KLASA: UP/II-008-07/21-01/559
URBROJ: 401-01/06-21-4
Zagreb, 30. srpnja 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Turističke zajednice Grada Dubrovnika, Broj: 386-021-008-003 od 7. lipnja 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Turističke zajednice Grada Dubrovnika, Broj: 386-021-008-003 od 7. lipnja 2021. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Turističke zajednice Grada Dubrovnika odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 24. svibnja 2021. godine, kojim je zatražena dostava informacija vezanih uz prijavljene goste u sustavu eVisitor za turistički objekt Vila Katino u Šipanskoj Luci, Katino 1, trgovačkog društva Mikado d.o.o.. Navedeni zahtjev žaliteljice je odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. i 4., a u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 3. i člankom 15. stavkom 2. točkom 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se zahtjevom nije tražila informacija u zakonskom smislu i jer su traženi podaci poslovna tajna te su zaštićeni zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Žaliteljica je protiv osporenog rješenja pravovremeno izjavila žalbu u kojoj u bitnome navodi kako istu izjavljuje zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žaliteljica navodi kako je tijelo javne vlasti suprotno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njezin zahtjev pozivajući se na to da su traženi podaci poslovna tajna te da su zaštićeni zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Vezano za navedeno pojašnjava kako smatra da statistički podaci o broju noćenja ni na koji način ne ugrožavaju zaštitu osobnih podataka te da se radi o pogrešnom tumačenju zakona. Ističe da statistički podaci ne mogu biti poslovna tajna jer ona ne traži podatke o tome koliko je navedeni poslovni subjekt zaradio tim noćenjima. Nadalje, vezano za navode iz rješenja u kojima Turistička zajednica Grada Dubrovnika tvrdi da tražena informacija predstavlja stvaranje nove informacije, žaliteljica ističe kako je iz logike funkcioniranja eVisitora, gdje se nalaze tražene informacije, jasno da se ne radi o stvaranju nikakve nove informacije već uzimanja informacije koja u sustavu postoji. Osim navedenog žaliteljica ističe kako je Turistička zajednica Grada Dubrovnika ranije već davala javnosti ove informacije, pa da stoga u prilogu prilaže informacije koje su dostavljene tjedniku Nacional za upit koji se tiče istog ugostiteljskog objekta - Vile Katino. Žaliteljica drži nedopustivim različito postupanje prema građanima iako se radi o identičnom upitu. Zaključno navodi kako joj je odbijanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama, da je iz svega navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje predmetnog zahtjeva i uskratu zatraženih informacija, pa predlaže Povjereniku za informiranje da uvaži njezinu žalbu, poništi osporeno rješenje i omogući joj pristup informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 24. svibnja 2021. godine od tijela javne vlasti, Turističke zajednice Grada Dubrovnika, zatražila sljedeće informacije: „1. koliko noćenja, kada te koje su nacionalnosti i dobi bili gosti prijavljeni u 2016. godini u vili Katino (adresa Katino 1, Šipanska Luka) tvrtke Mikado d.o.o.; 2. koliko noćenja, kada te koje su nacionalnosti i dobi bili gosti prijavljeni u 2017. godini u vili Katino (adresa Katino 1, Šipanska Luka) tvrtke Mikado d.o.o.; 3. koliko noćenja, kada te koje su nacionalnosti i dobi bili gosti prijavljeni u 2018. godini u vili Katino (adresa Katino 1, Šipanska Luka) tvrtke Mikado d.o.o.; 4. koliko noćenja, kada te koje su nacionalnosti i dobi bili gosti prijavljeni u 2019. godini u vili Katino (adresa Katino 1, Šipanska Luka) tvrtke Mikado d.o.o.; i 5. koliko noćenja, kada te koje su nacionalnosti i dobi bili gosti prijavljeni u 2020. godini u vili Katino (adresa Katino 1, Šipanska Luka) tvrtke Mikado d.o.o.“.
Također je utvrđeno da je Turistička zajednica Grada Dubrovnika povodom predmetnog zahtjeva žaliteljice donijela osporeno rješenje Broj: 386-021-008-003 od 7. lipnja 2021. godine, kojim je odbijen njezin zahtjev za pristup informacijama od 24. svibnja 2021. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. i stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je tijelo javne vlasti utvrdilo kako se ne radi o traženju informacije u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, kao i da se radi o poslovnoj tajni te informacijama zaštićenim zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
U obrazloženju osporenog rješenja u bitnome se navodi da je uvidom u sadržaj zahtjeva procijenjeno da se radi radi o informacijama koje nisu informacije u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama te da predstavljaju poslovnu tajnu i zaštićene osobne podatke, slijedom čega je nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa odbijen zahtjev žaliteljice, pozivom na odredbe posebnih propisa iz kojih navedeno proizlazi.
Aktom Turističke zajednice Grada Dubrovnika od 2. srpnja 2021. godine, Uredu povjerenika za informiranje dostavljena na rješavanje žalba žalitelja sa spisom predmeta, a čiji je sastavni dio i bilješka o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa.
Iz osporenog rješenja proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da se u konkretnom slučaju ne traže informacije sukladno članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kao i da se radi o zaštićenim osobnim podacima te podacima koji predstavljaju poslovnu tajnu.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
U odnosu na navode iz osporenog rješenja o tome da žaliteljica zahtjevom nije tražila informacije u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, ističe se da je u žalbenom postupku Turistička zajednica Grada Dubrovnika slijedom traženja Ureda povjerenika za informiranje iz akta KLASA: UP/II-008-07/21-01/559, URBROJ: 401-01/06-1-2 od 6. srpnja 2021. godine, kao nadopunu spisa predmeta, dopisom od 9. srpnja 2021. godine dostavilo izvješća do kojih je bilo moguće doći jednostavnim pretraživanjem sustava eVisitor, a koja se odnose na predmetno traženje žaliteljice. Stoga je u žalbenom postupku zaključeno kako se prvostupanjsko tijelo nije moglo s uspjehom pozivati na razlog odbijanja zahtjeva žaliteljice koji je propisan odredbom članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. Osim navedenog, posebno se ističe da u slučajevima kada se ne radi o traženju informacije u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti ne provodi niti test razmjernosti i javnog interesa, s obzirom da mora biti jasno o kojoj se informaciji radi, da bi se razmatrala njezina dostupnost prema zahtjevima korisnika.
U pogledu razloga za odbijanje predmetnog zahtjeva koji su navedeni u osporenom rješenju, zbog poslovne tajne te zaštite osobnih podataka, u žalbenom je postupku razmotren provedeni test razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela te da li u konkretnom slučaju u pogledu traženih informacija iz zahtjeva žaliteljice prevladava javni interes u odnosu na navedene zaštićene interese.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4. , a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Prema članku 16. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Test razmjernosti i javnog interesa procjena je razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Iz Zapisnika o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela od 7. lipnja 2021. godine koje prileži spisu predmeta je vidljivo kako je Turistička zajednica Grada Dubrovnika pri utvrđivanju prevladava li u konkretnom slučaju u pogledu zatraženih informacija potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes uzela u obzir da se radi o podacima na koje su primjenjiva ograničenja pristupa informacijama zbog poslovne tajne i zaštite osobnih podataka, a uzeta je u obzir i odredba članka 9. Pravilnika o sustavu eVisitor („Narodne novine“, broj 43/20.) iz koje proizlazi kako traženi podaci predstavljaju poslovnu tajnu. Nadalje, zaključeno je da u konkretnom slučaju ne proizlazi da bi davanje traženih informacija doprinijelo javnom interesu u većoj mjeri od one u kojoj je javnost upoznata s načinom rada prvostupanjskog tijela. Nakon stavljanja u međuomjer moguće povrede poslovne tajne te osobnih podataka i transparentnosti rada tijela javne vlasti kao javnog interesa za odobravanje pristupa informaciji, prvostupanjsko tijelo je odlučilo kako pristup traženim podacima treba ograničiti jer u konkretnom slučaju ne preteže javni interes za dobivanjem zatraženih informacija.
Procjenjujući pravilnost testa razmjernosti i javnog interesa koji je provelo prvostupanjsko tijelo, u žalbenom je postupku izvršen uvid u dostavljene informacije koje su predmet postupka, odnosno ispise iz sustava eVisitor s podacima koji su se tražili u predmetnom zahtjevu, a vezano za goste prijavljene u turističkom objektu vila Katino na adresi Katino 1, Šipanska Luka trgovačkog društva Mikado d.o.o. u traženim godinama koje je navela žaliteljica.
Slijedom navedenog, u drugostupanjskom izvršen je je uvid u posebne propise na kojima je tijelo javne vlasti temeljilo zaključak iz provedenog testa razmjernosti i javnog interesa te samim time i obrazloženje osporenog rješenja.
Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07. i 86/12.) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.
Odredbom članka 19. (Glava 8.) Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge prave osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.
Odredbom članka 3. stavka 1. točke 5. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18.) je propisano da su „poslovna tajna“ informacije koje ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve: a) tajne su jer nisu, u svojoj ukupnosti ili u točnoj strukturi i sklopu svojih sastavnih dijelova, općenito poznate ili lako dostupne osobama iz krugova koji se obično bave predmetnom vrstom informacija; b) imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost zbog toga što su tajne; i c) u odnosu na njih osoba koja te informacije zakonito kontrolira poduzela je u tim okolnostima razumne korake kako bi sačuvala njihovu tajnost. Stavkom 2. navedenog članka je propisano da informacije iz stavka 1. točke 5. ovoga članka uključuju, među ostalim, znanje i iskustvo, poslovne informacije i tehnološke informacije. U stavku 3. istog članka je propisano da informacije iz stavka 1. točke 5. ovoga članka imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost, primjerice, kada bi njihovo nezakonito pribavljanje, korištenje ili otkrivanje moglo naštetiti interesima osobe koja ih zakonito kontrolira jer se time narušavaju znanstveni i tehnički potencijal, poslovni ili financijski interesi, strateške pozicije ili sposobnost tržišnog natjecanja te osobe.
Nadalje, člankom 22. stavkom 8. Zakona o turističkoj pristojbi propisano je da podatke iz stavka 10. ovoga članka koriste turističke zajednice za potrebe praćenja turističkog prometa, istraživanja i turističkih analiza, razvoja turističke ponude, planiranja marketinških aktivnosti i upravljanja posjetiteljima i tijela državne uprave radi obavljanja poslova iz svoga djelokruga. Također, stavkom 10. istog članka citiranog Zakona propisano je da način prijave i odjave turista putem sustava eVisitor, podatke potrebne za prijavu/odjavu te način njihova utvrđivanja, prikupljanja i čuvanja ministar propisuje pravilnikom.
Člankom 9. stavkom 1. Pravilnika o sustavu eVisitor je propisano da podaci iz sustava eVisitor predstavljaju poslovnu tajnu, a turističke zajednice ih koriste za potrebe praćenja turističkog prometa, istraživanja i analiza, razvoja turističke ponude, planiranja marketinških aktivnosti i upravljanja posjetiteljima. Stavkom 2. istog članka propisano je da će informacije i podatke ili dio informacija i podataka Hrvatska turistička zajednica ustupiti tijelima državne i javne uprave ili drugim tijelima radi obavljanja poslova iz svog djelokruga, uz prethodnu suglasnost Ministarstva ako utvrdi postojanje valjane osnove i svrhe razmjene podataka. U stavku 3. navedenog članka propisano je da su podaci o boravku turista u određenim objektima, a koji sadrže osobne podatke ili su vezani uz točno određenu osobu, dostupni isključivo obveznicima koji putem sustava eVisitor vode popis turista i ovlaštenim osobama u Hrvatskoj turističkoj zajednici. Stavak 4. istog članka propisuje da se osobni podaci o turistima i obveznicima mogu ustupiti tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima te jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave na temelju pisanog zahtjeva. Osobni podaci ustupaju se isključivo za službene potrebe i razmjenjuju se službenim putem, uz uvjet primjene protokola iz članka 7. stavka 2. ovoga Pravilnika, te u skladu s propisima koji reguliraju zaštitu osobnih podataka. O uvjetima i načinu korištenja osobnih podataka zaključuje se sporazum.
Odredbom članka 10. stavka 1. Pravilnika o sustavu eVisitor je propisano da članovima turističkog vijeća i članovima skupštine turističke zajednice, turistička zajednica dostavlja mjesečne i kumulativne godišnje statističke podatke iz sustava eVisitor za potrebe pripreme sjednica tih tijela. Stavkom 2. istog članka propisano je da je na posebni zahtjev turističkog vijeća turističke zajednice, a koji zahtjev se donosi u obliku odluke koja sadrži opis vrste, strukture i vremenskog intervala podataka i ne može sadržavati općeniti nalog za kontinuiranu dostavu takvih podataka, turistička zajednica dužna dostaviti članovima turističkog vijeća odnosno članovima skupštine turističke zajednice i dodatne podatke uz podatke definirane u stavku 1. ovog članka. Podaci iz članka 9. stavka 3. ne mogu biti predmet zahtjeva turističkog vijeća. U stavku 3. navedenog članka je propisano da osobe iz stavka 1. ovoga članka i direktori turističkih zajednica potpisuju izjavu da će podatke iz sustava eVisitor koristiti isključivo za potrebe rada tijela kojeg su članovi, odnosno vezano za poslove direktora turističke zajednice, bez daljnjeg distribuiranja tih podatka.
Člankom 7. stavkom 2. Pravilnika o načinu vođenja popisa turista te o obliku i sadržaju obrasca prijave turista turističkoj zajednici („Narodne novine“, broj 126/15.) propisano je da podatke iz Popisa turista kao i druge podatke iz sustava eVisitor koriste nadležna inspekcijska i druga državna tijela za obavljanje poslova iz svog djelokruga. Stavkom 3. istog članka citiranog Pravilnika propisano je da će se tijelima iz stavka 2. ovog članka omogućiti izravan pristup sustavu eVisitor uz uvjet primjene protokola iz članka 6. stavka 1. ovoga Pravilnika u skladu s propisima koji reguliraju zaštitu osobnih podataka.
Nadalje, odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) definirano je da su „osobni podaci” svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonite obrade osobnih podataka.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku izvršio uvid u sadržaj dostavljene dokumentacije te je pri razmatranju razloga za ograničenje pristupa informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama uzeo u obzir žalbene navode, navode prvostupanjskog tijela te odredbe relevantnih posebnih propisa vezanih za u predmetnom zahtjevu zatražene informacije.
U žalbenom je postupku utvrđeno kako gospodarski subjekt na koji se odnosi predmetno traženje žaliteljice ne predstavlja tijelo javne vlasti, pa se u takvom slučaju a u odnosu na podatke koji su se tražili ne može raditi o transparentnosti njegovog poslovanja koja bi bila u javnom interesu. Navedeni privatni poslovni subjekt, kao i svi drugi takvi u Republici Hrvatskoj koji se bave turističkom djelatnošću, dužan je podatke o svojim gostima (fizičkim osobama) dostavljati nadležnoj Turističkoj zajednici putem sustava eVisitor, pri čemu se ti podaci mogu odnositi na goste koji u privatnim objektima borave kao turisti koji plaćaju svoj boravak, ili kao članovi obitelji odnosno osobe koje ga ne plaćaju, ali su obveznici plaćanja turističke pristojbe.
U pogledu žalbenih navoda žaliteljice koji se odnose na tvrdnje da se radi o traženju statističkih podataka te stoga nema zapreke da joj se dostave traženi podaci, u žalbenom je postupku zaključeno kako se isti ne mogu prihvatiti, obzirom da žaliteljica traži podatke za samo jedan poslovni subjekt u privatnom vlasništvu, pa nije jasno po kojem bi kriteriju takvi podaci bili relevantni kao nekakav statistički uzorak. Naime, takvo bi traženje po mišljenju žalbenog tijela imalo smisla kada bi se tražilo podatke iz sustava eVisitor kakve je žaliteljica tražila, ali na razini primjerice Turističke zajednice za jedno mjesto, ili grad odnosno za državu u cjelini. Također, u žalbenom je postupku zaključeno kako se ne može u potpunosti otkloniti mogući štetan utjecaj na poslovne interese navedenog gospodarskog subjekta u privatnom vlasništvu otkrivanjem njegovih poslovnih podataka odnosno podataka o fizičkim osobama koje su u sustavu eVisitor prijavljene kao korisnici njegove nekretnine.
Naime, odredbom članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi, a objavljene informacije su podložne različitim tumačenjima i korištenju od trećih osoba, a u konkretnom slučaju se radi o informacijama o poslovanju trgovačkog društva u privatnom vlasništvu te je način na koji će neko trgovačko društvo koristiti, ili koristi nekretnine u svom vlasništvu stvar od isključivo privatnog interesa.
U odnosu na osobne podatke fizičkih osoba na koje se odnosi predmetni zahtjev, u žalbenom je postupku utvrđeno da se radi o podacima koji se putem sustava eVisitor prikupljaju temeljem zakonom propisanih ovlasti i u zakonom propisane svrhe.
Stoga je u žalbenom postupku zaključeno kako sve fizičke osobe imaju pravo da se njihovi podaci koje su dale u točno određenu svrhu zakonito obrađuju u svrhu za koju su i prikupljeni, a da bi se u konkretnom slučaju radilo o korištenju tih podataka bez privole tih fizičkih osoba odnosno u svrhu za koju oni nisu prikupljeni, jer njihova daljnja obrada nije nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade, a nije prepoznat niti širi javni interes za dostupnošću tih podataka osim što oni zanimaju žaliteljicu.
Naime, u žalbenom postupku izvršen je uvid i u javno dostupne informacije vezane za trgovačko društva Mikado d.o.o. na koje se odnosi predmetni zahtjev žaliteljice, kao i u novinarski članak koji je uz žalbu priložila žaliteljica, iz kojih je vidljivo da se radi o medijskim objavama u kojima se u bitnome navodi kako je navedeno privatno trgovačko društvo kupilo određenu nekretninu i na istoj izgradilo turističke objekte visoke kategorije te da je sudjelovalo u izgradnji dionice prometnice na otoku Šipanu, međutim iz navedenih medijskih objava niti iz odredbi posebnih propisa u ovom žalbenom postupku nisu prepoznati razlozi za odobravanje pristupa traženim informacijama iz sustava eVisitor, a koje je zahtjevom tražila žaliteljica.
U odnosu na navode žaliteljice kako je isto tijelo javne vlasti ranije davalo informacije kao u predmetnom zahtjevu drugom mediju, ističe se kako iz postojećih medijskih objava nije moguće utvrditi prema kojem propisu je prvostupanjsko tijelo ranije davalo korisnicima određene podatke odnosno da li se radilo o odgovoru na novinarski upit prema odredbama Zakona o medijima, ili se radilo o zahtjevu za pristup informacijama, tako da se ne može prihvatiti tvrdnja da se radi o sličnom, a osobito ne o identičnom slučaju.
S obzirom na sve navedeno, a procjenom svih činjenica i okolnosti u žalbenom je postupku zaključeno da razlozi koje žaliteljica navodi u žalbi nisu dovoljan pravni temelj za omogućavanje pristupa traženim informacijama za koje ne postoji širi javni interes osim interesa žaliteljice. U tom smislu, žalbeno tijelo prihvaća stav prvostupanjskog tijela da nema pravnog uporišta tvrdnja da bi javna dostupnost podataka o broju, nacionalnosti, dobi i drugim karakteristikama prijavljenih gostiju kod točno određenog ugostitelja koje je tražila u svom zahtjevu mogla biti od javnog interesa, odnosno da bi se na temelju takvih podataka moglo utvrđivati pravilnost i zakonitost rada pojedinih gospodarskih subjekata u području turizma. Osim navedenog, nejasno je na koji način bi se podaci o prijavljenom broju gostiju, njihovoj dobi i nacionalnosti te vremenu kada su bili gosti u nekom privatnom ugostiteljskom objektu, uopće mogli dovoditi u vezu s mogućim poreznim prijevarama, kako to navodi žaliteljica. Naime, o poreznoj prijevari bi se moglo govoriti kada bi se radilo o neprijavljenim gostima za koje postoje saznanja da su ljetovali u određenom objektu, a takve činjenice utvrđuju nadležna tijela, prema prijavama građana ili po službenoj dužnosti.
Osim toga, iz spisa predmeta niti iz javno dostupnih informacija ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano zatražene informacije, niti da se iste odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša ili na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.
Nakon provedenog žalbenog postupka je zaključeno da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka u odnosu na utvrđivanje posjedovanja zatraženih informacija kod tijela javne vlasti te prilikom provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, no to nije bilo od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, s obzirom da je u žalbenom postupku utvrđeno kako u konkretnom slučaju preteže interes za ograničenjem pristupa informacijama prema posebnim propisima, a čime je potvrđen i stav prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan