KLASA: UP/II-008-07/21-01/140

URBROJ: 401-01/04-21-4

Zagreb, 26. srpnja 2021.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku BROJ: PPI-DO-7/2020 od 5. siječnja 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku BROJ: PPI-DO-7/2020 od 5. siječnja 2021. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 7. prosinca 2020. godine, kojim je tražio dostavu sljedećih informacija: preslik odluke Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske broj A-304/2019 od 8. svibnja 2019., kojom je predmet prebačen u rad Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonski Brod; preslik zahtjeva za izuzeće Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku temeljem kojega je Glavni državni odvjetnik donio odluku broj A- 304/2019 od 8. svibnja 2019.; preslik godišnjeg rasporeda poslova za gospodina Dragana Poljaka za razdoblje 2014. do 2020.; broj dodijeljenih predmeta za gospodina Poljaka iz K-DO upisnika uz specifikaciju sljedećih podataka (za svaki predmet navesti datum formiranja spisa predmeta, datum odbačaja kaznene prijave, vrijeme trajanja izviđa prije donošenja rješenja o odbačaju kaznene prijave ili donošenja rješenja o provođenju istrage, datum donošenja rješenja o provođenju istrage uz navođenje broja predmeta u kojima istraga nije dovršena u roku iz čanka 229. Zakona o kaznenom postupku, datum podnošenja optužnice); i preslik ocjena obnašanja dužnosti za navedeno razdoblje za gospodina Poljaka s obrazloženjem kako bi se vidjele zakonske osnove mjerila temeljem kojih je ocijenjen. Zahtjev žalitelja odbijen je temeljem članka 23. stavka 5. točke 4., u vezi s člankom 15. stavkom 4. točkom 2., člankom 5. stavkom 1. točkom 3. i člankom 15. stavkom 2. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, osim u dijelu koji se odnosi na traženje preslike godišnjeg rasporeda poslova za gospodina Dragana Poljaka za razdoblje 2014. do 2020., a koja informacija je žalitelju omogućena.

Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako rješenje osporava jer isto nije pravilno i na zakonu osnovano. Ističe kako mu je rješenjem odbijen uvid u odluku Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske broj: A-304/2019 od 8. svibnja 2019., kojom je predmet je prebačen u rad Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonski Brod te zahtjev za izuzeće Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku temeljem kojega je Glavni državni odvjetnik donio odluku broj: A-304/2019 od 8. svibnja 2019. iz razloga navedenih u članku 15. stavku 4. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano „informacija nastala u postupku usuglašavanja pri donošenju propisa i drugih akata te u razmjeni stavova i mišljenja unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije, ugroziti proces donošenja propisa i akata ili slobodu davanja mišljenja i izražavanja stavova". Nadalje ističe kako je ovakvo obrazloženje potpuno nejasno, kontradiktorno i u proturječju sam samim duhom Zakona o pravu na pristup informacijama. Također ističe da je potpuno nerazumljivo kako to uvid u spomenutu odluku i zahtjev može dovesti do bilo kakvog pogrešnog tumačenja sadržaja informacije, kada se već iz Rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: ll-4-Kr-5/2030-4 od 3. ožujka 2020. godine, kojim je prihvaćen zahtjev Županijskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu za prenošenje mjesne nadležnosti u kaznenom predmetu, poslovni broj: Kis-DO-11/2020 od 31. siječnja 2020. godine, te je umjesto Županijskog suda u Osijeku za postupanje u navedenom predmetu određen Županijski sud u Slavonskom Brodu, vidi da je mjesna nadležnost kako suda, a onda inicijalno i mjesna nadležnost državnog odvjetništva isključivo u vezi s njegovim osobnim i profesionalnim prilikama. Žalitelj navodi kako s obzirom da se u spisu predmeta nalazi spomenuto rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koje je i javno dostupno na web stranici Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u kojemu su jasno navedeni razlozi zašto se mijenja mjesna nadležnost suda, a jedan od njih je i odluka Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske broj: A-304/2019 od 8. svibnja 2019. kojom je predmet je prebačen u rad Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonski Brod, neshvatljivo je tumačenje radne grupe državnog odvjetništva u Osijeku da je nakon provedenog testa razmjernosti zaključeno da u konkretnom slučaju prevladavaju razlozi za ograničavanjem tražene informacije, odnosno da potreba prava na ograničenje po zaštićenim vrijednostima preteže nad javnim interesom. Nadalje navodi kako se postavlja pitanje kakve su to „zaštićene vrijednosti" štite neustupanjem ovih informacija obzirom da iz izreke, ali i obrazloženja pobijanog rješenja, kao niti iz zatražene informacije nije vidljivo koje bi se to vrijednosti štitile uskraćivanjem zatražene informacije, a ne radi se niti o informacijama koje se smatraju tajnima u smislu odredbi Zakona o kaznenom postupku. Također navodi kako ne nalazi niti jedan objektivni ili subjektivni razlog zašto bi se od njega skrivala informacija koji su to razlozi koji su ponukali gosp. Petričevića da zbog žalitelja prijedlogom poslovni broj: A-126/2019 od travnja, zatraži od Glavnog državnog odvjetnika da se rad u konkretnom kaznenom predmetu povjeri drugom državnom odvjetništvu, kao niti odluka Glavnog državnog odvjetnika o tom prijedlogu. Žalitelj ističe kako je mišljenja da kao osoba protiv koje se trenutno vodi istraga, a radi poštivanja spomenutih ustavnih i konvencijskih prava ima pravo znati razloge prenošenja mjesne nadležnosti iz Osijeka u Slavonski Brod, a ovo čim više obzirom da postoji sumnja kako je u ovom procesu došlo do krivotvorenja službene isprave na način da su u službenu ispravu uneseni neistiniti podatci. Vezano za tražene informacije za gospodina Poljaka, koji je bio zadužen za navedeni kazneni predmet dok je bio u Osijeku, žalitelj navodi kako mu je jedino ustupljen njegov godišnji raspored poslova, koji je ionako javno dostupan, dok su mu ostali podaci koji se tiču podataka o radu gospodine Poljaka, uskraćeni uz obrazloženje da tražene informacije predstavljaju zahtjeva za analizom radom gospodina Poljaka te da u skladu s time, državno odvjetništvo u Osijeku nije dužno za potrebe podnositelja stvarati novu informaciju. Nadalje navodi kako suprotno ovakvom obrazloženju službenika za informiranje, informacije koje su zatražene su točno specificirane i ne predstavljaju nikakvu analizu te se nalaze u podacima o radu svakog zamjenika, te da ukoliko se eventualno neka od traženih informacija ne nalazi u personalom očevidniku gospodina Poljaka ta se informacija nije morala dostaviti, dok su se ostale tražene informacije morale učiniti dostupnima. Također navodi kako mu je uz obrazloženje da je podatak o ocjeni o obnašanju dužnosti gospodina Poljaka, informacija klasificirana stupnjem tajnosti, uskraćena mu je i informacija kakvim ocjenama je gospodin Petričević u proteklom razdoblju ocjenjivao njegov rad i stručnost gospodina Poljaka, odnosno da u konkretnom slučaju razlozi za ograničavanjem tražene informacije prevladavaju nad osobnim interesom žalitelja te da moguća šteta za zaštićene vrijednosti preteže nad javnim interesom za omogućavanjem pristupa informaciji. Napominje kako mu nije poznato kakva to šteta može nastupiti za gospodina Poljaka ukoliko bi se dostavila informacija da je ocjenom izuzetan. Žalitelj ističe kako je u sklopu provođenja testa javnog interesa i razmjernosti iz članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, službenik za informiranje Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku trebao pojasniti i precizno navesti koje se vrijednosti štite navedenom klasifikacijom tajnosti te napraviti pravnu analizu iz koje bi bilo vidljivo je li omogućavanje pristupa zatraženoj ocjeni obnašanja dužnosti u interesu javnosti i hoće li omogućavanjem pristupa biti više štete nego koristi po zaštićene interese. Nadalje ističe kako uopće nisu utvrđeni razlozi za, a niti razlozi protiv omogućavanja pristupa zatraženoj informaciji niti je iskazna procjena težine svakog pojedinog razloga, već je formalistički zaključeno uz puko nabrajanje zakonskih termina kako postoje razlozi za uskratu tražene informacije. Također ističe kako je u konkretnom slučaju službenik za informiranje trebao provesti puni i sadržajni test javnog interesa kako je opisan u navedenom članku 38. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske, te da u konkretnom slučaju nije bilo legitimnih razloga za uskratu pristupa traženim informacijama, osim prikrivanja nepravilnosti i nezakonitosti u radu gospodina Petričevića i gospodina Poljaka jer informacije koje posjeduju tijela državne vlasti nisu prikupljene za korist javnih službenika i dužnosnika koji njima raspolažu pri vršenju svojih javnih ovlasti već u interesu javnosti kojoj demokratski odgovaraju. U nastavku žalbe žalitelja iznosi okolnosti slučaja koje su dovele do podnošenja njegova zahtjeva za pristup informacijama. Predlaže da se njegova žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 7. prosinca 2020. godine, podnesenim putem elektroničke pošte, zatražio od Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku sljedeće informacije: preslik odluke Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske broj: A-304/2019 od 8. svibnja 2019., kojom je predmet broj: K-DO-37/2017 prebačen u rad Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonski Brod; preslik zahtjeva za izuzeće Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku temeljem kojega je Glavni državni odvjetnik donio odluku broj: A-304/2019 od 8. svibnja 2019.; preslik godišnjeg rasporeda poslova za gospodina Dragana Poljaka za razdoblje 2014. do 2020.; broj dodijeljenih predmeta za gospodina Poljaka iz K-DO upisnika uz specifikaciju sljedećih podataka (za svaki predmet navesti datum formiranja spisa predmeta, datum odbačaja kaznene prijave, vrijeme trajanja izviđa prije donošenja rješenja o odbačaju kaznene prijave ili donošenja rješenja o provođenju istrage, datum donošenja rješenja o provođenju istrage uz navođenje broja predmeta u kojima istraga nije dovršena u roku iz članka 229. Zakona o kaznenom postupku, datum podnošenja optužnice); i preslik ocjena obnašanja dužnosti za navedeno razdoblje za gospodina Poljaka s obrazloženjem kako bi se vidjele zakonske osnove mjerila temeljem kojih je ocijenjen. Nadalje, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku BROJ: PPI-DO-7/2020 od 5. siječnja 2021. godine, odbijen zahtjev za pristup informacijama žalitelja temeljem članka 23. stavka 5. točke 4., u vezi s člankom 15. stavkom 4. točkom 2., člankom 5. stavkom 1. točkom 3. i člankom 15. stavkom 2. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, osim u dijelu koji se odnosi na traženje preslike godišnjeg rasporeda poslova za gospodina Dragana Poljaka za razdoblje 2014. do 2020., a koja informacija je žalitelju omogućena.

U obrazloženju pobijanog rješenja u bitnom se navodi kako odluka Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske broj: A-304/2019 od 8. svibnja 2019., kojom je postupanje u kaznenom predmetu broj: K-DO-37/2017 povjereno Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu kao i prijedlog Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: A-126/2019 temeljem kojega je Glavni državni odvjetnik donio navedenu odluku, sadrže informacije nastale u postupku usuglašavanja pri donošenju akata te u razmjeni stavova i mišljenja između dvaju tijela javne vlasti čije bi objavljivanje moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije, a kako je to propisano odredbom članka 15. stavka 4. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje se navodi kako su u prijedlogu županijskog državnog odvjetnika Davora Petričevića broj: A- 126/2019 od 19. travnja 2019., a temeljem odredbe članka 85. stavka 2. Zakona o državnom odvjetništvu, detaljno i obrazloženo navedeni razlozi koji bi mogli izazvati sumnju u objektivan i nepristran rad ovog Županijskog državnog odvjetništva slijedom čega je Glavnom državnom odvjetniku RH predložio da postupanje u konkretnom kaznenom predmetu povjeri drugom županijskom državnom odvjetništvu te da je sukladno odredbi članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama proveden test razmjernosti i javnog interesa i da je Radna grupa državnog odvjetništva analizirala je sve činjenice i propise te zaključila da prevladavaju razlozi za ograničenjem tražene informacije nad osobnim interesom podnositelja zahtjeva odnosno da potreba zaštite prava na ograničenje po zaštićenim vrijednostima preteže nad javnim interesom. Vezano za preslik godišnjeg rasporeda poslova za Dragana Poljaka, zamjenika županijskog državnog odvjetnika u Osijeku za razdoblje 2014. do 2020., u obrazloženju pobijanog rješenja se navodi kako će isti biti dostavljen podnositelju zahtjeva elektronskom poštom. Nadalje, vezano za analizu rada Dragana Poljaka se navodi kako Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku ne posjeduje analizu rada Dragana Poljaka na način opisan u zahtjevu podnositelja (broj dodijeljenih predmeta za gospodina Poljaka iz K-DO upisnika uz specifikaciju sljedećih podataka: za svaki predmet navesti datum formiranja spisa predmeta, datum odbačaja kaznene prijave, vrijeme trajanja izvida prije donošenja rješenja o odbačaju kaznene prijave ili donošenja rješenja o provođenju istrage, datum donošenja rješenja o provođenju istrage uz navođenje broja predmeta u kojima istraga nije dovršena u roku iz članka 229. Zakona o kaznenom postupku, datum podnošenja optužnice) te se traženi podaci stoga ne smatraju informacijom u smislu odredbe članka 5. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Navodi se kako podnositelj de facto postavlja zahtjev za izradom analize rada zamjenika državnog odvjetnika, dakle, stvaranje nove informacije. Vezano za ocjenu navodi se kako je Zakon o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, broj 67/2018) sukladno Zakonu o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/2007 i 86/2012) u svojim odredbama od članka 76. do 87. regulirao stupnjeve tajnosti podataka, načine i vrste klasificiranja podataka, njihovo čuvanje i ovlaštenja za raspolaganje klasificiranim podacima. Tako je odredbom članka 346. stavka 3. Zakona o državnom odvjetništvu propisano da se podaci o radu zamjenika državnog odvjetnika prikupljaju radi praćenja rada i ocjenjivanja i mogu se koristiti samo u tu svrhu. Zamjenik ima pravo uvida u osobni spis, a isti se dostavlja na uvid i Državnoodvjetničkom vijeću na njegovo traženje. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako je Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske dana 3. lipnja 2011. donio Uputu za ocjenjivanje dužnosnika u državnom odvjetništvu, broj: O-5/2011 te da je u članku 4. ove upute propisano da se podaci o radu i ocjenjivanju vode u upisniku "POV" pa je sukladno odredbi članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama zatraženo mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost te je proveden test razmjernosti i javnog interesa, budući se radi o informaciji koja je klasificirana stupnjem tajnosti "POV". Nadalje se navodi kako je Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost dostavio 4. siječnja 2021. godine zatraženo mišljenje u kojem se između ostalog navodi kako je nesporno da podaci o radu zamjenika državnog odvjetnika čine dio osobnog spisa zamjenika državnog odvjetnika koji se mogu klasificirati određenim stupnjem tajnosti, a o čemu odlučuje vlasnik podataka, kao i da Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost ne osporava potrebu da se klasificirani podaci o radu dužnosnika u državnom odvjetništvu štite određenim stupnjem tajnosti te kako je vlasnik klasificiranog podatka dužan voditi brigu o potrebi zaštite podatka. Zaključno se ističe da mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost nije obvezujuće za vlasnika informacije. Također se navodi kako je radna grupa analizirala sve činjenice i propise te provela test razmjernosti i javnog interesa i zaključila kako u konkretnom slučaju razlozi za ograničenjem tražene informacije prevladavaju nad osobnim interesom podnositelja zahtjeva te da moguća šteta za zaštićene vrijednosti preteže nad javnim interesom za omogućavanjem pristupa informaciji.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Prema odredbi članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Nastavno na navedene zakonske odredbe, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku nakon zaprimanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama, kojim je zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti „POV“, postupilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama te je zatražilo mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost i provelo test razmjernosti i javnog interesa. Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost je Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku dostavio mišljenje KLASA: 008-01/20-01/06, URBROJ: 50439-05/66-20-22 od 28. prosinca 2020. godine.

S obzirom da je pitanje klasificiranja/deklasificiranja podataka uređeno odredbama Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07, 86/12), ukazuje se kako je člankom 16. stavkom 1. navedenog Zakona propisano da kad postoji interes javnosti, vlasnik podatka dužan je ocijeniti razmjernost između prava na pristup informacijama i zaštite vrijednosti propisanih u člancima 6., 7., 8. i 9. ovoga Zakona te odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka. Stavkom 2. propisano je kako je prije donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka vlasnik podatka dužan zatražiti mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, dok je stavkom 3. propisano kako je vlasnik podatka dužan o postupku iz stavka 1. ovoga članka izvijestiti i druga nadležna tijela propisana zakonom.

Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku je stoga u skladu sa navedenim odredbama prije donošenja odluke zatražilo mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, nakon čega je odlučilo zadržati stupanj tajnosti zatraženih podataka.

Člankom 6. Zakona o tajnosti podataka propisano je kako se stupnjem tajnosti „VRLO TAJNO“ klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje nanijelo nepopravljivu štetu nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima Republike Hrvatske, a osobito sljedećim vrijednostima: temelji Ustavom utvrđenog ustrojstva Republike Hrvatske, neovisnost, cjelovitost i sigurnost Republike Hrvatske, međunarodni odnosi Republike Hrvatske, obrambena sposobnost i sigurnosno-obavještajni sustav, sigurnost građana, osnove gospodarskog i financijskog sustava Republike Hrvatske, znanstvena otkrića, pronalasci i tehnologije od važnosti za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske. Člankom 8. navedenog Zakona propisano je da se stupnjem tajnosti „POVJERLJIVO“ klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje naštetilo vrijednostima iz članka 6. ovoga Zakona.

S obzirom da isključivo vlasnik klasificiranih podataka ima zakonsku ovlast odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka, te raspolaže razlozima zašto bi određeni podaci trebali biti klasificirani stupnjem tajnosti, te samim time nedostupni od pristupa javnosti, u žalbenom je postupku uvaženo stajalište Županijsko državnog odvjetništva u Osijeku o zadržavanju stupnja tajnosti. Pri tome se ukazuje na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: US/II-49/14-6 od 5. studenog 2014. godine, kojom je poništeno rješenje tuženog Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-04/13-01/314, URBROJ: 401-01/04-14-06 od 10. travnja 2014. godine. Sud je u obrazloženju navedene presude ocijenio da samo vlasnik podatka, koji je u propisanom postupku klasificirani podatak takvim označio i za isti utvrdio stupanj tajnosti, ovlašten odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podataka. Takvog je stajališta i Ustavni sud Republike Hrvatske, koji je odlukom, broj: U-III-1267/2017 od 21. studenog 2017. godine odbio ustavnu tužbu koja je podnesena protiv navedene presude.

Slijedom navedenog, s obzirom da je u ovoj upravnoj stvari riječ o informacijama klasificiranim stupnjem tajnosti, tijelo javne vlasti je kao vlasnik informacije nakon traženja mišljenja Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost i provedenog testa razmjernosti i javnog interesa procijenilo da i dalje postoje razlozi zbog kojih je zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti, stoga je žalitelju odlučilo uskratiti pristup predmetnoj informaciji, budući da razlozi za ograničenjem od pristupa prevladavaju nad razlozima za omogućavanjem pristupa traženoj informaciji.

U dopisu Županijskog državnog odvjetništva BROJ: PPI-DO-7/2020 od 5. veljače 2021. godine, upućenom Povjereniku za informiranje, između ostalog, se navodi kako za potrebe analize rada zamjenika Dragana Poljaka, a kako to traži žalitelj je potrebno pregledati cijeli K-DO upisnik, izvršiti uvid u svaki pojedinačni spis koji je bio u radu ovog zamjenika te posebno izračunavati duljinu trajanja navedenih faza pretkaznenog i kaznenog postupka, a takva vrsta evidencije nije propisana niti jednim općim internim aktom Državnog odvjetništva Republike Hrvatske.

Dopisom Ureda povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/21-01/140, URBROJ: 401-01/04-21-2 od 28. lipnja 2021. godine, zatražena je od Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku nadopuna spisa predmeta te je između ostalog zatraženo pojašnjenje koje bi informacije, a koje je žalitelj tražio, mogli izvući putem informacijskog sustava državnog odvjetništva - sustav CTS odnosno iz elektroničkih upisnika u sustavu CTS, dakle bez pretraživanja svakog pojedinačnog spisa, a i upisnika u papirnatom obliku. Osim toga zatraženo je pojašnjenje da li bi putem sustava CTS jednostavnom pretragom mogli izvući podaci kao što su: broj dodijeljenih predmeta zamjeniku Draganu Poljaku, datum formiranja spisa predmeta i drugo.

Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku dostavilo je Uredu povjerenika za informiranje zatraženu nadopunu spisa predmeta, te je pojasnilo kako se niti jedan traženi podatak ne može „izvući“ iz sustava CTS bez pojedinačne pretrage, a što bi predstavljalo stvaranje nove informacije.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Iako žalitelj u žalbi iskazuje poseban interes, povezujući tražene informacije uz njegove osobe i profesionalne prilike, njegov zahtjev za pristup informacijama u smislu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama treba se razmotriti kao da ga je postavila bilo koja druga osoba fizička ili pravna osoba.

Svrha Zakona o pravu na pristup informacijama nije u tome da se pojedinim korisnicima daju određene informacije za koje je očito da primjenom testa razmjernosti i javnog interesa ne bi bile dostupne trećim osobama, već je svrha zakona omogućiti korisnicima dostupnost informacija od javnog značaja, iz kojeg razloga je i člankom 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da korisnik koji raspolaže informacijom sukladno Zakonu ima pravo tu informaciju javno iznositi.

Ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, a vezano za preslik odluke Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske broj: A-304/2019 od 8. svibnja 2019., kojom je predmet je prebačen u rad Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonski Brod te preslik zahtjeva za izuzeće Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku temeljem kojega je Glavni državni odvjetnik donio odluku broj: A-304/2019 od 8. svibnja 2019., u žalbenom postupku je utvrđeno kako su navedeni akti vezani uz kazneni postupak i kako isti sadrže određene osobne podatke.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

U uvodnoj odredbi 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.

Uvodnom odredbom broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.

Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije, ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.

Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.

Dakle, i nakon stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka potrebno je provodit test razmjernosti i javnog interesa, te prema okolnostima pojedinog slučaja utvrđivati prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama ili prevladava javni interes za određenom informacijom.

U žalbenom postupku je utvrđeno da bi otkrivanjem podataka sadržanim u predmetnim aktima u konkretnom slučaju došlo do povrede osobnih podataka neovlaštenom obradom od strane primatelja tih podataka, u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku prikupilo te podatke i moguće zlouporabe tih podataka, te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes. Osim toga, potrebno je istaknuti kako iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezane za osobne podatke koji su dio zatraženih informacija, da se predmetni podaci ne odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima te nije vjerojatno da bi objava tih podataka doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet. Ukoliko bi se žalitelju omogućile tražene informacije, tada bi se bilo kojoj osobi koja bi zatražila te iste informacije, one morale omogućiti.

Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku odbilo je zahtjev žalitelja u tom dijelu temeljem odredbe članka 15. stavka 3. točke 4. navodeći da se radi o informacijama nastalim u postupku usuglašavanja pri donošenju akata te u razmjeni stavova i mišljenja između dvaju tijela javne vlasti čije bi objavljivanje moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije, bez da je u obrazloženju osporenog rješenja ili Zapisniku Radne grupe za provedbu testu razmjernosti i javnog interesa BROJ: PPI-DP-7/2020 od 4. siječnja 2021. godine, detaljnije obrazložilo ugrozu za zaštićene vrijednosti.

Napominje se također kako žalitelj u jednom dijelu svoje žalbe navodi kako je mišljenja da kao osoba protiv koje se trenutno vodi istraga, a radi poštivanja spomenutih ustavnih i konvencijskih prava ima pravo znati razloge prenošenja mjesne nadležnosti iz Osijeka u Slavonski Brod, pa se u konkretnom slučaju postavlja pitanje i primjene članka 15. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano apsolutno ograničenje.

Slijedom svega navedenog, imajući u vidu da se radi o aktima koji su vezani uz kazneni postupak, aktima koji sadrže određene osobne podatke za koje ne prevladava interes javnosti u odnosu na zaštićeni interes, te da prvostupanjsko tijelo smatra da bi objavljivanje traženih informacija moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacija, ne može se udovoljiti traženju žalitelja i omogućiti mu pristup traženoj preslici odluke Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske broj: A-304/2019 od 8. svibnja 2019., kojom je predmet je prebačen u rad Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonski Brod te preslici zahtjeva za izuzeće Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku temeljem kojega je Glavni državni odvjetnik donio odluku broj: A-304/2019 od 8. svibnja 2019.

Ovo rješenje ne dira u pravo žalitelja da u posebnom postupku ostvari svoja prava odnosno da temeljem drugih propisa dođe do traženih informacija.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.

U žalbenom postupku utvrđeno je da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na drugačije rješenje stvari, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan