KLASA: UP/II-008-07/21-01/206

URBROJ: 401-01/05-21-4

Zagreb, 20. rujna 2021.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Inkasator d.o.o. Ur.broj: 05-850/21 od 21. siječnja 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja trgovačkog društva Inkasator d.o.o. Ur.broj: 05-850/21 od 21. siječnja 2021. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem trgovačkog društva Inkasator d.o.o. (dalje u tekstu: Inkasator) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim su zatražene informacije o obnovi pročelja na višestambenoj zgradi na adresi Senjska ulica 1D, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se zatražena informacija ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona, navodeći kako smatra da ima pravo na tražene informacije jer je od samog dana završetka obnove predmetna fasada izazvala polemike kod stručne javnosti, te ujedno ističe kako uloga Inkasatora nije samo savjetodavna i fakultativna, nego obvezna za nadgledanje i kontrolu, stoga se pita zašto je Inkasator dopustio (omogućio) ili propustio vidjeti da je ovom obnovom pročelja odabrana najskuplja ponuda, i to ponuda čijom se realizacijom nije poštivala Odluka komunalnom redu, Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, konačno ni autorsko djelo arhitekta. Predlaže da se njegova žalba uvaži i da mu se omogući pristup zatraženim informacijama.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 11. siječnja 2021. godine, podnesenim putem elektroničke pošte, od Inkasatora zatražio sljedeće informacije: 1. Troškovnik materijala (ne radova) za izradu toplinske fasade stambene zgrade u Senjskoj ulici 1D („Grgurić gradnja“); 2. Preostale dvije ponude od dva ponuđača od kojih nijedan nije „Grgurić gradnja“; 3. Troškovnik rada i troškovnik materijala uz spomenute dvije ponude.

Inkasator je u obrazloženju pobijanog rješenja kojim je odbio žaliteljev zahtjev naveo kako su informacije o obnovi pročelja na višestambenoj zgradi regulirane Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te kako je obnova pročelja izvršena sredstvima pričuve i kreditnim sredstvima za koje su se odlučili suvlasnici. Ističe kako pričuva nije javno sredstvo financiranja te kako informacijama o stanju pričuve pristup imaju jedino suvlasnici u višestambenoj zgradi temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, slijedom čega ne postoji javni interes za davanje traženih informacija. Nadalje naglašava kako višestambene zgrade nisu pravni subjekti i pričuva nije javno sredstvo financiranja, stoga ne podliježu postupku javne nabave za izvođenje radova. Unatoč navedenom, u dogovoru sa predstavnicima upravitelj za velike investicije u ime i za račun suvlasnika provodi pozivni natječaj za dostavu ponuda, koje se nakon prikupljanja otvaraju uz prisustvo predstavnika suvlasnika, koji zajedno sa suvlasnicima donosi odluku o odabiru ponuđača za izvođenje radova. Ističe kako upravitelj u postupku sudjeluje savjetodavno i operativno prema odluci suvlasnika i predstavnika, bez mogućnosti donošenja bilo kakve odluke. Zaključno navodi kako žalitelj može tražene informacije zatražiti od predstavnika suvlasnika.

S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona. Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

U žalbenom postupku je, međutim, kao razlog odbijanja zahtjeva uzeta ujedno u obzir i odredba članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.

Člankom 375. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. i 143/12.) propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da međuvlasnički ugovor sadrži osobito podatak o osobi koja će upravljati nekretninom.

Prema članku 378. stavka 2. Zakona o vlasništvu upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova.

Budući da su temeljem članka 379. Zakona o vlasništvu ovlasti upravitelja, između ostalog, da brine o zajedničkim dijelovima nekretnine, da polaže svakom suvlasniku uredan račun o poslovanju te da zastupa suvlasnike u postupku u vezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, tada je očito da je upravitelj zgrade zastupnik suvlasnika (članak 378. Zakona o vlasništvu), odnosno nalogoprimac (članak 45. Zakona o vlasništvu) koji obavlja radnje isključivo u njihovu interesu.

Dakle, Inkasator u konkretnom slučaju, iako je tijelo javne vlasti ne izvršava nikakve javne ovlasti, već sudjeluje u privatnopravnom odnosu kao zastupnik i nalogoprimac suvlasnika.

Osim toga, tražene informacije se ne odnosi niti na raspolaganje javnim sredstvima u smislu odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, a što je razvidno iz sljedećeg:

Člankom 90. stavkom 1. Zakona o vlasništvu propisano je da je zajednička pričuva iz članka 85. stavka 2. navedenog Zakona namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Iz stavka 2. navedenog članka u bitnom proizlazi da pričuvu čine novčani doprinosi koji su suvlasnici uplatili.

Imajući u vidu navedeno, jasno je da informacija o obnovi pročelja na višestambenoj zgradi na adresi Senjska ulica 1D ne predstavljaju informaciju o raspolaganju javnim sredstvima, već se radi o raspolaganju zajedničkom imovinom suvlasnika nekretnine kojom prvostupanjsko tijelo upravlja na temelju privatnopravnog odnosa sa suvlasnicima nekretnine.

Dakle, u konkretnom slučaju omogućavanjem pristupa traženim informacijama ne bi se mogao preispitati rad tijela javne vlasti, s obzirom da se u konkretnom slučaju djelovanje tijela javne vlasti samo odražava na suvlasnike predmetnih nekretnina, jer prvostupanjsko tijelo u konkretnom slučaju nastupa kao zastupnik i nalogoprimac suvlasnika, ne izvršavajući pri tome javne ovlasti.

Naime, razmatrajući ovlasti upravitelja nekretnine sukladno članku 379. Zakona o vlasništvu (a koja uključuje polaganje računa suvlasnicima o poslovanju, a ne i trećim osobama), u žalbenom je postupku zaključeno da za tražene informacije iz predmetnog zahtjeva ne postoji javni interes odnosno da se ne radi o informacijama koje bi se mogle javno iznositi u smislu članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Navedeni stav Povjerenika za informiranje, u sličnoj pravnoj situaciji, potvrđen je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: UsII-57/17 od 28. lipnja 2017. godine, a koja je dostupna na internet stranici navedenog suda, na poveznici https://sudovi.hr/sites/default/files/dokumenti/2019-10/UsII-57-2017-O.A.pdf.

U navedenoj presudi Visoki upravni sud Republike Hrvatske je iznio stav da činjenica da je trgovačko društvo od kojeg se traže informacije tijelo javne vlasti, ne znači da da su informacije koje se odnose na izvršavanje ugovora koje je navedeno tijelo sklopilo sa suvlasnicima zgrade informacije od javnog interesa.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni.

Povjerenik za informiranje je slijedom navedenog u žalbenom postupku utvrdio da je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano jer je zahtjev trebalo odbiti, ali zbog drugih razloga utvrđenih posebnim zakonom, tako da se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan