KLASA: UP/II-008-07/21-01/613

URBROJ: 401-01/10-21-2

Zagreb, 31. kolovoza 2021. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatskog audiovizualnog centra, KLASA: 111-035-007, URBROJ: 2949-2021 od 29. lipnja 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatskog audiovizualnog centra, KLASA: 111-035-007, URBROJ: 2949-2021 od 29. lipnja 2021. godine u dijelu u kojem je odbijen zahtjev žalitelja koji se odnosi na fizičke osobe, proračun filma i financijski zahtjev za projekte koji nisu ostvarili pravo na bespovratna državna sredstva.

2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici dokumenta Javni poziv za poticanje audiovizualnih djelatnosti i stvaralaštva – kategorija – poticanje proizvodnje filmova u 2021. godini – 1. rok – 15. ožujka 2021. godine (debitantski dugometražni igrani film, dugometražni igrani film, dugometražni igrani film u postprodukcijskoj fazi).

3. Nalaže se Hrvatskom audiovizualnom centru da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem prvostupanjskog tijela djelomično je prihvaćen zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio popis svih prijavljenih igranih filmova na javnom pozivu, s podacima o imenima redatelja, scenarista i producenta filma, proračuna filma te financijskog zahtjeva, na način da je ograničen pristup informacijama koje se odnose na fizičke osobe, proračun filma i financijski zahtjev, temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. i točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da u odnosu na filmove koji nisu ostvarili bespovratna sredstva, prevladava potreba zaštite osobnih podataka, odnosno zaštite intelektualnog vlasništva u odnosu na javni interes.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj ističe da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u ranijem predmetu (UsII-57/21) presudio kako su informacije vezane za javni poziv kojim se raspolaže javnim sredstvima javne. Navodi da i Ministarstvo kulture redovito na svojim mrežnim stranicama objavljuje nazive tvrtki imena i prezimena i ostale podatke osoba koji su se javili na javni poziv, a kojima je odbijeno sufinanciranje. Ukazuje na činjenicu da Filmski centar Srbije objavljuje podatke o osobama kojima nisu odobrena sredstva. Predlaže da se žalba prihvati.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta je da je zahtjevom za pristup informacijama od 14. lipnja 2021. godine žalitelj od prvostupanjskog tijela tražio popis svih prijavljenih igranih filmova na Javnom pozivu – poticanja proizvodnje igranih filmova u 2021. godini – 1. rok, s podacima o imenima redatelja (ice), scenariste, producenta, proračuna filma i financijskog zahtjeva.

Postupajući po navedenom zahtjevu, prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje koje je rješenje koje je predmet postupka.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje, uključujući i informaciju koja je predmet postupka.

Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da u odnosu na odbijajući dio rješenja prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točaka 4. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Navedeni stav prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Naime, presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-57/21 od 29. travnja 2021. godine odbijen je tužbeni zahtjev Hrvatskog audiovizualnog centra radi poništenja rješenja Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/1152, URBROJ: 401-01/10-20-2 od 16. prosinca 2020. godine. U navedenom postupku rješenjem Povjerenika za informiranje žalitelju je odobren pristup dokumentima istog naziva kao i dokument koji je predmet ovog postupka (javni poziv za poticanje audiovizualnih djelatnosti – poticanje proizvodnje audiovizualnih djela). U citiranoj presudi Visoki upravni sud Republike Hrvatske jasno je izrazio stav da se u kontekstu traženih informacija prvostupanjsko tijelo neosnovano poziva na odredbe članka 15. stavka 2. točke 4. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 2. Zakona o audiovizualnim djelatnostima („Narodne novine“, broj 61/18) propisano je da su audiovizualne djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku.

Sukladno članku 6. stavku 2. navedenog Zakona propisano je da se Nacionalnim programom promicanja audiovizualnog stvaralaštva utvrđuje opseg i način poticanja audiovizualnih djelatnosti te komplementarnih i drugih djelatnosti, poticanja audiovizualne kulture i stvaralaštva važnih za razvoj hrvatske kulture, aktivnosti vezanih za sudjelovanje u programima EU i ostalim međunarodnim ugovorima, u programima obrazovanja iz područja audiovizualnih djelatnosti, kao i druga važna pitanja za razvoj djelatnosti. Stavkom 3. navedenog članka Nacionalni program donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra nadležnog za kulturu za razdoblje od četiri godine.

Prema članku 7. stavku 1. navedenog Zakona propisano je da na temelju Nacionalnog programa, a na prijedlog ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra, Hrvatsko audiovizualno vijeće donosi Godišnji plan provedbe Nacionalnog programa, najkasnije do kraja godine za sljedeću kalendarsku godinu.

Sukladno članku 8. stavku 1. navedenog Zakona propisano je da na temelju Godišnjeg plana, a na prijedlog ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra, Hrvatsko audiovizualno vijeće raspisuje javne pozive kojima se potiče razvoj, proizvodnja, promocija i distribucija audiovizualnih djela i komplementarne djelatnosti.

Sukladno članku 28. stavku 2. navedenog Zakona sredstva za provedbu Nacionalnog programa i poticanje ulaganja u proizvodnju audiovizualnih djela osigurava se iz sredstava državnog proračuna te iz drugih izvora sukladno navedenom Zakonu i drugim propisima.

Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da se na podatke koji se odnose na fizičke osobe, proračun filma te financijski zahtjev mogu primijeniti zakonska ograničenja iz članka 15. stavka 2. točaka 4. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Naime, iako već postoji gore citirana pravomoćna presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u identičnoj pravnoj stvari, Povjerenik za informiranje se dodatno očituje na navode prvostupanjskog rješenja.

Što se tiče pozivanja na odredbu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, ističe se kako slijedi.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.

Povjerenik za informiranje posebno ističe da su scenarist i redatelj koautori audiovizualnog djela u smislu članka 116. Zakona o autorskom i drugim srodnim pravima („Narodne novine“, broj 167/03, 79/07, 80/11, 215/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18).

Kako se u konkretnom slučaju radi o javnom pozivom (dakle ne javnom natječaju), Povjerenik za informiranje smatra da se u odnosu na imena i prezimena redatelja i scenarista, bez obzira što audiovizualnom djelu u čijem su stvaranju sudjelovali nije dodijeljena novčana potpora, ne predstavljaju podatke u odnosu na koje bi prevladavala potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Osim toga, uvidom u javni poziv, koji je dostupan na poveznici https://www.havc.hr/o-nama/javni-pozivi/proizvodnja-audiovizualnih-djela/proizvodnja-filmova-u-2021 ističe se da iz istog jasno proizlazi da se producenti prijavljuju zajedno s redateljima, sa scenarijem za koji su stekli autorska prava ili potpisali rezervaciju, tj. opciju s autorom, a u svrhu snimanja filmova.

Slijedom navedenog, Povjerenik za informiranje smatra da omogućavanjem prava na pristup imenima i prezimenima koautora audiovizualnog djela, za koje nije dodijeljena novčana potpora, ne dolazi do povrede osobnih podataka, odnosno ne zadire se u privatni život navedenih osoba.

Drugim riječima, ne dolazi do nezakonite obrade osobnih podataka, jer osobe čija se imena i prezimena navode u prijavi producenta na natječaj, moraju biti svjesni da navedeni podatak može biti dostupan javnosti, upravo imajući u vidu načelo transparentnosti javnih poziva.

Dakle, ne radi se o javnom natječaju, pa da bi se moglo primijeniti shvaćanje da se radi o neizabranim kandidatima, u odnosu na čije podatke ne bi prevladavao javni interes, već potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Naime, podaci o redatelju i scenaristu filma su podaci do kojih se može doći jednostavnim pretraživanjem interneta, pa je podatak o redatelju i scenaristu filma „Suton“ dostupan na https://www.vecernji.hr/kultura/matanicev-novi-film-na-prestiznom-festivalu-u-karlovim-varima-1513672, dok je primjerice podatak o redatelj i scenaristu filma „Ostavi vrata otvorena“ dostupan na poveznici https://novosti.hr/debitantski-dugometrazni-film-ostavi-vrata-otvorena-judite-gamulin-u-programu-usavrsavanja-midpoint-feature-launch-2021/, a na internetskoj stranici prvostupanjskog tijela za film „Omara“ https://www.havc.hr/img/newsletter/files/RPR_2019__1rok_19VI2019_WEB_DUG_IGR.pdf

Imajući u vidu ranije navode ovog rješenja, Povjerenik za informiranje ističe da ne prihvaća rezultat provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, jer isti ne sadrži nikakve razloge o tome zbog čega bi u odnosu na imena i prezimena redatelja i scenarista audiovizualnog djela prevladavala potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno u čemu bi se sastojala šteta za zaštićeni interes, ako bi se navedeni podaci učinili javno dostupnim.

U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbu članka 15. stavka 2. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, ističe se sljedeće.

Člankom 15. stavkom 2. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pravo na pristup informacijama ako je informacija zaštićena propisima kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva, osim u slučaju izričitog pisanog pristanka nositelja prava.

Prema članku 5. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 167/03, 79/07, 80/11, 125/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18) autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnog, znanstvenog ili umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu, ako navedenim Zakonom nije drugačije određeno.

Slijedom navedenog, iznos proračuna filma i financijski zahtjev ne predstavljaju takve podatke koji bi se štitili propisima koji se odnose na intelektualno vlasništvo, Povjerenik za informiranje smatra da se neosnovano prvostupanjsko tijelo poziva na navedenu odredbu, odnosno ne prihvaća stav prvostupanjskog tijela da bi određeni financijski zahtjev i proračun filma bili neodvojivo povezani s autorskim djelom, odnosno da bi i navedeni podaci predstavljali intelektualno vlasništvo.

Naime, radi se o podacima koji pokazuju ukupan trošak filma (proračun), a financijski zahtjev samo predstavlja zahtjev za koji je zatražena novčana potpora u javnom natječaju, koji podaci ne predstavljaju intelektualno vlasništvo.

Uvidom u informaciju koja je Povjereniku za informiranje dostavljena u žalbenom postupku (2 stranice) utvrđeno je da ista sadrži sljedeće podatke: naslov filma, podatak o redatelju, scenaristu i producentu, te podatak o proračunu i financijski zahtjev.

Kako je žalitelju djelomično omogućen pristup informacijama, odnosno kako je njegov zahtjev odbijen u odnosu na imena i prezimena redatelja i scenarista, podatak o proračunu filma i financijski zahtjev, za filmove koji nisu ostvarili pravo na novčanu potporu, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku prvostupanjsko rješenje je poništeno samo u dijelu u kojem je zahtjev žalitelja odbijen.

Kako je Povjereniku za informiranje dostavljena cjelovita informacija (a koja sadrži podatke i za filmove koji nisu ostvarili novčanu potporu – redatelj, scenarist, proračun i financijski zahtjev), valjalo je temeljem članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama žalitelju u cijelosti omogućiti pristup navedenom dokumentu, jer se na isti ne mogu primijeniti zakonska ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa je odlučeno kao pod točkama 1. do 3. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan