KLASA: UP/II-008-07/20-01/203

URBROJ: 401-01/05-21-2

Zagreb, 22. srpnja 2021.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-008-01/20-07/02, URBROJ: 50302/14-20-1 od 5. veljače 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-008-01/20-07/02, URBROJ: 50302/14-20-1 od 5. veljače 2020. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Točkom 1. pobijanog rješenja Vlade Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada RH) odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) u dijelu u kojem je zatražena dostava audio snimki zatvorenih sjednica Vlade RH vezanih za vojno-redarstvenu operaciju „Oluja“ prije i nakon nje, temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer ne posjeduje zatraženu informaciju niti nema saznanja gdje se ona nalazi. Točkom 2. istog rješenja odbijen je žaliteljev zahtjev u dijelu koji se odnosi na dostavu zapisnika zatvorenih sjednica Vlade RH vezanih za vojno-redarstvenu operaciju „Oluja“ prije i nakon nje, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a vezano uz članak 15. stavak 2. točku 7. i članak 15. stavak 3. točku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi s člankom 41. stavkom 7. Poslovnika Vlade RH.

Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako rješenje osporava u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Smatra kako mu je tijelo javne vlasti pobijanim rješenjem povrijedilo njegova ustavna i zakonska prava na pristup informacijama. Predlaže da se njegova žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 29. kolovoza 2018. godine Vladi RH podnio zahtjev za pristup informacijama, kojim je zatražio audio snimke i zapisnike zatvorenih sjednica Vlade RH vezanih uz akciju „Oluja“ prije i nakon iste.

Nadalje je utvrđeno da je Vlada RH povodom zaprimljenog zahtjeva uputila žalitelju obavijest, KLASA: 008-01/18-07/51, URBROJ: 50302/14-08-3 od 6. rujna 2018. godine, temeljem članka 23. stavka 1. točke 4., a vezano uz članak 1. stavak 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, putem koje ga je uputila da svoje pravo može ostvariti tijekom postupka, primjenom drugih na zakonu utemeljenih procesnih propisa, slijedom čega se u ovom predmetu ne primjenjuju odredbe navedenog Zakona.

Žalitelj je na predmetnu obavijest Vlade RH uložio žalbu Povjereniku za informiranje zbog uskrate prava na pristup informacijama, nakon čega je Povjerenik za informiranje donio rješenje KLASA: UP/II-008-07/18-01/689, URBROJ: 401-01/05-19-4 od 21. studenog 2019. godine kojim je naložio Vladi RH da u roku od 8 dana od zaprimanja rješenja riješi zahtjev za pristup informacijama Ivice Petrića od 29. kolovoza 2018. godine, sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Vlada RH je u ponovno provedenom postupku donijela pobijano rješenje, KLASA: UP/I-008-01/20-07/02, URBROJ: 50302/14-20-1 od 5. veljače 2020. godine, u čijem obrazloženju u bitnom navodi kako je uvidom u pismohranu Vlade RH utvrđeno da audio snimke zatvorenih sjednica Vlade održanih 4. i 7. kolovoza 1995. godine ne postoje. Vlada RH je također utvrdila da su Odlukom o deklasifikaciji dnevnih redova sjednica Vlade RH, KLASA: 022-03/15-4/534, URBROJ: 50301-09/09-16-3 od 14. siječnja 2016. godine, deklasificirani i dnevni redovi zatvorenih sjednica Vlade održanih 4. i 7. kolovoza 1995. godine te su označeni oznakom „neklasificirano“, a također je utvrđeno da je Odlukom o deklasifikaciji zapisnika 257. zatvorene sjednice Vlade RH, održane 4. kolovoza 1995. godine, KLASA: 004-01/03-02/03, URBROJ: 5030106-06-10 od 6. srpnja 2006. godine, deklasificiran navedeni Zapisnik, a da je točkom II. Odluke određeno: „Zapisnik iz točke I. ove Odluke predat će se na korištenje, putem Ministarstva pravosuđa, odvjetniku ........., koji ga je dužan koristiti savjesno i isključivo za potrebe sudskog postupka pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju“. U obrazloženju rješenja Vlada zatim utvrđuje kako Zapisnik sa sjednice održane 7. kolovoza 1995. godine nije klasificiran stupnjem tajnosti te pojašnjava da su propisi kojima se pravno uređuje o klasificiranim podacima doneseni tek 2007. godine. Vlada RH u obrazloženju rješenja citira odredbe članka 15. stavka 2. točke 7. i članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, koje dovodi u vezu sa člankom 41. stavkom 7. Poslovnika Vlade RH („Narodne novine“, broj 154/11, 121/12, 07/13, 61/15, 99/16, 57/17, 87/19) kojim je propisano kako pravo na uvid u zapisnik dijela sjednice koji je održan bez prisustva javnosti i pravo korištenja njegovog sadržaja imaju članovi Vlade, a druge osobe samo ako im to odobri glavni tajnik Vlade. U obrazloženju se potom navodi kako je Koordinacija za sustav domovinske sigurnosti i hrvatske branitelje Vlade RH provela test razmjernosti i javnog interesa, prilikom čega je zaključila da prevladava potreba zaštite prava na ograničenje pristupa informaciji u odnosu na javni interes te interes korisnika informacije, s obzirom da je svrha zatvorenih sjednica Vlade RH slobodnija i otvorenija komunikacija te razmjena informacija koje nisu za javnost, kao i s obzirom da oznaka „neklasificirano“ upućuje na činjenicu da je njihovo korištenje moguće za službene potrebe tijela državne uprave, a iz ranijih žaliteljevih zahtjeva se može zaključiti kako on očekuje da bi u zapisnicima mogao pronaći činjenice i podatke koje bi mogao koristiti u sudskom postupku koji je u tijeku i u kojem ima položaj tuženika.

S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi, kao i odredba članka 23. stavka 5. točke 2. navedenog Zakona prema kojoj će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Nadalje, prema odredbi članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom, dok je odredbom članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama određeno je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa.

U žalbenom postupku je utvrđeno kako je sukladno navedenim zakonskim odredbama tijelo javne vlasti prije donošenja odbijajućeg rješenja provelo test razmjernosti i javnog interesa, koji je priložen uz spis predmeta, prilikom čije provedbe je utvrđeno da u ovoj upravnoj stvari prevladava interes zaštite prava na ograničenje pristupa informaciji nad javnim interesom omogućavanja pristupa informaciji.

Rezimirajući gore navedeno obrazloženje Vlade RH, utvrđeno je kako su dana 4. i 7. kolovoza 1995. godine održane zatvorene sjednice Vlade RH na kojima su sačinjeni pisani zapisnici koji su obuhvaćeni žaliteljevim zahtjevom za pristup informacijama, te kako Vlada RH nije u posjedu tonskih zapisa navedenih sjednica.

U žalbenom postupku jer također utvrđeno kako su spomenutim Odlukama o deklasifikaciji deklasificirani dnevni redovi zatvorenih sjednica Vlade održanih 4. i 7. kolovoza 1995. godine, kao i sam Zapisnik sa sjednice održane 4. kolovoza 1995. godine, dok Zapisnik sa sjednice održane 7. kolovoza 1995. godine nije klasificiran stupnjem tajnosti.

Razmatrajući deklasificirane informacije koje su predmet postupka, u žalbenom je postupku uzeta u obzir odredba članka 2. stavka 1. podstavka 5. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07, 86/12) kojim je propisano kako je deklasifikacija podatka postupak kojim se utvrđuje prestanak postojanja razloga zbog kojih je određeni podatak klasificiran odgovarajućim stupnjem tajnosti, nakon čega podatak postaje neklasificirani s ograničenom uporabom samo u službene svrhe.

Slijedom navedenog, deklasificirani dnevni redovi zatvorenih sjednica Vlade održanih 4. i 7. kolovoza 1995. godine, kao i sam Zapisnik sa sjednice održane 4. kolovoza 1995. godine su po samoj sili Zakona o tajnosti podataka označeni oznakom „NEKLASIFICIRANO“, te se kao takvo koriste samo u službene svrhe i mogu biti dostupni isključivo onim fizičkim osobama, tijelima i pravnim osobama koje imaju potrebu korištenja takvog podatka u službene svrhe i radi obavljanja poslova iz njihova djelokruga.

Međutim, kao razlog ograničenja uzeta je činjenica da su sjednice Vlade RH održane 4. i 7. kolovoza 1995. godine bile zatvorene za javnost, stoga se u ovom slučaju može uzeti u obzir odredba članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno razlog ograničenja proizlazi iz usporednog pravnog režima kojim je uređen pristup informacijama sa zatvorenih sjednica Vlade.

Tako je člankom 41. stavkom 7. Poslovnika Vlade RH propisano kako pravo na uvid u zapisnik dijela sjednice koji je održan bez prisustva javnosti i pravo korištenja njegovog sadržaja imaju članovi Vlade, a druge osobe samo ako im to odobri glavni tajnik Vlade.

Poslovnik Vlade RH donesen je, naime, temeljem ovlasti iz članka 30. stavka 4. Zakona o Vladi RH („Narodne novine“, broj 150/11, 119/14, 93/16, 116/18), a koji je donesen temeljem članka 114. Ustava RH kojim je propisano kako se ustrojstvo, način rada, odlučivanje i vrste akata koje Vlada donosi propisuju zakonom i poslovnikom.

Drugim riječima, u ovoj pravnoj stvari ne postoji superiornost niti jednog pravnog propisa, s obzirom da i Zakon o Vladi RH (odnosno iz njega derivirani Poslovnik) i Zakon o pravu na pristup informacijama predstavljaju organske Zakone, definirane odredbom članka 83. stavka 2. Ustava RH kojim je propisano kako zakone (organski zakoni) kojima se razrađuju Ustavom utvrđena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i način rada državnih tijela te ustrojstvo i djelokrug lokalne i područne (regionalne) samouprave Hrvatski sabor donosi većinom glasova svih zastupnika.

Također je uzeto u obzir da Poslovnik Vlade RH regulira uvid, odnosno pristup zapisnicima sa zatvorenih sjednica Vlade, kao i navod Vlade RH kako je dosadašnja praksa Vlade bila da su se zapisnici da sjednica Vlade davali na uvid i korištenje isključivo na traženje sudova (uz prethodnu deklasifikaciju zatvorenih dijelova sjednice), uz iznimku da je uvid bio odobren članu Vlade u nekom od prošlih saziva.

Nadalje, iako u ostvarivanju prava na pristup informacijama podnositelj zahtjeva nije obvezan navesti razloge zbog kojih traži pristup informaciji, prilikom razmatranja žalbenih navoda, ali i u sklopu provedbe testa razmjernosti i javnog interesa, valja razmotriti žaliteljevu poziciju traženja informacije u odnosu na javni interes omogućavanja pristupa informaciji, tako da u konkretnom slučaju nije utvrđen prevladavajući javni interes.

Analizirajući žaliteljeve žalbene navode, ali i već spomenute ranije gotovo identične zahtjeve za pristup informacijama upućene tijelima javne vlasti, razvidno je kako žalitelj jasno eksplicira svoj privatni interes kao tuženika u sudskom postupku, spominjući kako je diskriminiran, prilikom čega ne ističe javni interes za pristupom informaciji koji bi trebao prevladati u odnosu na interes ograničavanja pristupa.

Za razliku od ispravno upotrijebljenog pravnog temelja ograničenja iz članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, utvrđeno činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari ne može se podvesti pod odredbu članka 15. stavka 3. točke 1. navedenog Zakona.

Naime, prema navedenoj odredbi tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.

Drugim riječima, ako se postupak odlučivanja Vlade RH na njezinim zatvorenim sjednicama u tom smislu smatra „drugim pravno uređenim postupkom“, onda se teleološkim tumačenjem navedene pravne norme prepoznaje njezina intencija da spriječi situaciju da objavljivanje zatražene informacije onemogući učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje konkretnog postupka koji je u tijeku ili tek treba nastupiti, a koji se svakako može uzročno-posljedično povezati sa informacijama koje su predmet postupka.

U ovom slučaju su zatvorene sjednice Vlade RH koje su obuhvaćene zahtjevom održane, a tijelo javne vlasti stoga ne može više izražavati bojazan za neometano održavanje predmetnih sjednica, već aktiviranjem odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama implicira kako bi davanje zatraženih zapisnika potencijalno utjecalo na sve unaprijed brojčano i sadržajno neodređene sjednice Vlade RH koje će se održati.

Drugim riječima potrebu primjene pravne norme iz članka 15. stavka 3. točke 1. navedenog Zakona na konkretnu situaciju i utvrđeno činjenično stanje, kao i nužnost provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u svakom pojedinom slučaju, tijelo javne vlasti je reinterpretiralo njezin ratio legis na način da je pod nju podvelo čitav niz budućih apstraktnih slučajeva koji se mogu, ali i ne moraju dogoditi, što je u ovom slučaju nezakonito.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano, u dijelu koji se odnosi na točku I. pobijanog rješenja te točku II. pobijanog rješenja koje je temeljeno na odredbi članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama.

U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan