za kulturu za razdoblje od četiri godine.

Prema članku 7. stavku 1. navedenog Zakona propisano je da na temelju Nacionalnog programa, a na prijedlog ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra, Hrvatsko audiovizualno vijeće donosi Godišnji plan provedbe Nacionalnog programa, najkasnije do kraja godine za sljedeću kalendarsku godinu.

Sukladno članku 8. stavku 1. navedenog Zakona propisano je da na temelju Godišnjeg plana, a na prijedlog ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra, Hrvatsko audiovizualno vijeće raspisuje javne pozive kojima se potiče razvoj, proizvodnja, promocija i distribucija audiovizualnih djela i komplementarne djelatnosti.

Nesporno je da dodijeljena sredstva predstavljaju javna sredstva, a što je i naglašeno u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj UsII-57/21 od 29. travnja 2021. godine.

Sukladno članku 66. stavka 4. Pravilnika o postupku, kriterijima i rokovima za provedbu Nacionalnog programa promicanja audiovizualnog stvaralaštva („Narodne novine“ 10/20) propisano je da se nositelj projekta obvezuje Centru dostaviti projektni materijal i financijsko izvješće najkasnije 90 dana po završetku projekta. Prema stavku 5. navedenog članka izvješće iz stavka 4. mora sadržavati – opis izvršenog projekta, tablicu udjela svih sufinancijera, troškovnik programa, obračun troškova sa specifikacijom računa plaćenih sredstvima Centra, kopije plaćenih ugovora i računa do visine odobrenih sredstava Centra i dokaze o plaćanju te popratnu dokumentaciju vezanu uz izvršeni projekt.

U bitnom identičnu odredbu sadrži i Pravilnik o postupku, kriterijima i rokovima za provedbu Nacionalnog programa promicanja audiovizualnog stvaralaštva („Narodne novine“, broj 76/21).

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, prvostupanjsko tijelo je pogrešno primijenilo odredbu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a iz sljedećih razloga.

Točno je da je u konkretnom slučaju predlagatelj Hrvatski filmski savez i da se sredstva formalno odobravaju predlagatelju.

Međutim, sredstva koja se dobivaju od prvostupanjskog tijela temeljem javnog poziva moraju se namjenski trošiti.

Drugim riječima, ako je u okviru odobrenih sredstava financiran i honorar za određene fizičke osobe, koji je nužan za časopis, tada ime i prezime navedene fizičke osobe ulazi u doseg odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer ukazuje na namjenu sredstava.

Naime, prema ustaljenoj praksi upravnosudskoj praksi i praksi Povjerenika za informiranje informacija o raspolaganju javnim sredstvima uključuje podatak o imenu i prezimenu osobe, visini isplaćenog iznosa te namjeni plaćenih sredstava.

Osim toga, prvostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir činjenicu da se prekrivena imena i prezimena fizičkih osoba odnose na urednika i izvršnog urednika časopisa.

Povjerenik za informiranje posebno ističe da se podaci o imenima i prezimenima urednika i izvršnog urednika Hrvatskog filmskog ljetopisa javno dostupni na poveznici http://www.hfs.hr/nakladnistvo_hflj_impressum.aspx#.YaCc42DMKUk.

Nadalje, ako se od prvostupanjskog tijela traži financiranje honorara za određene fizičke osobe u postupku povodom javnog poziva, tada Povjerenik za informiranje ističe da navedene osobe moraju biti svjesne činjenice da njihovo ime i prezime može biti dostupno javnosti.

Uzimajući u obzir sve navedeno, Povjerenik za informiranje ističe da navedene osobe neće biti izložene javnosti u prekomjernom opsegu jer se ne omogućuje pristup drugim osobnim podacima (npr. adresa ili OIB), odnosno neće biti povrijeđena legitimna očekivanja navedenih osoba koje moraju biti svjesne činjenice da njihovo ime i prezime, s obzirom na funkciju koje obavljaju, te činjenicu da se u postupku povodom javnog poziva traži financiranje njihovih honorara, mogu biti dostupni javnosti.

Upravo zbog navedenog, Povjerenik za informiranje ne prihvaća navode iz obrazloženja prvostupanjskog tijela, odnosno provedenog testa i razmjernosti, jer se obrazloženje u bitnom svodi na reproduciranje zakonskih odredbi, bez dovođenja istih u kontekst ovog predmeta i bez identificiranja štetnih posljedica za zaštićene interese.

Isto tako, ne mogu se prihvatiti niti navodi prvostupanjskog tijela o tome se tražene informacije ne odnose direktno na javna sredstava, jer prvostupanjsko tijelo sredstva isplaćuje namjenski, i to upravo za honorar navedenih fizičkih osoba.

Osim toga, a kako to pravilno ukazuje i žalitelj, načelo transparentnosti u postupku javnih poziva bilo bi narušeno, jer javnosti ne bi bila upoznata s činjenicom na što se troše javna sredstava, a u konkretnom slučaju je odlučna činjenica da se tim javnim sredstvima plaćaju honorari fizičkim osobama.

Kad bi se prekrili navedeni podaci, tada se ne bi radilo o potpunoj informaciji u smislu članka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer su sredstva isplaćena predlagatelju (Hrvatski filmski savez) upravo s ciljem da isti financira troškove izdavanja ljetopisa, u što ulaze i honorari navedenim osobama.

Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Radi jasnoće i potpunosti informacije, žalitelju ovim rješenjem omogućuje pristup dokumentu opisanom u točki 2. izreke u cijelosti, posebno imajući u vidu načelo slobodnog raspolaganja informacijom u smislu članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Zaključno se ponavlja da u predmetu koji se vodio kod Povjerenika za informiranje pod KLASOM: UP/II-008-07/20-01/1152 predmet žaliteljeva zahtjeva nisu bili osobni podaci, iz kojeg razloga su isti bili i prekriveni, a kako je to ranije obrazloženo.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan