KLASA: UP/II-008-07/20-01/1115

URBROJ: 401-01/11-21-2

Zagreb, 22. srpnja 2021.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Grada Zagreba KLASA: 008-02/20-002/291, URBROJ: 251-02-02/014-20-10 od 17. rujna 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba KLASA: 008-02/20-002/291, URBROJ: 251-02-02/014-20-10 od 17. rujna 2020. godine kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je zatražio anonimiziranu presliku rješenja, odluke ili drugog akta kojim je riješen zahtjev za odobravanje pravne pomoći ........., temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer su zatražene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da rješenje treba promptno poništiti i naložiti dostavu tražene informacije radi ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka. Nadalje, navodi da je tražio anonimiziranu kopiju rješenja, bez osobnih, privatnih podataka pa se time osobnost ne dovodi u pitanje, iako je u nespornom statusu oca djece koje krvno srodstvo ne može poništiti ni jedan zakon. Također, navodi da se tražena informacija odnosi na ovrhu Ovr-2478/13, danas ŽSBJ:Gž-706/20 gdje je godinama pristupan u ovrsi kao zainteresirana stranka radi zašite od pljačke imovine ......... te navodi da je informacija sastavni dio montirane ovrhe koji cijeli spis ima od 2013. godine i gdje aktivno savjetuje, odnosno brani formalno imovinu ovršenice, a sutra imovinu njihove djece. Ističe da iako ima sve privatne podatke, iste ne traži poštujući zakon već traži anonimiziranu kopiju rješenja radi uvida u meritum odbijanja, odnosno meritum postavljanja zahtjeva i meritum eventualno žalbe protiv rješenja o odbijanju, a zbog opasnosti od troškova punomoćnika koje sud nepravičnim suđenjem dovodi do iznosa gotovo većeg od glavnice, nepotrebnim sudskim radnjama. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba nije osnovana.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - pročišćeni tekst) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.

S obzirom na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama zaprimljenim u tijelu javne vlasti dana 18. kolovoza 2020. godine zatražio anonimiziranu kopiju rješenja, odluke ili drugog akta kojim je riješen zahtjev za odobravanje pravne pomoći ......... predan Gradskom uredu za opću upravu, Odjelu za odobravanje besplatne pravne pomoći, Sektoru za odobrenje besplatne pravne pomoći dana 14. siječnja 2016. godine. Nadalje, utvrđeno je da je Grad Zagreb postupajući po predmetnom zahtjevu donio rješenje Grada Zagreba KLASA: 008-02/20-002/291, URBROJ: 251-02-02/014-20-10 od 17. rujna 2020. godine kojim se odbija zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer su zatražene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da je dana 14. rujna 2020. godine službenica za informiranje zaprimila putem elektroničke pošte očitovanje Gradskog ureda za opću upravu, Sektora za besplatnu pravnu pomoć rješenje Klasa: UP/I-701-03/16-004/40, Urbroj: 251-07-31-16-5 od 6. travnja 2016. godine o odbacivanju zahtjeva ......... za odobravanje besplatne pravne pomoći kao nepotpun uz napomenu da isto sadrži osobne podatke. Nadalje, navodi se da informacija koju je žalitelj zatražio sadrži osobne podatke fizičke osobe te je utvrđeno da bi otkrivanje osobnih podataka fizičkih osoba koje nisu u svojstvu službenih osoba, u konkretnom slučaju dovelo do povrede osobnih podataka, kao i da prevladava potreba zaštite osobnih podataka te da objava navedenih osobnih podataka ne bi doprinijela javnom interesu.

Grad Zagreb je po žalbi žalitelja protiv osporenog rješenja dopisom KLASA: 008-02/20-002/291, URBROJ: 251-02-02/014-20-12 od 1. listopada 2020. godine na nadležno postupanje dostavio Povjereniku za informiranje spis predmeta, a čiji su sastavni dio, sukladno odredbi članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, i informacija koja je predmet ovog postupka.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4. , a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

U žalbenom postupku je utvrđeno da ni iz pobijanog rješenja, a ni dostavljenog spisa predmeta ne proizlazi da je u prvostupanjskom postupku tijelo javne vlasti provelo postupak iz članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa je stoga isti trebalo provesti u žalbenom postupku.

U konkretnom slučaju, očito je da žalitelj ima određeni interes za traženom informacijom, a što je vidljivo iz njegove žalbe u kojoj se navodi, međutim činjenica što žalitelj ima određeni interes za tim informacijama, ne govori u prilog odobravanju pristupa istima, jer sukladno članku 18. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama korisnici nisu dužni navoditi zbog čega traže pristup informaciji, niti se pozivati na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.

S obzirom da iz navoda žalbe jasno je kako žalitelj nastoji svoj partikularni interes za dobivanjem informacije vezane uz članove njegove obitelji prikazati kao javni, valja istaknuti da je u članku 8. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, te da su korisnici ravnopravni u njegovom ostvarivanju, a u članku 9. citiranog Zakona da korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi. Zakon o pravu na pristup informacijama odnosi se na sve korisnike prava na pristup informacijama jednako, pa stoga postavljeni zahtjev žalitelja treba razmatrati kao da ga je postavila bilo koja druga osoba fizička ili pravna, domaća ili strana.

Dakle, ukoliko bi se zatražene informacije omogućile žalitelju, te iste informacije bi se onda trebale, sukladno načelu jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, omogućiti bilo kojoj drugoj osobi koja bi ih zatražila, pri čemu treba imati na umu da sukladno gore citiranom članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi, stoga razlozi koje žalitelj navodi u predmetnoj žalbi, odnosno njegovi navodi o obiteljskom odnosu s fizičkom osobom o čijem zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći je odlučeno rješenjem koje je predmet ovog postupka.

Sukladno navedenome, u ostvarivanju prava na pristup informacijama nije odlučna veza između korisnika i informacije koja je predmet postupka, odnosno pristup traženoj informaciji će se omogućiti ili ograničiti bez obzira na to ima li korisnik partikularni interes za dobivanje informacije, s obzirom da se u postupku ostvarivanja prava na pristup informacijama treba utvrditi postojanje, odnosno pretezanje javnog interesa u odnosu na pojedinačne zaštićene interese iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa stoga razlozi koje žalitelj navodi u predmetnoj žalbi, odnosno njegovi navodi o obiteljskom odnosu s fizičkom osobom o čijem zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći je odlučeno rješenjem koje je predmet ovog postupka, nisu odlučni u odlučivanju o zahtjevu za pristup informacijama temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.

Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“, broj 143/13), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja Grada Zagreba koje je predmet ovog postupka, propisano je da se postupak ostvarivanja sekundarne pravne pomoći pokreće podnošenjem zahtjeva nadležnom uredu, a člankom 17. stavkom 1. citiranog Zakona propisano je da o zahtjevu ured odlučuje rješenjem.

Iz citiranih odredaba Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći razvidno je da se u konkretnom slučaju radi o informaciji koja je nastala u upravnom postupku, pokrenutom na zahtjev stranke, odnosno fizičke osobe i u kojem se odlučivalo o njezinom pravu na besplatnu pravnu pomoć. Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći kao lex specialis ne sadrži odredbe o mogućnosti uvida u spis predmeta, pa se navedeno pitanje regulira odredbama lex generalisa, odnosno odredbama članka 84. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) kojim je propisano je da stranke i druge osobe koje dokažu pravni interes imaju pravo obavijestiti se o tijeku postupka i razgledati spis predmeta te o svom trošku umnožiti akte iz spisa, osim zapisnika o vijećanju i glasovanju članova kolegijalnih tijela, nacrta rješenja i drugih akata koji su propisima označeni određenim stupnjem tajnosti ili ako je to protivno interesu stranke ili trećih osoba.

Stoga, ako bi se u postupku ostvarivanja prava na pristup informacijama u konkretnom slučaju uzeli u obzir žaliteljevi osobni interesi koje ističe u žalbi, tada bi se izgubio smisao uvida u spis predmeta, jer bi se primjenom odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama izbjegavalo dokazivanje svojstva stranke ili pravnog interesa za uvid u spis predmeta u kojem je odlučeno o zahtjevu za odobravanje pravne pomoći, a što bi značilo kršenje načela jednakosti, jer bi primjerice osobe koje imaju pravni interes za uvid u spis predmeta upravnog postupka isti trebale dokazivati, dok se primjenom Zakona o pravu na pristup informacijama isto ne bi trebalo dokazivati.

U žalbenom postupku je, uvidom u informaciju koja je predmet žaliteljevog zahtjeva utvrđeno da ista sadrži osobne podatke osobe koja je podnijela zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći, i to ime i prezime, adresu i osobni identifikacijski broj fizičke osobe. Međutim, utvrđeno je da informacija sadrži i podatke koji su vezani uz sam zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći koji je podnijela fizička osoba te razloge za donošenje odluke.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Provodeći test razmjernosti, Povjerenik za informiranje je utvrdio da bi omogućavanje pristupa informaciji u konkretnom slučaju dovelo bi do povrede osobnih podataka i moguće zlouporabe tih podataka te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes. Naime, dostavom rješenja kojim je odlučeno o zahtjevu fizičke osobe za odobravanjem besplatne pravne pomoći ovom konkretnom slučaju došlo bi do nepotrebnog zadiranja u njezin privatni život. Budući da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu osobnih podataka, a njih ne čini samo ime, prezime, adresa i slično, već i određeni čimbenici svojstveni za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet te osobe, omogućavanje pristupa osobnim podacima u konkretnom slučaju predstavljalo bi nepotrebno zadiranje u tuđi privatni život, osobito imajući u vidu da sukladno ranije citiranom članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi, stoga razlozi koje žalitelj navodi nisu dovoljan pravni temelj za omogućavanje pristupa traženoj informaciji za koju ne postoji širi javni interes.

Osim toga, iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano zatraženu informaciju, niti da se ista odnosi na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša ili na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava tražene informacije doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično. Uzeto je u obzir da u konkretnom slučaju ne radi o raspolaganju javnim sredstvima, a koji podaci bi javnosti bili dostupni i bez provođenja postupka testa razmjernosti i javnog interesa.

U žalbenom postupku razmotreno je i može li se u konkretnom slučaju primijeniti odredba članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama o djelomičnom omogućavanju pristupa informacijama, te je utvrđeno da bi se omogućavanjem pristupa rješenju kojim je odlučeno o zahtjevu za odobravanje besplatne pravne pomoći na kojem bi se prekrilo ime prezime, adresa i osobni identifikacijski broj te drugi prethodno navedeni podaci, izgubio smisao omogućavanja pristupa tim informacijama.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.

Na temelju provedenog žalbenog postupka, Povjerenik za informiranje je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka jer tijelo javne vlasti nije u prvostupanjskom postupku provelo postupak testa razmjernosti i javnog interesa iz članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, međutim navedeni nedostatak je takav da nije mogao utjecati na rješenje ove upravne stvari. Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan