KLASA: UP/II-008-07/20-01/1241

URBROJ: 401-01/11-21-8

Zagreb, 24. svibnja 2021.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave KLASA: UP/I-032-01/20-01/15, URBROJ: 513-07-21-17-20-9 od 21. rujna 2020. godine i rješenja KLASA: UP/I-032-01/20-01/15, URBROJ: 513-07-21-17-20-13 od 19. listopada 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbijaju se žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave KLASA: UP/I-032-01/20-01/15, URBROJ: 513-07-21-17-20-9 od 21. rujna 2020. godine i rješenja KLASA: UP/I-032-01/20-01/15, URBROJ: 513-07-21-17-20-13 od 19. listopada 2020. godine kao neosnovane.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem od 21. rujna 2020. godine odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žaliteljica) od 3. siječnja 2020. godine kojim je zatražila dostavu informacije o postupanju Središnjeg ureda Porezne uprave, Sektora za poslovne procese, unutarnju reviziju i unutarnji nadzor i ishod postupanja po pritužbi na postupanje pročelnice Područnog ureda Koprivnice ......... i voditelja službe za nadzor ........., temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u svezi članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je propisano da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da rješenje osporava u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona odnosno materijalnog prava te u nastavku citira komunikaciju s tijelom javne vlasti koja je prethodila podnošenju zahtjeva i donošenju pobijanog rješenja. Nadalje, navodi da je predmetnim rješenjem odbijen njezin zahtjev kojim je zatražila informaciju o ishodu postupka po pritužbi dostavljenoj dana 2. listopada 2018. godine te navodi da su činjenice navedene u rješenju općenite i neutemeljene, kao i da u obrazloženju rješenja tek nagađa oko nastanka moguće štete prilikom davanja informacije te nije jasni i nedvosmisleno identificiran razlog zbog kojeg bi davanje traženih podataka dovelo do štetnih posljedica za Ministarstvo financija, Poreznu upravu. Također, navodi da je iz svega navedenoga vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje njezinog zahtjeva za pristup informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.

Osporenim rješenjem od 19. listopada 2020. godine odbijen je zahtjev za pristup informacijama žaliteljice od 24. lipnja 2020. godine kojim je zatražila dostavu informacije o ishodu postupka, odnosno rezultat postupanja Središnjeg ureda Porezne uprave, Sektora za poslovne procese, unutarnju reviziju i unutarnji nadzor po dostavljenoj pritužbi na postupanje voditelja Službe za nadzor ......... i Prijedlogu Povjerenika za etiku za provođenje nadzora zakonitosti postupanja u Službi za nadzor Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u svezi članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je propisano da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da rješenje osporava u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona te ističe da u rješenju nisu navedene sve činjenice važne za ovaj postupak. Nadalje, navodi da odredbe članka 21. Zakona o državnim službenicima na koje se tijelo javne vlasti poziva u rješenju, nisu primjenjive u ovom slučaju te da su činjenice vezane uz provedbu testa razmjernosti i javnog interesa općenite i neargumentirane, a tijelo javne vlasti nije ukazalo na vjerojatnu ozbiljnu povredu zaštićenog interesa, već samo citira navodna zakonska ograničenja. Također, navodi da se tijelo javne vlasti nije rukovodilo odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku jer obrazloženje rješenja ne sadrži razloge koji su bili odlučni pri ocjeni pojedinih dokaza te je na pogrešno utvrđeno činjenično stanje tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama. Ističe da je iz svega navedenoga vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje njezinog zahtjeva za pristup informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.

Zaključkom Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/20-01/1241, URBROJ: 401-01/11-20-6 od 24. svibnja 2021. godine, temeljem članka 44. Zakona o općem upravnom postupku spojene su upravne stvari rješavanje o žalbama protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave u predmetima ostvarivanja prava na pristup informacijama KLASA: UP/II-008-07/20-01/1241 i KLASA: UP/II-008-07/20-01/1256.

Žalbe nisu osnovane.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - pročišćeni tekst) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.

S obzirom na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica podneskom od 3. siječnja 2020. godine od Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, Sektora za poslovne procese, unutarnju reviziju i unutarnji nadzor zatražila da joj se temeljem članka 84. Zakona o općem upravnom postupku omogući uvid u spis predmeta po njezinoj pritužbi od 2. listopada 2018. godine na način da joj se dostavi preslika svih akata zajedno sa omotom spisa ili joj se omogući osobni uvid. Nadalje, utvrđeno je da žaliteljici, kao podnositeljici prijave, nije omogućen uvid u spis predmeta, a što proizlazi iz dopisa Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, Sektora za poslovne procese, unutarnju reviziju i unutarnji nadzor KLASA: 043-01/19-01/51, URBROJ: 513-07-21-15-20-9 od 31. siječnja 2020. godine i KLASA: 043-01/19-01/51, URBROJ: 513-07-21-15-20-12 od 28. veljače 2020. godine.

S obzirom da joj nije omogućen uvid u spis predmeta, žaliteljica se tijelu javne vlasti obratila zahtjevom za pristup informacijama od 30. ožujka 2020. godine kojim je zatražila da joj se dostave informacije o postupanju Ministarstva financija, Porezne uprave Središnjeg ureda, Sektora za poslovne procese, unutarnju reviziju i unutarnji nadzor i ishod postupanja po pritužbi na postupanje pročelnice Područnog ureda Koprivnice ......... i voditelja službe za nadzor .......... Postupajući po predmetnom zahtjevu Ministarstvo financija, Porezna uprava donijelo rješenje KLASA: UP/I-032-01/20-01/15, URBROJ: 513-07-21-17-20-02 od 14. travnja 2020. godine kojim je isti odbijen članka 15. stavka 2. točke 7. citiranog Zakona, zbog ograničenja koje je propisano drugim zakonom. Citirano rješenje poništeno je rješenjem Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/21-01/291, URBROJ: 401-01/11-20-5 od 23. srpnja 2020. godine i predmet je vraćen Ministarstvu financija, Poreznoj upravi na ponovni postupak.

Postupajući po citiranom rješenju Povjerenika za informiranje od 23. srpnja 2020. godine, odnosno odlučujući o zahtjevu žaliteljice od 3. siječnja 2020. godine u ponovljenom postupku, tijelo javne vlasti donijelo je rješenje kojim se zahtjev odbija temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u svezi članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je propisano da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.

U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da je Središnji ured Porezne uprave, Sektor za poslovne procese, unutarnju reviziju i unutarnji nadzor postupao po pritužbi žaliteljice od 2. listopada 2018. godine te joj dostavio obavijest KLASA: 043-01/19-01/51, URBROJ: 513-07-21-15-20-9 od 31. siječnja 2020. godine od 31. siječnja 2020. godine, zatim obavijest po prigovoru KLASA: 043-01/19-01/51, URBROJ: 513-07-21-15-20-12 od 28. veljače 2020. godine i konačno obavijest KLASA: 043-01/19-01/51, URBROJ: 513-07-21-15-20-21 od 6. svibnja 2020. godine u kojoj se navodi da je po podnesenoj pritužbi u službenim prostorijama Područnog ureda Koprivnica proveden unutarnji nadzor sukladno odredbama članka 25. Zakona o Poreznoj upravi („Narodne novine“, broj 115/16. i 98/19.) i Uputi o načinu provođenja postupka unutarnjeg nadzora u Poreznoj upravi KLASA: 043-01/17-01/432, URBROJ: 513-07-21-15-17-5 od 4. prosinca 2017. godine, koja je stupila na snagu 2. siječnja 2018. godine, a kojem je osobno prisustvovala i žaliteljica kao podnositeljica pritužbe kojoj su tijekom postupka dana sva potrebna objašnjenja pisanim i usmenim putem tijekom provedbe nadzora na što nije imala primjedbe. Nadalje, navodi se da žaliteljica ističe svoj pravni interes sukladno odredbi članka 84. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), koji s gledišta prava na pristup informacijama nije odlučujući faktor za pružanje informacije te se, ukoliko postoji, treba dokazivati u za to posebnom postupku, dok je u postupku povodom zahtjeva za pristup informacijama odlučujuće može li se zatražena informacija pružiti ukoliko prevagne javni interes nad zaštićenim interesom.

Daljnjim uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 24. lipnja 2020. godine zatražila informaciju o ishodu postupka provedenog od strane Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, Sektora za poslovne procese, unutarnju reviziju i unutarnji nadzor koji je pokrenut po prijedlogu dostavljenom od strane Povjerenika za etiku Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica. Nadalje, utvrđeno je da je tijelo javne postupajući po predmetnom zahtjevu donijelo rješenje KLASA: UP/I-032-01/20-01/15, URBROJ: 513-07-21-17-20-13 od 19. listopada 2020. godine, kojim se zahtjev odbija temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u svezi članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je propisano da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.

U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da se u predmetnom slučaju radi o istovrsnoj informaciji po pritužbi na postupanje voditelja Službe za nadzor ......... te da iz prethodno dostavljenog očitovanja Sektora za poslovne procese, unutarnju reviziju i unutarnji nadzor, Središnjeg ureda Porezne uprave proizlazi da se radi o istom predmetu koji se vodi pod KLASOM: 043-01/19-01/51. Nadalje, navodi se da s gledišta odredbe članka 8. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, činjenica da je žaliteljica ujedno i podnositeljica pritužbe na postupanje voditelja Službe za nadzor ........., ne stavlja ju u bolji položaj u odnosu na bilo kojeg drugog korisnika prava na pristup informacijama, a da je u postupku povodom zahtjeva odlučujuće da se zatražena informacija može pružiti ukoliko prevagne javni interes nad zaštićenim interesom. Također, navodi se da je u postupku rješavanja proveden test razmjernosti i javnog interesa u kojem su identificirani relevantni razlozi za i protiv objavljivanja tražene informacije te nisu utvrđeni relevantni razlozi za objavljivanje tražene informacije.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4. , a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji i u ostalim slučajevima određenima zakonom.

Navedena odredba upućuje da pored ograničenja iz posebnih zakona koja su taksativno navedena u članku 15. stavku 2. točkama 1. do 6. citiranog Zakona, postoje i drugi propisi koji mogu sadržavati zaštićene interese temeljem kojih tijelo javne vlasti može ograničiti pravo na pristup informacijama.

Člankom 21. stavkom 1. Zakona o državnim službenicima je državni službenik je dužan čuvati kao tajnu sve podatke koje je doznao u tijeku postupka o strankama i njihovim pravima, obvezama i pravnim interesima, sukladno zakonu.

Nadalje, člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Test razmjernosti i javnog interesa procjena je razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Iz zakonske definicije testa razmjernosti i javnog interesa proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa i to interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni. Tako je u javnom interesu zaštititi vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.

U obrazloženju pobijanih rješenja navodi se da je tijelo javne vlasti prije donošenja odluke o predmetnom zahtjevu provelo test razmjernosti i javnog interesa i utvrdilo sljedeće činjenice: da se zatražena informacija nalazi u kategoriji izuzetaka i da se pristup može ograničiti radi zaštite zaštićenog interesa iz članka 15. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jer postoji jasna i precizna pravna osnova za ograničenje koje služi legitimnoj svrsi i nužno je te nije posljedice diskrecijske odluke tijela javne vlasti, da bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji interes zaštite određenog prava bio ozbiljno povrijeđen, da ne postoji širi interes javnosti te da od dva suprotstavljena interesa prevladava potreba zaštite prava na ograničenje. Nadalje, navodi se da je tijekom provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti identificiralo relevantne razloge za i protiv objavljivanja tražene informacije te nisu utvrđeni relevantni razlozi za objavljivanje tražene informacije i utvrđeno je da informacija nije od javnog interesa.

Iz svega navedenog proizlazi da tijelo javne vlasti smatra kako je u konkretnom slučaju u odnosu na javni interes preteže ograničenje propisano člankom 21. stavkom 1. Zakona o državnim službenicima.

Iako je zakonodavac u članku 15. stavku 2. točki 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisao da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom, se ne radi o apsolutnom razlogu za ograničenje nego o relativnom, a u kojem je slučaju prvostupanjsko tijelo propustilo razmotriti mogućnost pristupa zatraženim informacijama, navodeći kao relevantne samo citiranu odredbu članka 21. stavka 1. Zakona o državnim službenicima. Tijelo javne vlasti propustilo utvrditi koja bi konkretna šteta nastala po upravni postupak u kojem se ocjenjuje rad pojedinog državnog službenika te koji bi, s druge strane bili razlozi za omogućavanje pristupa informacije. Stoga je u drugostupanjskom postupku utvrđeno da tijelo javne vlasti nije pravilno provelo test razmjernosti i javnog interesa.

Povjereniku za informiranje u žalbenom postupku dostavljena je kao dio spisa predmeta, Uputa o načinu provođenja postupka unutarnjeg nadzora u Poreznoj upravi KLASA: 043-01/17-01/432, URBROJ: 513-07-21-15-17-5 od 14. prosinca 2017. godine i Službena bilješka Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, Sektora za poslovne procese, unutarnju reviziju i unutarnji nadzor, Službe za unutarnji nadzor KLASA: 043-01/19-01/51, URBROJ: 513-07-21-15-20-32 od 6. srpnja 2020. godine.

Iz spisa predmeta proizlazi da se po pritužbi žaliteljice od 2. listopada 2020. godine i po prijedlogu Povjerenika za etiku Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za poslovne procese, unutarnju reviziju i unutarnji nadzor vodio jedan predmet pod klasifikacijskom oznakom 043-01/19-01/51, te iz dopisa Ministarstva financija, Središnjeg ureda KLASA: UP/I-032-01/20-01/15, URBROJ: 513-07-21-17-20-16 od 13. studenoga 2020. godine proizlazi da je prethodno citirana Službena bilješka od 6. srpnja 2020. godine, predmet oba žaliteljičina zahtjeva, onog od 30. ožujka 2020. godine, kao i onog od 24. lipnja 2020. godine.

U ovom slučaju treba uzeti u obzir činjenicu da je žaliteljica podnijela zahtjev za pristup informacijama dana 30. ožujka 2020. godine, nakon što joj je dopisima Porezne uprave, Središnjeg ureda, Sektora za poslovne procese, unutarnju reviziju i unutarnji nadzor KLASA: 043-01/19-01/51, URBROJ: 513-07-21-15-20-9 od 31. siječnja 2020. godine i KLASA: 043-01/19-01/51, URBROJ: 513-07-21-15-20-12 od 28. veljače 2020. godine nije omogućen uvid u spis predmeta koji se u navedenoj ustrojstvenoj jedinici vodio po njezinoj prijavi. Nadalje, treba uzeti u obzir da je Uputom o načinu provođenja postupka unutarnjeg nadzora u Poreznoj upravi KLASA: 043-01/17-01/432, URBROJ: 513-07-21-15-17-5 od 14. prosinca 2017. godine mogućnost uvida u spis predmeta unutarnjeg nadzora omogućena nadziranom službeniku ili namješteniku.

S obzirom na navedeno, žaliteljica je u konkretnom slučaju korisnica prava na pristup informacijama, i kao takva sukladno načelu jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama u istom položaju kao i bilo koji drugi podnositelj zahtjeva koji bi zatražio informaciju koja je predmet njezinog zahtjeva, odnosno njezini partikularni interesi koji proizlaze iz njezinog svojstva podnositeljice prijave nisu od utjecaja na odlučivanje o zahtjevu za pristup informacijama, što tijelo javne vlasti pravilno i navodi u obrazloženju pobijanog rješenja.

Nadalje, tijelo javne vlasti kada odlučuje o zahtjevu za pristup informacijama, odlučuje o onoj informaciji koju tijelo javne vlasti u trenutku podnošenja zahtjeva posjeduje kao izrađenu, materijaliziranu informaciju, s obzirom da omogućavanje pristupa informacijama prema Zakonu o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj, u trenutku zaprimanja zahtjeva postojećoj informaciji i tijelo javne vlasti nije dužno temeljem podnesenog zahtjeva za pristup informaciji davati odgovore na pitanja ili davati tumačenja te na taj način izrađivati novu informaciju, a što proizlazi iz odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili uvezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

S obzirom da žaliteljica u svome zahtjevu od 30. ožujka 2020. godine traži informaciju o ishodu postupka Središnjeg ureda Porezne uprave, Sektora za poslovne procese, unutarnju reviziju i unutarnji nadzor, a zahtjevom od 24. lipnja 2020. godine traži informaciju o ishodu postupka koji je vođen po prijedlogu Povjerenika za etiku Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica na postupanje voditelja službe za nadzor ......... trebalo je u prvostupanjskom postupku prvo utvrditi koji akt u spisu koji je vodila navedena ustrojstvena jedinica sadrži podatak o ishodu predmetnog postupka.

Uvidom u dostavljeni spis predmeta, u drugostupanjskom postupku je utvrđeno da je informacija u smislu citirane odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno Službena bilješka Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, Sektora za poslovne procese, unutarnju reviziju i unutarnji nadzor, Službe za unutarnji nadzor KLASA: 043-01/19-01/51, URBROJ: 513-07-21-15-20-32 nastala tek 6. srpnja 2020. godine, dok je žaliteljica zahtjev tijelu javne vlasti podnijela dana 30. ožujka 2020. godine, odnosno drugi zahtjev 24. lipnja 2020. godine iz čega se može zaključiti da je u trenutku podnošenja zahtjeva postupak po prijavi žaliteljice nije bio dovršen, odnosno informacija koja je predmet navedenih zahtjeva nije postojala u trenutku podnošenja žaliteljičinih zahtjeva.

Međutim, iz spisa predmeta proizlazi da je tijelo javne vlasti, s obzirom da je o zahtjevu od 30. ožujka 2020. godine odlučivalo u ponovljenom postupku, donijelo rješenje KLASA: UP/I-032-01/20-01/15, URBROJ: 513-07-21-17-20-9 od 21. rujna 2020. godine u odnosu na informaciju koja je u trenutku njegova donošenja bila izrađena, a postupak po pritužbi završen. Nadalje, i u odnosu na zahtjev od 24. lipnja 2020. godine tijelo javne vlasti nije odlučivalo u zakonom propisanom roku te je i prilikom donošenja pobijanog rješenja KLASA: UP/I-032-01/20-01/15, URBROJ: 513-07-21-17-20-13 od 19. listopada 2020. godine predmetna informacija koja je predmet zahtjeva postojala u smislu prethodno citirane odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama. Navedeno postupanje tijela javne vlasti koje ide u korist žaliteljice, može se prihvatiti uzimajući u obzir načelo pravodobnosti, potpunosti i točnosti informacije iz članka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Pri tome, valja istaknuti da iz obrazloženja rješenja KLASA: UP/I-032-01/20-01/15, URBROJ: 513-07-21-17-20-13 od 19. listopada 2020. godine te očitovanja dopisa Ministarstva financija, Središnjeg ureda KLASA: UP/I-032-01/20-01/15, URBROJ: 513-07-21-17-20-16 od 13. studenoga 2020. godine proizlazi da je prethodno citirana Službena bilješka od 6. srpnja 2020. godine, predmet oba žaliteljičina zahtjeva, onog od 30. ožujka 2020. godine, kao i onog od 24. lipnja 2020. godine proizlazi da je Službena bilješka Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, Sektora za poslovne procese, unutarnju reviziju i unutarnji nadzor, Službe za unutarnji nadzor KLASA: 043-01/19-01/51, URBROJ: 513-07-21-15-20-32 od 6. srpnja 2020. godine predmet žaliteljičinog zahtjeva, kako onog od 30. ožujka 2020. godine, tako i onog od 24. lipnja 2020. godine.

Nadalje, u drugostupanjskom postupku je valjalo uzeti u obzir narav postupaka unutarnjeg nadzora u Poreznoj upravi iz članka 25. Zakona o Poreznoj upravi kojim je propisano da se u Poreznoj upravi provodi unutarnja revizija te unutarnji nadzor radi revizije poslovanja, odnosno nadzora zakonitosti rada i pravilne primjene propisa radi ujednačavanja postupanja službenika Porezne uprave te sprječavanja, otkrivanja i utvrđivanja kršenja zakona i pravila struke od strane službenika Porezne uprave, kao i da je Uputom o načinu provođenja postupka unutarnjeg nadzora u Poreznoj upravi KLASA: 043-01/17-01/432, URBROJ: 513-07-21-15-17-5 od 14. prosinca 2017. godine propisano da se u postupku unutarnjeg nadzora na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama te odredbe Zakona o poreznoj upravi, Zakona o državnim službenicima, Zakona o sustavu državne uprave, Zakona o tajnosti podataka, Uredbe o uredskom poslovanju, Etičkog kodeksa državnih službenika, Kodeksa profesionalne etike službenika Ministarstva financija, Porezne uprave i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike te odredbe drugih propisa koji se odnose na zakonitost rada službenika ili namještenika Porezne uprave. Također, uzeta je u obzir činjenica da je jedan od ciljeva unutarnjeg nadzora i zaštita službenika ili namještenika od neosnovanih predstavki o njihovom radu, radi čega je pravo uvida u spis predmeta unutarnjeg nadzora omogućena samo nadziranom službeniku ili namješteniku te da navedeni postupak sadržava osobne podatke fizičkih osoba koje su zaposlene u tijelu javne vlasti.

Uvidom u Službenu bilješku Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, Sektora za poslovne procese, unutarnju reviziju i unutarnji nadzor, Službe za unutarnji nadzor KLASA: 043-01/19-01/51, URBROJ: 513-07-21-15-20-32 od 6. srpnja 2020. godine utvrđeno je da je da je ista nastala nakon provedenog unutarnjeg nadzora iz članka 25. Zakona o poreznoj upravi i točke 4.5 Upute o načinu provođenja postupka unutarnjeg nadzora u Poreznoj upravi KLASA: 043-01/17-01/432, URBROJ: 513-07-21-15-17-5 od 14. prosinca 2017. godine kojom je propisano da službenik unutarnjeg nadzora nakon provedenog postupka unutarnjeg nadzora sastavlja službenu bilješku. Nadalje, utvrđeno je da se predmetni postupak unutarnjeg nadzora provodio povodom predstavke-pritužbe službenika na rad i postupanje neposredno nadređenog službenika, odnosno predmet unutarnjeg nadzora bila je kontrola rada službenika Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica te je vidljivo da se radi o međusobnim odnosima između zaposlenih u tijelu javne vlasti.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Kada se utvrdi da određena informacija predstavlja osobni podatak, to ne znači da pravo na pristup toj informaciji treba ograničiti, već je potrebno temeljem provedenog testa razmjernosti i javnog interesa utvrditi preteže li u konkretnom slučaju javni interes u odnosu na zaštićeni.

Tako vezano uz osobne podatke fizičkih osoba zaposlenih u tijelima javne vlasti, na temelju dosadašnje prakse Povjerenika za informiranje i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, možemo zaključiti da određeni podaci poput imena i prezimena, stručne kvalifikacije, radnog mjesta i opis poslova te podaci o bruto plaćama, stimulacijama, dodacima i drugim isplatama, iako predstavljaju osobne podatke, ne mogu se smatrati zaštićenima, već mogu predstavljati podatke od javnog interesa. Navedeno proizlazi iz činjenice da zaposleni u tijelima javne vlasti primaju plaće i druge isplate iz javnih sredstava, pa je logično da postoji i interes javnosti da se zna na koje osobe se troše javna sredstva, odnosno navedene informacije na izravan ili neizravan način utječu na isplate koje se iz javnih sredstava vrše zaposleniku u tijelu javne vlasti.

Informacija koja je predmet ovog postupka sadrži osobne podatke fizičkih osoba zaposlenih u tijelu javne vlasti, a koji se tiču njihovog međusobnog odnosa i postupanja te isti ne pripadaju ni jednoj od gore navedenih kategorija podataka, odnosno ne predstavljaju podatke kojima se na izravan ili neizravan način utječe na isplate koje iz javnih sredstava vrše zaposlenima u tijelima javne vlasti.

Prilikom provođenja testa razmjernosti i stavljanja u međuodnos prava na zaštitu osobnih podataka fizičkih osoba i prava žalitelja da dođe do zatražene informacije, a s obzirom da se u predmetnom slučaju kako je već navedeno radi o međusobnim odnosima između osoba zaposlenih u tijelu javne vlasti, u žalbenom postupku je utvrđeno da bi omogućavanje pristupa istoj, a s obzirom da sadrži zaštićene osobne podatke, u konkretnom slučaju dovelo do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane trećih osoba u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke, te bi tako došlo do moguće zlouporabe tih podataka, stoga prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes. U žalbenom postupku je razmotrena i odredba članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim. Stoga je utvrđeno da čak i kada bi se u zatraženoj informaciji prekrili osobni podaci fizičkih osoba, poput imena i prezimena, iz konteksta cjelokupne dokumentacije bi se lako moglo doći do saznanja o kojim se osobama radi, čime bi se narušila njihova privatnost, došlo bi do ugroze njihovih osobnih podataka i moguće manipulacije njima te bi se kompromitirao provedeni postupak Unutarnjeg nadzora u konkretnom, ali i u budućim slučajevima.

Svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu osobnih podataka, a njih ne čini samo ime, prezime, adresa i slično, već i određeni čimbenici svojstveni za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet te osobe, omogućavanje pristupa osobnim podacima u konkretnom slučaju predstavljalo bi nepotrebno zadiranje u tuđi privatni život, osobito imajući u vidu da sukladno gore citiranom članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi, stoga razlozi koje žaliteljica navodi nisu dovoljan pravni temelj za omogućavanje pristupa traženoj informaciji za koju ne postoji širi javni interes.

Osim toga, iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano zatraženu informaciju, niti da se ista odnosi na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša ili na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava tražene informacije doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan