KLASA: UP/II-008-07/21-01/482
URBROJ: 401-01/10-21-2
Zagreb, 25. kolovoza 2021. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva SANITAT DUBROVNIK d.o.o., broj zahtjeva 01-18/3-21.PI od 14. svibnja 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Odbija se žalba ......... izjavljena protiv točke 1. rješenja trgovačkog društva SANITAT DUBROVNIK d.o.o., broj zahtjeva 01-18/3-21.PI od 14. svibnja 2021. godine kao neosnovana.
2. Poništava se točka 2. rješenja trgovačkog društva SANITAT DUBROVNIK d.o.o., broj zahtjeva 01-18/3-21.PI od 14. svibnja 2021. godine u dijelu u kojem je odbijen zahtjev žaliteljice u kojem traži podatak o tome s koje je adrese zajedničko mišljenje poslano Povjereniku za informiranje.
3. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici zajedničkog mišljenja o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama Grada Dubrovnika, Turističke zajednice Grada Dubrovnika i trgovačkih društava SANITAT DUBROVNIK d.o.o., VODOVOD DUBROVNIK d.o.o., ČISTOĆA d.o.o., LIBERTAS DUBROVNIK d.o.o., ZRAČNA LUKA DUBROVNIK d.o.o. i ACI d.d., sačinjenog po punomoćniku dana 11. studenog 2020. godine.
4. Nalaže se trgovačkom društvu SANITAT DUBROVNIK d.o.o. da postupi sukladno točki 3. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
5. Odbija se žalba žalba ......... izjavljena u preostalom dijelu točke 2. rješenja trgovačkog društva SANITAT DUBROVNIK d.o.o., broj zahtjeva 01-18/3-21.PI od 14. svibnja 2021. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Točkom 1. osporenog rješenja odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu:žaliteljica) u dijelu u kojem je zatražena informacija o iznosima utrošenim na izradu zajedničkog mišljenja o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama, temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo ne posjeduje traženu informaciju.
Točkom 2. osporenog rješenja odbijen je zahtjev za pristup žaliteljice u dijelu u kojem traži podatak o tome s čije je adrese navedeno zajedničko mišljenje poslano (ako sva tijela nisu dostavila pojedinačno mišljenje), temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da navedeno ne predstavlja informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj navodi da je prvostupanjsko tijelo protivno odredbi članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njezin zahtjev. Ističe da izjavljuje žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Smatra da nije postupljeno po zakonu, odnosno da se iz javne objave ne vidi tko je zajedničko mišljenje uputio Povjereniku za informiranje te se ne vide iznosi koji su utrošeni za moguća pravna savjetovanja. Smatra da ne postoje razlozi za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvodno se ističe da se žalba žaliteljice odnosi na obje točke prvostupanjskog rješenja, iako se veći dio žalbe odnosi na točku 2. rješenja kojim je odbijen zahtjev jer prvostupanjsko tijelo smatra da se ne radi o informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama.
Naime, žaliteljica u žalbi izričito navodi da se iz javno objavljenog zajedničkog mišljenja ne može utvrditi jesu li i koji iznosi plaćeni za izradu pravnog mišljenja, pa temeljem članka 108. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), valja uzeti u obzir da je žaliteljica nezadovoljna i točkom 1. rješenja kojim je odlučeno o iznosima isplaćenim za zajedničko pravno mišljenje.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 30. travnja 2021. godine od prvostupanjskog tijela tražila informaciju o zajedničkom mišljenju Grada Dubrovnika, Sanitata Dubrovnik d.o.o., Turističke zajednice Grada Dubrovnika, Vodovoda Dubrovnik d.o.o., Čistoća Dubrovnik d.o.o., Libertas Dubrovnik d.o.o., Zračna luka Dubrovnik d.o.o. ACI d.d. u Mišljenju dionika o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama (isto dostaviti u fizičkom obliku, gdje se vide potpisnici mišljenja), odnosno prvenstveno informacije o inicijatori navedenog zajedničkog mišljenja, s čije je adrese zajedničko mišljenje poslano (ukoliko nisu sva tijela javne vlasti mišljenje pojedinačno dostavila), tj. sve iz čega bi se mogao nesporno iščitati tijek dostave Povjereniku.
U elektroničkoj poruci od 30. travnja 2021. godine, kojom je gore navedeni zahtjev za pristup informacijama dostavljen prvostupanjskom tijelu, žaliteljica je tražila i informaciju o iznosima utrošenim za izradu pravnog mišljenja.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta po žalbi žaliteljice.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije.
Postupajući po žalbi žaliteljice, Povjerenik za informiranje je dopisom, KLASA: 008-04/21-01/393, URBROJ: 401-01/10-21-2 od 21. svibnja 2021. godine od prvostupanjskog tijela zatražio očitovanje o tome na koji je način regulirano plaćanje navedenog pravnog mišljenja, te koje je tijelo javne vlasti (od navedenih u zajedničkom mišljenju) snosilo troškove izrade pravnog mišljenja. Također je zatraženo od prvostupanjskog tijela da dostavi konto karticu za intelektualne usluge, ako je prvostupanjsko tijelo isplatilo navedene iznose, odnosno da izvijesti Povjerenika za informiranje je li navedeno mišljenje izrađeno u okviru u ugovora o paušalu.
Dopisom Broj: 01-18/5-21.PI od 7. lipnja 2021. godine prvostupanjsko tijelo u bitnom je obavijestilo Povjerenika za informiranje da prvostupanjskom tijelu nije nastao nikakav trošak na ime izrade zajedničkog mišljenja. Također se u dopisu navodi da je zajedničkom mišljenje povjereno na izradu punomoćnicima temeljem dosadašnje prakse rješavanja zahtjeva za pristup informacijama. Dalje se navodi da prvostupanjsko tijelo nema saznanja o tome koje je tijelo javne vlasti snosilo troškove izrade zajedničkog mišljenja, odnosno da ne posjeduje konto karticu za intelektualne usluge iz koje bi bio razvidan iznos koji je plaćen za predmetno mišljenje. Zaključno se navodi da predmetno mišljenje nije izrađeno u okviru ugovora o paušalu.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje traženu informaciju (točka 1. rješenja), odnosno da se traži podatak koji nije informacija u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama (točka 2. rješenja).
U odnosu na točku 1. osporenog rješenja, Povjerenik za informiranje ističe da iz očitovanja prvostupanjskog tijela jasno proizlazi da istom nije nastao nikakav trošak vezano uz zajedničko pravno mišljenje, a niti tijelo javne vlasti posjeduje konto karticu ili drugi dokument iz kojeg bi se mogla utvrditi informacija koja je predmet postupka.
Osim toga, iz podataka koji prileže spisu nije bilo moguće niti sa sigurnošću utvrditi da bi netko od drugih tijela koje su sudjelovali u stvaranju zajedničkog mišljenja trebao imati informaciju koja je predmet postupka, pa u konkretnom slučaju nije bilo moguće primijeniti niti odredbu članka 21. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama o ustupanju zahtjeva, jer do ustupanja dolazi samo ako tijelo javne vlasti ima saznanja koje tijelo posjeduje informacije, a što ne proizlazi iz ranijeg očitovanja prvostupanjskog tijela u ovom postupku.
Osim toga, navedeno zajedničko mišljenje je sačinjeno po punomoćnicima, te je dostavljeno Povjereniku za informiranje u postupku donošenja izmjena i dopuna Zakona o pravu na pristup informacijama, te je isto javno dostupno na sljedećoj poveznici https://pristupinfo.hr/noveliranje-zppi-ja-misljenja-dionika-rasprave-iz-2020-i-prijedlog-povjerenika/, a što je utvrđeno i uvidom u spis predmeta koji se vodi kod Povjerenika za informiranje pod KLASOM: 900-01/20-01/10.
Iako izdavanjem punomoći odvjetniku nastaje obveznopravni odnos ugovora o nalogu, čiji bitni element je plaćanja naknade sukladno članku 763. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), stanje spisa ukazuje na to da prvostupanjsko tijelo nije isplatilo nikakve iznose za izradu predmetnog pravnog mišljenja, pa žalbeni navodi žaliteljice ničim nisu doveli u pitanje pravilnost točke 1. prvostupanjskog rješenja.
Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku trebalo je odlučiti kao pod točkom 1. izreke ovog rješenja.
U odnosu na točku 2. izreke prvostupanjskog rješenja, Povjerenik za informiranje ne prihvaća stav prvostupanjskog tijela da isto ne posjeduje informaciju o tome s čije je adrese mišljenja poslano Povjereniku za informiranje, a iz sljedećih razloga.
Kao prvo, Povjerenik za informiranje je po zaprimanju različitih mišljenja oko izmjena i dopuna Zakona o pravu na pristup informacijama od navedenih izradio jedinstveni dokument, a što je razvidno iz činjenice da se mišljenje koje je predmet postupka nalazi na str. 1. do 7. dokumenta.
Kao drugo, zahtjev žaliteljice jasno upućuje na to da žaliteljicu zanima cjeloviti dokument, a cijeli zahtjev žaliteljice jasno upućuje da žaliteljicu i zanima način dostave navedenog rješenja Povjereniku za informiranje, što proizlazi iz formulacije zahtjeva „s čije adrese je mišljenje poslano“.
Kao treće, dokument koji je dostavljen Povjereniku sadrži jasnu naznaku da je isti sačinjen po punomoćnicima, te su u prilogu istog Povjereniku dostavljene i punomoći tijela javne vlasti, odnosno samo navedeno je razlika u odnosu na dokument koji je javno objavljen na internetskim stranicama Povjerenika za informiranje.
Slijedom navedenog, Povjerenik za informiranje smatra da dostava zajedničkog mišljenja po punomoćniku predstavlja informaciju iz koje se može zaključiti na koji je način predmetno mišljenje dostavljeno Povjereniku za informiranje.
Kako je sadržaj dokumenta u bitnom javno objavljen i kako se radi o mišljenju koje se odnosi na izmjene i dopune Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje ne nalazi postojanje zakonskih ograničenja za pristup traženoj informaciji, pa se žaliteljici u cijelosti omogućuje pristup navedenom dokumentu.
Slijedom navedenog, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama valjalo je odlučiti kao pod točkama 2., 3. i 4. izreke ovog rješenja.
Što se tiče ostatka točke 2. osporenog rješenja prvostupanjskog tijela, Povjerenik za informiranje prihvaća stav prvostupanjskog tijela da isto nije dužno izrađivati hodogram od izrade dostavljenog mišljenja do dostave Povjereniku za informiranje (što se odnosi na dio zahtjeva kojim žaliteljica traži informaciju kojom traži tijek do dostave mišljenja Povjereniku za informiranje), pa se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi žaliteljice da mora postojati predmet suradnje ili da mora postojati pisani dokument oko zajedničke suradnje prema Povjereniku za informiranje.
Kako sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama pristup informacijama pretpostavlja pristup informaciji koja postoji u gotovom obliku, a što ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da korisnicima odgovara na pitanja, pravilno je prvostupanjsko tijelo zaključilo da se navedeno traženje ne može smatrati informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo je odlučiti kao pod točkom 5. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan