KLASA: UP/II-008-07/21-01/231
URBROJ: 401-01/06-21-4
Zagreb, 19. listopada 2021. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Sveučilišta u Dubrovniku, Broj: 231/21 od 26. veljače 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Sveučilišta u Dubrovniku, Broj: 231/21 od 26. veljače 2021. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj) od 12. veljače 2021. godine, kojim je tražio informaciju o iznosima naknada isplaćenih grupaciji zaposlenika Sveučilišta u razdoblju od 1. siječnja 2015. godine do 1. siječnja 2021. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što bi postupanje po zahtjevu predstavljalo izradu analize i stvaranja nove informacije.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj u žalbi navodi što je tražio u predmetnom zahtjevu podnesenom tijelu javne vlasti. Navodi da je za isplatu javnih sredstava potrebno odobrenje te razlog za iste te zaključuje da informacija postoji unutar odjela tijela javne vlasti. Zaključno navodi kako je iz navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje njegovog zahtjeva i uskratu zatražene informacije te drugostupanjskom tijelu predlaže da poništi osporeno rješenje te mu omogući pristup zatraženoj informaciji. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 12. veljače 2021. godine od Sveučilišta u Dubrovniku zatražio informacije o isplaćenim sredstvima u razdoblju od 1. siječnja 2015. godine do 1. siječnja 2021. godine, za sljedeće zaposlenike, po bilo kojoj osnovi: ........., ........., ........., ........., ........., ........., ........., ........., ........., ........., ........., ........., ........., ........., ........., ......... i ..........
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev žalitelja temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. U obrazloženju osporenog rješenja navodi se da se predmetnim zahtjevom traži od zaposlenika tijela javne vlasti izrada analiza i stvaranje nove informacije, a kako je to opisano u članku 18. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U žalbenom postupku, sukladno traženju Ureda povjerenika za informiranje iz dopisa KLASA: UP/II-008-07/008-07/21-01/231, URBROJ: 401-01/03-21-2 od 16. ožujka 2021. godine za dostavom tražene informacije, tijelo javne vlasti se očitovalo dopisom Broj: 338/21 od 17. ožujka 2021. godine u kojemu navodi da bi dostava platnih lista ili IP obrazaca u izvornom obliku bila u suprotnosti s Općom uredbom o zaštiti podataka jer sadrži cijeli niz osobnih podataka. Nadalje, navodi se da nitko od zaposlenika, koje žalitelj navodi u predmetnom zahtjevu, nije dao privolu za takav način dostave svojih osobnih podataka. Zaključno se navodi da bi za svakog od sedamnaest zaposlenika trebalo izdvajati iz IP obrasca cijeli niz osobnih podataka u vezi s plaćama, a da bi se u konačnici prikazao bruto iznos plaće. U pogledu ostalih isplata, tijelo javne vlasti navodi da bi se postupilo po zahtjevu žalitelja trebalo bi prikupiti podatke iz financijske dokumentacije i izraditi novi dokument.
Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Povjerenik za informiranje je u drugostupanjskom postupku razmotrio navode iz osporenog rješenja, predmetnu žalbu i ostalu dokumentaciju u spisu predmeta, te je utvrdio da osporeno rješenje treba poništiti, a zbog prirode ove upravne stvari i činjenice da žalbeno tijelo nema u posjedu informacije prvostupanjskog tijela predmet je potrebno vratiti Sveučilištu u Dubrovniku na ponovni postupak.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Omogućavanje pristupa informacijama prema Zakonu o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup gotovoj, u trenutku zaprimanja zahtjeva postojećoj informaciji i tijelo javne vlasti nije dužno temeljem podnesenog zahtjeva za pristup informaciji davati odgovore na pitanja ili davati tumačenja ili dorađivati postojeće informacije te na taj način izrađivati novu informaciju.
U drugostupanjskom je postupku zaključeno kako je tijelo javne vlasti postupajući po predmetnom zahtjevu iz utvrđenog činjeničnog stanja izvuklo pogrešan zaključak i posljedično pogrešno primijenilo materijalno pravo.
Naime, u konkretnom slučaju je po logici stvari te uzimanjem u obzir očitovanja samog prvostupanjskog tijela, koje je dostavljeno Uredu povjerenika za informiranje, u žalbenom postupku zaključeno da tijelo javne vlasti zahtjevom zatražene informacije te da se radi o informacijama koje se mogu podvesti pod traženje podataka sukladno članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Vezano za navedeno se ističe kako je logična pretpostavka da tijelo javne vlasti posjeduje platne liste ili IP obrasce vezano za isplate plaće zaposlenika, kao i podatke o isplatama zaposlenicima po nekom drugom osnovu (utemeljenom na zakonu, kolektivnom ugovoru, ugovornom odnosu ili slično). Stoga, prema mišljenju Povjerenika za informiranje tijelo javne vlasti mora posjedovati tražene informacije u materijaliziranom obliku, odnosno informacije koje se mogu na jednostavan način ispisati iz računalnog programa u kojem se vodi knjigovodstvo tijela javne vlasti.
Člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.
Pri rješavanju predmetnog zahtjeva u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo prije svega mora utvrditi koje izrađene informacije koje se odnose na predmetni zahtjev ima u svom posjedu. Nadalje, uzimajući u obzir da se tražene informacije odnose na raspolaganje sredstvima tijela javne vlasti, na koje je primjenjiva odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, a kojom je propisano da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa iz stavka 1. tog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Nadalje, napominje se da je, u slučaju kada tijelo javne vlasti u odnosu na određenu informaciju utvrdi kako postoje zakonska ograničenja pristupa informacijama, dužno prije donošenja odluke kod pojedinih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama (npr. osobni podaci) provesti test razmjernosti i javnog interesa sukladno članku 16. istog Zakona. Navedeni test podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, mora procijeniti hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog omogućavanja biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Kada se nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdi da preteže zaštita nekog od interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijelo javne vlasti je u obvezi donijeti obrazloženo rješenje o odbijanju zahtjeva, na koje bi korisnik imao pravo žalbe. Obveza donošenja rješenja postoji i u slučaju kada se korisniku omogućava djelomičan pristup informacijama (omogućavanje pristupa uz zaštitu određenih dijelova), a sukladno članku 23. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U odnosu na pozivanje tijela javne vlasti na ograničenje pristupa traženim informacijama naveden u članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, koji propisuje da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka, posebno se ističe da sukladno dosadašnjoj praksi žalbenog tijela koja je potvrđena i pravomoćnim presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, a koja je i javno objavljena na Internetskoj stranici Povjerenika za informiranje na poveznici https://tom.pristupinfo.hr/pregledfilter1.php, imena i prezimena zaposlenika tijela javne vlasti te bruto iznosi koji su im isplaćeni ne predstavljaju zaštićene osobne podatke.
Člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da kad je za donošenje novog rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci ovog rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir primjedbe iz ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan