KLASA: UP/II-008-07/20-01/1339

URBROJ: 401-01/03-21-5

Zagreb, 13. srpnja 2021.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv odgovora Ministarstva financija KLASA: 032-01/20-01/18, URBROJ: 513-03-01-20-2 od 25. studenoga 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Žalba se uvažava.

2. Usvaja se zahtjev za pristup informacijama ......... od 3. studenoga 2020. godine.

3. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici cjelovitog rješenja o prekršaju Ministarstva financija, Financijskog inspektorata KLASA: 440-08/20-04/63, URBROJ: 513-08-01/102-20-4 od 30. listopada 2020. godine, na način da se prekriju imena i prezimena okrivljenih fizičkih osoba, imena i prezimena, državljanstvo i prebivalište stranka fizičkih osoba i nazivi stranaka pravnih osoba, te se u tim dijelovima zahtjev odbija.

4. Nalaže se Ministarstvu financija da postupi sukladno točki 2. i 3. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Ministarstvo financija donijelo je odgovor KLASA: 032-01/20-01/18, URBROJ: 513-03-01-20-2 od 25. studenoga 2020. godine na zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 3. studenog 2020. godine, kojim je tražio da mu se omogući uvid u integralno rješenje o prekršaju KLASA: 440-08/20-04/63, URBROJ: 513-08-01/102-20-4, u slučaju koji se vodio protiv Zagrebačke banke. U navedenom odgovoru navodi se da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka sukladno odredbi članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. Navodi se da nadzorno tijelo na svojim internetskim stranicama objavljuje obavijest o pravomoćnoj prekršajnoj sankciji te da nije dužno ni ovlašteno objaviti cjelovito rješenje o prekršaju. Nadalje, navodi se da obveznici Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma smiju prikupljati i obrađivati osobne podatke stranka u svrhu provedbe mjera i radnji koje se poduzimaju radi sprječavanja i otkrivanja pranja novca i financiranja terorizma, te da nema opravdanog razloga radi kojeg bi podaci o imenima stranaka iz izreke rješenja o prekršaju trebali biti javno objavljeni. U odgovoru se tijelo javne vlasti poziva na odredbu članka 150. Prekršajnog zakona kojom je propisano da tijelo koje vodi prekršajni postupak odlučuje o opravdanosti zahtjeva za razgledavanje, prepisivanje i preslikavanje spisa. Nadalje, navodi se da objava sažetka rješenja o prekršaju u kojem su imena stranaka obveznika navedena u anonimnom obliku odgovara odredbama Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma, odredbama zakona kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka i članku 5. Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o objavi i anonimizaciji sudskih odluka broj: Su-IV-1490/2018-1 od 12. ožujka 2010. godine koji se odnosi na odluke iz kaznenih i prekršajnih postupaka. Zaključno se uputilo žalitelja na sažetak odluke na linku: https://www.hnb.hr/documents/20182/2953501/h-pravomocna-presuda_ZABA_Klasa-440-08-20-04-63.pdf/aaa1f91b-adea-e207-805d720cb4ad?t=1604385595337.

Protiv navedenog odgovora žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi kako je tijelo javne vlasti odbilo njegov zahtjev za pristup informacijama te da rješenje osporava u cijelosti zbog pogrešne primjene zakona jer je riječ o „sivoj zoni“ koja se koristi za uskratu informacija koje javnost ima pravo znati. Navodi kako je u takvim postupcima Inspektorata predviđeno da mediji mogu pratiti raspravu i na taj način izvijestiti porezne obveznike o onom što u njihovo ime odlučuje javnopravno tijelo. Navodi da se u konkretnom slučaju nije održala rasprava zbog nagodbe i da je taj korak preskočen te da je javnost ostala bez mogućnosti da sazna što su sve Hrvatska narodna banka i Ministarstvo financija otkrili o pranju novca. Ističe kako je u ranijoj komunikaciji s Ministarstvom financija naznačio da mu je potpuno prihvatljivo da se osobni podaci upletenih prekriju, odnosno da razina informacije bude onakva kakvu bi dobio da je bio u mogućnosti pratiti raspravu. Upozorava da Ministarstvo financija nije provelo test razmjernosti, odnosno da nije poštovalo zadanu formu obrade njegovog zahtjeva. Predlaže da se žalba uvaži i da mu se omogući pristup traženoj informaciji.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da žalitelj dana 3. studenoga 2020. godine Ministarstvu financija podnio zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražio da mu se omogući uvid u integralno rješenje o prekršaju KLASA: 440-08/20-04/63, URBROJ: 513-08-01/102-20-4, u slučaju koji se vodio protiv Zagrebačke banke.

Nadalje je utvrđeno da je da je Ministarstvo financija povodom navedenog zahtjeva žalitelju uputilo odgovor KLASA: 032-01/20-01/18, URBROJ: 513-03-01-20-2 od 25. studenoga 2020. godine, u kojemu se pozivalo na odredbu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja propisuje da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informacijama ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje osobnih podataka, zatim na odredbu članka 150. Prekršajnog zakona koja se odnosi na razgledavanje, prepisivanje i preslikavanje spisa te se zaključno žalitelja uputilo na javno objavljeni sažetak rješenja o prekršaju na stranicama Hrvatske narodne banke.

U drugostupanjskom je postupku utvrđeno da žaliteljev zahtjev nije riješen sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama te da je žalba osnovana.

Naime, člankom 23. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je u kojim slučajevima tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu, odnosno u kojim slučajevima rješenjem odbija zahtjev, te kada ga odbacuje.

Nesporno je da predmetnim odgovorom tijela javne vlasti KLASA: 032-01/20-01/18, URBROJ: 513-03-01-20-2 od 25. studenoga 2020. godine nije riješen zahtjev žalitelja sukladno odredbi članka 23. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je tijelo javne vlasti uputilo žalitelja na javno objavljeni sažetak rješenja o prekršaju, dok je zahtjevom za pristup informacijama od 3. studenoga 2020. godine žalitelj tražio uvid u cjelovito rješenje o prekršaju. Nadalje, tijelo javne vlasti je uputilo žalitelja na odredbe Prekršajnog zakona koje se odnose na razgledavanje, prepisivanje i preslikavanje spisa, međutim odredba članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama odnosi se na obavještavanje korisnika da mu je kao stranci u postupku dostupnost informacija iz sudskih, upravnih i drugih na zakonu utemeljenih postupaka propisom utvrđena. Nesporno je da žalitelj nije stranka u prekršajnom postupku u kojem je doneseno rješenje koje je predmet žaliteljevog zahtjeva. Prema stavu Povjerenika za informiranje, ako obavijest nije dana sukladno članku 23. stavku 1. točki 3. i točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, tada se ne može raditi o rješavanju zahtjeva. Ukoliko se ne radi o rješavanju zahtjeva, tada dolazi do šutnje uprave, s obzirom na to da predmetni odgovor tijela javne vlasti prema mišljenju Povjerenika za informiranje ne predstavlja rješenje o odbijanju zahtjeva. Osim toga, odredbom članka 23. Zakona o pravu na pristup informacijama točno su propisane zakonske osnove za donošenje rješenja. Iako se u predmetnom odgovoru navode odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama koje se odnose na zaštitu osobnih podataka, osporeni odgovor tijela javne vlasti ne sadrži sve elemente koje mora sadržavati rješenje sukladno članku 98. Zakona o općem upravnom postupku.

Odredbom članka 119. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da razlozi za nedonošenje prvostupanjskog rješenja nisu opravdani, samo će riješiti upravnu stvar ili naložiti prvostupanjskom tijelu da u roku od 15 dana donese traženo rješenje.

Postupajući po žalbi žalitelja, a uzimajući u obzir žalbene navode iz kojih je vidljivo što je predmet traženja žalitelja, odnosno da upućivanje na javno objavljeni sažetak tražene informacije nije informacija koju je žalitelj tražio, Ured povjerenika za informiranje je aktom KLASA: UP/II-008-07/20-01/1339, URBROJ: 401-01/10-20-2 od 10. prosinca 2020. godine i ista KLASA, URBROJ: 401-01/03-21-3 od 1. veljače 2020. godine, kao nadopunu spisa predmeta zatražio od tijela javne vlasti dostavu tražene informacije cjelovito rješenje o prekršaju KLASA: 440-08/20-04/63, URBROJ: 513-08-01/102-20-4.

S obzirom da je Povjereniku za informiranje u žalbenom postupku dostavljena tražena informacija koja je predmet ovog postupka, temeljem ovlaštenja iz članka 119. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku Povjerenik za informiranje je sam riješio ovu upravnu stvar te je utvrdio da je zahtjev djelomično osnovan.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima tog Zakona.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informacijama ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Prema članku 15. stavku 2. točki 7. istoga Zakona propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informacijama u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.

U drugostupanjskom je postupku izvršen uvid na internetsku stranicu Hrvatske narodne banke https://www.hnb.hr/javnost-rada/informacije-i-ocitovanja/odluke-o-povredi-propisa, na kojoj se objavljuju bitne informacije o odlukama kojima su nadležna tijela u prekršajnom postupku počinitelje proglasile krivima ili im izrekle novčane kazne, kao i o odlukama kojima je Hrvatska narodna banka u upravnom postupku počiniteljima povrede izrekla upravne sankcije. Nadalje, navodi se da su objavama navedeni osnovni podaci o sadržaju odluke (koji uključuju naziv nadležnog tijela koje donosi odluku, poslovni broj predmeta, datum donošenja odluke i bitni sadržaj izreke o krivnji, kazni ili upravnoj sankciji) te, u pravilu, osnovni podaci o pravnim i fizičkim osobama u odnosu na koje je, kao počinitelje prekršaja ili povrede, pojedina odluka donesena.

Objava odluka u prekršajnom postupku temelji se na odredbi članka 96. stavka 1. Zakona o sprječavanju pranja novca i financijskom terorizmu („Narodne novine“, broj 108/17 i 39/19) kojom je propisano da nadzorno tijelo iz članka 81. tog Zakona na svojim mrežnim stranicama objavljuje obavijest o pravomoćnoj prekršajnoj sankciji izrečenoj sukladno odredbama toga Zakona te u obavijest uvrštava informacije o prekršaju, sankciji i identitetu odgovornih osoba obveznika. Sukladno stavku 2. istoga članka propisano je da ako objavu smatra nerazmjernom težini prekršaja, te u situaciji u kojoj bi ona ugrozila stabilnost financijskoga tržišta ili tijek istrage, nadzorno tijelo iz stavka 1. tog članka može: a) objaviti odluku u anonimnome obliku, pri čemu osigurava odgovarajuću zaštitu osobnih podataka, b) odgoditi objavu do trenutka u kojem razlozi za neobjavljivanje prestanu postojati ili c) odustati od objave ako mogućnosti iz točaka a) i b) ovoga stavka nisu dovoljne za očuvanje stabilnosti financijskoga tržišta i poštovanje načela razmjernosti.

U drugostupanjskom je postupku utvrđeno da je Hrvatska narodna banka na svojoj internetskoj stranici izvijestila javnost o pravomoćno okončanom prekršajnom postupku koji se vodio protiv Zagrebačke banke d.d. te o visini kazne koja je izrečena navedenoj pravnoj osobi https://www.hnb.hr/-/financijski-inspektorat-rh-izrekao-zagrebackoj-banci-d-d-kaznu-u-visini-od-33-milijuna-kuna. Na navedenoj stranici objavljen je sažetak rješenja o prekršaju protiv Zagrebačke banke d.d. https://www.hnb.hr/documents/20182/2953501/h-pravomocna-presuda_ZABA_Klasa-440-08-20-04-63.pdf/aaa1f91b-5819-adea-e207-805d720cb4ad?t=1604385595337, a na koji je tijelo javne vlasti uputilo žalitelja.

Nadalje, u žalbenom postupku utvrđeno je da je predmetna odluka Financijskog inspektorata Republike Hrvatske u prekršajnom postupku protiv Zagrebačke banke d.d. izazvale veliko zanimanje javnosti pa tako i medija. S tim u vezi, velik je broj medijskih napisa koji se odnose na odluku o kazni Zagrebačkoj banci d.d. koju je donio Financijski inspektorat Republike Hrvatske, kao na primjer https://www.tportal.hr/biznis/clanak/zagrebacka-banka-priznala-krivnju-izrecena-joj-kazna-od-cak-33-milijuna-kuna-20201103, https://www.poslovni.hr/hrvatska/financijski-inspektorat-izrekao-zagrebackoj-banci-kaznu-od-33-milijuna-kuna-4257539, https://privredni.hr/vujcic-nece-se-tolerirati-propusti-banaka-pri-sprecavanju-pranja-novca.

Odredbom članka 5. stavka 1. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma („Narodne novine, broj 108/17 i 39/19) propisano je da za prepoznavanje, procjenu, razumijevanje i smanjenje rizika od pranja novca i financiranja terorizma Republika Hrvatska provodi nacionalnu procjenu rizika od pranja novca i financiranja terorizma, pri čemu uzima u obzir propise koji uređuju zaštitu osobnih podataka i zaštitu tajnosti podataka, a koja procjena će se redovito ažurirati svake četiri godine od prethodno provedene nacionalne procjene rizika, te po potrebi i ranije.

U članku 6. stavku 1. istoga Zakona propisano je da Vlada Republike Hrvatske donosi  Nacionalnu procjenu rizika od pranja novca i financiranja terorizma u Republici Hrvatskoj te na temelju nje donosi Akcijski plan za smanjenje identificiranih rizika od pranja novca i financiranja terorizma.

Iz navedenih zakonski odredbi proizlazi Republika Hrvatska donosi mjere u cilju sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma. Stoga, interes je Republike Hrvatske zbog zaštite gospodarstva i građana općenito da se donošenjem propisanih mjera učvrsti sustav sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma.

Povjerenik za informiranje smatra da bi omogućavanje pristupa traženoj informaciji doprinijelo javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet). S obzirom da se tražena informacija odnosi na pravomoćno okončan postupak pred nadležnim tijelom u kojem je utvrđena odgovornost pravne osobe zbog prekršaja utvrđenih u Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma vezanih za pranje novca, prema mišljenju Povjerenika tražena informacija predstavlja informaciju od javnog značaja.

Prema odredbi članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. toga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Iz navedene zakonske definicije proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa i to interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Stoga je svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.

Sukladno odredbi članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama u drugostupanjskom je postupku Povjerenik za informiranje proveo test razmjernosti i javnog interesa.

U drugostupanjskom je postupku izvršen uvid u traženu informaciju cjelovito rješenje o prekršaju Ministarstva financija, Financijskog inspektorata KLASA: 440-08/20-04/63, URBROJ: 513-08-01/102-20-4 od 30. listopada 2020. godine te je utvrđeno da isto sadrži osobne podatke imena i prezimena okrivljenih fizičkih osoba zaposlenih u pravnoj osobi protiv koje se vodio prekršajni postupak, imena i prezimena, državljanstvo i prebivalište fizičkih osoba stranka pravne osobe protiv koje se vodio prekršajni postupak te ime i prezime predsjednika uprave pravne osobe. Nadalje, sadrži osobne podatke imena i prezimena članova Vijeća za prekršajni postupak i zapisničarke te vlastoručni potpis predsjednice Vijeća i zapisničarke. Zatim, navode se dosadašnje pravomoćne odluke o kažnjavanju pravne osobe i nazivi pravnih osoba koje su stranke pravne osobe protiv koje se vodio prekršajni postupak.

S obzirom na to da zatražena informacija sadrži osobne podatke i da je posebnim zakonom utvrđeno ograničenje pristupa informacijama, valjalo je u žalbenom postupku utvrditi može li se žalitelju i u kojem opsegu omogućiti pristup traženim informacijama.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.

U odnosu na podatke imena i prezimena okrivljenih fizičkih osoba i imena i prezimena, državljanstva i prebivališta fizičkih osoba stranaka pravne osobe protiv koje se vodio prekršajni postupak, Povjerenik za informiranje smatra da ne preteže javni interes za omogućavanjem pristupa istima, već preteže potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da bi omogućavanje pristupa navedenim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedenih osoba, pa je sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedeni podatak.

Sukladno članku 156. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“ broj 159/13, 19/15, 103/15, 15/18, 70/19, 47/20 i 146/20) bankovna su tajna svi podaci, činjenice i okolnosti koje je kreditna institucija saznala na osnovi pružanja usluga klijentima i u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom te da je kreditna institucija dužna čuvati bankovnu tajnu.

U odnosu na podatak o nazivima pravnih osoba stranaka pravne osobe protiv koje se vodio prekršajni postupak, u drugostupanjskom je postupku je utvrđeno da ne preteže javni interes za omogućavanjem pristupa istima, već preteže potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer navedeni podaci o klijentima pravne osobe predstavljaju bankovnu tajnu.

U pogledu osobnog podatka imena i prezimena predsjednika uprave pravne osobe protiv koje se vodio prekršajni postupak, prema mišljenju Povjerenika za informiranje isti nije potrebno zaštititi s obzirom na to da je navedeni podatak javno objavljen na web stranici sudskog registra.

Vezano za osobne podatke imena i prezimena članova Vijeća za prekršajni postupak i zapisničarke te vlastoručni potpis predsjednice Vijeća i zapisničarke, ističe se da se radi o državnim službenicima čiji se rad financira iz javnih sredstava, te u odnosu na iste ne prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacija, već javni interes, jer se radi o državnim službenicima koji se financiraju iz javnih sredstava.

U odnosu na podatak o dosadašnjim pravomoćnim odlukama o kažnjavanju pravne osobe, u drugostupanjskom je postupku utvrđeno da su te odluke kojim je pravna osoba pravomoćno kažnjavana za prekršaj iz Zakona o sprječavanju pranju novca i financiranju terorizma javno objavljene na ranije navedenoj stranici Hrvatske narodne banke https://www.hnb.hr/javnost-rada/informacije-i-ocitovanja/odluke-o-povredi-propisa te da iste nije potrebno zaštiti.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 119. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan