URBROJ: 401-01/05-21-8
Zagreb, 12. srpnja 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, KLASA: UP/I-032-03/20-01/09, URBROJ: 344-61/1-21-14 od 18. veljače 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, KLASA: UP/I-032-03/20-01/09, URBROJ: 344-61/1-21-14 od 18. veljače 2021. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup informaciji o imenima članova povjerenstva koje provodi postupak vrednovanja zahtjeva za dodjelu potpore za samozapošljavanje od listopada 2019. godine do dana podnošenja zahtjeva za pristup informacijama.
3. Nalaže se Hrvatskom zavodu za zapošljavanje da u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja omogući ......... pristup odobrenoj informaciji, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je zatražena informacija o imenima članova povjerenstva koje provodi postupak vrednovanja zahtjeva za dodjelu potpore za samozapošljavanje od listopada 2019. godine do dana podnošenja zahtjeva, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti, odnosno jer sukladno Općoj uredbi o zaštiti podataka predstavlja zaštićene osobne podatke za koje ne postoji pravni temelj njihove obrade.
Žalitelj je protiv pobijanog rješenja pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako nije tražio niti jedan osobni podatak niti podatak osobna prirode, već isključivo podatke o ustrojstvu javnog tijela koje se ne bavi vojnim, obavještajnim, istražnim ili bilo kakvim drugim aktivnostima koje bi nosile oznaku tajnosti. Smatra da je zatražena informacija od javnog interesa stoga predlaže da se njegova žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 11. listopada 2020. godine zatražio od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (dalje u tekstu: HZZ) informacijo o imenima članova povjerenstva koje provodi postupak vrednovanja zahtjeva za dodjelu potpore za samozapošljavanje od 2019. godine do danas, uz sve eventualne promjene u sastavu koje su u međuvremenu nastupile.
HZZ u obrazloženju pobijanog rješenja kojim je odbio žaliteljev zahtjev citira odredbu članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama te ističe da nije u mogućnosti dostaviti osobne podatke djelatnika HZZ-a, s obzirom da žaliteljev zahtjev ne ispunjava ni jednu odredbu članka 5., 6. i 7. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka, dok HZZ kao voditelj obrade ima obvezu primjenjivati članak 25. stavka 2. i ostale odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka.
HZZ je za potrebe žalbenog postupka dostavio Povjereniku za informiranje zatražene podatke članova povjerenstva, zajedno sa uskratom privole za dostavom njihovih osobnih podataka žalitelju.
U žalbenom postupku je utvrđeno kako je tijelo javne vlasti prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno i pogrešno utvrdilo činjenično stanje, kako je pogrešno primijenilo zakonske odredbe te kako je načinilo bitne povrede postupka.
S obzirom na razlog ograničenja prava na pristup informacijama, u žalbenom su postupku razmatrane sljedeće zakonske odredbe:
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona. Prema odredbi članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka. Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. navedenog Zakona propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Na početku se ističe kako je HZZ pogrešno odbio zahtjev temeljem odredbe članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer navedena odredba pretpostavlja da je informacija klasificirana stupnjem tajnosti sukladno odredbama Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07 i 86/12), a ne da predstavlja osobni podatak zaštićen odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka.
Slijedom navedenog, HZZ je žaliteljev zahtjev trebao odbiti temeljem gore navedene odredbe članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a prije donošenja odluke je bilo dužno provesti test razmjernosti i javnog interesa. S obzirom da nije provelo test razmjernosti i javnog interesa, tijelo javne vlasti je načinilo bitnu povredu postupka.
Nadalje, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je HZZ spomenuo odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka selektivno, na način koji pogoduje isključivo ograničavanju pristupa zatraženim informacijama, ne uzimajući pritom u obzir odredbe koje osiguravaju pravni temelj obrade osobnih podataka, odnosno koje omogućavanje pristupa zatraženim informacijama čine zakonitim.
Stoga prvo treba navesti članak 4. recitala Opće uredba o zaštiti podataka kojim je propisano kako bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo; mora ga se razmatrati u vezi s njegovom funkcijom u društvu te ga treba ujednačiti s drugim temeljnim pravima u skladu s načelom proporcionalnosti.
Drugim riječima, navedena odredba svakako ukazuje da u određenim slučajevima osobni podatak neće ujedno biti i zaštićeni osobni podatak, odnosno da će, ovisno o kontekstu svakog pojedinog slučaja, zakonodavstva države članice i načela proporcionalnosti, dostupnost osobnih podataka biti pravno utemeljena.
Nadalje, člankom 4. stavkom 1. Opće uredbe o zaštiti podataka definirano je da su „osobni podaci” svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje.
U odnosu na navedene odredbe, tijelo javne vlasti je ispravno zaključilo, premda nije detaljno obrazložilo, da je ime i prezime fizičke osobe osobni podatak, kao i da dostava imena i prezimena predstavlja obradu podataka, međutim, pogrešno je utvrđeno kako u ovom slučaju nisu stečeni uvjeti za zakonitost obrade osobnih podataka.
Naime, legitimnost obrade podataka u ovom konkretnom slučaju utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, naravno, uvažavajući preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona - osiguravajući automatsku dostupnost zatražene informacije i bez provedbe navedenog testa kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
Drugim riječima, voditelj obrade – HZZ, tijelo je javne vlasti obvezano odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, organskog Zakona države članice kojim je razrađeno ustavom zajamčeno temeljno ljudsko pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uz potrebu provedbe testa razmjernosti i javnog interesa kada se razmatraju određena ograničenja od pristupa.
HZZ bi pravilnom provedbom testa razmjernosti i javnog interesa trebao doći do zaključka da predstavlja tijelo javne vlasti koje se financira iz proračunskih sredstava te da su članovi povjerenstva plaćeni iz javnih sredstava, odnosno financirani su za odlučivanje o distribuciji javnih sredstva – potpora za samozapošljavanja.
Iako se u ovom slučaju ne radi o neposrednoj primjeni članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno ne traži se informacija o neposrednom raspolaganju javnim sredstvima - u kojem bi slučaju informacija trebala biti dostupna bez provedbe testa razmjernosti i javnog interesa - u ovom se slučaju radi o informacijama o službenicima koji su plaćeni iz javnih sredstava, a koji pritom odlučuju o dodjeli javnih sredstava, stoga je evidentan javni interes da se postupak dodjeljivanja tih sredstava učini maksimalno transparentnim te da se omogući pristup imenu i prezimenu tih osoba.
Napominje se kako HZZ uopće nije uzeo u obzir dosadašnju praksu Povjerenika za informiranje te praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske o ostvarivanju prava na pristup informacijama o podacima osoba zaposlenih u tijelima javne vlasti ili financiranih iz proračunskih sredstava, koji se nalaze u Tražilici odluka i mišljenja Povjerenika za informiranje i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (TOM), na poveznici, http://tom.pristupinfo.hr/pregledfilter1.php.
HZZ također nije uzeo u obzir da je praksa i pravno shvaćanje tijela koje nadzire zaštitu osobnih podataka u Republici Hrvatskoj, Agencije za zaštitu osobnih podataka, u potpunosti usklađeno sa praksom Povjerenika za informiranje u ovakvim i sličnim slučajevima.
Slijedom navedenog, na poveznici https://www.vecernji.hr/vijesti/azop-mvep-krsi-europsku-uredbu-o-privatnosti-1251870, navodi se kako je Agencija za zaštitu osobnih podataka stajališta da Ministarstvo vanjskih i europskih poslova krši Opću uredbu o zaštiti podataka, s obzirom da davanje podataka nije kršenje prava na privatnost kad je riječ o osobama zaposlenim u tijelu javne vlasti čija se plaća isplaćuje iz javnih prihoda, ali i u tome što za davanje nužnih podataka u točno određenu svrhu nije potrebna privola pojedinog zaposlenika.
Slijedom navedenog, Povjerenik za informiranje nije utvrdio razloge za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer zatražena informacija u ovom slučaju ne može biti uskraćena kao zaštićeni osobni podatak.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan