KLASA: UP/II-008-07/21-01/331

URBROJ: 401-01/05-20-2

Zagreb, 10. prosinca 2021.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Županijske lučke uprave Dubrovnik, broj: 74/21-2 od 17. ožujka 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Županijske lučke uprave Dubrovnik, broj: 74/21-2 od 17. ožujka 2021. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Županijske lučke uprave Dubrovnik odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je žalitelj zatražio dostavu informacija o komunalnoj lučici Batala (popis njezinih korisnika, primjerak ugovora kojima su se uredili odnosi sa korisnicima, uvjeti za ostvarivanje prava na korištenje, iznos i popis dužnika i sl.). Zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer žalitelj traži veliki broj ugovora čije bi kopiranje i skeniranje dovelo do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti. Osim toga, tijelo javne vlasti u pobijanom rješenju navodi kako se žaliteljev zahtjev ne smatra zahtjevom u smislu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer žalitelj traži u uvid u cjelokupni spis predmeta.

Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako izjavljuje žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene zakona. Ističe kako popis korisnika usluge mora postojati kao informacija, primjerak ugovora mora biti jednak za sve korisnike, uvjeti za ostvarivanje prava na korištenje moraju biti jednaki za sve korisnike, a iznos i popis dužnika je dio kontnih kartica koje tijelo javne vlasti mora dostaviti. Slijedom navedenog, predlaže da se njegova žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 3. ožujka 2021. godine, zatražio od Županijske lučke uprave Dubrovnik da mu putem e-maila dostav informacije o komunalnoj lučici Batala (popis njezinih korisnika, primjerak ugovora kojima su se uredili odnosi sa korisnicima, uvjeti za ostvarivanje prava na korištenje, iznos i popis dužnika i sl.).

Županijska lučka uprava Dubrovnik je u obrazloženju pobijanog rješenja utvrdila kako se u luci za otvoreni javni promet lokalnog značaja – komunalna lučica Batala nalazi 495 vezova te da slijedom te činjenice postoji više stotina ugovora sklopljenih sa njezinim korisnicima, stoga bi kopiranje tih ugovora, a potom i skeniranje tako velikog broja dokumenata dovelo do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti. Osim toga, ističe se kako podnositelj traži uvid u cjelokupni spis predmeta, odnosno svu dokumentaciju koja se odnosi na luku otvorenoj za javni promet, slijedom čega tijelo javne vlasti ukazuje na odredbu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta.

S obzirom na ostale razloge uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14) propisano je da se jamči pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

U kontekstu odredbe članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama osobito je potrebno istaknuti i ustavno načelo razmjernosti, koje u članku 16. Ustava Republike Hrvatske određuje kako se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje te da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

Osim Ustava Republike Hrvatske, Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), u članku 6. također propisuje načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa na način da se pravo stranke može ograničiti postupanjem javnopravnih tijela samo kad je to propisano zakonom te ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići. Također, prilikom vođenja postupka javnopravna tijela dužna su strankama omogućiti da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava trećih osoba niti suprotno javnom interesu.

Slijedom navedenog, ako se uzme u obzir gore navedeno ustavno i upravnopravno načelo razmjernosti, u ovom se slučaju može zaključiti da je tijelo javne vlasti ispravno primijenilo odredbu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga jer se žaliteljevim zahtjevom traži velik broj informacija čije bi omogućavanje opteretilo rad tijela javne vlasti, a čije davanje nije u javnom interesu niti bi polučilo značajniju društvenu korist.

Naime, predmetno ograničenje prava na pristup informacijama jest propisano zakonskom odredbom (članak 23. stavak 5. točka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama), služi legitimnoj svrsi (zaštita pravnog poretka i zaštita tijela javne vlasti od nepotrebnog opterećenja), opravdana je tj. nužna mjera u odnosu kada se traže sve informacije određene vrste u posjedu tijela javne vlasti, kao što je i opravdana njegova primjena u konkretnom slučaju u kojem pored opterećenja na strani tijela javne vlasti postoji i faktor nepostojanja javnog interesa kao i faktor postojanja dodatnog ograničenja u obliku zaštite osobnih podataka.

Iz žaliteljevog zahtjeva je vidljivo da njega ne interesira konkretan ugovor, imajući možda u vidu određeni javni interes poput sumnje u pogodovanje, korupciju i slično, već žalitelj traži informaciju o svim korisnicima komunalne lučice Batala, odnosno primjerak ugovora sklopljen sa svakim od korisnika.

Žalitelj u konkretnom slučaju neodređenom zamjenicom „sve“ definira opseg informacije, čime se ukazuje na ostvarenje objektivnih posljedica iz članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno opterećenja koje tijelo javne vlasti može trpjeti prilikom ispunjavanja zahtjeva.

U praksi ostvarivanja prava na pristup informacijama u više je slučajeva zabilježeno ograničavanje pristupa zatraženim informacijama temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama kada je podnositelj zahtjeva tražio sve informacije određene vrste, primjerice sve ugovore koje je sklopilo tijelo javne vlasti (presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni brojevi: UsII-255/17-6 od 22. studenog 2017. godine i UsII-91/18-5 od 12. travnja 2018. godine).

Osim postojanja objektivnog opterećenja na strani tijela javne vlasti, u ovoj upravnoj stvari je vidljiv i izostanak javnog interesa odnosno društvene koristi koja bi se ostvarila omogućavanjem pristupa zatraženoj informaciji s obzirom da žalitelj ne traži informaciju koja se odnosi na raspolaganje javnim sredstvima, već traži tipske ugovore koji još dodatno podliježu zaštiti osobnih podataka.

U tom smislu je potrebno ukazati kako prema odredbi članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Nadalje, člankom 4. stavkom 1. Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) definirano je da su „osobni podaci” svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca. Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonitosti obrade osobnih podataka.

U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da podaci o popisu korisnika komunalne lučice Batala, dijelovi ugovora koji identificiraju fizičke osobe, kao i popis dužnika, predstavljaju osobne podatak fizičkih osoba te da ne postoji pravni temelj iz članka 6. Opće uredbe o zaštiti podatka za njihovo dostavljanje žalitelju, što dodatno podupire razlog ograničenja iz članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama koji je upotrijebljen u ovom slučaju.

Drugim riječima, ispunjavanje zatraženog zahtjeva u kojem se traže sve informacije određene vrste, koje su još k tome osobni podaci fizičkih osoba, kolidiralo bi s javnim interesom te bi imalo za posljedicu neopravdano opterećivanje rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te bi bilo u suprotnosti s načelima pravičnosti i pravne sigurnosti.

Slijedom navedenog, prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan