KLASA: UP/II-008-07/21-01/665

URBROJ: 401-01/04-21-12

Zagreb, 16. studenoga 2021.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave - Središnjeg ureda KLASA: UP/I-032-01/21-01/14, URBROJ: 513-07-21-17-21-2 od 18. lipnja 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave - Središnjeg ureda KLASA: UP/I-032-01/21-01/14, URBROJ: 513-07-21-17-21-2 od 18. lipnja 2021. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave - Središnjeg ureda odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica), kojim je zatražila sljedeće informacije: 1. izvještaj i svu dokumentaciju poreznog nadzora koji je nad trgovačkim društvom Mikado d.o.o. napravljen od veljače do svibnja 2015. godine za period od 1. siječnja do 31. prosinca 2013. godine, 2. izvještaj i svu dokumentaciju nadzora kontrole poslovanja koji je 2017. godine Porezna uprava izvršila nad trgovačkim društvom Mikado d.o.o. za period od 1. siječnja 2015. do 31. kolovoza 2015. godine, 3. informaciju da li je od 2017. godine Porezna uprava vršila još nadzora nad trgovačkim društvom Mikado d.o.o. te ako jest moli dostavu izvještaja i dokumentacije, 4. informaciju o tome kolika su tijekom 2009., 2010., 2011., 2012., 2013., 2014., 2015., 2016., 2017., 2018. te 2019. godine bila potraživanja za povrat PDV-a trgovačkog društva Mikado d.o.o., na temelju koje osnove su zatražena te jesu li odobrena, 5. izvještaj o obavljenoj provjeri navoda iz teksta objavljenog u tjedniku Nacional 19. prosinca 2017. godine, gdje se iz Porezne uprave navodi kako „sukladno Zakonu o Poreznoj upravi, ovo porezno tijelo radi sprječavanja, otkrivanja i utvrđivana kršenja zakona i pravila struke kontinuirano nadzire zakonitost rada svojih službenika te će sukladno članku 25. navedenog Zakona izvršiti provjeru novinarskih navoda“. Zahtjev za pristup informacijama žaliteljice u odnosu na točke pod rednim brojevima 1.-4. zahtjeva je odbijen temeljem članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer su zatražene informacije porezna tajna sukladno odredbi članka 8. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16, 106/18, 121 /19, 32/20 i 42/20). U odnosu na točku pod rednim brojem 5. zahtjev žaliteljice je odbačen sukladno članku 23. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer tijelo javne vlasti nije u posjedu tražene informacije.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi kako je tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njezin zahtjev pozivajući se vezano za točke 1.-4. zahtjeva da je informacija porezna tajna, a za točku 5. zahtjeva kako informaciju tijelo javne vlasti ne posjeduje. Nadalje navodi kako joj je odbijanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama. Žaliteljica ističe kako je odbijanje njezinog zahtjeva opravdano odredbama Općeg poreznog zakona koje se odnose na čuvanje porezne tajne te da podaci koje je zatražila predstavljaju podatke koji se iznose u poreznom postupku zbog čega kao treća strana ona nema pravo na njih. Nadalje, ističe kako tijelo javne vlasti tvrdi da je provelo test razmjernosti i javnog interesa te zaključilo da joj ne može dati podatke. Također ističe kako smatra da je tijelo javne vlasti pogriješilo jer prema članku 8. stavku 5. Općeg poreznog zakona ne smatra se poreznom tajnom ako se iznose podaci za potrebe naplate poreznog duga. Žaliteljica navodi kako je trgovačko društvo Mikado d.o.o. 7. srpnja 2016. godine dobilo od Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji rješenje o ugostiteljskom objektu, vrsta kuća za odmor u Šipanskoj luci čija je vrijednost prema podacima iz financijskog izvještaja trgovačkog društva 2019. godine bila 219.951.066 kuna, no ne postoje nikakvi dokazi da tamo borave gosti (ne postoji oglašavanje, a do 2017. godine prema podacima turističke zajednice iznesenim u tjedniku Nacional, u prvoj godini nije boravio niti jedan gost, dok je 2017. godine ostvareno 28 dolazaka). Nadalje, navodi kako je prema pisanju tjednika Nacional, trgovačko društvo Mikado d.o.o. od 2012. godine na ime povrata PDV-a i poreznih olakšica zbog ulaganja izvukao više od 40 milijuna kuna. Ističe kako su iz financijskih izvještaja navedenog trgovačkog društva vidljiva potraživanja od države, no nije jasno jesu li odobrena, a što su podaci koje je zatražila od tijela javne vlasti i isti mogu potvrditi ili odbaciti tvrdnju da je navedeno trgovačko društvo oštetilo državni proračun. Nadalje, ističe da rješenje osporava u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 8. lipnja 2021. godine od Ministarstva financija, Porezne uprave zatražila da joj se temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama dostave sljedeće informacije: 1. izvještaj i sva dokumentacija poreznog nadzora koji je nad trgovačkim društvom Mikado d.o.o. napravljen od veljače do svibnja 2015. godine za period od 1. siječnja do 31. prosinca 2013. godine; 2. izvještaj i sva dokumentacija nadzora kontrole poslovanja koje je 2017. godine Porezna uprava izvršila nad trgovačkim društvom Mikado d.o.o. za period od 1. siječnja 2015. do 31. kolovoza 2015. godine, 3. informaciju da li je od 2017. godine Porezna uprava vršila još nadzora nad trgovačkim društvom Mikado d.o.o. te ako jest moli izvještaje i dokumentaciju, 4. informaciju o tome kolika su tijekom 2009., 2010., 2011., 2012., 2013., 2014., 2015., 2016., 2017., 2018. te 2019. godine bila potraživanja za povrat PDV-a trgovačkog društva Mikado d.o.o, na temelju koje osnove su zatražena te jesu li odobrena, 5. izvještaj o obavljenoj provjeri navoda iz teksta objavljenog u tjedniku Nacional 19. prosinca 2017. godine, gdje se iz Porezne uprave navodi kako „sukladno Zakonu o Poreznoj upravi, ovo porezno tijelo radi sprječavanja, otkrivanja i utvrđivana kršenja zakona i pravila struke kontinuirano nadzire zakonitost rada svojih službenika te će sukladno članku 25. navedenog Zakona izvršiti provjeru novinarskih navoda“. Nadalje, utvrđeno je da je Ministarstvo financija, Porezna uprava - Središnji ured donijelo rješenje KLASA: UP/I-032-01/21-01/14, URBROJ: 513-07-21-17-21-2 od 18. lipnja 2021. godine, kojim je u točki 1. izreke pobijanog rješenja odbilo zahtjev žaliteljice u odnosu na točke pod rednim brojevima 1.-4. zahtjeva, temeljem članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer su zatražene informacije porezna tajna sukladno odredbi članka 8. stavka 1. Općeg poreznog zakona. Također je utvrđeno da je u točki 2. izreke pobijanog rješenja u odnosu na točku pod rednim brojem 5. zahtjeva za pristup informacijama žaliteljice, zahtjev odbačen sukladno članku 23. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer tijelo javne vlasti nije u posjedu tražene informacije.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno postupanje.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. Kod ostvarivanja cilja Zakona o pravu na pristup informacijama polazi se od načela jednakosti propisanog člankom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojem su svi korisnici jednaki u ostvarivanju prava na pristup informacijama.

To znači da se prilikom rješavanja zahtjeva za pristup informacijama polazi od toga bi li bilo koja treća osoba mogla dobiti traženu informaciju, pri čemu pravni ili neki drugi interes za traženjem informacije nije odlučna činjenica, kako je to naglašeno u odredbi članka 18. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, prema kojom korisnik nije dužan navesti razloge zbog kojih traži pristup informacijama, a niti je dužan pozivati se na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.

Odredbom članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Odredbom članka 15. stavkom 2. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija porezna tajna sukladno zakonu.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Iz zakonske definicije testa razmjernosti i javnog interesa proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa i to interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni. Tako je u javnom interesu zaštititi vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da su zatražene informacije pod rednim brojevima 1.-4. zahtjeva za pristup informacijama porezna tajna te da u pogledu istih prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes. Naime, u obrazloženju pobijanog rješenja u bitnom se navodi kako su se u konkretnom predmetu poduzimale odgovarajuće mjere u cilju provjere i utvrđivanja svih činjenica bitnih za oporezivanje, a sukladno propisanom djelokrugu rada Ministarstva, Porezne uprave te da se zbog primjene odredbe članka 8. stavka 1. Općeg poreznog zakona o utvrđenim činjenicama i poduzetim radnjama ne mogu dostaviti daljnje informacije jer je porezno tijelo dužno čuvati kao poreznu tajnu sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku i sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom s kojima raspolaže, kao i podatke koje razmjenjuje s drugim državama u poreznim stvarima. Nadalje, navodi se kako su odredbom članka 8. Općeg poreznog zakona propisane iznimke što se ne smatra poreznom tajnom odnosno kada obveza čuvanja porezne tajne nije povrijeđena, međutim da se niti jedna od tih iznimaka ne može primijeniti na predmetni zahtjev žaliteljice. Također se navodi kako podaci koje žaliteljica traži predstavljaju podatke koji se iznose u poreznom postupku, a s obzirom da ista nije porezni obveznik u konkretnom slučaju, davanjem traženih informacija kršile bi se odredbe o obvezi čuvanja porezne tajne od strane Porezne uprave. U obrazloženju pobijanog rješenja ističe se kako je prije donošenja odluke Ministarstvo financija, Porezna uprava provelo test razmjernosti i javnog interesa tijekom kojega je zaključeno da u konkretnom slučaju javni interes ne prevladava u odnosu na štetu po zaštićene interese. Nadalje, ističe se kako neovisno o tome tko je podnositelj zahtjeva za pristup informacijama, u konkretnom slučaju, dostavljanjem traženih informacijama osobama koje nisu sudjelovale u poreznom postupku, kršile bi se odredbe o obvezi čuvanja porezne tajne, a Ministarstvo financija, Porezna uprava nije pronašlo razloge za dostavu traženih informacija. Također se ističe kako nije utvrđen širi interes javnosti te da je utvrđeno da od dva suprotstavljena interesa prevladava potreba zaštite prava na ograničenje.

Člankom 8. stavkom 1. Općeg poreznog zakona propisano je da je porezno tijelo dužno kao poreznu tajnu čuvati sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku, te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojim raspolaže, kao i podatke koje razmjenjuje s drugim državama u poreznim stvarima. Nadalje, stavcima 2., 5., 6. 7. i 11. istog članka Općeg poreznog zakona propisano je što se ne smatra poreznom tajnom odnosno navode se slučajevi u kojima se obveza čuvanja porezne tajne ne smatra povrijeđenom.       

Povjerenik za informiranje u žalbenom postupku je izvršio uvid u sadržaj dostavljenih informacija koje su predmet ovog postupka, ispitao zakonitost pobijanog rješenja te pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa od strane prvostupanjskog tijela odnosno razmotrio zakonske razloge za ograničenje pristupa informacijama.

U žalbenom postupku je utvrđeno je da žaliteljica traži informacije koje se odnose na podatke koje je porezni obveznik iznio u poreznom postupku te na druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojima raspolaže prvostupanjsko tijelo, a koji su obuhvaćeni člankom 8. stavkom 1. Općeg poreznog zakona te da se iznimke propisane u članku 8. stavcima 2., 5., 6., 7. i 11.  ne odnose na traženu dokumentaciju.

Predmet poreznog nadzora, između ostalog, može biti provjera jedne ili više vrsta poreza u jednom ili više razdoblja oporezivanja, a Ministarstvo financija, Porezna uprava prilikom poreznog nadzora prikuplja različite podatke vezano za utvrđivanje porezne obveze, u kojem postupku bi se javni interes mogao identificirati kroz kontrolu rada navedenog tijela javne vlasti i pravilnost provedbe zakonom i podzakonskim aktima propisanih postupaka.

Iz odredbi Općeg poreznog zakona o obvezi čuvanja porezne tajne je vidljivo kako je u poreznom postupku prihvaćeno načelo zatvorenog postupanja, a radi zaštite poslovnih, imovinskih i drugih interesa poreznih obveznika, pri čemu se svi podaci koje porezno tijelo sazna u postupku razreza i naplate poreza i svi drugi podaci kojima u vezi s poreznim postupkom ono raspolaže, mogu davati samo na zahtjev nadležnih službenih tijela. Omogućavanjem informacija, koji se smatraju poreznom tajnom, može se nanijeti šteta samom poreznom obvezniku ili njegovu poslovanju. Institut porezne tajne osigurava privatnost poreznog obveznika, njegove poslovne, imovinske i druge interese koji bi mogli biti ugroženi uslijed neovlaštenog iznošenja podataka odnosno sprječava da dođe do nastanaka štete, bilo materijalne ili nematerijalne.

Žaliteljica je u prilogu svoje žalbe dostavila novinski članak „Ruski duhovi u kraljevskim vilama misterioznog Putinova tajkuna“, zatim Bilješke uz financijske izvještaje poduzetnika za razdoblje 1. siječnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine, Bilješke uz financijska izvješća na dan 31. prosinca 2009. godine i Bilješke uz financijska izvješća na dan 31. prosinca 2011. godine, a koje bilješke se odnose na trgovačko društvo Mikado d.o.o. Dana 28. listopada 2021. godine žaliteljica je kao prilog svojoj žalbi i prilog argumentaciji da je dostava zatraženih podataka od interesa javnosti dostavila link https://www.portal-ostro.hr/hr/price/sipanske-vile-financirao-i-bivsi-ruski-ministar na kojem je objavljen tekst vezano za istraživanje temeljeno na Pandorinim dokumentima.

Analizom sadržaja objavljenih u medijima i dokumentacije koju je žaliteljica dostavila nije utvrđeno da su se vezano za zatražene informacije, osim nekoliko objavljenih članaka u medijima, vodile nekakve šire javne rasprave. Iz dostavljenih informacija koje su predmet postupka ne proizlazi da se iste odnose na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima iz članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Također, iz spisa predmeta ne proizlazi da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet. Naime, Ministarstvo financija, Porezna uprava je tijelo iz članka 3. Općeg poreznog zakona u čijem su djelokrugu poslovi utvrđivanja i nadzora te naplate poreza. U članku 57. stavku 1. Općeg poreznog zakona je propisano da je porezni akt svaki akt kojim se pokreće, dopunjuje, mijenja ili dovršava neka radnja u poreznom postupku. Stavkom 2. navedenog članka je propisano da porezni akt iz stavka 1. ovoga članka porezno rješenje, zaključak, zapisnik, obavijest, poziv i drugi akti. Odredbom članka 115. stavka 1. Općeg poreznog zakona je propisano da je porezni nadzor u smislu ovog Zakona dio porezno-pravnog odnosa u kojem Porezna uprava i Carinska uprava te druga porezna tijela provode postupak radi provjere i utvrđivanja činjenica bitnih za oporezivanje poreznih obveznika i drugih osoba. Stavkom 2. navedenog članka je propisano da porezna tijela provode porezni nadzor sukladno zakonu kojim se uređuje pojedina vrsta poreza. Zakonom o poreznu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19 i 138/20) propisano je da se porez na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) obračunava i plaća prema odredbama ovog Zakona. Također je propisano da je PDV prihod državnog proračuna Republike Hrvatske. Odredbama članka 57. stavka 1. i 2. propisano da pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti te da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članka 58., 59., 60., 61. i 62. ovog Zakona. Žaliteljica u žalbi posebno ističe kako je trgovačko društvo Mikado d.o.o. od 2012. godine na ime povrata PDV-a i poreznih olakšica zbog ulaganja u turističku investiciju iz državnog proračuna izvuklo više od 40 milijuna kuna, a da podaci koje je tražila mogu potvrditi ili odbaciti tvrdnju da je navedeno trgovačko društvo oštetilo državni proračun odnosno sve građane Republike Hrvatske te da se radi o javnom interesu. Na temelju dokumentacije spisa predmeta te ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa nije utvrđeno da bi žalbeni navodi žaliteljice bili osnovani odnosno da bi u konkretnom slučaju prevladavao javni interes.

Sukladno svemu navedenom u žalbenom postupku je utvrđeno kako bi omogućavanjem tražene informacije žaliteljici temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama u konkretnom slučaju došlo do povrede porezne tajne zaštićene Općim poreznim zakonom te da ne prevladava javni interes u odnosu na zaštićeni interes.

Vezano za točku 5. zahtjeva za pristup informacijama žaliteljice, iz spisa predmeta proizlazi kako prvostupanjsko tijelo ne posjeduje traženu informaciju jer se unutarnji nadzor nije provodio.

Povjerenik za informiranje je utvrdio da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan