KLASA: UP/II-008-07/21-01/561

URBROJ: 401-01/04-21-8

Zagreb, 23. studenoga 2021.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Grada Dubrovnika KLASA: UP/I-008-02/21-01/09, URBROJ: 2117/01-08-01/28-21-01 od 1. travnja 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Grada Dubrovnika KLASA: UP/I-008-02/21-01/09, URBROJ: 2117/01-08-01/28-21-01 od 1. travnja 2021. godine.

2. Djelomično se odobrava se ......... pravo na pristup preslici: Okvirnog ugovora o otvaranju i vođenju računa i obavljanju poslova platnog prometa sklopljenog između OTP banke Hrvatska d.d. i Grada Dubrovnika od 29. lipnja 2018. godine, Poziva za dostavu ponuda u postupku odabira nove poslovne banke Grada Dubrovnika KLASA: 406-01/18-02/75, URBROJ: 2117/01-08/1-18-3 od 21. svibnja 2018. godine, kao i Uvjeta naknada kunskog i deviznog platnog prometa i ostalih uvjeta vođenja poslovnog računa za Grad Dubrovnik i Priloga I Ponudbeni list, na način da se navedenom Ugovoru prekrije OIB fizičke osobe, a da se na Prilogu I Ponudbeni list prekrije broj mobitela, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.

3. Nalaže se Gradu Dubrovniku da u roku od 8 dana od zaprimanja ovog rješenja omogući ......... pristup odobrenoj informaciji, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.

4. Odbija se zahtjev ......... u preostalom dijelu kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Grada Dubrovnika odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj) kojim je zatražen ugovor s OTP bankom u svezi poslovnog računa Grada Dubrovnika, te ukoliko postoje drugi odnosi, pojašnjenje istih kako bi u idućim zahtjevima znao točno definirati zatražene informacije. Zahtjev žalitelja je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a vezano uz članak 15. stavak 2. točku 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu i radi zaštite osobnih podataka.

Žalitelj je na pobijano rješenje pravodobno izjavio žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona. Ističe kako rješenje osporava u cijelosti te da mu je odbijanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama. Navodi kako zakon jasno propisuje definiciju poslovne tajne i zaštitu osobnih podataka, a u ovom slučaju se radi o raspolaganju javnim sredstvima, stoga predmetni ugovor i njemu slični ne mogu predstavljati poslovnu tajnu, a Grad Dubrovnik može sukladno zaštiti osobnih podataka redaktirati sve podatke koji su zaštićeni propisima. Na temelju navedenog predlaže Povjereniku za informiranje da uvaži njegovu žalbu, poništi rješenje tijela javne vlasti i omogući mu pristup zatraženoj informaciji.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 16. ožujka 2021. godine, urudžbiranim 18. ožujka 2021. godine, zatražio od Grada Dubrovnika da mu se temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama dostavi ugovor s OTP bankom, u svezi poslovnog računa Grada Dubrovnika, te ukoliko postoje drugi odnosi, moli pojašnjenje istih kako bi u idućim zahtjevima znao točno definirati zatražene informacije. Nadalje, utvrđeno je da je Grad Dubrovnik donio rješenje KLASA: UP/I-008-02/21-01/09, URBROJ: 2117/01-08-01/28-21-01 od 1. travnja 2021. godine, kojim je odbio zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a vezano uz članak 15. stavak 2. točku 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu i radi zaštite osobnih podataka.

U obrazloženju pobijanog rješenja, Grad Dubrovnik u bitnom citira odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama koje se odnose na ograničenje pristupa informacijama zbog poslovne tajne i odredbe koje se odnose na zaštitu osobnih podataka, kao i odredbe koje se odnose na obvezu provođenje testa razmjernosti i javnog interesa prije donošenja odluke. Nadalje, u obrazloženju pobijanog rješenja citiraju se članak 156. i članak 157. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“, broj 159/13, 19/15, 102/15, 15/18, 70/19, 47/20 i 146/20) koji se odnose na bankovnu tajnu, kao i odredba članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96). Također, navodi se kako zatražene informacije sadrže djelomično i osobne podatke koje je društvo dužno štititi pozivom na propise kojima se uređuje zaštita osobnih podataka, a osobito uzimajući u obzir odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka i Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka. U obrazloženju pobijanog rješenja ističe se kako bi se davanjem traženih informacija prekršile odredbe o poslovnoj tajni i odredbe o zaštiti osobnih podataka te da je provedbom testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno da u konkretnom slučaju ne prevladava javni interes.

U žalbenom postupku Grad Dubrovnik dostavio je Povjereniku za informiranje kao informaciju koja je predmet postupka: Okvirni ugovor o otvaranju i vođenju računa i obavljanju poslova platnog prometa sklopljenog između OTP banke Hrvatska d.d. i Grada Dubrovnika od 29. lipnja 2018. godine, Uvjete naknada kunskog i deviznog platnog prometa i ostale uvjete vođenja poslovnog računa za Grad Dubrovnik, Prilog I Ponudbeni list, kao i Poziv za dostavu ponuda u postupku odabira nove poslovne banke Grada Dubrovnika KLASA: 406-01/18-02/75, URBROJ: 2117/01-08/1-18-3 od 21. svibnja 2018. godine

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, dok je točkom 4. propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom. Odredbom stavka 3. istog članka Zakona propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

U žalbenom postupku utvrđeno je da je Grad Dubrovnik u ovoj upravnoj strani nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje, nakon čega je pogrešno primijenio zakonske odredbe.

Odredbom članka 19. (Glava 8.) Zakona o zaštiti tajnosti podataka propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge prave osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.

Osim toga, poslovna tajna je uređena i Zakonom o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18) kojim se u pravni poredak prenosi Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja te Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva.

Odredbom članka 8. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti propisano je kako će sud odbaciti zahtjev za primjenu mjera, postupaka i pravnih sredstava iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona kada je navodno pribavljanje, korištenje ili otkrivanje poslovne tajne učinjeno radi ostvarivanja prava na slobodu izražavanja misli, prava na pristup informacijama te slobode izvještavanja, u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima te zakonom kojim se uređuje pravo na pristup informacijama, kao i zakonom kojim se uređuje medijsko izvještavanje, a u skladu s poštivanjem slobode i pluralizma medija.

Prema ustaljenoj praksi Povjerenika za informiranje, pretpostavlja se da za informaciju postoji javni interes ako bi objava tražene informacije doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti, kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost i integritet.

Dosadašnja praksa Povjerenika za informiranje kao i upravnosudska praksa jasno ukazuju kako ugovori koje sklapaju tijela javne vlasti sa drugim subjektima privatnog i javnog prava predstavljaju informaciju od javnog interesa koja bi trebala biti dostupna javnosti, te kako su ugovori koje sklapaju tijela javne vlasti podložni preispitivanju od strane javnosti putem instrumenata koje građanima daje ustavno pravo na pristup informacijama, razrađenog odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Ugovorna transparentnost omogućava javnosti evaluaciju ugovora, a eventualno onemogućavanje pristupa takvim informacijama bi izazvalo sumnju u dijelu javnosti da se skriva nekompetentnost, loše upravljanje i rad za privatne interese. Svaka osoba, bilo fizička ili pravna koja sklapa ugovor s tijelom javne vlasti, pri sklapanju istog mora biti svjesna da ulazi u javnu domenu u kojoj prevladava javni interes i preteže načelo transparentnosti te da se skrivanjem određenih informacija u konkretnom slučaju podataka o poslovnom odnosu s OTP bankom, otvara prostor dvojbi i sumnji u pravilnost trošenja javnih sredstava i dobro upravljanje.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

U uvodnoj odredbi 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.

Uvodnom odredbom broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.

Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije, ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.

Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.

Dakle, i nakon stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka potrebno je provodit test razmjernosti i javnog interesa, te prema okolnostima pojedinog slučaja utvrđivati prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama ili prevladava javni interes za određenom informacijom.

Međutim, potrebno je naglasiti da kada se utvrdi da je nešto osobni podatak to ne znači da je isti automatski zaštićen. U žalbenom postupku razmotreno da li je žalitelju moguće odobriti djelomičan pristup zatraženoj informaciji, uz zaštitu određenih osobnih podataka.

Uvidom u dostavljenu dokumentaciju razvidno je da ista sadrži osobne podatke fizičkih osoba kao što su ime i prezime, potpis, adresa e-pošte, broj mobitela i broj telefaxa direktora Poslovnog centra OTP banke Hrvatska d.d. te ime, prezime, OIB i potpis gradonačelnika Grada Dubrovnika. U žalbenom postupku je utvrđeno kako je od navedenih osobnih podataka potrebno zaštititi OIB fizičke osobe i broj mobitela odnosno da za te podatke ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer bi omogućavanje pristupa istima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život osoba na koje se odnose ti podaci. Takvi podaci ne predstavljaju informaciju od javnog značaja, ne odnose se na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganje javnim sredstvima, niti je vjerojatno da bi objava tih podataka doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).

Člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim. Stoga je u odnosu na osobne podatke iz točke 2. izreke ovog rješenja, u žalbenom postupku utvrđeno kako je iste potrebno zaštititi te da je u tim dijelovima žaliteljev zahtjev neosnovan, dok se u preostalom dijelu informacije mogu omogućiti žalitelju.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), a u vezi člankom 25. stavkom 7. te člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješeno kao u točkama 1., 2. i 3. izreke ovog rješenja.

U odnosu na drugi dio žaliteljevog zahtjeva, u kojem žalitelj traži od Grada Dubrovnika ukoliko postoje drugi odnosi s OTP bankom, pojašnjenje istih kako bi u idućim zahtjevima žalitelj znao točno definirati zatražene informacije, u žalbenom postupku je utvrđeno kako žalitelj ne traži konkretnu, gotovu, izrađenu informaciju u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, već od tijela javne vlasti traži pojašnjenje.

Odredbom članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Slijedom navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, tijelo javne vlasti je posjeduje ili ne posjeduje, odnosno ima ili nema saznanja o njoj.

Na zakonsku definiciju informacije se nadovezuje odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.

Imajući u vidu navedenu zakonsku definiciju informacije i činjenicu da žalitelj traži od tijela javne vlasti pojašnjenje odnosno informaciju koju tijelo javne vlasti nema u svom posjedu kao gotovu, izrađenu, u žalbenom postupku utvrđeno je kako žaliteljevo traženje iz zahtjeva izlazi izvan zakonske definicije informacije.

Slijedom navedenog je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u točki 4. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan