KLASA: UP/II-008-07/21-01/596
URBROJ: 401-01/05-21-3
Zagreb, 3. studenog 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv odgovora Arheološkog muzeja Narona, KLASA: 612-05/21-N/07-1-01, URBROJ: 2148-21-382 od 18. lipnja 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se odgovor Arheološkog muzeja Narona, KLASA: 612-05/21-N/07-1-01, URBROJ: 2148-21-382 od 18. lipnja 2021. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslikama sljedećih informacija:
- Ugovoru o obavljanju usluge stručnog nadzora nad izvođenjem radova na izgradnji nove zgrade Lapidarija Arheološkog muzeja Narona na k.č. 438/127 k. o. Vid u 2020. godini od 6. studenog 2020. godine; I. Ugovoru za izgradnju nove zgrade lapidarija Arheološkog muzeja Narona od 9. studenog 2020. godine.
- Obavijesti o odabiru najpovoljnije ponude za uslugu stručnog nadzora za izgradnju Lapidarija Arheološkog muzeja Narona, KLASA: 612-05/21-N/04-9-01, URBROJ: 2148-21-148 od 2. ožujka 2021. godine.
3. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslikama:
- Računa broj: 157/20/1 od 30. studenog 2011. godine, računa broj: 20/20/1 od 3. ožujka 2021. godine i računa broj: 34/20/1 od 22. ožujka 2021. godine, okončanoj situaciji br. 1130-6/20, okončanoj situaciji br. 0322-1/21 te privremenoj situaciji br. 0303-1/21, koji su vezani uz okvirni sporazum, datume i iznose uplata koje je proveo Arheološki muzej Narona, na način da se na navedenim dokumentima prekriju imena i prezimena fizičkih osoba koje su izradile račune, te se u tom dijelu zahtjev odbija.
- Zapisnika s koordinacija predstavnika Grada Metkovića, Arheološkog muzeja Narona i ostalih suradnika iz 2018., 2019. i 2020. godine koje su prethodile postupku javne nabave odabira izvođača radova, na način da se na zapisnicima sa koordinacije prekriju adrese elektroničke pošte svih fizičkih osoba koje nisu predstavnici Grada Metkovića i Arheološkog muzeja Narona, te se u tom dijelu zahtjev odbija.
4. Nalaže se Arheološkom muzeju Narona da postupi sukladno točki 2. i 3. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
5. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u dijelu zahtjeva koji se odnosi na preslike:
- Popisa dodatnih radova, zapisnika i ugovora koji su vezani za troškovničke i vantroškovničke radove uz pripremnu dokumentaciju za izgradnju Arheološkog muzeja Narona Lapidarij, kao i izgradnju Lapidarija, posebno logističku pomoć koju je osigurao Grad Metković Arheološkom Muzeju Narona prilikom rješavanja imovinsko-pravnih odnosa na predmetnoj parceli na kojoj je započeta izgradnja Lapidarija.
6. Odbacuje se zahtjev za pristup informacijama ......... u dijelu koji se odnosi na referentne liste prije obavljenih poslova stručnog nadzora tvrtke koja je odabrana za nadzor.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim odgovorom na zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) kojim je zatražena dokumentacija vezana za izgradnju nove zgrade Lapidarija Arheološkog muzeja Narona, osim Okvirnog sporazuma koji je Arheološki muzej Narona sklopio 9. studenog 2020. godine sa izvođačem radova, a koji je žaliteljici dostavljen uz odgovor. Žaliteljičin zahtjev odbijen je temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a vezano uz članak 15. stavak 2. točku 2. i točku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu te je zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno izjavila žalbu, smatrajući kako dopis tijela javne vlasti od 18. lipnja 2021. godine predstavlja odluku kojom se odbija zahtjev za pristup informacijama koja je neobrazložena i pri čemu nije konkretizirano po kojem to posebnom propisu tražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu, ali i na koji način je članak 10. Zakona o pravu na pristup informacijama primjenjiv u konkretnom slučaju, s obzirom da se na navedenu odredbu sasvim uopćeno poziva. Naglašava kako tijelo javne vlasti nije provelo ni test razmjernosti i javnog interesa te kako joj je sasvim neosnovano uskratilo pristup traženim informacijama, stoga predlaže da se njezina žalba usvoji.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica dana 13. svibnja 2021. Arheološkom muzeju Narona, kao tijelu javne vlasti, putem elektroničke pošte podnijela zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražila dostavu sljedećih dokumenata vezanih uz započetu izgradnju nove zgrade Arheološkog muzeja Narona - Lapidarij:
1. Presliku Okvirnog sporazuma koji je Arheološki muzej Narona sklopio 9. studenog 2020. godine s izvođačima radova i predstavnikom nadzora, tj. tri dokumenta koja su tada sklopljena.
2. Preslike svih računa i situacija koji su vezani uz okvirni sporazum, datume i iznose uplata koje je proveo Arheološki muzej Narona.
3. Zapisnike s koordinacija predstavnika Grada Metkovića, Arheološkog muzeja Narona i ostalih suradnika iz 2018., 2019. i 2020. godine koje su prethodile postupku javne nabave odabira izvođača radova.
4. Preslike financijskih izvješća o utrošenim sredstvima za pripremu izgradnje tijekom 2018., 2019. i 2020. godine.
5. Preslike popisa dodatnih radova, zapisnika i ugovora koji su vezani za troškovničke i vantroškovničke radove uz pripremnu dokumentaciju za izgradnju Arheološkog muzeja Narona Lapidarij, kao i izgradnju Lapidarija, posebno logističku pomoć koju je osigurao Grad Metković Arheološkom Muzeju Narona prilikom rješavanja imovinsko-pravnih odnosa na predmetnoj parceli na kojoj je započeta izgradnja Lapidarija.
Nadalje, žaliteljica je zahtjevom za pristup informacijama od 4. lipnja 2021. godine zatražila dostavu odluke o odabiru stručnog nadzora za izgradnju Lapidarija Arheološkog muzeja Narona, kao i referentne liste prije obavljenih poslova stručnog nadzora tvrtke koja je odabrana za nadzor.
Arheološki muzej Narona je odgovorom KLASA: 612-05/21-N/07-1-01, URBROJ: 2148-21-382 od 18. lipnja 2021. godine, obavijestio žaliteljicu kako joj dostavlja Okvirni sporazum koji je Arheološki muzej Narona sklopio 9. studenog 2020. godine sa izvođačem radova, međutim, u odnosu na ostalu dokumentaciju koju traži, obavještavaju je kako tražene isprave ne ispunjavaju uvjete iz članka 10. Zakona o pravu na pristup informacijama te iste predstavljaju poslovnu tajnu sukladno posebno propisu čime ih nisu u mogućnosti dostaviti. Nadalje, ističe kako bez privole svih sudionika ne možemo udovoljiti ni žaliteljičinom traženju u pogledu zapisnika s koordinacija, sve sukladno Zakonu o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, te ujedno zaključno obavještava žaliteljicu kako su sva financijska izvješća javno objavljena i dostupna na mrežnim stranicama Muzeja.
Nakon uložene žalbe, tijelo javne vlasti se očitovalo na žalbu dopisom KLASA: 612-05/21-N/07-1-01, URBROJ: 2148-21-438 koji je Povjerenik za informiranje zaprimio 16. srpnja 2021. godine. U očitovanju se u bitnom navodi kako se radi o dokumentaciji vezanoj uz postupak javne nabave, te s obzirom da žaliteljica ne ulazi u krug natjecatelja ili ponuditelja, niti se tako legitimirala, smatraju da joj nisu dužni omogućiti dostavu tražene informacije. Potom se navodi kako je zatražena dokumentacija Odlukom od 29. siječnja 2018. godine proglašena poslovnom tajnom sukladno članku 56. i 57. Statuta Arheološkog muzeja Narona. Dodatno se ukazuje kako podnositeljica nije obrazložila svrhu zbog koje traži informaciju, koja je njena uloga niti koji je javni interes. U prilogu dopisa tijelo javne vlasti dostavilo je uvid svu traženu dokumentaciju uz napomenu kako dokumentacija koja je nabrojana pod točkom 4. žalbe predstavlja dokumentaciju Ministarstva kulture i medija RH, te je potrebno zatražiti je od navedenog Ministarstva. Zatim navodi kako Muzej ne raspolaže s dokumentacijom pod točkom 5. žalbe, budući da je osnova uređenja imovinskopravnih odnosa bilo rješenje Ministarstva o ustupanju zemljišta za potrebe ishođenja građevinske dozvole, dok se pod točkom 6. traže referentne liste koje nisu bile dio natječajnog postupka već su propisani drugačiji kriteriji odabira te ta dokumentacija ne postoji.
U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je Arheološki muzej Narona prilikom rješavanja žaliteljičinog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno i pogrešno utvrdilo činjenično stanje i kako je neodgovarajuće primijenilo zakonske odredbe, te kako je počinilo greške u postupku i formi donošenja odluke kojom se uskraćuje pristup informacijama.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
Nastavno na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. U tom smislu, tijelo javne vlasti je dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima podupire postojanje izuzetka od pristupa propisanog člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.
S obzirom na razlog ograničavanja prava na pristup informacijama, u žalbenom su postupku uzete u obzir sljedeće zakonske odredbe:
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, dok je odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. navedenog Zakona propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Prema članku 16. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes. Kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Kako bi se u potpunosti zadovoljile formalne pretpostavke donošenja odbijajućeg rješenja, tijelo javne vlasti treba uzeti u obzir da je u slučaju kada postoji razlog za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama obvezno provesti test razmjernosti i javnog interesa, s obzirom da njegovo neprovođenje predstavlja bitnu povredu postupka, a iz spisa predmeta i pobijanog odgovora koje možemo smatrati rješenjem o odbijanju, vidljivo je da tijelo javne vlasti nije uopće provelo test razmjernosti javnog interesa, što čini pobijano rješenje nezakonitim.
Također je potrebno ukazati kako sukladno članku 98. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) rješenje mora imati propisani sadržaj, međutim, tijelo javne vlasti je pristup informacijama ograničilo u formi dopisa te bez upute o pravnom lijeku.
Uz bitnu povredu postupka i forme, potrebno je i razmotriti kriterije temeljem kojih je tijelo javne vlasti utvrdilo da zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu.
Naime, poslovnu tajnu prema stavku 1. članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.), predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.
S obzirom da poslovna tajna u svojoj definiciji implicira nastanak štete za gospodarske interese, iz pobijanog odgovora ne proizlazi kakve bi točno štetne posljedice za gospodarske interese za tijelo javne mogle nastupiti kada bi se omogućio pristup zatraženim informacijama.
Tijelo javne vlasti je tek kasnije u očitovanju na žalbu ukazalo da je zadovoljeno postojanje formalnog elementa poslovne tajne, odnosno, zatražena dokumentacija je Odlukom od 29. siječnja 2018. godine proglašena poslovnom tajnom sukladno članku 56. i 57. Statuta Arheološkog muzeja Narona, međutim nisu jasno identificirani razlozi zbog kojih bi omogućavanjem uvida u zatraženu dokumentaciju dovelo do štetnih posljedica, što je ratio legis instituta poslovne tajne.
Slijedom navedenog, tijelo javne vlasti mora argumentirano ukazati na vjerojatnu ozbiljnu povredu zaštićenog interesa. Nije dovoljno pozvati se na propisana ograničenja ili citirati interni akt kojim je zatražena informacija označena kao poslovna tajna, već je vjerojatnost povrede i nastanka štete potrebno utemeljiti i obrazložiti.
Osim toga, poslovna tajna je uređena i Zakonom o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18) kojim se u pravni poredak prenosi Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja te Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva.
Odredbom članka 8. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti propisano je kako će sud odbaciti zahtjev za primjenu mjera, postupaka i pravnih sredstava iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona kada je navodno pribavljanje, korištenje ili otkrivanje poslovne tajne učinjeno radi ostvarivanja prava na slobodu izražavanja misli, prava na pristup informacijama te slobode izvještavanja, u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima te zakonom kojim se uređuje pravo na pristup informacijama, kao i zakonom kojim se uređuje medijsko izvještavanje, a u skladu s poštivanjem slobode i pluralizma medija.
S obzirom da tijelo javne vlasti naknadno navodi kako su zatražene informacije Odlukom od 29. siječnja 2018. godine proglašene poslovnom tajnom, potrebno je naglasiti kako Zakon o pravu na pristup informacijama predstavlja organski zakon kojim se razrađuje ustavom zajamčeno temeljeno ljudsko pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, stoga slijedom pravnog načela lex superior derogat legi inferiori navedeni Zakon predstavlja viši pravni akt od predmetnog internog akta, tako da prilikom njihove kolizije, odredbe navedenog Zakona derogiraju odredbe internog akta tijela javne vlasti, naravno, samo u slučaju ako tijelo javne vlasti nije dalo u konkretnom slučaju jasne i dobro obrazložene argumente o stvarnom nastanku štetne posljedice, što u ovom slučaju nije učinjeno.
Budući da je temeljna premisa Zakona o pravu na pristup informacijama ta da su informacije u posjedu tijela javne vlasti dostupne javnosti, nedostatak detaljnog obrazloženja prvostupanjskog rješenja i nedostatak provedenog testa razmjernosti i javnog interesa ukazuje da tijelo javne vlasti nije identificiralo štetnu posljedicu koju bi proizvelo davanje informacije žalitelju, čime je neodrživo postojanje ograničenja iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer formalna komponenta poslovne tajne predstavlja samo besadržajno označavanje informacije poslovnom tajnom.
Važno je napomenuti kako bilo koja pravna ili fizička osoba koja sklapa pravni posao sa tijelom javne vlasti mora biti svjesna da ulazi u javni prostor gdje prevladava javni interes i gdje pretežu pojačana načela transparentnosti.
U tom smislu treba ukazati da žaliteljica traži dokumentaciju iz postupka javne nabave koja je okončana, za koju vrijedi načelo transparentnosti te u kojem se slučaju radi o financiranju javnim sredstvima, slijedom čega je primjenjiva odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak, što u ovoj upravnoj stvari nije slučaj.
Nasuprot tvrdnji tijela javne vlasti da žaliteljica nije obrazložila svrhu zbog koje traži informaciju, koja je njena uloga niti koji je javni interes, ukazuje se na odredbu članka 18. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisao da podnositelj zahtjeva nije obvezan navesti razloge zbog kojih traži pristup informaciji, niti je obvezan pozvati se na primjenu ovog Zakona.
Nadalje, podaci o fizičkim osobama zaposlenim u tijelu javne vlasti, kao i podaci o fizičkim osobama kojima se na neki način vrše isplate javnih sredstava ili sudjeluju u poslovima koji se odnose na suradnju sa tijelima javne vlasti, predstavljaju osobne podatke, stoga je potrebno uzeti u obzir kako je člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) definirano je da su „osobni podaci” svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonitosti obrade osobnih podataka.
Naime, legitimnost obrade podataka u ovom konkretnom slučaju utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, naravno, uvažavajući preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona - osiguravajući automatsku dostupnost zatražene informacije i bez provedbe navedenog testa kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
Drugim riječima, voditelj obrade – Arheološki muzej Narona, tijelo je javne vlasti obvezano odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, organskog Zakona države članice kojim je razrađeno ustavom zajamčeno temeljno ljudsko pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, koji isto tako predstavlja pravni temelj za obradu osobnih podataka, pored privole ispitanika koju tijelo javne vlasti isključivo spominje.
Stoga imena i prezimena osoba koja se prvenstveno spominju u zapisnicima sa koordinacija predstavljaju osobne podatke fizičkih osoba, međutim, radi se o javno dostupnim informacijama, s obzirom da se radi o imenima i prezimenima čelnika i zaposlenika tijela javne vlasti, koja su u bogatoj praksi ostvarivanja prava na pristup informacijama prepoznata kao informacije na kojim ne postoje ograničenja od pristupa.
Nadalje, imena i prezimena ostalih fizičkih osoba dostupna su jer one sudjeluju u određenom službenom svojstvu u poslu koji se financira javnim sredstvima, ali su dostupne i temeljem drugih propisa te ih se može jednostavno pronaći.
Primjerice, imena članova uprave ili rukovodstvo trgovačkog društva koje sklapa ugovor sa tijelom javne vlasti, dostupno je u sudskom registru ili na samim stranicama društva, kao što bi i podaci o projektantu i stručnom nadzoru trebali biti dostupni temeljem odredbi Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19).
S druge strane, dostavom podataka iz točke 3. izreke ovog rješenja za koje se navodi da bi ih trebalo prekriti, poput imena i prezimena osoba koje su izradile račune, kao i elektroničke pošte fizičkih osoba koje nisu zaposlenici tijela javne vlasti, Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na navedene podatke prevladava potreba zaštite prava na zaštitu osobnih podataka u odnosu na javni interes, te da bi njihovim davanjem došlo bi do nepotrebnog otkrivanja zaštićenih osobnih podataka fizičkih osoba, što bi predstavljalo davanje osobnih podataka u prekomjernom opsegu
Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezane podatke koje bi trebalo prekriti, a koji su dio zatražene informacije, da se isti ne odnosi na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima te nije vjerojatno da bi objava predmetnih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).
Člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09), u vezi s člankom 25. stavkom 7. i člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u točkama 2., 3. i 4. izreke ovog rješenja.
U odnosu na informacije iz točke 5. izreke ovog rješenja, iz očitovanja tijela javne vlasti nije sasvim jasno posjeduje li tijelo predmetne informacije, u potpunosti ili djelomično, odnosno upućuje li žaliteljicu da se obrati navedenim ministarstvima zahtjevom jer je zatražena njihova dokumentacija.
U tom slučaju valja ukazati na odredbu članka 21. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da ako tijelo javne vlasti ne posjeduje informaciju, a ima saznanja o tijelu koje je posjeduje, dužno je, bez odgode, a najkasnije u roku od osam dana od zaprimanja zahtjeva, ustupiti zahtjev tome tijelu, a o čemu će obavijestiti podnositelja. Rokovi ostvarivanja prava na pristup informaciji računaju se od dana kada je nadležno tijelo javne vlasti zaprimilo ustupljeni zahtjev.
Napominje se da u slučaju da Arheološki muzej Narona posjeduje predmetnu dokumentaciju, dužan je samostalno riješiti zahtjev, bez obzira što je to dokumentacija drugih tijela javne vlasti, s obzirom da se zahtjev ustupa vlasniku informacije na rješavanje samo u slučajevima kada se radi o informaciji klasificiranom stupnjem tajnosti te međunarodnoj informaciji, što je navedeno u stavcima 2. i 3. članka 21. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Stoga je valjalo na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješiti kao u točki 5. izreke ovog rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja u tom dijelu na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
Tijelo javne vlasti je u ponovnom postupku dužno utvrditi činjenično stanje na način da razmotri žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, utvrdi posjeduje li zatražene informacije te utvrdi postoji li na zatraženim informacijama ograničenja od pristupa propisana člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, nakon čega je potom dužno prikazati utvrđeno činjenično stanje u spisu predmeta i potkrijepiti ga odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti zahtjev sukladno odredbi članka 23. navedenog Zakona.
Tijelo javne vlasti također treba imati na umu odredbu članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, te u određenim, zakonom propisanim slučajevima ograničavanja pristupa informaciji, prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa na način da u konkretnom slučaju pruži argumente zašto bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji zaštićeni interes bio ozbiljno povrijeđen te zašto ograničenje od pristupa u konkretnom slučaju preteže nad interesom javnosti da dobije informaciju, odnosno zašto bi uskraćivanjem pristupa bio povrijeđen javni interes za pristupom traženoj informaciji i koji su to razlozi zbog kojih interes javnosti za informacijom preteže nad potrebom ograničenja od pristupa.
U odnosu na točku 6. izreke ovog rješenja, ukazuje se kako je tijelo javne vlasti istaknulo da se traže referentne liste koje nisu bile dio natječajnog postupka već su propisani drugačiji kriteriji odabira te ta dokumentacija ne postoji.
Drugim riječima, tijelo javne vlasti ne posjeduje zatraženu informaciju, stoga je zahtjev u tom dijelu trebalo riješiti temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Stoga je temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno je kao u točki 6. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan