KLASA: UP/II-008-07/21-01/566
URBROJ: 401-01/10-21-2
Zagreb, 27. kolovoza 2021. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva ACI d.d., broj: PI-R/9-3363/2021 od 16. lipnja 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Odbija se žalba ......... u odnosu na točke I i II rješenja trgovačkog društva ACI d.d., broj: PI-R/9-3363/2021 od 16. lipnja 2021. godine kao neosnovana.
2. Poništava se točka III rješenja trgovačkog društva ACI d.d., broj: PI-R/9-3363/2021 od 16. lipnja 2021. godine u dijelu u kojem je odbijen zahtjev ......... za dostavom ugovora o radu, bruto plaće i teksta natječaja za radnika ..........
3. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici obrasca IP za radnika ......... za plaću za svibanj 2021. godine na način da se žaliteljici omogući pristup sljedećim podacima:
- na stranici 1 – podacima o poslodavcu, adresi i računu, te imenu i prezimenu radnika
- na stranici 2 – podaci o imenu i prezimenu radnika, te podatak o bruto iznosu plaće,
dok se u preostalom dijelu zahtjev žaliteljice za pristup informacijama odbija.
4. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici Ugovora o radu broj: 4136/2019 od 15. travnja 2019. godine s radnikom ......... na način da se na istom prekriju podatak o adresi, osobnom identifikacijskom broju te vlastoručnom potpisu radnika, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.
5. Odbacuje se zahtjev za pristup informacijama ......... u dijelu u kojem traži tekst natječaja vezano za zapošljavanje ..........
6. Nalaže se trgovačkom društvu ACI d.d. da postupi sukladno točkama 3. i 4. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Točkom I. osporenog rješenja odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) u dijelu u kojem traži podatak o nazivima (imenima i prezimenima) stvarnih vlasnika prvostupanjskog tijela, temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo ne posjeduje navedene informacije.
Točkom II. osporenog rješenja odbačen je zahtjev za pristup informacijama žaliteljice u dijelu zahtjeva u kojem žaliteljica traži dokument o upisu u registar vlasnika, temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo ne posjeduje traženu informaciju.
Točkom III. osporenog rješenja odbijen je zahtjev za pristup informacijama žaliteljice u dijelu u kojem traži ugovor o radu, tekst natječaja te podatak o bruto i neto plaći za radnika ........., temeljem 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da žaliteljica zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj navodi da žalbu ulaže zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da podaci o stvarnim vlasnicima tvrtke u javnom vlasništvu moraju biti javni. U odnosu na točku III. prvostupanjskog rješenja osporava stav prvostupanjskog tijela da se radi o zloupotrebi prava na pristup informacijama. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je zahtjevom za pristup informacijama od 2. lipnja 2021. godine žaliteljica tražila sljedeće informacije:
1. nazivima (imenima i prezimenima) stvarnih vlasnika Adriatic Croatia International d.d.
2. dokument upisa u registar stvarnih vlasnika
3. iznose koji su isplaćeni drugim vlasnicima, osim Republike Hrvatske (od 1. siječnja 2016. godine do 1. svibnja 2021. godine)
4. informacijama o suradnji s gospodinom ......... (ugovor o radu, tekst mogućeg natječaja, neto i bruto plaće)
Uvodno se ističe da je u odnosu na točku 3. zahtjeva za pristup informacijama žaliteljici izdana obavijest od 17. lipnja 2021. godine (redni broj zahtjeva PI-O/9-3363/2021), da su tražene informacije javno objavljene, pri čemu je žaliteljica upućena i na poveznicu gdje može pronaći navedene informacije, a da je u odnosu na točke 1., 2. i 4. zahtjeva doneseno osporeno rješenje.
Slijedom navedenog, predmet žalbenog postupka su točke 1., 2. i 4. zahtjeva za pristup informacijama žaliteljice.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na odlučivanje po žalbi žaliteljice.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Iz obrazloženja osporenog rješenja (točka I) proizlazi da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje tražene informacije. U obrazloženju rješenja prvostupanjsko tijelo se poziva na odredbe Zakona o sprečavanju pranja novca („Narodne novine“, broj 108/17, 39/19) te odredbe Pravilnika o Registru stvarnih vlasnika („Narodne novine“, broj 53/19, 1/20), te ističe da nema predmetne informacije u svom posjedu.
Člankom 5. stavkom 1. Pravilnika o Registru stvarnih vlasnika („Narodne novine“, broj: 53/19, 1/20) propisano je da podatci o stvarnom vlasniku (stvarnim vlasnicima) dioničkog društva obuhvaćaju sljedeće podatke: 1. OIB fizičke osobe, 2. ime i prezime, 3. dan, mjesec i godinu rođenja, 4. državu prebivališta, 5. državljanstvo (državljanstva), 6. prirodu stvarnoga vlasništva i 7. opseg stvarnoga vlasništva.
Stavkom 7. navedenog članka propisano je da, iznimno od stavaka 1. do 6. ovoga članka, dioničko društvo nije dužno upisati podatke iz ovoga članka ako je to dioničko društvo trgovačko društvo čijim se financijskim instrumentima trguje na burzi ili uređenom tržištu u jednoj ili više država članica u skladu s propisima u Europskoj uniji ili u trećoj državi, pod uvjetom da u toj trećoj državi vrijede zahtjevi za objavljivanje podataka u skladu s propisima u Europskoj uniji, koji osiguravaju odgovarajuću transparentnost podataka o stvarnim vlasnicima stranke.
Povjerenik za informiranje ističe da prvostupanjsko tijelo trguje na burzi, a koja činjenica je utvrđena uvidom na stranicu Zagrebačke burze na poveznici https://zse.hr/hr/papir/310?isin=HRACI0RA0000.
Slijedom navedenog, obrazloženje prvostupanjskog rješenja u dijelu pod točkom I. sadrži jasne, valjane i dostatne razloge, temeljene na važećim propisima, pa Povjerenik za informiranje prihvaća navode prvostupanjskog tijela da kao dioničko društvo koje posluje na burzi nije dužno dostavljati podatke o stvarnim vlasnicima u Registar stvarnih vlasnika, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog tijela da navedenu informaciju ne posjeduje, iz kojeg razloga je temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) trebalo odbiti žalbu u odnosu na točku I. izreke prvostupanjskog rješenja.
U odnosu na točku II rješenja prvostupanjskog tijela, Povjerenik za informiranje ističe sljedeće.
Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije.
U obrazloženju rješenja prvostupanjsko tijelo se poziva na odredbu članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iako obrazloženje rješenja ukazuje na činjenicu da traženu informaciju ne posjeduju kao gotov podatak, što bi značilo da je u konkretnom slučaju zahtjev žaliteljice trebalo odbiti primjenom članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama (jer se ne traži informacija), a ne odbaciti primjenom članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Međutim, navedeni propust prvostupanjskog tijela nije utjecao na rješavanje u odnosu na točku 2. zahtjeva žaliteljice, pri čemu je Povjerenik za informiranje uzeo u obzir činjenicu da je u obrazloženju osporenog rješenja žaliteljica obaviještena koje je podatke prvostupanjsko tijelo dužno upisati u registar (podatke na kojoj burzi kotiraju, od kada i imaju li dionice na ime donositelja).
Dakle, Povjerenik za informiranje prihvaća navode prvostupanjskog tijela da ne posjeduju gotov podatak u odnosu na traženje pod točkom 2. zahtjeva žaliteljice, a gore opisani propust prvostupanjskog tijela nije od utjecaja, jer je žaliteljici dana informacija u odnosu na točku 2. zahtjeva pisanim putem u obrazloženju rješenja.
Slijedom navedenog, valjalo je temeljem članka 116. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku odbiti žalbu žaliteljice, pa je u odnosu na točke I i II prvostupanjskog rješenja odlučeno kao pod točkom 1. izreke ovog rješenja.
U odnosu na točku III. prvostupanjskog rješenja, zahtjev žaliteljice je odbijen iz razloga što prvostupanjsko tijelo smatra da žaliteljica zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, odnosno da su ostvarene pretpostavke iz članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojim se traži veliki broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Dopisom Ureda povjerenika, KLASA: 008-04/21-01/478, URBROJ: 401-01/10-21-2 od 29. lipnja 2021. godine od prvostupanjskog tijela je zatraženo da se očituje o broju podnesenih zahtjeva žaliteljice, te da dostavi Upisnik o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama za 2021. godinu.
Iz očitovanja prvostupanjskog tijela proizlazi da je žaliteljica u 2021. godini podnijela sedam zahtjeva za pristup informacijama, a uvidom u dostavljeni Upisnik utvrđeno je je žaliteljica podnosila zahtjeve dana 30. travnja 2021. godine, dana 16. svibnja 2021. godine, dana 20. svibnja 2021. godine, dana 31. svibnja 2021. godine, dana 2. lipnja 2021. godine (dva zahtjeva, uključujući i zahtjev koji je predmet ovog postupka) te dana 2. srpnja 2021. godine.
Razmatrajući sadržajno zahtjeve žaliteljice (npr. zahtjevom od 20. svibnja 2021. godine se traže dva ugovora, zahtjevom od 31. svibnja 2021. godine se traže podaci o isplati javnih sredstava (koji zahtjev je usvojen), zahtjevom od 2. srpnja 2021. godine traže se charter ugovori), Povjerenik za informiranje smatra da niti zahtjev koji je predmet postupka pojedinačno, a niti svi zahtjev skupno nisu takvi da bi ulazili u doseg odredbe članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Naime, navedena odredba (u odnosu na subjektivni element) propisuje da se mora raditi o “očitoj zlouporabi prava na pristup informacijama”.
U konkretnom slučaju, Povjerenik za informiranje zaključuje da je telefonski razgovor dana 2. lipnja 2021. godine povezan s podnošenjem dva zahtjeva za pristup informacijama navedenog dana.
Ne ulazeći u sadržaj telefonskog razgovora između predsjednika žaliteljice i radnika prvostupanjskog tijela, Povjerenik za informiranje ističe da je žaliteljica svoje nezadovoljstvo postupanjem radnika izrazila u predstavci prvostupanjskom tijelu dana 2. lipnja 2021. godine, a svoje viđenje situacije prvostupanjsko tijelo je jasno izrazilo u odgovoru zaposlenika prvostupanjskog tijela žaliteljici od 2. lipnja 2021. godine u 12:10 sati.
Drugim riječima, sadržaj zahtjeva za pristup informacijama žaliteljice, kao i sadržaj žalbe, ne ukazuje da žaliteljica postupa suprotno načelu međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9a Zakona o pravu na pristup informacijama.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, ranije opisana situacija nije dovoljna za zaključak da je u odnosu na žaliteljicu potrebno primijeniti zlouporabu prava na pristup informacijama kao krajnje sredstvo, odnosno smatra da navedeno ograničenje u konkretnom slučaju nema legitimni cilj, a niti je nužno u demokratskom društvu.
Povjerenik za informiranje također ne prihvaća tvrdnju prvostupanjskog tijela da rješavanje zahtjeva za pristup informacijama žaliteljice predstavlja takvo opterećenje koje dovodi u pitanje funkcioniranje prvostupanjskog tijela.
Osim toga, niti činjenica što službenik za informiranje obavlja i druge poslove, kao i činjenica da je ponekad potreban angažman drugih osoba prilikom rješavanja zahtjeva za pristup informacijama, ne utječu na ocjenu Povjerenika za infomiranje da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Povjerenik za informiranje također ističe da je u konkretnom slučaju bitan i sadržaj informacija koje žaliteljica traži točkom 4. zahtjeva za pristup informacijama, odnosno žaliteljica traži ugovor o radu, iznos bruto i neto plaće, te tekst natječaja.
Uvidom u poveznicu https://corporate.aci-marinas.com/struktura/ utvrđeno je da je prvostupanjsko tijelu u vlasništvu Republike Hrvatske u omjeru od 78,583%.
U odnosu na dio zahjeva kojim se traži bruto i neto plaća radnika prvostupanjskog tijela, ističe se kako slijedi.
Po mišljenju Povjerenika, na podatke o isplatama koje vrši prvostupanjsko tijelo može se primijeniti odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da se radi o raspolaganju javnim sredstvima, pri čemu se ukazuje na ustaljenu praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koja se odnosi na trgovačka društva kao tijela javne vlasti (npr. Bina Istra d.d. – UsII-344/20, Autocesta Zagreb-Macelj d.o.o., UsII-234/20, Croatia banka d.d., UsII-499/18, LNG d.o.o. – UsII-248/20)
Uvidom u isplatnu listu za mjesec svibanj 2021. godine, utvrđeno je da ista sadrži podatke o bruto i neto plaći, podatke o imenu i prezimenu radnika, njegovom osobnom identifikacijskom broju, broju računa i adresi, kao i ostale podatke (doprinosi, porezi, prirezi i sl.)
Što se tiče podatka o imenu i prezimenu radnika, navedeni podatak ne predstavlja podatak u odnosu na koje prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se radi o zaposleniku prvostupanjskog tijela čiji se rad financira iz sredstava prvostupanjskog tijela.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.
Provodeći test razmjernosti i javnog interesa u drugostupanjskom postupku temeljem ovlaštenja iz članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje ističe da se ovim rješenjem žalitelju omogućuje samo pristup dijelu informacije na način kako je opisana u točki 3. izreke ovog rješenja, dok je sve ostale podatke (neto plaća, adresa, osobni identifikacijski broj radnika, broj računa, doprinosi, porezi i sl.) potrebno prekriti u smislu odredbe članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer Povjerenik za informiranje smatra da bi navedeno predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedene osobe, odnosno prelazilo bi legitimna očekivanja navedene osobe da njegovi osobni podaci (osim imena i prezimena i podatka o bruto plaći), neće biti učinjeni dostupni javnosti, jer navedeni podaci nisu od javnog interesa.
Osim toga, kako je u točki 3. ovog rješenja odbijen zahtjev žaliteljice u dijelu u kojem ista traži podatak o neto plaći radnika, nije bilo potrebno o tome donositi posebnu odluku o odbijanju žalbe žaliteljice u dijelu točke III prvostupanjskog rješenja koji se odnosi na neto plaću.
Slijedom navedenog, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo je odlučiti kao pod točkama 2., 3. i 6 izreke ovog rješenja.
Što se tiče dijela zahtjeva žaliteljice koji se odnosi na ugovor o radu, ističe se kako slijedi.
U pogledu zatražene informacije u konkretnom slučaju u žalbenom je postupku utvrđeno da neće doći do kršenja Opće uredbe o zaštiti podataka, ukoliko se žalitelju omogući pristup ugovoru o radu zaposlenika prvostupanjskog tijela.
Naime, navedeno potvrđuje i ustaljena praksa Povjerenika za informiranje i upravnosudska praksa, pa je tako primjerice u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: UsII-304/17 od 21. ožujka 2018. godine izražen stav da ugovor o radu predstavlja informaciju iz koje je vidljivo raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Nadalje, u presudi Visokog upravni sud Republike broj UsII-151/18 od 11. srpnja 2018. godine zauzeto je stajalište da ne dolazi do povrede osobnih podataka omogućavanjem pristupa, između ostalog, i ugovoru o radu, ne dovodi do povrede osobnih podataka, već se radi o informaciji vezanom za rad tijela javne vlasti i raspolaganje javnim sredstvima, dok je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj UsII-50/18 od 4. svibnja 2018. godine, uz navedeni stav, odbijen prigovor tužitelja (Narodne novine d.d.) da se ne radi o javnim sredstvima jer društvo ne posluje na tržištu.
Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj UsII-246/18 od 20. rujna 2018. godine potvrđen je stav Povjerenika za informiranje da se i u slučaju ugovora o radu koje sklapaju trgovačka društva, čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave, radi o informaciji o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Konačno, presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: UsII-270/20 od 30. listopada 2020. godine također je dodatno potvrđeno stajalište da ugovor o radu predstavlja informaciju od javnog značaja.
Uvidom u ugovor o radu utvrđeno je da isti sadrži sljedeće osobne podatke: ime i prezime zaposlenika, adresu, osobni identifikacijski broj i vlastoručni potpis.
Provodeći test razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku temeljem ovlaštenja iz članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na podatak o adresi, osobnom identifikacijskom broju i vlastoručnom potpisu ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer bi omogućavanje pristupa navedenim informacijama predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedene osobe, pa je sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedene podatke, odnosno odbiti zahtjev žaliteljice u tom dijelu.
Slijedom navedenog, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, valjalo je odlučiti kao pod točkama 2., 4. i 6. izreke ovog rješenja.
U odnosu na dio zahtjeva kojim žalitelj traži podatke o tekstu natječaju, valja istaknuti da iz očitovanja prvostupanjskog tijela Povjereniku za informiranje od 6. srpnja 2021. godine proizlazi da prvostupanjsko tijelo nije obveznik raspisivanja natječaja, odnosno da kod zapošljavanja navedenog radnika nije proveden natječaj.
Dakle, jasno je da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje tekst natječaja, pa je pravilnom primjenom članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo odbaciti zahtjev žaliteljice, iz kojeg razloga je odlučeno kao pod točkama 2. i 5. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan