URBROJ: 401-01-04-21-1
Zagreb, 7. listopada 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25-13 i 85-15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva VIO Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o. KLASA: 008-02/21-01/0002, URBROJ: 2107/01-10-02/01-21-6 od 28. travnja 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva VIO Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o. KLASA: 008-02/21-01/0002, URBROJ: 2107/01-10-02/01-21-6 od 28. travnja 2021. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
Osporenim rješenjem odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 8. ožujka 2021. godine, kojim je tražio sljedeće: „Molim vas da mi na DVD-u ili CD-u ili na bilo koji način preko interneta (npr. JumboMail) dostavite sve materijale u digitalnom obliku (PDF) koje su vam prema ugovoru bili dužni dostaviti projektanti vezano za projekt „Sustav odvodnje otpadnih voda - aglomeracija Novi Vinodolski, Crikvenica i Selce“, i to za: 1) tehnička i projektna dokumentacija (glavni projekt Aglomeracija Crikvenica i Aglomeracija Jadranovo), i sve što se promijenilo u projektnoj dokumentaciji od 2016. - 2021., 2) četiri studije izvedivosti, i sve što se promijenilo od 2016. - 2021., 3) četiri zahtjeva za procjenom izrade Studije utjecaja zahvata na okoliš/prirodu, 4) četiri aplikacijska paketa, 5) te četiri seta dokumentacije za javnu nabavu“. Zahtjev žalitelja je odbačen temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, dok se u obrazloženju rješenja tijelo javne vlasti poziva i na odredbu članka 23. stavka 5. točku 5., kao i na odredbu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je pobijanim rješenjem odbačen njegov zahtjev za pristup informacijama koji je podnio Gradu Crikvenici 8. ožujka 2021. godine, a koji je 12. ožujka 2021. godine ustupljen trgovačkom društvu VIO Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o. Nadalje navodi kako pozivanje tijela javne vlasti na članak 18. stavak 5. Zakona o pravu na pristup informacijama po njemu nema smisla jer on ne traži uvid u „cjelokupni spis predmeta“ nego samo točno određene dokumente i to u PDF formatu. Također navodi ako bi takvo tumačenje Zakona o pravu na pristup informacijama prošlo onda se svaki dokument koji posjeduju tijela javne vlasti može proglasiti „cjelokupni spis predmeta“. Napominje kako je Grad Crikvenica ustupio njegov zahtjev, a činjenica je da je u projektu Aglomeracije Grad Crikvenica sudionik, pa bi žalitelju bilo logično da sve te dokumente Grad Crikvenica posjeduje odnosno nevjerojatno mu je da je vrijednost projekta skoro pola milijarde kuna, a da Grad Crikvenica nije dobio (ne posjeduje) ni proučio dokumentaciju iako je sudionik u projektu. Žalitelj ističe kako je njegovo višegodišnje iskustvo s traženjem informacija pokazalo da Grad Crikvenica za (gotovo) svaki projekt ugovorom traži projekt u PDF fajlu, a žalitelj u principu traži PDF fajlove i dostavljanje informacija preko interneta (ili DVD kao alternativa) kako bi umanjio troškove tijelima javne vlasti. Nadalje ističe, kako se ne radi o tome da on zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, već pokušava biti racionalan i tražiti PDF dokumente i dostavu preko interneta, ili eventualno na DVD-u. Žalitelj navodi kako smatra da je jedini razlog zašto ne dobiva tražene informacije održavanje lokalnih izbora jer nitko ne voli kada se propitkuju projekti koje netko provodi. Vezano za pozivanje trgovačkog društva VIO Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o. na činjenicu da žalitelj ne traži informaciju za sebe nego za neku drugu fizičku ili pravnu osobu, žalitelj ističe kako je s obzirom da ima dosta iskustva s zahtjevima za pristup informacijama zamoljen od novoosnovane Udruge „Društvo za unapređenje i poljepšavanje Grada Crikvenice i okolice 1898.“ da u njihovo ime zatraži dokumente (informaciju) te da osobno ne vidi problem u činjenici da za nekoga drugoga traži, a Zakonom o pravu na pristup informacijama propisano je da podnositelj zahtjeva nije obvezan navesti razloge zbog kojih traži pristup informaciji, niti je obvezan pozvati se na primjenu ovog Zakona. Nadalje ističe, kako razlog traženja dokumentacije za Aglomeraciju je sumnja Udruge ne neke nelogičnosti vezano za sam projekt Aglomeracije, a i cijela priča oko Aglomeracije je dosta netransparentna te je teško doći do pravih informacija. Također ističe kako se trgovačko društvo VIO Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o. poziva na činjenicu da se tu radi o velikom broju dokumenata koje on traži, međutim žalitelj naglašava da on traži samo PDF fajlove svih dokumenata, koje navedeno trgovačko društvo mora posjedovati, a posjeduje ih sigurno i Grad Crikvenica, ali žalitelj ne zna kako to dokazati. Predlaže da se njegova žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Iz spisa predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 8. ožujka 2021. godine zatražio od Grada Crikvenice sljedeće: „Molim vas da mi na DVD-u ili CD-u ili na bilo koji način preko interneta (npr. JumboMail) dostavite sve materijale u digitalnom obliku (PDF) koje su vam prema ugovoru bili dužni dostaviti projektanti vezano za projekt „Sustav odvodnje otpadnih voda - aglomeracija Novi Vinodolski, Crikvenica i Selce“, i to za: 1) tehnička i projektna dokumentacija (glavni projekt Aglomeracija Crikvenica i Aglomeracija Jadranovo), i sve što se promijenilo u projektnoj dokumentaciji od 2016. - 2021., 2) četiri studije izvedivosti, i sve što se promijenilo od 2016. - 2021., 3) četiri zahtjeva za procjenom izrade Studije utjecaja zahvata na okoliš/prirodu, 4) četiri aplikacijska paketa, 5) te četiri seta dokumentacije za javnu nabavu“. Nadalje je utvrđeno da je njegov zahtjev Grad Crikvenica ustupio trgovačkom društvu VIO Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o. koji je zahtjev žalitelja odbacio rješenjem KLASA: 008-02/21-01/0002, URBROJ: 2107/01-10-02/01-21-6 od 28. travnja 2021. godine i to temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama dok se u obrazloženju rješenja tijelo javne vlasti poziva i na odredbu članka 23. stavka 5. točku 5., kao i na odredbu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Uvidom u obrazloženje osporenog rješenja utvrđeno je da se u istom navodi kako je dana 24. ožujka 2021. godine, putem elektroničke pošte, trgovačko društvo VIO Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o. obavijestilo žalitelja o produženju roka za rješavanje njegova zahtjeva zbog traženja većeg broja različitih informacija odnosno obimne dokumentacije vezano za najveći projekt koji je tijeku na području Grada Crikvenice i Grada Novi Vinodolski, kao i zbog trenutne situacije s COVID 19. Nadalje je utvrđeno da se trgovačko društvo VIO Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o. pozvalo na članak 18. stavak 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kao i na članak 23. stavak 5. točku 5. istoga Zakona navodeći kako projekt „Sustav odvodnje otpadnih voda - Aglomeracija Novi Vinodolski, Crikvenica i Selce“ sadrži preko 2.000 ne stranica, nego dokumenata, između ostalog, 26 građevinskih dozvola koja svaka s pripadajućom tehničkom i projektnom dokumentacijom ima preko 200 stranica, studija izvedivosti preko 400 stranica, dokumentacija za javnu nabavu u kojoj samo troškovnik ima preko 1.000 stranica i slično te da se predmetni zahtjev ne smatra zahtjevom za pristup informacijama iz razloga što žalitelj traži uvid u cjelokupni spis predmeta. Također je utvrđeno da se u obrazloženju osporenog rješenja navodi kako je žalitelj zatražio veliki broj informacija odnosno dokumenata te bi postupanje po istom dovelo do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti. U obrazloženju pobijanog rješenja upućuje se žalitelj sukladno članku 23. stavku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama da vezano za projekt „Sustav odvodnje otpadnih voda - Aglomeracija Novi Vinodolski, Crikvenica i Selce" specificira koje informacije traži. Vezano za navode žalitelja da isti ne traži informacije za sebe već za neku drugu fizičku ili pravnu osobu, trgovačko društvo VIO Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o. navodi kako takvo traženje smatra protivnim odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
Dopisom KLASA: 008-04/21-01/351, URBROJ: 401-01/04-21-2 od 4. svibnja 2021. godine Ured povjerenika za informiranje dostavio je žaliteljevu žalbu trgovačkom društvu VIO Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o., te je od navedenog trgovačkog društva zatraženo da ukoliko dostavljenu žalbu ne riješi u smislu članka 113. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) i o tome obavijesti Ured povjerenika za informiranje, da žalbu i ostale akte spisa predmeta dostavi na rješavanje. Nadalje, dopisom KLASA: 008-04/21-01/351, URBROJ: 401-01/04-21-3 od 15. svibnja 2021. godine, požureno je traženje Ureda povjerenika za informiranje.
Dana 7. listopada 2021. godine, žalitelj je izvijestio Ured povjerenika za informiranje kako od trgovačkog društva VIO Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o. nije dobio tražene informacije, pa traži postupanje po njegovoj žalbi od 3. svibnja 2021. godine.
Trgovačko društvo VIO Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o. do dana izrade ove odluke nije dostavilo Uredu Povjerenika za informiranje obavijest o rješavanju žalbe žalitelja u smislu 113. Zakona o općem upravnom postupku, a niti je žalbu sa spisom predmeta dostavilo na rješavanje.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Prilikom razmatranja definicije djela zloupotrebe prava na pristup informacijama, kako je propisano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, mogli bi je razložiti na subjektivni i objektivni element, te na cjelinu u kojoj se subjektivni i objektivni element međusobno nadopunjuju.
Subjektivni element zloupotrebe možemo prepoznati u prvom dijelu definicije, u kojem stoji kako „jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.“ Slijedom navedenog, prilikom utvrđivanja subjektivnog elementa zloupotrebe je potrebno utvrditi subjektivni odnos podnositelja zahtjeva prema cilju koji se postiže podnošenjem zahtjeva, odnosno ima li podnositelj zahtjeva namjeru zloupotrebljavanja prava.
lako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, slučajevi potencijalne zloupotrebe prava su drugačiji jer rješavatelj zahtjeva odnosno rješavatelj žalbe mora uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva te međusobni odnos podnositelja zahtjeva i tijela javne vlasti.
Subjektivni element zloupotrebe bi stoga mogao ući u moralnu kategoriju, koja stavlja u odnos podnositelja zahtjeva, tijelo javne vlasti i javni interes.
Objektivni element zloupotrebe možemo prepoznati u drugom dijelu definicije, u kojem stoji „...osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.“
Objektivni element zloupotrebe ukazuje na činjenicu da iako ponekad kod podnositelja zahtjeva ne mora postojati subjektivni element zloupotrebe, biće djela zloupotrebe prava na pristup informacijama može biti ostvareno i prekomjernim podnošenjem zahtjeva, što dovodi do opterećivanja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te onemogućavanja tijela javne vlasti da obavlja svoju djelatnost, koja se u slučaju tijela javne vlasti obavlja u javnom interesu.
Drugim riječima, u slučajevima kada su prekomjerno opterećeni radni kapaciteti tijela javne vlasti, može se dogoditi da dođe do ugrožavanja javnog interesa, koji se odražava u redovitom funkcioniranju tijela javne vlasti, ostvarivanju njegove izvorne svrhe te u konačnici zaštiti prava trećih osoba koja ulaze u međuodnos sa tijelom javne vlasti i koje očekuju da će tijelo javne vlasti ispuniti svoju zakonom predviđenu javnu svrhu.
Uzimajući u obzir sve navedeno obrazloženje pobijanog rješenja se svodi na puko reproduciranje odredbe članka 23. stavka 5. točka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama te navođenje da je žalitelj zatražio veliki broj informacija odnosno dokumenata te bi postupanje po istom dovelo do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Naime, u konkretnom slučaju informacije koje žalitelj traži predstavljaju informacije od javnog interesa, a i vezane su uz raspolaganje javnim sredstvima te bi iste mogla zatražiti bilo koja fizička ili pravna osoba, domaća ili strana. Također iz žaliteljeva zahtjeva nije vidljivo da se žalitelj obraća tijelu javne vlasti na uvredljiv, omalovažavajući ili optužujući način, a niti je iz sadržaja zahtjeva vidljivo da žalitelj koristi Zakon o pravu na pristup informacijama kao alat za zlouporabu prava na pristup informacijama koje posjeduje tijelo javne vlasti.
Nadalje, u obrazloženju osporenog rješenja tijelo javne vlasti trgovačko društvo VIO Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o. se poziva na odredbu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama navodeći da se predmetni zahtjev ne smatra zahtjevom za pristup informacijama iz razloga što žalitelj traži uvid u cjelokupni spis predmeta. Iz sadržaja zahtjeva nije razvidno da žalitelj traži uvid u cjelokupni spis predmeta već da traži određene dokumente vezane za projekt. Točno je da je žalitelj naveo da mu se dostave svi materijali koje su prema ugovoru bili dužni dostavili projektanti, ali je žalitelj ujedno specificirao na što bi se ti materijali konkretno odnosili.
Člankom 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.
Člankom 22. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se rokovi za ostvarivanje prava na pristup informaciji mogu produžiti za 15 dana računajući od dana kada je tijelo javne vlasti trebalo odlučiti o zahtjevu za pristup informaciji: 1. ako se informacija mora tražiti izvan sjedišta tijela javne vlasti, 2. ako se jednim zahtjevom traži veći broj različitih informacija, 3. ako je to nužno da bi se osigurala potpunost i točnost tražene informacije, 4. ako je dužno provesti test razmjernosti i javnog interesa, sukladno odredbama ovog Zakona.
Dakle, sam zakonodavac je propisao mogućnost produženja roka za ostvarivanje prava na pristup informaciji u pojedinim slučajevima, međutim ni to ne sprječava da se putem međusobne suradnje i pomoći tijelo javne vlasti i korisnik dogovore na koji način i kroz koji vremenski period će korisniku biti omogućeno ostvarivanje informacija primjerice omogućavanje pristupa na način da se korisniku omogući dio po dio dokumentacije koja sadrži tražene informacije i to nakon što se primjerice prikupi određeni broj dokumentacije ili određena vrsta dokumentacije.
Posebno se napominje da tijelo javne vlasti može korisniku, prema članku 19. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama i Kriterijima za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14 i 15/14), naplatiti stvarne materijalne troškove koji se mogu sastojati u izradi preslike određenog broja stranica informacije, dostave elektroničkog zapisa na CD-u, DVD-u, na memorijskoj kartici i slično, te naplatiti troškove dostave informacija, pri čemu se informacija dostavlja po primitku dokaza o izvršenoj uplati.
Vezano za navode trgovačkog društva VIO Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o., kako je žalitelj u zahtjevu naveo da ne traži informacije za sebe nego za drugog te da bi to bilo protivno zakonskim odredbama, ističe se kako je takav zaključak navedenog trgovačkog društva pogrešan jer naime korisnik prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija može biti bilo koja fizička ili pravna osoba, a ujedno korisnik nije obvezan navesti razloge zbog kojih traži pristup informaciji.
Slijedom svega navedenog, a osobito zbog pogrešne primjene članka 23. stavka 4., članka 23. stavka 5. točke 5., kao i članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama valjalo je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
Osim toga, posebno se ističe s obzirom da u žalbenom postupku Povjereniku za informiranje nije dostavljen spis predmeta, pa tako nisu dostavljene niti informacije koje su predmet postupka, u konkretnom slučaju Povjerenik za informiranje nije mogao u smislu članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku točno utvrditi činjenice te sam riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan