KLASA: UP/II-008-07/21-01/626
URBROJ: 401-01/10-21-2
Zagreb, 25. kolovoza 2021. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općine Starigrad, KLASA: UP/I-008-01/21-02/03, URBROJ: 2198/09-3-21-1 od 23. srpnja 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Općine Starigrad, KLASA: UP/I-008-01/21-02/03, URBROJ: 2198/09-3-21-1 od 23. srpnja 2021. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), koji je tražio odgovor o načinu obračuna komunalnog doprinosa za objekt od više od tri stambene jedinice, temeljem 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o informaciji u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj osporava navode prvostupanjskog tijela. Ističe da je prvostupanjsko tijelo samo priznalo da ima preko 2000 spisa, odnosno da im se ne da pretraživati spise predmeta. Ističe da je podnio jednostavan upit na koji se može odgovoriti sa „DA“ ili „NE“. Smatra da nikakva nova informacija ne nastaje, odnosno da tijelo javne vlasti treba samo pregledati riješene predmete. Opisuje način na koji prvostupanjsko tijelo može doći do tražene informacije. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 13. srpnja 2021. godine od prvostupanjskog tijela tražio informaciju o tome je li Općina Starigrad u procesu legalizacije nelegalno izgrađenog objekta u bilo kojem slučaju gdje u projektu legalizacije navedeno da objekt ima više od 3 stambene jedinice obračun za komunalni doprinos množila sa koeficijentom 1, odnosno da nije uvećavala obračun komunalnog doprinosa za 100%.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije.
Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja u bitnom proizlazi da bi za dobivanje tražene informacije bilo potrebno izvršiti uvid u više od 2000 spisa
Povjerenik za informiranje je suglasan sa stavom prvostupanjskog tijela, te dodatno ističe sljedeće.
U presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: UsII-1/16 od 18. travnja 2016. godine zauzet je stav da tijelo javne vlasti nema obvezu grupiranja podataka prema vrsti ili nekom drugom kriteriju, nego je dužno omogućiti pristup već gotovoj, postojećoj i određenoj informaciji.
Osim toga, ističe se da je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: UsII-141/17 od 06. rujna 2017. godine zauzeto stajalište da tijela javne vlasti nisu dužna u obvezi poduzimati radnje prikupljanja podataka radi formiranja nove informacije koju već ne posjeduju, odnosno da nisu obvezna vršiti uvid u svaki pojedinačni spis predmeta radi udovoljavanja zahtjevu korisnika.
U konkretnom slučaju, iz spisa predmeta nije razvidno da bi prvostupanjsko tijelo posjedovalo gotov dokument u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Osim toga, iz samog sadržaja zahtjeva žalitelja jasno je da isti traži određenu analizu postupanja prvostupanjskog tijela prilikom obračuna komunalnog doprinosa u postupku legalizacije.
Ako bi se prihvatio stav žalitelja, navedeno bi značilo da bi prvostupanjsko tijelo trebalo pregledati preko 2000 spisa, te u svakom pojedinom spisu utvrditi na koji je način obračunat komunalni doprinos, a što prvostupanjsko tijelo nije obvezno u primjeni Zakona o pravu na pristup informacijama.
Nadalje, Povjerenik za informiranje nema ovlast nalaganja tijelima javne vlasti da vodi točno određene informacije na točno određeni način, pa ni u ovom slučaju ne može naložiti prvostupanjskom tijelu da vrši uvid u preko 2000 spisa da bi udovoljio zahtjevu žalitelja.
U odnosu na navode žalbe da nije jasno kako koja je svrha Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno čemu služi Povjerenik za informiranje, ističe se da je svrha Zakona osigurati svim korisnicima pravo na pristup informacijama u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U konkretnom slučaju, Povjerenik za informiranje je postupao sukladno ustaljenoj praksi koja se tiče definicije informacije, te je zaključio da pregled svih spisa legalizacije, da bi se žalitelju odgovorilo na njegov zahtjev ne predstavlja jednostavnu radnju.
Drugim riječima, ako bi se prihvatio zahtjev žalitelja, navedeno bi značilo da bi bilo koja treća osoba od prvostupanjskog tijela mogla tražiti sačinjavanje opsežnih analiza svog postupanja, a što bi prelazilo granice obveza sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, valjalo je temeljem članka 116. stavka 1. točka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama odbiti žalbu žalitelja kao neosnovanu.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan