KLASA: UP/II-008-07/21-01/581
URBROJ: 401-01/06-21-2
Zagreb, 30. srpnja 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske turističke zajednice, KLASA: HRV-04/21-03/14 od 18. lipnja 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Hrvatske turističke zajednice, KLASA: HRV-04/21-03/14 od 18. lipnja 2021. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Hrvatske turističke zajednice u točki 1. izreke odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 7. lipnja 2021. godine, kojim je zatražena dostava informacija vezanih uz prijavljene goste u sustavu eVisitor za turistički objekt Vila Katino u Šipanskoj Luci, Katino 1, trgovačkog društva Mikado d.o.o.. Navedeni zahtjev žaliteljice je odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer su zatražene informacije poslovna tajna te su zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. U točki 2. izreke osporenog rješenja je odlučeno da će se rješenje dostaviti stranci putem elektroničke pošte na adresu koju je stranka navela u zahtjevu.
Žaliteljica je protiv osporenog rješenja pravovremeno izjavila žalbu u kojoj u bitnome navodi kako istu izjavljuje zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žaliteljica navodi kako je tijelo javne vlasti suprotno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njezin zahtjev pozivajući se na to da su traženi podaci poslovna tajna te da su zaštićeni zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Vezano za navedeno pojašnjava kako smatra da statistički podaci o broju noćenja ni na koji način ne ugrožavaju zaštitu osobnih podataka te da se radi o pogrešnom tumačenju zakona. Nadalje, vezano za provedeni test razmjernosti smatra da je službenik za informiranje pogrešno naveo da se u određenom dijelu radi o podacima koji po svojoj naravi predstavljaju osobne podatke iz kojih se posredno može identificirati pojedina fizička osoba, jer je iz njezinog zahtjeva koji se odnosi na nacionalnost te dob eventualnih gostiju evidentno da se putem njih ne može izvršiti identifikacija osoba. Također, ističe da statistički podaci ne mogu biti poslovna tajna jer nije tražila podatke o tome koliko je navedeni subjekt zaradio tim noćenjima, kao što je jasno navela u zahtjevu. Žaliteljica navodi kako je iz financijskih izvještaja trgovačkog društva Mikado d.o.o. vidljivo je da je isto tražilo povrat PDV-a zbog investicija u gospodarstvo, odnosno turizam, pa bi broj noćenja prijavljenih gostiju bio informacija od javnog je interesa kako bi se dokazala ili opovrgnula moguća porezna prijevara, s obzirom da je nemoguće pronaći gdje se oglašava njeno iznajmljivanje. Osim navedenog žaliteljica ističe kako je Turistička zajednica Grada Dubrovnika ranije već davala javnosti ove informacije, pa da stoga u prilogu prilaže informacije koje su dostavljene tjedniku Nacional za upit koji se tiče istog ugostiteljskog objekta - Vile Katino. Žaliteljica drži nedopustivim različito postupanje prema građanima iako se radi o identičnom upitu. Zaključno navodi kako joj je odbijanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama, da je iz svega navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje predmetnog zahtjeva i uskratu zatraženih informacija, pa predlaže Povjereniku za informiranje da uvaži njezinu žalbu, poništi osporeno rješenje i omogući joj pristup informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 7. lipnja 2021. godine od tijela javne vlasti, Hrvatske turističke zajednice, zatražila sljedeće informacije: „1. koliko noćenja, kada te koje su nacionalnosti i dobi bili gosti prijavljeni u 2016. godini u vili Katino (adresa Katino 1, Šipanska Luka) tvrtke Mikado d.o.o.; 2. koliko noćenja, kada te koje su nacionalnosti i dobi bili gosti prijavljeni u 2017. godini u vili Katino (adresa Katino 1, Šipanska Luka) tvrtke Mikado d.o.o.; 3. koliko noćenja, kada te koje su nacionalnosti i dobi bili gosti prijavljeni u 2018. godini u vili Katino (adresa Katino 1, Šipanska Luka) tvrtke Mikado d.o.o.; 4. koliko noćenja, kada te koje su nacionalnosti i dobi bili gosti prijavljeni u 2019. godini u vili Katino (adresa Katino 1, Šipanska Luka) tvrtke Mikado d.o.o.; i 5. koliko noćenja, kada te koje su nacionalnosti i dobi bili gosti prijavljeni u 2020. godini u vili Katino (adresa Katino 1, Šipanska Luka) tvrtke Mikado d.o.o.“.
Također je utvrđeno da je Hrvatska turistička zajednica povodom predmetnog zahtjeva žaliteljice donijela osporeno rješenje KLASA: HRV-04/21-03/14 od 18. lipnja 2021. godine, kojim je odbijen njezin zahtjev za pristup informacijama od 7. lipnja 2021. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je tijelo javne vlasti utvrdilo da se radi o poslovnoj tajni te informacijama zaštićenim zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
U obrazloženju osporenog rješenja u bitnome se navodi da je uvidom u sadržaj zahtjeva procijenjeno da se radi radi o informacijama koje u odnosu na trgovačko društvo Mikado d.o.o. predstavljaju poslovnu tajnu u smislu propisa o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti, kao i osobne podatke koji mogu poslužiti za identifikaciju pojedine fizičke osobe odnosno da se u skladu sa odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama pristup zatraženim informacijama iz zahtjeva može ograničiti, a zbog čega je u odnosu na mogućnost pristupa istima proveden test razmjernosti i javnog interesa. Također su pod 9. točaka navedeni razlozi koji su uzeti u obzir pri provođenju testa razmjernosti i javnog interesa (odredbe posebnih propisa iz kojih ti razlozi proizlaze: posebnog propisa kojim se uređuje zaštita osobnih podataka, Zakona o turističkoj pristojbi („Narodne novine“, broj 52/19., 32/20. i 42/20.), Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18.) i Pravilnika o sustavu eVisitor („Narodne novine“, broj 43/20.) te da je nakon što je isti proveden utvrđeno kako se predmetni podaci odnose na poslovanje određenog poslovnog subjekta te sadrže pojedinosti iz kojih je posredno moguće identificirati pojedinu fizičku osobu i njezino postupanje, pa da bi se stoga radilo o pružanju poslovnih podataka osobi koja nije ovlaštena za njihovo raspolaganje, a čime bi se naštetilo interesima poslovnog subjekta, kao i da bi se osobni podaci koristili za svrhe za koje nisu prikupljeni. Navedeno je kako bi se pružanjem tih informacija povrijedila propisana načela obrade osobnih podataka, a zbog čega je utvrđeno kako se radi o okolnostima kod kojih javni interes ne prevladava u odnosu na zaštićeni privatni interes. Vezano za točku 2. izreke navedeno je kako je žaliteljica u zahtjevu navela prikladan način dostave informacije pa je stoga odlučeno da će se rješenje dostaviti putem elektroničke pošte na adresu koju je žaliteljica navela u zahtjevu.
Aktom Hrvatske turističke zajednice Klasa: HRV-04/21-03/14, Ur. br: 002-41-411/07-21-4 od 7. srpnja 2021. godine, Uredu povjerenika za informiranje dostavljena na rješavanje žalba žalitelja sa spisom predmeta, a čiji su sastavni dio bilješka o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa i informacije koje su predmet ovog postupka, kao i očitovanje na žalbene navode.
U citiranom aktu prvostupanjsko tijelo je navelo da se žaliteljica u žalbi osvrnula na samo dva od ukupno devet razloga koji su utvrđeni prilikom provođenja testa razmjernosti i javnog interesa navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, zanemarujući preostale razloge koji su uzeti u obzir pri odlučivanju o odbijanju zahtjeva, odnosno koji svaki zasebno predstavlja dovoljan razlog da se odbije dostava podataka koji su osobne naravi, a koje je zatražila u predmetnom zahtjevu. Pojašnjeno je da bez obzira što žaliteljica tvrdi da se iz podataka koji se odnose na nacionalnost te dob eventualnih gostiju ne može izvršiti identifikacija osoba te da statistički podaci ne mogu biti poslovna tajna, Hrvatska turistička zajednica navedene razloge smatra relevantnim upravo jer to nedvojbeno proizlazi iz odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka. U odnosu na navode žaliteljice da je Turistička zajednica Grada Dubrovnika već ranije tražene informacije davala javnosti te da smatra nedopustivim da se različito postupa prema građanima iako se radi o identičnom upitu, u navedenom je aktu istaknuto da žaliteljica nije navela kada je navedeno tijelo dalo takve podatke, a da je Pravilnik o sustavu eVisitor kojim se propisuje se način prijave i odjave turista putem sustava eVisitor, podaci potrebni za prijavu/odjavu, te način njihova utvrđivanja, prikupljanja i čuvanja na snazi od 8. travnja 2020. godine. Također je istaknuto kako je Turistička zajednica Grada Dubrovnika samostalna pravna osoba pa može samostalno odlučivati o pružanju informacija te ispitivati postoji li javni interes za njihovu objavu. Osim navedenog prvostupanjsko tijelo je istaknulo da su sami turisti prilikom prijave svjesni kako se njihovi osobni podaci prikupljaju i obrađuju na temelju zakona i u propisane svrhe te bi bilo kakva drugačija obrada ili ustupanje tih podataka trećim osobama koje na to nisu ovlaštene propisima bilo protivno pravilima o zaštiti osobnih podataka. Nadalje, navedeno je i da poslovni subjekti obvezu prijave ispunjavaju na temelju zakonskih propisa i pri tome se svakako vode činjenicom da otkrivanje podataka o pojedinom poslovnom subjektu nije standard statističkog izvještavanja i da su podaci zaštićeni propisima o zaštiti poslovne tajne jer se radi o informacijama koje se tiču pojedinog poslovnog subjekta te su osjetljive naravi u smislu njihovog poslovanja, ostvarivanju konkurentske i druge prednosti na tržištu, pa da stoga kod takvih podataka ne bi trebao prevladati javni interes, a naročito jer su isti dostupni nadležnim tijelima, inspekciji i sličimo tijelima oko utvrđivanja ispravnosti poslovanja pojedinog subjekta. Hrvatska turistička zajednica je navela da u tom smislu nije utemeljeno da bi javna dostupnost podataka o nacionalnosti, dobi i sličnim karakteristikama gostiju kod točno određenog ugostitelja mogla biti od javnog interesa, odnosno da je na temelju takvih podataka kao i općenito podataka o prometu pojedinog subjekta moguće izvoditi zaključke koji upućuju na nepravilan ili nezakonit rad ugostitelja, odnosno na nepostupanje ili nezakonit rad nadležnih institucija, ili na neku drugu okolnost koja bi mogla predstavljati javni interes. U citiranom je aktu zaključno navedeno da radi svega navedenog i prvostupanjsko tijelo i dalje drži kako u predmetnom slučaju ne postoji javni interes za dostavu traženih podataka, odnosno da prevladava zaštita privatnog interesa temeljenog na propisima o zaštiti poslovne tajne i zaštiti osobnih podataka.
U pogledu razloga za odbijanje predmetnog zahtjeva koji su navedeni u osporenom rješenju, u žalbenom je postupku razmotren provedeni test razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela te da li u konkretnom slučaju u pogledu traženih informacija iz zahtjeva žaliteljice prevladava javni interes u odnosu na u istom navedene zaštićene interese.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4. , a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Prema članku 16. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Test razmjernosti i javnog interesa procjena je razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Iz službene bilješke o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela koje prileži spisu predmeta je vidljivo kako je Hrvatska turistička zajednica pri utvrđivanju prevladava li u konkretnom slučaju u pogledu zatraženih informacija potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes uzela u obzir sljedeće: da se radi o podacima koji se tiču poslovanja osoba različitih od stranke, a za koje stranka nije dokazala postojanje punomoći ili drugog temelja za zastupanje odnosno traženje takvih podataka u ime tih osoba; da se u određenom dijelu radi o podacima koji po svojoj naravi predstavljaju osobne podatke iz kojih se posredno može identificirati pojedina fizička osoba; da je Zakonom o turističkoj pristojbi korištenje podacima iz informacijskog sustava za prijavu i odjavu turista (eVisitor) ograničeno navođenjem svrhe i kruga osoba koje su ovlaštene na pristup predmetnim podacima, na način da predmetne podatke mogu koristiti turističke zajednice za potrebe praćenja turističkog prometa, istraživanja i turističkih analiza, razvoja turističke ponude, planiranja marketinških aktivnosti i upravljanja posjetiteljima i tijela državne uprave radi obavljanja poslova iz svoga djelokruga; da tijelo javne vlasti može onemogućiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena propisima o poslovnoj tajni kao i propisima o zaštiti osobnih podataka; da je Pravilnikom o sustavu eVisitor propisano da podaci iz sustava eVisitor predstavljaju poslovnu tajnu, a turističke zajednice ih koriste za potrebe praćenja turističkog prometa, istraživanja i analiza, razvoja turističke ponude, planiranja marketinških aktivnosti i upravljanja posjetiteljima, kao i da su podaci o boravku turista u određenim objektima, a koji sadrže osobne podatke ili su vezani uz točno određenu osobu, dostupni isključivo obveznicima koji putem sustava eVisitor vode popis turista i ovlaštenim osobama u Hrvatskoj turističkoj zajednici; odredbe Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti; da bi javno otkrivanje podataka o strukturi turista vezanih uz pojedini objekt i poslovni subjekt moglo ugroziti poslovni interes tog poslovnog subjekta koji se temelji na propisima o poslovnoj tajni; i da bi javno otkrivanje podataka iz kojih se posredno može identificirati pojedina fizička osoba moglo ugroziti osobni i zakonom zaštićeni interes te osobe na privatnost njihovog djelovanja odnosno postupanja.
Iz osporenog rješenja, odnosno provedenog testa razmjernosti i javnog interesa u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da se radi o zaštićenim osobnim podacima te podacima koji predstavljaju poslovnu tajnu, no isto ne daje nikakve argumente u prilog omogućavanja pristupa traženoj informaciji, a svrha navedenog testa razmjernosti i javnog interesa nije u tome da se pronađu jedino razlozi za onemogućavanje pristupa informacijama.
Procjenjujući pravilnost testa razmjernosti i javnog interesa koji je provelo prvostupanjsko tijelo, u žalbenom je postupku izvršen uvid u dostavljene informacije koje su predmet postupka, odnosno ispise iz sustava eVisitor s podacima koji su se tražili u predmetnom zahtjevu, a vezano za goste prijavljene u turističkom objektu vila Katino na adresi Katino 1, Šipanska Luka trgovačkog društva Mikado d.o.o. u traženim godinama koje je navela žaliteljica.
Slijedom navedenog, u drugostupanjskom izvršen je je uvid u posebne propise na kojima je tijelo javne vlasti temeljilo zaključak iz provedenog testa razmjernosti i javnog interesa te samim time i obrazloženje osporenog rješenja.
Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07. i 86/12.) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.
Odredbom članka 19. (Glava 8.) Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge prave osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.
Odredbom članka 3. stavka 1. točke 5. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18.) je propisano da su „poslovna tajna“ informacije koje ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve: a) tajne su jer nisu, u svojoj ukupnosti ili u točnoj strukturi i sklopu svojih sastavnih dijelova, općenito poznate ili lako dostupne osobama iz krugova koji se obično bave predmetnom vrstom informacija; b) imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost zbog toga što su tajne; i c) u odnosu na njih osoba koja te informacije zakonito kontrolira poduzela je u tim okolnostima razumne korake kako bi sačuvala njihovu tajnost. Stavkom 2. navedenog članka je propisano da informacije iz stavka 1. točke 5. ovoga članka uključuju, među ostalim, znanje i iskustvo, poslovne informacije i tehnološke informacije. U stavku 3. istog članka je propisano da informacije iz stavka 1. točke 5. ovoga članka imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost, primjerice, kada bi njihovo nezakonito pribavljanje, korištenje ili otkrivanje moglo naštetiti interesima osobe koja ih zakonito kontrolira jer se time narušavaju znanstveni i tehnički potencijal, poslovni ili financijski interesi, strateške pozicije ili sposobnost tržišnog natjecanja te osobe.
Nadalje, člankom 22. stavkom 8. Zakona o turističkoj pristojbi propisano je da podatke iz stavka 10. ovoga članka koriste turističke zajednice za potrebe praćenja turističkog prometa, istraživanja i turističkih analiza, razvoja turističke ponude, planiranja marketinških aktivnosti i upravljanja posjetiteljima i tijela državne uprave radi obavljanja poslova iz svoga djelokruga. Također, stavkom 10. istog članka citiranog Zakona propisano je da način prijave i odjave turista putem sustava eVisitor, podatke potrebne za prijavu/odjavu te način njihova utvrđivanja, prikupljanja i čuvanja ministar propisuje pravilnikom.
Člankom 9. stavkom 1. Pravilnika o sustavu eVisitor je propisano da podaci iz sustava eVisitor predstavljaju poslovnu tajnu, a turističke zajednice ih koriste za potrebe praćenja turističkog prometa, istraživanja i analiza, razvoja turističke ponude, planiranja marketinških aktivnosti i upravljanja posjetiteljima. Stavkom 2. istog članka propisano je da će informacije i podatke ili dio informacija i podataka Hrvatska turistička zajednica ustupiti tijelima državne i javne uprave ili drugim tijelima radi obavljanja poslova iz svog djelokruga, uz prethodnu suglasnost Ministarstva ako utvrdi postojanje valjane osnove i svrhe razmjene podataka. U stavku 3. navedenog članka propisano je da su podaci o boravku turista u određenim objektima, a koji sadrže osobne podatke ili su vezani uz točno određenu osobu, dostupni isključivo obveznicima koji putem sustava eVisitor vode popis turista i ovlaštenim osobama u Hrvatskoj turističkoj zajednici. Stavak 4. istog članka propisuje da se osobni podaci o turistima i obveznicima mogu ustupiti tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima te jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave na temelju pisanog zahtjeva. Osobni podaci ustupaju se isključivo za službene potrebe i razmjenjuju se službenim putem, uz uvjet primjene protokola iz članka 7. stavka 2. ovoga Pravilnika, te u skladu s propisima koji reguliraju zaštitu osobnih podataka. O uvjetima i načinu korištenja osobnih podataka zaključuje se sporazum.
Odredbom članka 10. stavka 1. Pravilnika o sustavu eVisitor je propisano da članovima turističkog vijeća i članovima skupštine turističke zajednice, turistička zajednica dostavlja mjesečne i kumulativne godišnje statističke podatke iz sustava eVisitor za potrebe pripreme sjednica tih tijela. Stavkom 2. istog članka propisano je da je na posebni zahtjev turističkog vijeća turističke zajednice, a koji zahtjev se donosi u obliku odluke koja sadrži opis vrste, strukture i vremenskog intervala podataka i ne može sadržavati općeniti nalog za kontinuiranu dostavu takvih podataka, turistička zajednica dužna dostaviti članovima turističkog vijeća odnosno članovima skupštine turističke zajednice i dodatne podatke uz podatke definirane u stavku 1. ovog članka. Podaci iz članka 9. stavka 3. ne mogu biti predmet zahtjeva turističkog vijeća. U stavku 3. navedenog članka je propisano da osobe iz stavka 1. ovoga članka i direktori turističkih zajednica potpisuju izjavu da će podatke iz sustava eVisitor koristiti isključivo za potrebe rada tijela kojeg su članovi, odnosno vezano za poslove direktora turističke zajednice, bez daljnjeg distribuiranja tih podatka.
Člankom 7. stavkom 2. Pravilnika o načinu vođenja popisa turista te o obliku i sadržaju obrasca prijave turista turističkoj zajednici („Narodne novine“, broj 126/15.) propisano je da podatke iz Popisa turista kao i druge podatke iz sustava eVisitor koriste nadležna inspekcijska i druga državna tijela za obavljanje poslova iz svog djelokruga. Stavkom 3. istog članka citiranog Pravilnika propisano je da će se tijelima iz stavka 2. ovog članka omogućiti izravan pristup sustavu eVisitor uz uvjet primjene protokola iz članka 6. stavka 1. ovoga Pravilnika u skladu s propisima koji reguliraju zaštitu osobnih podataka.
Nadalje, odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) definirano je da su „osobni podaci” svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonite obrade osobnih podataka.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku izvršio uvid u sadržaj dostavljene dokumentacije te je pri razmatranju razloga za ograničenje pristupa informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama uzeo u obzir žalbene navode, navode prvostupanjskog tijela te odredbe relevantnih posebnih propisa vezanih za u predmetnom zahtjevu zatražene informacije.
U žalbenom je postupku utvrđeno kako gospodarski subjekt na koji se odnosi predmetno traženje žaliteljice ne predstavlja tijelo javne vlasti, pa se u takvom slučaju a u odnosu na podatke koji su se tražili ne može raditi o transparentnosti njegovog poslovanja koja bi bila u javnom interesu. Navedeni privatni poslovni subjekt, kao i svi drugi takvi u Republici Hrvatskoj koji se bave turističkom djelatnošću, dužan je podatke o svojim gostima (fizičkim osobama) dostavljati nadležnoj Turističkoj zajednici putem sustava eVisitor, pri čemu se ti podaci mogu odnositi na goste koji u privatnim objektima borave kao turisti koji plaćaju svoj boravak, ili kao članovi obitelji odnosno osobe koje ga ne plaćaju, ali su obveznici plaćanja turističke pristojbe.
U pogledu žalbenih navoda žaliteljice koji se odnose na tvrdnje da se radi o traženju statističkih podataka te stoga nema zapreke da joj se dostave traženi podaci, u žalbenom je postupku zaključeno kako se isti ne mogu prihvatiti, obzirom da žaliteljica traži podatke za samo jedan poslovni subjekt u privatnom vlasništvu, pa nije jasno po kojem bi kriteriju takvi podaci bili relevantni kao nekakav statistički uzorak. Naime, takvo bi traženje po mišljenju žalbenog tijela imalo smisla kada bi se tražilo podatke iz sustava eVisitor kakve je žaliteljica tražila, ali na razini primjerice Turističke zajednice za jedno mjesto, ili grad odnosno za državu u cjelini. Također, u žalbenom je postupku zaključeno kako se ne može u potpunosti otkloniti mogući štetan utjecaj na poslovne interese navedenog gospodarskog subjekta u privatnom vlasništvu otkrivanjem njegovih poslovnih podataka odnosno podataka o fizičkim osobama koje su u sustavu eVisitor prijavljene kao korisnici njegove nekretnine.
Naime, odredbom članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi, a objavljene informacije su podložne različitim tumačenjima i korištenju od trećih osoba, a u konkretnom slučaju se radi o informacijama o poslovanju trgovačkog društva u privatnom vlasništvu te je način na koji će neko trgovačko društvo koristiti, ili koristi nekretnine u svom vlasništvu stvar od isključivo privatnog interesa.
Nadalje, u žalbenom je postupku zaključeno kako se ne mogu prihvatiti kao relevantni navodi žaliteljice vezano za nedostupnost podataka trgovačkog društva za koje traži predmetne podatke, obzirom da ne postoji obveza bilo kojeg trgovačkog društva u privatnom vlasništvu na oglašavanje odnosno na objavu bilo kakvih poslovnih informacija, osim onih koje javno objavljuju nadležna tijela prema drugim posebnim propisima i koji su javno objavljeni.
U odnosu na osobne podatke fizičkih osoba na koje se odnosi predmetni zahtjev, u žalbenom je postupku utvrđeno da se radi o podacima koje Hrvatska turistička zajednica putem sustava eVisitor prikuplja temeljem zakonom propisanih javnih ovlasti javnih ovlasti i u zakonom propisane svrhe.
Stoga je u žalbenom postupku zaključeno kako sve fizičke osobe imaju pravo da se njihovi podaci koje su dale u točno određenu svrhu zakonito obrađuju u svrhu za koju su i prikupljeni, a da bi se u konkretnom slučaju radilo o korištenju tih podataka bez privole tih fizičkih osoba odnosno u svrhu za koju oni nisu prikupljeni, jer njihova daljnja obrada nije nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade, a nije prepoznat niti širi javni interes za dostupnošću tih podataka osim što oni zanimaju žaliteljicu.
Naime, u žalbenom postupku izvršen je uvid i u javno dostupne informacije vezane za trgovačko društva Mikado d.o.o. na koje se odnosi predmetni zahtjev žaliteljice, kao i u novinarski članak koji je uz žalbu priložila žaliteljica, iz kojih je vidljivo da se radi o medijskim objavama u kojima se u bitnome navodi kako je navedeno privatno trgovačko društvo kupilo određenu nekretninu i na istoj izgradilo turističke objekte visoke kategorije te da je sudjelovalo u izgradnji dionice prometnice na otoku Šipanu, međutim iz navedenih medijskih objava niti iz odredbi posebnih propisa u ovom žalbenom postupku nisu prepoznati razlozi za odobravanje pristupa traženim informacijama iz sustava eVisitor, a koje je zahtjevom tražila žaliteljica.
S obzirom na sve navedeno, a procjenom svih činjenica i okolnosti u žalbenom je postupku zaključeno da razlozi koje žaliteljica navodi u žalbi nisu dovoljan pravni temelj za omogućavanje pristupa traženim informacijama za koje ne postoji širi javni interes osim interesa žaliteljice. U tom smislu, žalbeno tijelo prihvaća stav Hrvatske turističke zajednice da nema pravnog uporišta tvrdnja da bi javna dostupnost podataka o broju, nacionalnosti, dobi i drugim karakteristikama prijavljenih gostiju kod točno određenog ugostitelja koje je tražila u svom zahtjevu mogla biti od javnog interesa, odnosno da bi se na temelju takvih podataka moglo utvrđivati pravilnost i zakonitost rada pojedinih gospodarskih subjekata u području turizma. Osim navedenog, nejasno je na koji način bi se podaci o prijavljenom broju gostiju, njihovoj dobi i nacionalnosti te vremenu kada su bili gosti u nekom privatnom ugostiteljskom objektu, uopće mogli dovoditi u vezu s mogućim poreznim prijevarama, kako to navodi žaliteljica. Naime, o poreznoj prijevari bi se moglo govoriti kada bi se radilo o neprijavljenim gostima za koje postoje saznanja da su ljetovali u određenom objektu, a takve činjenice utvrđuju nadležna tijela, prema prijavama građana ili po službenoj dužnosti.
Osim toga, iz spisa predmeta niti iz javno dostupnih informacija ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano zatražene informacije, niti da se iste odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša ili na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.
Nakon provedenog žalbenog postupka je zaključeno da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka u odnosu na provedeni test razmjernosti i javnog interesa, no to nije bilo od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, s obzirom da je u žalbenom postupku utvrđeno kako u konkretnom slučaju preteže interes za ograničenjem pristupa informacijama temeljem posebnih propisa, a čime je potvrđen i stav prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan