KLASA: UP/II-008-07/21-01/753

URBROJ: 401-01/06-21-4

Zagreb, 30. rujna 2021.

 

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Grada Zagreba, KLASA: 008-02/21-02/300, URBROJ: 251-02-02/15-21-13 od 18. kolovoza 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

1.      Poništava se rješenje Grada Zagreba, KLASA: 008-02/21-02/300, URBROJ: 251-02-02/15-21-13 od 18. kolovoza 2021. godine.

2.      Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

 

Osporenim rješenjem Grada Zagreba odbačen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) od 21. lipnja 2021. godine kojim je putem elektroničke pošte zatražila podatke o broju izdanih akontacija u gradskim vrtićima od 1. siječnja 2017. godine do toga dana, agregirani na mjesečnoj razini bez osobnih podataka, a prema opisu u privitku njezine poruke, temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što ne posjeduje traženu informaciju te nema saznanja o tome gdje se ista nalazi.

Protiv osporenog rješenja žaliteljica je pravovremeno izjavila žalbu zbog nepotpuno i pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene zakona. U žalbi žaliteljica navodi kako je Grad Zagreb suprotno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama odbacio njezin zahtjev koji je podnijela 21. lipnja 2021. godine, a koji je u tijelu javne vlasti zaprimljen 23. lipnja 2021. godine. Ističe da joj je odbacivanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama, iz razloga što je tijelo javne vlasti nepotpuno utvrdilo činjenično stanje odnosno jer po njezinom zahtjevu nije provedeno utvrđivanje tko je zaista vlasnik tražene informacije, niti se o tome Grad Zagreb očitovao u dostavljenom rješenju, iako u istom spominje trgovačko društvo APIS IT d.o.o., ali pri čemu prvostupanjsko tijelo nije pokušalo utvrditi posjeduje li to društvo traženu informaciju. Žaliteljica pojašnjava kako se nakon primitka osporenog rješenja obratila trgovačkom društvu APIS IT d.o.o. zahtjevom za pristup informacijama, po kojem je dobila obavijest da traženom informacijom raspolažu, no da je vlasnik informacije Grad Zagreb. Također ističe da se u osporenom rješenju navodi da svaki mjesec podatke za iznos akontacije administrativno-računovodstveni radnici gradskih vrtića unose u sustav koji pruža trgovačko društvo APIS IT d.o.o., ali da tijelo javne vlasti nije kontaktiralo nijedno računovodstvo vrtića s ciljem utvrđivanja kojim informacijama oni raspolažu na tom nivou. Žaliteljica navodi i da je od dječjeg vrtića koji pohađa njezino dijete dobila računovodstveni dokument koji sadrži upravo informaciju koju je tražila (ali samo u pogledu njezinog djeteta), pa iz toga izvodi zaključak kako je tvrdnja prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja o neposjedovanju informacije o tome koliko i u kojem iznosu izdaje računa/akontacija temeljem kojih roditelji/korisnici gradskih vrtića uplaćuju na žiro račun Grada Zagreba netočna tvrdnja. Žaliteljica se pita na koji način se onda rade financijski izvještaji i temeljem čega se vrši naplata duga kad netko ne plaća na vrijeme? Nadalje, žaliteljica ističe kako je odredba temeljem koje je odbačen njezin zahtjev u konkretnom slučaju neprimjenjiva zbog činjenice da je Grad Zagreb nedvojbeno vlasnik informacije, da informacija postoji, prikuplja se i o kojoj postoji povijesna evidencija. Dodatno navodi kako se u osporenom rješenju pogrešno tvrdi da se grupiranjem podataka stvara nova informacija, jer u ovom slučaju, a i inače kad se grupira i filtrira već postojeće podatke, nije riječ o stvaranju nove informacije, već su joj se mogle informacije dostaviti u „sirovom“ obliku bez grupiranja i prepustiti njoj da sama izvede informaciju koju je tražila. U prilog tome navodi primjer iz Priručnika za informiranje koji je izradilo žalbeno tijelo, iz kojeg da se jasno iščitava da, iako informacija ne postoji u gotovom izrađenom obliku, zahtjevu treba udovoljiti i korisniku dostaviti informaciju u obliku više računa/dokumenata iz kojih sam korisnik može izvesti (zbrajanjem) zatraženu informaciju. Ujedno žaliteljica ističe kako je neobično da tražena informacija ne postoji u gotovom obliku, barem za ukupan broj izdanih računa za korisnike gradskih vrtića za svaki mjesec, jer takvo nešto zvuči kao bazični izvještaj koji bi se trebao izrađivati na mjesečnoj razini. Zaključno navodi kako je osporeno rješenje zaprimila 57 dana nakon podnošenja, da iz svega navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbacivanje njezinog zahtjeva za pristup informacijama te od žalbenog tijela traži da poništi osporeno rješenje i omogući joj pristup zatraženoj informaciji. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Uvidom u spis predmeta, utvrđeno je kako je žaliteljica dana 21. lipnja 2021. godine putem elektroničke pošte, Gradu Zagrebu kao tijelu javne vlasti, podnijela zahtjev za pristup informacijama u kojem je zatražila sljedeće informacije: podatke o broju faktura (izdanih akontacija) u gradskim vrtićima u zadnjih 4,5 godine (od 1. siječnja 2017. godine do danas), agregirane na mjesečnoj razini (bez ikakvih osobnih podataka), prema detaljima zahtjeva u privitku poruke.

U zahtjevu u prilogu žaliteljica je navela kako se traži informacija za svaki mjesec u periodu od (uključivo) siječnja 2017. godine do (uključivo) lipnja 2021. godine, za svaki gradski vrtić u nadležnosti Grada Zagreba, odnosno sljedeća dva podatka: ukupan broj izdanih akontacija za taj mjesec, i broj izdanih akontacija za taj mjesec kojima je iznos bio jednak ekonomskoj cijeni vrtića (1900,00 kn). Također je navela da informaciju želi zaprimiti u obliku strojno čitljive tablice (excel ili csv).

Također je utvrđeno da je Grad Zagreb o zahtjevu žaliteljice donio osporeno rješenje Grada Zagreba, KLASA: 008-02/21-02/300, URBROJ: 251-02-02/15-21-13 od 18. kolovoza 2021. godine, kojim je odbio predmetni zahtjev pozivom na odredbu članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a kao razlog je naveo da ne posjeduje traženu informaciju i nema saznanja gdje se ista nalazi.

U obrazloženju osporenog rješenja naveden je sadržaj zahtjeva žaliteljice te da je tražena informacija zatražena od nadležnog Gradskog ureda za obrazovanje od kojeg je zaprimljeno očitovanje iz kojeg proizlazi da gradski dječji vrtići vode mjesečnu evidenciju o prisutnosti djece, koje krajem svakog mjeseca administrativno-računovodstveni radnici unose u elektronički sustav Agencije za podršku informacijskim sustavima i informacijskim tehnologijama, a da ona sukladno unesenom mjesečno, u pravilu do 15-og u mjesecu u zatvorenoj omotnici dostavlja uplatnice (za prethodni mjesec) pojedinačno svakom od 60 gradskih dječjih vrtića, da svaki dječji vrtić putem pretinaca u pojedinoj odgojno obrazovnoj skupini distribuira uplatnice svojim korisnicima. Također je navedeno da sukladno navedenom dječji vrtići nemaju bazu podataka (niti su je dužni voditi) o broju izdanih akontacija za redovan desetsatni program (jer se ista ne izdaje), kao niti o visini akontacija. Pojašnjeno je da usluge redovitog desetsatnog programa korisnici istih plaćaju na žiro račun Grada Zagreba za koji trgovačko društvo APIS IT d.o.o. ažurira podatke o visini i broju izdanih uplatnica, pa nadležni ured slijedom navedenog nije u mogućnosti pružiti traženu informaciju jer istom ne raspolaže. Zaključno je navedeno da je obzirom na činjenicu da prema Zakonu o pravu na pristup informacijama pristup informaciji pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji te da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje informaciju traženu u predmetnom zahtjevu, valjalo odbaciti zahtjev temeljem odredbe članka 23. stavka 4. navedenog Zakona.

Grad Zagreb je slijedom traženja Ureda povjerenika za informiranje iz dopisa KLASA: 008-04/21-01/622, URBROJ: 401-01/06-21-4 od 10. rujna 2021. godine, aktom KLASA: 008-02/21-02/300, URBROJ: 251-02-02/015-21-20 od 22. rujna 2021. godine dostavio spis predmeta na nadležno postupanje, te se dodatno očitovao kako u prilogu dostavlja i informaciju koja je predmet ovog postupka. U citiranom je aktu prvostupanjsko tijelo pojasnilo da je nakon uložene žalbe Gradski ured za obrazovanje navedenu informaciju pribavio od trgovačkog društva APIS IT d.o.o. koje vodi evidencije o zatraženom i koje je putem svog službenika za informiranje žaliteljici dostavilo navedenu zatraženu informaciju. U navedenom je očitovanju istaknuto da je telefonskim putem u razgovoru sa službenicom za informiranje u trgovačkom društvu APIS IT d.o.o. utvrđeno kako u zahtjevu zatražena informacija nije predstavljala u potpunosti izrađenu informaciju u trenutku postavljanja zahtjeva, nego je navedeno trgovačko društvo naknadno grupiralo podatke i iste dostavilo žaliteljici.

Dana 30. rujna 2021. godine žaliteljica se slijedom traženja Ureda povjerenika za informiranje očitovala žalbenom tijelu kako se u konkretnom slučaju radilo o nešto drugačijem zahtjevu za pristup informacijama od onoga koji je podnijela trgovačkom društvu APIS IT d.o.o., pri čemu ističe kako je i po zahtjevu koji je podnijela tom društvu naknadno podnijela zahtjev za dopunu ili ispravak informacije. Također je navela kako je stoga nejasno iz kojeg razloga su se predmeti po tim njezinim zahtjevima razmatrali kao povezani.

Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

U postupku po žalbi, a s obzirom na navode žalbe te osporenog rješenja, drugostupanjsko tijelo mora utvrditi posjeduje li tijelo javne vlasti izrađenu zatraženu informaciju u trenutku podnošenja zahtjeva te ukoliko je posjeduje postoje li ograničenja zbog kojih je informacija izuzeta od javnog pristupa.

Odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Vezano za tumačenje gore citirane odredbe ističe se kako je nevažno u kakvom obliku tijelo javne vlasti posjeduje tražene informacije odnosno dijelove informacija na koje se odnosi predmetni zahtjev, budući da je pri rješavanju zahtjeva za pristup informacijama tijelo javne vlasti dužno utvrditi posjeduje li dokumente ili druge zapise podataka koji sadrže tražene podatke u bilo kakvom obliku. Stoga, ukoliko su traženi podaci iz zahtjeva sadržani u određenoj elektroničkoj bazi podataka koju vodi tijelo javne vlasti, tada ono nije dužno po zahtjevu za pristup informacijama izrađivati novu informaciju, nego je dužno razmotriti mogu li se traženi podaci na jednostavan način izdvojiti iz postojeće baze te kao takvi dostaviti korisniku odnosno korisniku se može dostaviti i više informacija iz kojih on sam može grupirati podatke na željeni način.

U članku 21. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da ako tijelo javne vlasti ne posjeduje informaciju, a ima saznanja o tijelu koje je posjeduje, dužno je, bez odgode, a najkasnije u roku od osam dana od zaprimanja zahtjeva, ustupiti zahtjev tome tijelu, a o čemu će obavijestiti podnositelja. Rokovi ostvarivanja prava na pristup informaciji računaju se od dana kada je nadležno tijelo javne vlasti zaprimilo ustupljeni zahtjev.

U žalbenom postupku je izvršen uvid u sadržaj zahtjeva za pristup informacijama žaliteljice, žalbene navode, dokumentaciju u spisu predmeta te pojašnjenje koje je od strane prvostupanjskog tijela dostavljeno u žalbenom postupku, kao i činjenica da je trgovačko društvo koje vodi podatke koji se odnose na predmetni zahtjev žaliteljici dostavilo određene informacije koje su vezane za njezino traženje. Navedenim uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako u postupanju po zahtjevu žaliteljice prvostupanjsko tijelo nije postupilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, iz spisa predmeta je utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo utvrdilo kako nije u posjedu zatraženih informacija kakve je tražila žaliteljica, ali je također utvrđeno i kako je nepravilno utvrdilo činjenicu kako nema saznanja o tome gdje se tražene informacije nalaze, te je stoga nepravilno primijenilo odredbe materijalnog prava odnosno odredbu članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

S obzirom da je Grad Zagreb u postupku po zahtjevu utvrdio kako nadležni Gradski ured za obrazovanje ne posjeduje tražene podatke odnosno da podatke o traženom iz zahtjeva vodi trgovačko društvo APIS IT d.o.o., koje također predstavlja tijelo javne vlasti, razvidno je da je predmetni zahtjev bio u obvezi ustupiti navedenom trgovačkom društvu, sukladno odredbi članka 21. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.

Stoga je valjalo odlučiti kao u točkama 2. i 3. izreke ovog rješenja odnosno temeljem članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti prvostupanjsko rješenje a predmet zbog prirode upravne stvari dostaviti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir primjedbe drugostupanjskog tijela iz ovog rješenja.

Posebno se napominje da nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje izrađenu zatraženu informaciju, odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup postojećoj informaciji za koju je nedvojbeno utvrđeno da jest u posjedu tijela javne vlasti kao već izrađeni zapis podataka.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                                                POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan