KLASA: UP/II-008-07/21-01/764
URBROJ: 401-01/06-21-4
Zagreb, 25. listopada 2021. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općine Vratišinec, KLASA: UP/I-008-04/21-01/01, URBROJ: 2109/19-03-21-2 od 10. rujna 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Općine Vratišinec, KLASA: UP/I-008-04/21-01/01, URBROJ: 2109/19-03-21-2 od 10. rujna 2021. godine.
2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslikama:
- Evidencije o Loko vožnji za .........za razdoblje od 1. kolovoza 2021. godine do 31. kolovoza 2021. godine,
- Evidencije o Loko vožnji za .........za razdoblje od 1. srpnja 2021. godine do 31. srpnja 2021. godine, i
- Evidencije o Loko vožnji za .........za razdoblje od 1. lipnja 2021. godine do 31. lipnja 2021. godine,
na način da se na istima prekrije/zacrni registarski broj automobila, u kojem dijelu se zahtjev za pristup informacijama odbija.
3. Nalaže se Općini Vratišinec da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana njegove pravomoćnosti.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 8. rujna 2021. godine, kojim je od Općine Vratišinec zatražio preslike svih putnih naloga Općinskog načelnika u razdoblju od srpnja do rujna 2021. godine, temeljem odredbe članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što prvostupanjsko tijelo javne vlasti smatra da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da rješenje pobija u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno nedostavljanja informacije o službenom putovanju privatnim vozilom a koje je rezultiralo isplatom iz Općinskog proračuna na ime putnih troškova 2kn/km načelniku Općine Vratišinec. Nadalje, žalitelj navodi kako je tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njegov zahtjev pozivajući se na podnošenje prevelikog broja zahtjeva (20 zahtjeva) te mu je time uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama. Navodi kako je u zahtjevu zatražio informaciju o putovanju privatnim vozilom načelnika Općine Vratišinec u službene svrhe, broj prijeđenih kilometara i mjesto putovanja, da u Zakonu o pravu na pristup informacijama nije navedeno da postoji broj limitiranih zahtjeva prema jedinici lokalne samouprave, kao i da se u odgovoru na žalbu koji se nalazi u prilogu navode povijesno-činjenični podaci koji nemaju veze s traženim informacijama. Žalitelj zaključno navodi kako je iz svega navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje njegovog zahtjeva te predlaže žalbenom tijelu da poništi osporeno rješenje i omogući mu pristup zatraženoj informaciji. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 8. rujna 2021. godine Općini Vratišinec podnio zahtjev za pristup informacijama sljedećeg sadržaja: „Tražim informaciju točnih lokacija načelnika Općine, gosp. ......... od srpnja do rujna 2021. godine kamo je i kada putovao privatnim autom u službene svrhe; kopiju putnih naloga za spomenuto razdoblje kao vjerodostojnu ispravu koja se sastavlja povodom i u vrijeme nastanka službenog događaja, a koja je rezultirala kao isplata 2 kn po km prijeđenih privatnim autom u službene svrhe.“
Također je utvrđeno da je Općina Vratišinec postupajući po navedenom zahtjevu donijela osporeno rješenje UP/I-008-04/21-01/01, URBROJ: 2109/19-03-21-2 od 10. rujna 2021. godine, kojim je odbila zahtjev temeljem odredbe članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer drži da se radi o tzv. zlouporabi prava na pristup informacijama od strane žalitelja.
U obrazloženju osporenog rješenja je naveden sadržaj zahtjeva žalitelja te je citirana odredba članka 25. stavka 5 točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. U nastavku je naveden broj zahtjeva podnesenih tijelu javne vlasti te da je od tog broja žalitelj podnio 20 zahtjeva u 2021. godini, a da u 2020. godini nije podnio niti jedan. Također se navodi kako je žalitelj bio protukandidat Općinskom načelniku na izborima 2021. godine, a da je od ukupnog broja zaprimljenih zahtjeva u 2021. godini 6 podnijela stranačka kolegica žalitelja ujedno i članica Općinskog vijeća. Nadalje, navedena je vrsta informacija koje je žalitelj tražio u svojim zahtjevima koje su mu i dostavljene te da se radi o ponavljajućim zahtjevima u kojima se traže istovrsne informacije, da su informacije koje se odnose na plaće i putne troškove službenika i namještenika Općine Vratišinec i javno dostupne, a slijedom čega je odlučeno kao u izreci osporenog rješenja.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
U tom je smislu tijelo javne vlasti dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima se podupiru razlozi uskrate prava na pristup informacijama, s obzirom na to da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.
S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Kod utvrđivanja zloupotrebe prava na pristup informacijama potrebno je ocijeniti sve činjenice i okolnosti, a relevantno je i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje kojim je propisano da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.
Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija ne predstavlja klasificiran podatak.
Razmatranjem dokumentacije u spisu predmeta, procjenom svih činjenica i okolnosti te prirode informacija koje su se tražile predmetnim zahtjevom, u žalbenom postupku nije utvrđena zloupotreba prava na pristup informacijama u smislu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama te je zaključeno da osporeno rješenje treba poništiti, jer je u navedenom postupku zaključeno kako je Općina Vratišinec iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak te je pogrešno primijenila pravni propis.
Naime, presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj UsII-167/19 od 16. svibnja 2019. godine, Poslovni broj UsII-170/19 od 20. ožujka 2019. godine, Poslovni broj: UsII-191/19 od 12. rujna 2019. godine te Poslovni broj: UsII-298/20 od 23. rujna 2020. godine zauzeto je stajalište da se u slučaju informacija o raspolaganju javnim sredstvima iz članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava na pristup informacijama. Sve navedene presude javno su dostupne na internetskim stranicama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske na poveznici https://sudovi.hr/hr/vusrh/sudska-praksa/sudska-praksa.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.
Uvidom u dostavljenu dokumentaciju je utvrđeno da se u istoj nalaze Evidencije o Loko vožnji za .........za razdoblje od 1. lipnja 2021. godine do 31. lipnja 2021. godine, od 1. srpnja 2021. godine do 31. srpnja 2021. godine te od 1. kolovoza 2021. godine do 31. kolovoza 2021. godine.
Stoga je Povjerenik za informiranje u žalbenom postupku razmotrio da je li žalitelju moguće odobriti pristup zatraženim informacijama – Evidencijama o Loko vožnji koje su rezultirale isplatom 2 kn po km prijeđenih privatnim autom u službene svrhe, a također i razmotrio da li se pristup tim informacijama može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Uvidom u predmetne informacije utvrđeno je da se iste odnose na osobu/dužnosnika koja je zaposlena u Općini Vratišinec odnosno na podatke o sredstvima utrošenim za putne troškove/službena putovanja iste osobe te da se davanjem zatražene dokumentacije identificira određenu fizičku osobu, jer ista sadrži njezine osobne podatke. U žalbenom je postupku uzeto u obzir i da se u konkretnom slučaju radi o zaposleniku/dužnosniku prvostupanjskog tijela čija se plaća isplaćuje iz sredstava lokalnog proračuna, s obzirom da dužnost obavlja profesionalno.
U članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
U uvodnoj odredbi 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.
Uvodnom odredbom broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije, ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
Kada se uzmu u obzir razlozi protiv odobravanja pristupa zatraženom ugovoru, nesporno je da je razlog protiv omogućavanja pristupa zatraženim podacima otkrivanje osobnih podataka. Razlog za odobravanje pristupa zatraženim podacima u konkretnom slučaju je transparentnost potrošnje sredstava jedinice lokalne samouprave kao tijela javne vlasti, a uzimajući u obzir odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Posebno se ističe da je kod korištenja odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka kao temelja odbijanja zahtjeva korisnika prava na informaciju, potrebno razmotriti razloge i okolnosti pod kojima doista može nastati šteta nezakonitom upotrebom nečijih osobnih podataka, jer ukoliko neki podatak predstavlja osobni podatak to ne znači da je on u svakom slučaju zaštićen. Naime, određeni podaci o zaposlenima u tijelima javne vlasti poput imena i prezimena, stručne kvalifikacije, njihovog radnog mjesta i opis poslova, ispunjenim uvjetima za zaposlenje te podaci o bruto plaćama i drugim isplatama, iako predstavljaju osobne podatke, ne mogu se smatrati zaštićenima, obzirom da zaposleni u tijelima javne vlasti primaju plaće i druge isplate iz javnih sredstava.
Nakon provedenog žalbenog postupka zaključeno je da se žalitelju može omogućiti pristup traženim informacijama na način kako je to odlučeno u izreci ovog rješenja, jer se radi o troškovima za službena putovanja zaposlenika tijela javne vlasti, što predstavlja informacije o raspolaganju javnim sredstvima, a za navedenu informaciju se zakonom podrazumijeva javni interes odnosno pravo svih fizičkih i pravnih osoba da znaju na koji se način i u koju svrhu koriste navedena sredstva.
Slijedom navedenog, a osobito uzimajući u obzir činjenicu da su zatražene informacije neposredno vezane za potrošnju javnih sredstava, zaključeno je da takve informacije, temeljem izričite zakonske odredbe, trebaju biti dostupne javnosti. Međutim, u odnosu na registarsku oznaku automobila u privatno vlasništvu načelnika Općine Vratišinec, u žalbenom je postupku utvrđeno da u pogledu iste ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da bi omogućavanje pristupa navedenom podatku predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život fizičke osobe. Stoga je sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedene podatke, a kako je to navedeno u točki 2. izreke ovog rješenja.
U odnosu na navode žalitelja iz predmetnog podneska te prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja posebno se ukazuje da je člankom 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama, propisano da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.
Također se posebno napominje da ukoliko se traži o traženju velikog broja informacija tijelo javne vlasti može korisniku, prema članku 19. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama i Kriterijima za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14. i 15/14.), naplatiti stvarne materijalne troškove koji se mogu sastojati u izradi preslike određenog broja stranica informacije, dostave elektroničkog zapisa na CD-u, DVD-u, na memorijskoj kartici i sl., te naplatiti troškove dostave informacija, pri čemu se informacija dostavlja po primitku dokaza o izvršenoj uplati.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09.), u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u izreci ovog rješenja
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan