KLASA: UP/II-008-07/21-01/249
URBROJ: 401-01-03-21-2
Zagreb, 28. prosinca 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25-13 i 85-15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Unikom d.o.o. Broj: 21-698/ZS od 16. veljače 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja trgovačkog društva Unikom d.o.o. Broj: 21-698/ZS od 16. veljače 2021. godine, kao neosnovana.
Obrazloženje
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 1. veljače 2021. godine kojim je tražio presliku zapisnika iz Pr-318/2019 od 13. ožujka 2018. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. istoga Zakona.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da rješenje nije utemeljeno na Zakonu o pravu na pristup informacijama. Navodi kako se u obrazloženju osporenog rješenja zaboravlja pozvati na odlučni dio definicije informacije iz članka 3. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama koji glasi „ili dobilo od druge osobe“. Navodi kako mu zatražena informacija nije dostupna drugim utvrđenim propisom. Navodi kako je prethodno podnio prigovor predsjednici Općinskog suda u Osijeku i pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Osijeku jer mu zatražena informacija (zapisnik) po članku 150. stavku 2. Zakona o parničnom postupku nije dostupna razgledavanjem spisa. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 1. veljače 2021. godine zahtjevom za pristup informacijama zatražio od trgovačkog društva Unikom d.o.o., kao tijela javne vlasti, presliku zapisnika iz Pr-318/2019 od 13. ožujka 2018. godine. U predmetnom zahtjevu navodi da mu zatražena informacija iz tog sudskog postupka nije dostupna utvrđenim propisom. Zahtjevu za pristup informacijama prileži dopis Općinskog suda u Osijeku Poslovni broj: 27. Su-851/2020-2 od 13. siječnja 2021. godine upućen žalitelju u kojem se navodi da je temeljem njegovog zahtjeva za razmatranje spisa toga suda poslovni broj Pr:238/2017, izvršen uvid u spis Pr-238/2017, a koji je prenesen na spis Pr-318/2019, te da je utvrđeno da žalitelj nije stranka u postupku i da nije dokazao opravdani interes za razmatranje tog spisa te ga se obavještava da mu se ne može dopustiti razmatranje traženog spisa.
Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da se pristup zatraženoj informaciji odbija jer se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, navodi se da se traži podatak koji nije nastao u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti te da se predmetnim zahtjevom traži dostava informacije koja ne predstavlja informaciju iz članka 5. stavka 1. točke 3. istog Zakona.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta zajedno sa zatraženom informacijom koja je predmet ovog postupka.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Prvostupanjsko tijelo je kao dio spisa dostavilo kao traženu informaciju zapisnik od 13. ožujka 2018. godine o održanoj glavnoj raspravi kod Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Pr-238/2017 u predmetu radi utvrđivanja diskriminacije i naknade štete tužitelja fizičke osobe, zaposlenika u trgovačkom društvu Unikom d.o.o. protiv tuženika trgovačkog društva Unikom d.o.o. Osijek. U drugostupanjskom je postupku, uvidom u predmetni zahtjev za pristup informacijama i u osporeno rješenje utvrđeno da je žalitelj tražio presliku zapisnika od 13. ožujka 2018. godine, ali iz predmeta Pr-318/2019.
U drugostupanjskom je postupku izvršen uvid na internetsku stranicu https://e-predmet.pravosudje.hr/ te iz javno objavljenih podataka vezano za spis predmeta koji se vodi kod Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem: Pr-238/2017, proizlazi da je spis predmeta poslovni broj: Pr-318/2019 osnovan promjenom upisnika iz spisa predmeta poslovni broj: Pr-238/2017. Stoga, utvrđeno je da se radi o istome predmetu, odnosno da je spis predmeta poslovni broj: Pr-238/2017 prenesen na spis predmeta poslovni broj: Pr-318/2019. Nadalje, utvrđeno je da je u spisu predmeta poslovni broj: Pr-318/2019 donesena presuda koja je postala pravomoćna dana 13. svibnja 2021. godine, te da je podnesen zahtjev za reviziju i da je o istom odlučio Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem od 25. listopada 2021. godine.
Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da tražena informacija ne predstavlja informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se traži podatak koji nije nastao u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Prema mišljenju Povjerenika za informiranje navedeni stav prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Sukladno navedenim odredbama, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, te tijelo javne vlasti sukladno navedenom Zakonu nema obvezu ulaganja dodatnog truda, povezivanja, davanja tumačenja, odnosno stvaranje informacije. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka.
Uvidom u traženu informaciju zapisnik s održane glavne rasprave od 13. ožujka 2018. godine utvrđeno je da se radi o gotovoj i postojećoj informaciji koju tijelo javne vlasti posjeduje s obzirom na to da je tijelo javne vlasti tuženik u navedenom sudskom postupku. Nadalje, s obzirom na to da se tražena informacija (zapisnik) odnosi na sudski postupak koji se vodi protiv tijela javne vlasti kao tuženika, prema mišljenju Povjerenika za informiranje radi se o informaciji koja je nastala u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Nadalje, utvrđeno je da u vrijeme kada je žalitelj podnio zahtjev za pristup informacijama kojim je tražio predmetni zapisnik vezan za spis predmeta poslovni broj: Pr-318/2019, postupak u tom predmetu nije bio pravomoćno okončan, međutim da je naknadno donesena presuda u navedenom predmetu koja je postala pravomoćna 13. svibnja 2021. godine.
Uvidom u traženu informaciju, u žalbenom postupku je utvrđeno da ista osim imena i prezimena tužitelja i saslušanih svjedoka koji su ujedno i zaposlenici tijela javne vlasti, imena i prezimena punomoćnika, suca i zapisničara, sadrži osobne podatke saslušanih svjedoka ime oca, adresa, godine starosti, sadržaj svjedočenja pojedinog svjedoka koje sadrži imena i prezimena drugih zaposlenika, imena i prezimena predloženih svjedoka.
Prema članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. toga Zakona, dužno je, prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa. Prema stavku 2. istoga članka kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članaka 15. stavka 2., 3. i 4. toga Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes te ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Iz navedene zakonske definicije proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa i to interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Stoga je svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.
Odredbom članka 4. stavka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka definirano je da su „osobni podaci” svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
U stavku 2. istoga članka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonitosti obrade osobnih podataka.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U članku 6. stavku 3. Opće uredbe o zaštiti podataka navodi se kako se pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuju odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
U drugostupanjskom je postupku, nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa, utvrđeno da ne preteže javni interes za omogućavanjem pristupa traženoj informaciji zapisniku s održane glavne rasprave od 13. ožujka 2018. godine, već da preteže potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama s obzirom na to da bi omogućavanje pristupa tim podacima u konkretnom slučaju dovelo do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane trećih osoba u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke, te bi tako došlo do moguće zlouporabe tih podataka, stoga prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.
Naime, Povjerenik za informiranje smatra da omogućavanje pristupa pravomoćnim sudskim odlukama može doprinijeti ostvarivanju temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti, kao što su jačanje odgovornosti, smanjivanje mogućnosti zlouporabe, jačanje efikasnosti rada sudova i ujednačavanju sudske prakse, međutim da u konkretnom slučaju tražena informacija zapisnik s održane glavne rasprave ne može predstavljati informaciju od javnog značaja.
Ističe se da iz spisa predmeta ne proizlazi da bi objava tražene informacije doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).
U žalbenom je postupku uzeta u obzir i mogućnost djelomičnog omogućavanja pristupa zatraženoj informaciji, međutim s obzirom na sadržaj traženog zapisnika u tom slučaju isti bi se u pretežitom dijelu morao prekriti, te je utvrđeno da nije svrsishodno niti djelomično odobriti pristup zapisniku iz kojeg se onda zapravo ne bi mogao iščitati sadržaj i o kojim se osobama radi osim što bi bila vidljiva imena i prezimena suca, zapisničara, punomoćnika i osnovni podaci koji se navode u svakom zapisniku s rasprave (datum održavanja, prisutni, početak i kraj rasprave i sl.).
Osim navedenog, posebno se ističe da ukoliko bi se žalitelju omogućio pristup zatraženoj informaciji, pristup istoj informaciji bi se onda trebao omogućiti bilo kojoj osobi koja bi je zatražila, sukladno načelu jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, a koju bi sukladno članku 9. navedenog Zakona korisnik u tom slučaju imao pravo javno iznositi. Svaka osoba ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka, a njih ne čini samo ime, prezime, adresa i slično, već i obilježja specifična za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Naime, iskazani privatni interes žalitelja u konkretnom slučaju ne može biti stavljen ispred zaštite privatnosti pojedinaca.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.
Slijedom navedenog, u drugostupanjskom postupku utvrđeno je da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari te je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan