KLASA: UP/II-008-07/19-01/901
URBROJ: 401-01/11-21-2
Zagreb, 23. srpnja 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske Broj: PPI-DO-10/2020-44 od 15. lipnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Državnog odvjetništva Republike Hrvatske Broj: PPI-DO-10/2020-44 od 15. lipnja 2020. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijeni su zahtjevi za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 17. travnja 2020. godine kojima je zatražio informacije koje se tiču imenovanja i ocjene rada ravnatelja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta ........., ......... i ........., temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer korisnik prava na pristup informacijama zloupotrebljava pravo na pristup informacijama te opterećuje rad i funkcioniranje tijela javne vlasti.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da istu izjavljuje samo reda radi da se dokaže cjelina članka 6. Rimskog statuta. Predlaže da se žalba usvoji.
Žalba je osnovana.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Iz spisa predmeta je utvrđeno da Državno odvjetništvo Republike Hrvatske dana 2. lipnja 2020. godine zaprimilo dopis USKOK-a Broj: PPI-US-5/2020 od 29. svibnja 2020. godine kojim se, temeljem odredbe članka 21. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, ustupaju na nadležno postupanje tri žaliteljeva zahtjeva za pristup informacijama koje je dana 17. travnja 2020. godine podnio USKOK-u putem elektroničke pošte. Nadalje utvrđeno je da je žalitelj prvim zahtjevom odluku o imenovanju, prethodno mišljenje ministarstva pravosuđa, mišljenje kolegija Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, ocjenu rada i odluku o prestanku mandata za ........., drugim zahtjevom odluku o imenovanju, prethodno mišljenje Ministarstva pravosuđa, mišljenje kolegija Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, ocjenu rada i odluku o prestanku mandata za ........., a trećim zahtjevom odluku o imenovanju i mišljenje kolegija Državnog odvjetništva Republike Hrvatske za .......... Također, utvrđeno je da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske povodom navedenog zahtjeva donijelo rješenje Broj: PPI-DO-10/2020-44 od 15. lipnja 2020. godine kojim je odbilo zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer korisnik prava na pristup informacijama zloupotrebljava pravo na pristup informacijama te opterećuje rad i funkcioniranje tijela javne vlasti.
U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da se žalitelj, kao korisnik prava na pristup informacijama sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama učestalo obraća na adrese niza tijela javne vlasti s istim ili s više povezanih zahtjeva koje ovom tijelu javne vlasti dostavlja elektroničkom poštom nekoliko puta dnevno pri čemu od više različitih državnih tijela traži iste informacije. Nadalje, navodi se da je nedvojbeno utvrđeno da je podnositelj u razdoblju od 9. do 17. travnja putem elektroničke pošte podnio ukupno 19 zahtjeva kojim je zatražio veći broj istovrsnih informacija koje se odnose na veći broj državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika te je o navedenim zahtjevima Državno odvjetništvo Republike Hrvatske donijelo odluku, a žalitelj se nastavio obraćati putem elektroničke pošte navodeći da mu se izbjegavaju dati odgovor i da se o njegovim zahtjevima ne rješava u roku unatoč tome što je bio obaviješten o produljenju rokova sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Također, navodi se da je tijelo javne vlasti zaprimilo mnoštvo požurnica i poruka elektroničke pošte kojima podnositelj ne traži informacije već iznosi svoje nezadovoljstvo radom pravosuđa aludirajući na nezakonitosti u radu pritom ne pružajući za takve tvrdnje ikakve dokaze ili objašnjenja te da je komunikacija žalitelja sa službenicom za informiranje suprotna načelu međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama, a subjektivni odnos podnositelja zahtjeva prema cilju koji želi postići ogleda se između ostalog u korištenju latentno agresivne komunikacije, neutemeljenih optužbi kojima predmnijeva nepravilnosti u radu tijela javne vlasti ili nestručne ili nezakonite postupke njegovih djelatnika i čelnika, prilikom čega predmetne nepravilnosti nisu utemeljene već spadaju u sferu podnositeljevih nagađanja i špekulacija. Ističe se da navedena subjektivna i objektivna obilježja zlouporabe prava i žaliteljevo postupanje od 9. travnja 2020. godine otkad je podnio svoj prvi zahtjev te činjenica da istovremeno zatrpava više državnih tijela sličnim ili istovrsnim zahtjevima dovodi do zaključka da zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a da postavljanje više istovrsnih zahtjeva kojima traži informacije u odnosu na veći broj osoba ukazuje na to da žalitelj ne koristi pravo na pristup informacijama kao Ustavom zajamčeno pravo i kao temeljno pravo građana u svakom demokratskom društvu već takvim postupanjem opterećuje rad tijela javne vlasti, suprotno svrsi i cilju Zakona, a pri tome mu to služi kao sredstvo osobnog obračuna s državnim institucijama. Tijelo javne vlasti u obrazloženju pobijanog rješenja navodi i da je prilikom utvrđivanja moguće zlouporabe prava na pristup informacijama potrebno uzeti u obzir na koji način je tijelo javne vlasti organiziralo rad službenika za informiranje, odnosno da službeniku za informiranje nije glavna radna obveza primjena Zakona o pravu na pristup informacijama, već ima i druge radne obveze, pa u vezi s time obradom žaliteljevih zahtjeva dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti jer se osim službenika za informiranje na obradi zahtjeva angažira i dodatan određeni broj službenika. Tijelo javne vlasti zaključno navodi da je žalitelj podnošenjem više sličnih i istovrsnih zahtjeva Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske i drugim državnim tijelima prekoračio pravne i moralne granice primjene instituta prava na pristup informacijama što rezultira neproporcionalnim i neopravdanim opterećivanjem rada i funkcioniranja tijela javne vlasti bez ostvarivanja javnog interesa.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Iz osporenog rješenja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske razvidno je da je razlog odbijanja žaliteljeva zahtjeva zloupotreba prava na pristup informacijama. Kod utvrđivanja zloupotrebe prava na pristup informacijama potrebno je ocijeniti sve činjenice i okolnosti, a relevantno je i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje kojim je propisano da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe. Dakle, tijela javne vlasti i korisnici prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija trebaju međusobno surađivati.
Kao dio spisa predmeta dostavljena je preslika dijela Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2020. godinu u kojem su pod rednim brojem 10. upisani svi žaliteljevi zahtjevi za pristup informacijama u 2020. godini do donošenja pobijanog rješenja koji su ujedno i dostavljeni kao dio spisa predmeta te je dostavljen i ispunjen „Upitnik za samoprocjenu Tijela javne vlasti sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama.“ Uvidom u dostavljeno utvrđeno je da je do donošenja pobijanog rješenja tijelo javne vlasti zaprimilo ukupno 23 žaliteljeva zahtjeva te je njih 20 odbilo rješenjem Broj: PPI-DO-10/2020-28 od 6. svibnja 2020. godine temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 5 Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno zbog zlouporabe prava na pristup informacijama, a preostala tri zahtjeva predmet su ovog postupka te također pobijanim rješenjem odbijena iz istog razloga. Nadalje, iz dostavljenog ne proizlazi da bi tijelo javne vlasti u postupcima provedenima do donošenja pobijanog rješenja žalitelju omogućilo pravo na pristup informacijama temeljem odredbi citiranog Zakona te nije, s obzirom na broj žaliteljevih zahtjeva i broj zatraženih informacija, ni razmotrilo mogućnost naplate stvarnih i materijalnih troškova sukladno odredbi članka 19. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je propisano da tijela javne vlasti imaju pravo tražiti od korisnika naknadu stvaranih i materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, sukladno članku 17. ovog Zakona, kao i naknadu troškova dostave tražene informacije, a na izračun navedene naknade primjenjuju se Kriteriji za određivanje visine naknade stvarnih i materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14. i 15/14.).
Procjenom svih činjenica i okolnosti, a osobito broj i sadržaj žaliteljevih podnesaka, kao i način postupanja tijela javne vlasti, u žalbenom postupku nije utvrđena zloupotreba prava na pristup informacijama od strane žalitelja u smislu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama te je utvrđeno da osporeno rješenje treba poništiti.
Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni žalbenog tijela u ovom slučaju, vezano za žaliteljičino traženje iz predmetnog zahtjeva, činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.
Ako tijelo javne vlasti prilikom rješavanja žaliteljevih zahtjeva utvrdi da nema razloga za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijelo javne vlasti treba omogućiti pravo na pristup zatraženoj informaciji. Ukoliko tijelo javne vlasti utvrdi da za zatraženu informaciju postoje ograničenja pristupa informacijama iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama za koje je potrebno provesti test razmjernosti i javnog interesa, potrebno je postupiti sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama. Test razmjernosti i javnog interesa podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, procijeni hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog omogućavanja biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Kako bi tijelo javne vlasti došlo do odluke, potrebno je pronaći ravnotežu između suprotstavljenih razloga, na temelju pojedinih okolnosti slučaja. Napominje se da tijelo javne vlasti kod rješavanja zahtjeva za pristup informacijama treba razmotriti da li je moguće žalitelju omogućiti djelomičan pristup traženoj informaciji. Naime, u članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana je obveza tijelu javne vlasti u slučaju kada tražena informacija sadrži podatak koji podliježe ograničenju, da preostale dijelove informacije treba učiniti dostupnima. Kada se nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdi da preteže zaštita nekog od interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti u obvezi je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva.
Ukoliko se radi o obimnoj dokumentaciji, tijela javne vlasti imaju pravo, sukladno odredbi članka 19. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, tražiti od korisnika naknadu stvarnih i materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, a na izračun navedene naknade primjenjuju se Kriteriji za određivanje visine naknade stvarnih i materijalnih troškova i troškova dostave informacije.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan