KLASA: UP/II-008-07/21-01/636

URBROJ: 401-01/06-21-2

Zagreb, 26. kolovoza 2021. godine

 

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske radiotelevizije URBROJ: 1010-704/2021-50801 od 19. srpnja 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

1.    Poništava se rješenje Hrvatske radiotelevizije URBROJ: 1010-704/2021-50801 od 19. srpnja 2021. godine.

2.    Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Osporenim rješenjem odbačen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama od 18. lipnja 2021. godine temeljem članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, budući da žaliteljica nije u zakonski propisanom roku dopunila odnosno precizirala zahtjev za pristup informacijama, a nije bilo moguće utvrditi o kojoj se traženoj informaciji radi.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da ga osporava u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je tijelo javne vlasti suprotno zakonskim odredbama odbilo njezin zahtjev zbog toga što ispravak odnosno dopuna zahtjeva nije podnesena u zakonskom roku od 5 dana, a na koji način joj je uskraćeno zakonsko pravo na pristup informaciji. Žaliteljica navodi kako je u svom zahtjevu tražila informaciju o drugom kontroloru prijamnika koji je zajedno sa kolegom potpisnikom zapisnika koji je u njezinom posjedu Bašić Tihomirom vršio kontrolu dana 12. svibnja 2021. godine. Nadalje, žaliteljica posebno ističe kako ju je službenica za informiranje tijela javne vlasti u dopisu od 18. lipnja 2021. godine propustila obavijestiti o zakonskom roku od 5 dana za odgovor, a također i da ista u osporenom rješenju netočno navodi kako nije precizirala svoj zahtjev, jer je iz njezine poruke elektroničke pošte vidljiv njezin precizno naznačen zahtjev za podacima o drugom kontroloru. Također, žaliteljica ističe kako nije imala mogućnosti poduzeti radnju u za to zakonski predviđenom roku (jer nije znala da je rok za poduzimanje iste 5 dana) odnosno da joj je kao laiku to bilo nepoznato i kako smatra da je dužnost službenice za informiranje bila da je uputi u pravnu posljedicu nepoduzimanja radnji u zakonskom roku odnosno na mogućnost odbacivanja zahtjeva zbog propuštanja roka, pa stoga prilaže Prijedlog za povrat u prijašnje stanje u kojem u bitnome ponavlja sve navedeno vezano za propuštanje dostave pojašnjenja zahtjeva po traženju tijela javne vlasti iz dopisa od 18. lipnja 2021. godine. Zaključno žaliteljica navodi kako je iz svega navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama i uskratu zatražene informacije. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima toga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.

U žalbenom postupku Uredu povjerenika za informiranje je slijedom traženja iz akta KLASA: 008-04/21-01/555, URBROJ: 401-01/10-21-2 od 6. kolovoza 2021. godine Hrvatska radiotelevizija dopisom URBROJ: 1010-704/2021-50801 od 12. kolovoza 2021. godine dostavila spis predmeta na nadležno postupanje.

Iz spisa predmeta je utvrđeno da je žaliteljica dana 17. lipnja 2021. godine (podnesak u tijelu javne vlasti zaprimljen 18. lipnja 2021. godine) Hrvatskoj radioteleviziji, kao tijelu javne vlasti, podnijela zahtjev za pristup informacijama u kojem je opširno iznijela svoje viđenje događaja od 12. svibnja 2021. godine na njezinoj adresi u Splitu, Vukovarska 53, vezano za zapisnik kontrolora koji je zaprimila od prvostupanjskog tijela. S obzirom da je u navedenom zapisniku koji je zaprimila kao kontrolor imenom i prezimenom navodi jedna osoba, podnositeljicu zahtjeva zanima tko je bila druga osoba za koju ona navodi da je bila u svojstvu drugog kontrolora, a koja u tom zapisniku nije navedena. U svom zahtjevu žaliteljica je navela i kako je već tražila taj podatak od osobe koja je pretpostavljeni kontrolorima za područje Dalmacije, ali da joj je taj zahtjev odbijen.

Nadalje, utvrđeno je kako je Hrvatska radiotelevizija povodom navedenog zahtjeva žaliteljici dostavila akt Urbroj: 1010-704/2021-50801 od 18. lipnja 2021. godine u kojem je žaliteljica zamoljena da svoj zahtjev sukladno članku 20. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama ispravi/dopuni, obzirom da temeljem zaprimljenog ne mogu sa sigurnošću utvrditi o kojoj se traženoj informaciji radi.

Daljnjim uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žaliteljica dostavila prvostupanjskom tijelu dana 15. srpnja 2021. godine svoj precizirani zahtjev u kojem je ponovo opisala situaciju vezanu za kontrolu djelatnika Hrvatske radiotelevizije na njezinoj adresi slijedom koje je zaprimila Obavijest o pokretanju prekršajnog postupka, Opomena po zapisniku broj 71003/2021, Hrvatska radiotelevizija, RJ Pristojba-Odjel kontrole, Prisavlje 3, 10 000 Zagreb. U navedenom podnesku žaliteljica je u bitnome za ovaj žalbeni postupak navela kako u kontroli koju je opisala nije sudjelovala samo 1 osoba nego dvojica kontrolora. S obzirom da je nakon dobivenog zapisnika bilo vidljivo kako se u njemu nalazi navedeno ime i prezime jednog kontrolora, između ostalih svoji traženja ispravka postupanja, žaliteljica od tijela javne vlasti traži podatke o drugom kontroloru.

Također je utvrđeno da je Hrvatska radiotelevizija po navedenom zahtjevu žaliteljice donijela osporeno rješenje, kojim je odbacila zahtjev temeljem odredbe članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da žaliteljica nije u zakonski propisanom roku dopunila odnosno precizirala zahtjev za pristup informacijama, a nije moguće utvrditi o kojoj se informaciji radi.

U obrazloženju osporenog rješenja je u bitnome navedeno kako je u postupku po predmetnom zahtjevu utvrđeno da je isti nejasan odnosno nije sadržavao preciznu informaciju koju je podnositeljica tražila nego je opisivala spornu situaciju, pa je stoga dana 18. lipnja 2021. godine pozvana da isti ispravi odnosno dopuni sukladno članku 20. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama. Također je navedeno kako podnositeljica zahtjeva nije postupila po navedenom traženju odnosno nije u roku od 5 dana od dana zaprimanja poziva za ispravak isti dopunila, jer je njezina dopuna zaprimljena putem elektroničke komunikacije dana 15. srpnja 2021. godine, a u kojoj k tome i dalje nije precizirala svoj zahtjev, jer da ono što je navela opisuje situaciju s kontrolorom.

Člankom 20. stavkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će u slučaju nepotpunog ili nerazumljivog zahtjeva tijelo javne vlasti bez odgode pozvati podnositelja zahtjeva da ga ispravi u roku od pet dana od dana zaprimanja poziva na ispravak. Ako podnositelj zahtjeva ne ispravi zahtjev na odgovarajući način, a na temelju dostavljenog se ne može sa sigurnošću utvrditi o kojoj se traženoj informaciji radi, tijelo javne vlasti će odbaciti zahtjev rješenjem.

Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Povjerenik za informiranje je u drugostupanjskom postupku razmotrio navode iz osporenog rješenja, predmetnu žalbu i ostalu dokumentaciju u spisu predmeta, te je utvrdio da osporeno rješenje treba poništiti, a zbog prirode ove upravne stvari i činjenice da žalbeno tijelo nema u posjedu informacije prvostupanjskih tijela predmet je potrebno vratiti Hrvatskoj radioteleviziji na ponovni postupak.  

Naime, u žalbenom postupku je izvršen detaljan uvid u predmetni zahtjev žaliteljice te je utvrđeno kako je iz istog vidljivo o kojoj se traženoj informaciji radi odnosno da je podneseni zahtjev u skladu sa odredbom članka 18. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama te da uopće nije bilo potrebe za tim da se od žaliteljice traži pojašnjenje zahtjeva.

Nadalje, uvidom u sam akt kojim je prvostupanjsko tijelo tražilo od žaliteljice da precizira odnosno ispravi svoj zahtjev, vidljivo je da je u istom samo navedeno to da se pojašnjenje traži sukladno odredbi članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, ali nije citiran navedeni zakonski članak, niti je žaliteljica upozorena da se radi o zakonskom roku od 5 dana od zaprimanja poziva na ispravak, niti da će joj zahtjev biti odbačen ukoliko ne dostavi traženo u navedenom roku.

Vezano za navedeno postupanje prvostupanjskog tijela ističe se i kako je odredbom članka 7. Zakona o općem upravnom postupku propisano da kad ovlaštena osoba tijekom postupka sazna ili ocijeni da stranka ima osnovu za ostvarenje nekog prava, upozorit će je na to, kao i na posljedice njezinih radnji ili propuštanja u postupku, a brinut će se i da neznanje odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.

Stoga je u žalbenom postupku zaključeno kako obavijest kojom se od žaliteljice tražilo pojašnjenje odnosno ispravak zahtjeva nije bila niti u skladu s načelom pomoći stranci, a kako to i žaliteljica navodi u žalbi.

U odnosu na Prijedlog za povrat u prijašnje stanje koji je uz žalbu priložila žaliteljica iste se da je isti aktom Ureda povjerenika za informiranje KLASA: 008-04/21-01/555, URBROJ: 401-01/10-21-2 od 6. kolovoza 2021. godine zajedno sa predmetnim podneskom žaliteljice dostavljen prvostupanjskom tijelu na nadležno postupanje, premda ga je ona naslovila na Povjerenika za informiranje.

Naime, člankom 82. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da stranka koja iz opravdanih razloga propusti u roku obaviti neku radnju, pa zbog toga propuštanja bude isključena od obavljanja te radnje, dopustit će se na njezin prijedlog povrat u stanje postupka prije propuštanja poduzimanja radnje u određenom roku. Povrat u prijašnje stanje dopustit će i stranci koja iz neznanja ili očitom pogreškom poslala podnesak na vrijeme, ali nenadležnom javnopravnom tijelu. Sukladno stavku 2. navedenog članka propisano je da se prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi tijelu kod kojeg je trebalo obaviti propuštenu radnju, najkasnije u roku od osam dana od kad je prestao razlog koji je prouzročio propuštanje roka. U prijedlogu za povrat u prijašnje stanje moraju se navesti činjenice na kojima se temelji opravdanost prijedloga. Kad se povrat u prijašnje stanje traži zbog toga što je propušten rok za podnošenje podneska, prijedlogu treba priložiti i taj podnesak.

Međutim, obzirom da je žaliteljica pravovremeno uložila žalbu protiv rješenja kojim je odbačen njezin zahtjev i o kojoj je odlučeno ovim rješenjem, ističe se kako nedonošenje odluke o navedenom prijedlogu od strane Hrvatske radiotelevizije neće imati utjecaja na njezina prava u konkretnom slučaju.

Naime, u konkretnom žalbenom postupku je zaključeno kako je prvostupanjsko tijelo neosnovano od žaliteljice tražilo dopunu odnosno pojašnjenje zahtjeva, premda je iz njezinog zahtjeva za pristup informacijama od 17. lipnja 2021. godine jasno koja se informacija traži. Pri navedenom se ističe kako navedeni zahtjev žaliteljice jest opširan i da se u njemu opisuje situacija u vezi s kojom se traži ta informacija, ali da je iz istoga također potpuno jasno kako žaliteljica traži podatak o imenu i prezimenu osobe koja vršila kontrolu prijamnika zajedno sa potpisnikom zapisnika kontrolorom Tihomirom Bašićem, a koji joj je na njezino traženje dostavilo prvostupanjsko tijelo.

Nadalje, uvidom u spis predmeta, kao i sadržaj dostavljenog prijedloga za povrat u prijašnje stanje, jasno je da se isti temelji na istim činjenicama i navodima kao predmetna žalba odnosno da je žaliteljica iskoristila svoje pravo na žalbu protiv rješenja kojim joj je odbačen zahtjev iz procesnih razloga, a u kojem postupku je utvrđeno da prvostupanjsko tijelo nije niti trebalo od žaliteljice tražiti da pojasni svoje traženje te stoga neće biti ugrožena prava žaliteljice vezano za traženje ponavljanja radnje.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Pri rješavanju zahtjeva za pristup informacijama tijelo javne vlasti mora prije svega utvrditi posjeduje li izrađene informacije na koje se odnosi zahtjev korisnika. Naime, omogućavanje pristupa informacijama prema Zakonu o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj, u trenutku zaprimanja zahtjeva postojećoj informaciji i tijelo javne vlasti nije dužno temeljem podnesenog zahtjeva za pristup informaciji davati odgovore na pitanja ili davati tumačenja te na taj način izrađivati novu informaciju. Ako se u postupku po zahtjevu utvrdi kako tijelo javne vlasti ne posjeduje traženu informaciju u nekom od propisanih oblika informacije te nema saznanja o tome gdje se ista nalazi, u obvezi je postupiti sukladno odredbi članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Ukoliko tijelo javne vlasti utvrdi da posjeduje izrađene tražene informacije i ako utvrdi da nema razloga za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti treba omogućiti pravo na pristup zatraženoj informaciji. Ako tijelo javne vlasti utvrdi da za zatraženu informaciju postoje ograničenja pristupa informacijama iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama za koje je potrebno provesti test razmjernosti i javnog interesa, potrebno je postupiti sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama. Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes, a pri navedenom bi se prvostupanjsko tijelo trebalo voditi Smjernicama za test razmjernosti i javnog interesa, koje su objavljene na internetskoj stranici Povjerenika za informiranje. Kada se nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdi da preteže zaštita nekog od interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijelo javne vlasti je u obvezi donijeti obrazloženo rješenje o odbijanju zahtjeva, na koje bi korisnik imao pravo žalbe. Obveza donošenja rješenja postoji i u slučaju kada se korisniku omogućava djelomičan pristup informacijama (omogućavanje pristupa uz zaštitu određenih dijelova), a sukladno članku 23. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Kako bi tijelo javne vlasti došlo do odluke, potrebno je pronaći ravnotežu između suprotstavljenih razloga, na temelju pojedinih okolnosti slučaja. Napominje se da tijelo javne vlasti kod rješavanja zahtjeva treba razmotriti da li je moguće korisniku omogućiti djelomičan pristup traženoj informaciji. Naime, u članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana je obvezu tijelu javne vlasti u slučaju kada tražena informacija sadrži podatak koji podliježe ograničenju, da preostale dijelove informacije treba učiniti dostupnima. Kada se nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdi da preteže zaštita nekog od interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti u obvezi je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva.

Člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da kad je za donošenje novog rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci ovog rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir primjedbe iz ovog rješenja..

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                                                POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan