KLASA: UP/II-008-07/20-01/956
URBROJ: 401-01/06-21-4
Zagreb, 17. lipnja 2021. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske odvjetničke komore, Broj: 5094/20 od 2. srpnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatske odvjetničke komore, Broj: 5094/20 od 2. srpnja 2020. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup sljedećim informacijama Hrvatske odvjetničke komore:
- Pregled putnih troškova po djelatnicima Hrvatske odvjetničke komore – ......... – od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. godine; od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. godine; od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. godine; od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. godine; od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. godine; od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. godine; i od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. godine;
- Pregled putnih naloga po djelatnicima Hrvatske odvjetničke komore – ......... – za 2014., 2015., 2016., 2017., 2018. i 2019. godinu.
3. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup sljedećim informacijama Hrvatske odvjetničke komore:
- preslike obračuna putnih naloga Hrvatske odvjetničke komore s pripadajućim računima uz koje su oni priloženi za smještaj, cestarinu i parkiranje za disciplinskog suca ......... – Broj 8, 31, 41, 67, 85, 91, 101, 118, 145, 166, 167, 171, 178, 188, 210, 247, 301, 317, 333, 365, 390, 397, 420, 421, 425, 438, 457, 466, 488 iz 2014. godine; Broj 2, 18, 32, 61, 84, 109, 126, 158, 193, 213, 247, 254, 278, 292, 309, 333, 410, 415, 447, 455, 484, 500, 512, 540, 558, 573, 579, 603 i 618 iz 2015. godine; Broj 13, 39, 46, 65, 78, 95, 117, 132, 141, 147, 191, 227, 231, 250, 262, 271, 291, 368, 371, 399, 430, 455, 471, 498, 513, 533, 547, 559, 572 iz 2016. godine; Broj 6, 12, 35, 86, 135, 163, 168, 171, 187, 218, 237, 253, 329, 345, 357, 358, 363, 378, 414, 427, 458, 477, 481, 494, 524 i 535 iz 2017. godine; Broj 24, 55, 148, 170, 185, 191, 216, 248, 267, 295, 304, 388, 392, 399, 431, 449, 480, 509, 530, 551, 563, 581 iz 2018. godine; i Broj 13, 36, 67, 95, 113, 163, 188, 219, 258, 285, 402, 423, 433, 450, 482, 494, 515 i 564 iz 2019. godine
na način da se na istima prekriju podaci o OIB-u, adresi prebivališta ........., marci i registracijskoj oznaci njegovog automobila, korisnički ID i Broj kartice s pretplatom ......... izdane od Hrvatskih auto-cesta, imenima i prezimenima i vlastoručnim potpisima fizičkih osoba zaposlenika trgovačkih društava koja su izdala ili fakturirala račune te se u tom dijelu zahtjev odbija.
3. Nalaže se Hrvatskoj odvjetničkoj komori da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana njegove pravomoćnosti.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za dopunu i ispravak informacija ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 26. ožujka 2020. godine, u dijelu u kojem je tražio preslike (scan) svih putnih naloga i računa koji su isplaćeni odnosno plaćeni ili refundirani na ime naknada za putovanja (dnevnice, putni troškovi, smještaj itd.) koje je HOK isplatio ili refundirao disciplinskom tužitelju ......... za razdoblje od 1. siječnja 2014. godine do 31. prosinca 2019. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer su zatražene informacije zaštićeni osobni podaci.
Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi kako je isto u cijelosti nepravilno i bez uporišta u odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Kao argument za svoje tvrdnje navodi da je navedeni Zakon viši pravni akt od Pravilnika o dužnosti čuvanja poslovne i profesionalne tajne Hrvatske odvjetničke komore, koji derogira odredbe Pravilnika prvostupanjskog tijela. Nadalje, navodi kako podaci koje je zatražio nisu i ne mogu biti poslovna tajna niti sukladno odredbama Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.), niti Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07. i 86/12.), jer njihovo priopćavanje nije protivno interesima prvostupanjskog tijela koje ima javne ovlasti. Pojašnjava da bi objavom podataka o troškovima koji su isplaćeni na ime dužnosnika Hrvatske odvjetničke komore ......... ne bi nastupile nikakve štetne posljedice za gospodarske interese tijela javne vlasti, nego da bi jedino mogle nastati štetne posljedice za pojedine osobe ako bi se iz tih informacija utvrdilo da je bilo nekih propusta pri izradi tih računa. Žalitelj dodaje da također ne radi niti o osobnim podacima, s obzirom na činjenicu da je Hrvatska odvjetnička komora zakonom utvrđeno tijelo s javnim ovlastima u kojem je obvezno članstvo svih odvjetnika te koje se u cijelosti financira iz parafiskalnih nameta (obvezne članarine, upisnina i drugih obveznih davanja članstva) ili iz prihoda koji od njih potiču, pa da stoga ti podaci moraju biti javno dostupni, a posebice dostupni članovima Hrvatske odvjetničke komore. Navodi da su zatraženi podaci prema dosadašnjoj praksi u primjeni Zakona o pravu na pristup informacijama te presudama kojima su se potvrđivale odluke drugostupanjskog tijela, informacije od javnog značaja koje bi trebale biti javno dostupne. Ističe da je Hrvatska odvjetnička komora mogla i trebala dostaviti tražene podatke uz prekrivanje osobnih podataka, na koji način ne bi došlo do povrede osobnih podataka i privatnosti fizičkih osoba. Kao posebno neutemeljen argument u osporenom rješenju žalitelj ističe navode prvostupanjskog tijela u kojima se tvrdi da Hrvatska odvjetnička komora ne raspolaže javnim sredstvima jer se financira iz članarina svojih članova, jer članstvo u navedenom tijelu nije dobrovoljno, nego je obvezna članarina prisilni parafiskalni namet koji ima sve karakteristike posebnog poreza za one koji ga moraju plaćati. U nastavku žalitelj obrazlaže razlog podnošenja predmetnog zahtjeva odnosno da je isti podnio zaprepašten visinom iznosa koje je uočio na sumarnim podacima koji su mu dostavljeni po ranijem zahtjevu, a tiču se isplata u korist .......... Slijedom navedenog od Povjerenika za informiranje traži da poništi osporeno rješenje i omogući mu pristup traženim informacijama. Predlaže da se žalba usvoji.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj 12 veljače 2020. godine Hrvatskoj odvjetničkoj komori, kao tijelu javne vlasti, pozivom na Zakon o pravu na pristup informacijama podnio zahtjev kojim je zatražio sljedeće informacije: 1. podatak odnosno presliku ili sken dokumenta s podacima o točnom broju zaposlenika Hrvatske odvjetničke komore na dan 31. prosinca 2019. godine s imenima zaposlenika i nazivima njihovih radnih mjesta, traženim kvalifikacijama i kvalifikacijama koje ti zaposlenici stvarno imaju te njihovim ostvarenim bruto plaćama u 2019. godini; i 2. podatak odnosno presliku ili sken dokumenta s podacima o ostvarenim primitcima (dnevnicama, putnim troškovima, troškovima smještaja i prehrane, troškovima reprezentacije, kotizacije te raznim drugim naknadama i troškovima) koje je od Hrvatske odvjetničke komore ostvario ......... predsjednik Disciplinskog tužiteljstva Hrvatske odvjetničke komore za razdoblje 2014.-2019. godine.
Nadalje, utvrđeno je da je Hrvatska odvjetnička komora žalitelju povodom navedenog zahtjeva te njegovih drugih zahtjeva za pristup informacijama dostavila akt Broj: 1359/20 i 1843/20 od 9. ožujka 2020. godine u kojem mu je dostavila tražene podatke u obliku izvještaja po točkama od 1. do 3., a vezano za broj zaposlenih, njihove kvalifikacije i plaće; ostvarene primitke na ime dnevnica, putnih troškova i smještaja Disciplinskog tužitelja Hrvatske odvjetničke komore .........; i podatke o financijskim izvješćima, prihodima i rashodima, troškovima reprezentacije za Odvjetnički zbor Dubrovnik.
Iz spisa predmeta je utvrđeno da je žalitelj nakon primitka citiranog akta, dana 26. ožujka 2020. godine Hrvatskoj odvjetničkoj komori podnio zahtjev za dopunu ili ispravak informacije u kojem je zatražio sljedeće: 1. preslike (scan) svih putnih naloga i računa koji su isplaćeni odnosno plaćeni ili refundirani na ime naknada za putovanja (dnevnice, putni troškovi, smještaj itd.) koje je HOK isplatio ili refundirao disciplinskom tužitelju ......... za razdoblje od 1. siječnja 2014. godine do 31. prosinca 2019. godine; i 2. preslike (scan) svih računa koji su isplaćeni odnosno refundirani po odobrenju ili nalogu predsjednika Odvjetničkog zbora Dubrovnik ......... na ime reprezentacije te troškova godišnjih skupština (troškovi ručkova, večera, zakuski itd.) i domjenaka koje je Hrvatska odvjetnička komora isplatila ili refundirala po odobrenju ili nalogu predsjednika Odvjetničkog zbora Dubrovnik ......... za razdoblje od 1. siječnja 2014. godine do 31. prosinca 2019. godine.
Također je utvrđeno da je povodom dijela predmetnog zahtjeva za dopunu ili ispravak informacije od 26. ožujka 2020. godine pod točkom 1. Hrvatska odvjetnička komora donijela osporeno rješenje Broj: 5094/20 od 2. srpnja 2020. godine kojim je odbijen zahtjev, temeljem članka 23. stavka 5. točke 3., u vezi s člankom 24. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije.
U obrazloženju osporenog rješenja navedena je kronologija postupanja prvostupanjskog tijela po zahtjevu žalitelja od 12. veljače 2020. godine te po zahtjevu za dopunu i ispravak informacije od 26. ožujka 2020. godine odnosno da su žalitelju u cijelosti dostavljeni podaci u dijelu koji se odnosi na primitke ......... strukturirani po godinama kako ih je i tražio. U odnosu na dostavu preslika dokumenata je pojašnjeno kako se u Hrvatskoj odvjetničkoj komori primjenjuje Pravilnik o dužnosti čuvanja poslovne i profesionalne tajne, jer je istim propisano da se poslovnom tajnom smatraju osobito podaci i isprave o potraživanjima i financijskim obvezama Komore, kao i podaci o naknadama članova tijela Komore, podaci o naknadama članovima tijela Komore, a da su podaci koje žalitelj traži time obuhvaćeni. U nastavku se objašnjava zbog čega se traženi podaci smatraju poslovnom tajnom te da isti dokumenti sadrže i osobne podatke disciplinskog tužitelja ........., pa bi se dostavom informacija ugrozilo njegovu privatnost. Navedeno je da se Hrvatska odvjetnička komora ne financira iz državnog proračuna čime opći interes za pristup navedenim podacima ne postoji. Također je navedeno da već pružene informacije žalitelju omogućuju uvid u raspolaganje sredstvima Hrvatske odvjetničke komore, ali se istovremeno štiti poslovna tajna i zajamčena ustavna prava ......... na zaštitu osobnih podataka, a čime je postignuta ravnoteža između različitih sukobljenih interesa te je slijedom navedenog valjalo odbiti predmetni zahtjev.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
U tom je smislu tijelo javne vlasti dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima se podupiru razlozi uskrate prava na pristup informacijama, s obzirom na to da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.
U žalbenom postupku Povjerenik za informiranje je razmotrio navode žalbe i dokumentaciju u spisu predmeta te je utvrdio da osporeno rješenje treba poništiti. Naime, iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da prvostupanjsko tijelo uopće nije uzelo u obzir relevantne zakonske razloge za omogućavanje pristupa zatraženoj informaciji, nego je zaključilo kako je već po inicijalnom zahtjevu dostavilo sve relevantne informacije te da nema osnove za dopunu onoga što je već dostavljeno, a obzirom na ograničenja pristupa informacijama zbog poslovne tajne te zaštite osobnih podataka. Iz navedenog je razvidno da prvostupanjsko tijelo uopće nije u meritumu odlučivalo o zatraženim informacijama u konkretnom slučaju te u odnosu na iste nije niti provodilo test razmjernosti i javnog interesa.
Naime, u žalbenom postupku Uredu povjerenika za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja, a kao informacije koje su predmet ovog postupka dostavljene su sljedeće informacije, a koje žalitelju nisu kao takve ranije dostavljene: Pregled putnih troškova po djelatnicima - ........., za traženo razdoblje u zahtjevu, Pregled putnih naloga po djelatnicima Hrvatske odvjetničke komore – ......... te obračuni putnih naloga, računi za smještaj, cestarinu i parkiranje temeljem kojih su provedena knjiženja.
Stoga je Povjerenik za informiranje u žalbenom postupku razmotrio da je li žalitelju moguće odobriti pristup zatraženim informacijama iz zahtjeva, a također i razmotrio da li se pristup traženim informacijama može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Člankom 37. stavkom 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 09/94., 117/08., 50/09. i 18/11.) je propisano da se odvjetnici obvezatno udružuju u Komoru kao samostalnu i neovisnu organizaciju sa svojstvom pravne osobe. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da Komora predstavlja odvjetništvo Republike Hrvatske kao cjelinu.
U članku 41. stavku 1. Zakona o odvjetništvu je propisano da Skupština Komore donosi Statut. Stavkom 2. istog članka propisano je da se Statutom uređuje organizacija Komore, oblici udruživanja odvjetnika za područje jedne ili više jedinica lokalne samouprave, uvjeti za rad zajedničkih odvjetničkih ureda i odvjetničkih društava te za povezivanje odvjetničkih ureda, prava i dužnosti odvjetnika i odvjetničkih vježbenika prema Komori, disciplinski postupak za utvrđivanje povreda dužnosti i ugleda odvjetništva tijela za pokretanje i vođenje disciplinskog postupka te druga pitanja značajna za odvjetništvo. U stavku trećem je propisano da se Statut Komore objavljuje u „Narodnim novinama“.
Člankom 1. stavkom 1. Statuta Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 115/13., 64/18. i 67/19.) je propisano da se ovim Statutom uređuju: organizacija Hrvatske odvjetničke komore (dalje: Komora), stjecanje prava na obavljanje odvjetništva i odvjetničkog vježbeništva, vođenje imenika i upisnika, prava i dužnosti odvjetnika i odvjetničkih vježbenika, uvjeti za postavljanje privremenog zamjenika i preuzimatelja ureda, uvjeti za rad odvjetničkih društava, stranih podružnica, zajedničkih odvjetničkih ureda i povezivanje odvjetničkih ureda, specijalizacija odvjetnika, disciplinska odgovornost odvjetnika i odvjetničkih vježbenika, rad Hrvatske odvjetničke akademije, rad Centra za mirenje Hrvatske odvjetničke komore, rad glasila „Odvjetnik“, internetska stranica Komore, financijsko poslovanje, te druga pitanja važna za odvjetništvo.
U članku 159. Statuta Hrvatske odvjetničke komore je propisano da se financijsko poslovanje Komore obavlja na osnovi godišnjeg proračuna prihoda i rashoda, koji odobrava Skupština. Člankom 160. stavkom 1. navedenog Statuta je propisano da su proračunski prihodi Komore: 1. upisnina odvjetnika i odvjetničkih vježbenika, 2. članarina odvjetnika i odvjetničkih vježbenika i 3. ostali prihodi i davanja. Stavkom 2. istog članka propisano je da uz proračunske prihode postoje i izvanredni prihodi Komore, i to: 1. novčane disciplinske kazne i 2. različiti izvanredni prihodi.
Člankom 161. stavkom 1. Statuta Hrvatske odvjetničke komore je propisano da se Komora koristi svojim sredstvima za ostvarivanje zadaća Komore utvrđenih Zakonom o odvjetništvu i ovim Statutom. Stavkom 2. istog članka propisano je da Upravni odbor Komore može odobriti i isplate sredstava za druge svrhe ili potrebe, koje smatra opravdanima.
Iz navedenih odredbi je razvidno da Hrvatska odvjetnička komora ima Zakonom o odvjetništvu propisane javne ovlasti, temeljem kojih regulira rad odvjetništva u Republici Hrvatskoj, a kako je navedeno na internetskoj stranici tijela javne vlasti brine i o problemima i položaju odvjetničke službe te o očuvanju samostalnosti i nezavisnosti odvjetničke službe, a vode je na volonterskoj osnovi odvjetnici koji se biraju na Skupštini na mandate od tri godine. Međutim, iz spisa predmeta je vidljivo kako Hrvatska odvjetnička komora ima i zaposlene osobe na koje se primjenjuje Zakona o radu te kao podzakonski akt Pravilnik o radu Hrvatske odvjetničke komore. Nadalje, iz javno objavljenih podataka te iz obrazloženja osporenog rješenja je vidljivo kako je Hrvatska odvjetnička komora donijela Pravilnik o dužnosti čuvanja poslovne i profesionalne tajne kojim je propisano koji podaci predstavljaju poslovnu ili profesionalnu tajnu Hrvatske odvjetničke komore.
Stoga je u žalbenom postupku zaključeno kako nije moguće prihvatiti argumentaciju prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja o poslovnoj tajni, pa da iz navedenog razloga nema osnove za dopunu ili ispravak danih informacija. Naime, razlog odbijanja zbog toga što nema osnove za dopunu ili ispravak informacije mogao bi se primijeniti u slučaju kada je tijelo javne vlasti korisniku po ranijem zahtjevu već dostavilo sve zatražene informacije, pa je stoga njegov zahtjev neosnovan, a o čemu se ne radi u konkretnom slučaju. Iz spisa predmeta je razvidno da prvostupanjsko tijelo niti po prvom zahtjevu žalitelju nije dostavilo postojeće informacije u obliku u kojem to propisuje Zakona o pravu na pristup informacijama, nego je iz postojećih informacija izradilo opisno izvješće u kojima su prikazani prihodi i rashodi po godinama te ukupni iznosi potrošeni na putovanja, reprezentacije i razna događanja po godinama, a u osporenom rješenju je kao razlog nedostavljanja svih traženih informacija navelo poslovnu tajnu i zaštitu osobnih podataka, premda nije odlučilo u meritumu i nije provodilo test razmjernosti i javnog interesa, obzirom da u spisu predmeta o navedenom nema pisanog traga.
Vezano za navedeno postupanje prvostupanjskog tijela se ističe da je nejasno kako to da se poziva na ograničenje pristupa informacijama zbog poslovne tajne i osobnih podataka u pogledu pojedinačnih podataka o troškovima sukladno odredbama svog podzakonskog akta, a iste u sumarnom obliku ne drži tajnima te je potpuno nejasno kakva bi šteta mogla nastati otkrivanjem podataka o iznosima troškova prvostupanjskog tijela u bilo koju svrhu, neovisno o tome da se, kako to tijelo javne vlasti samo ističe, radi o regulatornom tijelu koje ne raspolaže javnim sredstvima.
Osim navedenog, ističe se da je kod drugostupanjskog tijela prihvaćena praksa da se kod Komora koje imaju zakonom propisane javne ovlasti odnosno koje se financiraju iz članarina koje su za njihovo članstvo obvezne da bi se uopće moglo baviti određenim zanimanjem, radi o obveznicima Zakona o pravu na pristup informacijama, a na koje se navedeni Zakon jednako primjenjuje kao i na sva druga tijela javne vlasti.
Pri navedenom se ističe kako je navedeni stav prihvaćen i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: UsII-2/16-8 od 16. travnja 2016. godine, u kojoj je navedeno kako podatak o bruto plaći zaposlenika u punom radnom vremenu treba biti dostupan javnosti i da taj podatak ne može predstavljati poslovnu tajnu. Nadalje, u citiranoj je presudi navedeno kako kad se radi o tijelu javne vlasti koje ima javne ovlasti nije odlučno da li se u cijelosti financira iz javnih sredstava jer se taj uvjet odnosi na druge pravne osobe koje nisu izričito posebnim zakonom određene kao pravne osobe s javnim ovlastima, radi čega se smatraju tijelom javne vlasti ili ne ovisno o tome financiraju li se pretežito ili u cijelosti iz navedenih izvora.
Osim toga ističe se da je u presudi Poslovni broj: UsII-95/20-5 od 7. srpnja 2020. godine Visoki upravni sud Republike Hrvatske odbivši tužbeni zahtjev naveo kako u cijelosti prihvaća stav drugostupanjskog tijela da je u žalbenom postupku odobreno pravo na pristup onom dokumentu iz kojeg su razvidne tražene informacije bez potrebe vršenja dodatne analize podataka od tijela javne vlasti (preslike dokumenta Kartice dobavljača Hrvatske komore dentalne medicine za 2018. godinu te Kartice protukonta za 2018. godinu), kao i da se tražene informacije odnose na raspolaganje javnim sredstvima.
Slijedom činjenice da je Hrvatska odvjetnička komora nedvojbeno pravna osoba s javnim ovlastima osnovana temeljem Zakona o odvjetništvu i financira se iz javnih sredstava (članarina, upisnina) te da je iz sadržaja informacija koje su predmet postupka razvidno da se iste odnose na raspolaganje sredstvima tijela javne vlasti odnosno da je u pogledu navedenih informacija primjenjiva odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, u žalbenom je postupku razmotreno postoji li drugo zakonsko ograničenje pristupa informacijama.
Uvidom u dostavljene informacije: Pregled putnih troškova po djelatnicima – ........., za traženo razdoblje Pregled putnih naloga po djelatnicima Hrvatske odvjetničke komore – ......... te obračuni putnih naloga, računi za smještaj, cestarinu i parkiranje temeljem kojih su provedena knjiženja, utvrđeno je da iste sadrže podatke o tijelu javne vlasti, o fizičkoj osobi kojoj su isplaćeni putni troškovi od strane Hrvatske odvjetničke komore, fizičkim osobama koje su izdale pojedine račune kao zaposlenici privatnih trgovačkih društava i podatke o tim pravnim osobama.
U članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Zakonodavac je također u članku 16. istog Zakona propisao obvezu tijela javne vlasti da prije donošenja odluke kada su zatražene informacije koje podliježu ograničenjima iz članka 15. provede test razmjernosti i javnog interesa. Od provođenja navedenog testa odredbom članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama izuzete su informacije o raspolaganju javnim sredstvima i iste su dostupne javnosti, osim ako informacija predstavlja klasificiran podatak.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodna odredba broj 14. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se zaštita koja se pruža ovom Uredbom u vezi s obradom osobnih podataka trebala odnositi na pojedince bez obzira na njihovu nacionalnost ili boravište. Ovom se Uredbom ne obuhvaća obrada osobnih podataka koji se tiču pravnih osoba, a osobito poduzetnika koji su ustanovljeni kao pravne osobe, uključujući ime i oblik pravne osobe i kontaktne podatke pravne osobe.
U uvodnoj odredbi broj 22. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se svaka obrada osobnih podataka u Uniji s obzirom na djelatnosti poslovnog nastana voditelja obrade ili izvršitelja obrade trebala bi obavljati u skladu s ovom Uredbom, neovisno o tome obavlja li se sama obrada u Uniji. Poslovni nastan podrazumijeva djelotvorno i stvarno obavljanje djelatnosti putem stabilnih aranžmana. Pravni oblik takvih aranžmana, bilo kroz podružnicu ili društvo kćer s pravnom osobnošću, nije odlučujući čimbenik u tom pogledu.
Uvodna odredba broj 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.
U uvodnoj odredbi broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
Dakle, i nakon stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka potrebno je provodit test razmjernosti i javnog interesa, te prema okolnostima pojedinog slučaja utvrđivati prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama ili prevladava javni interes za određenom informacijom.
Uvidom u dokumente Hrvatske odvjetničke komore - Pregled putnih troškova po djelatnicima Hrvatske odvjetničke komore – ........., dokumenta Pregled putnih naloga po djelatnicima za ......... u traženom razdoblju, u žalbenom je postupku utvrđeno da se istim dokumentima može odobriti pristup u cijelosti. Naime, uvidom u navedene dokumente je utvrđeno kako isti sadrže osnovne podatke o tijelu javne vlasti, podatke o troškovima i imenima stavki/konta na koje se odnose, odnosno o podacima za koje bi žalitelj i svaka druga osoba imali pravo saznanja, a koje bi radi transparentnog rada tijela javne vlasti trebale biti dostupne, imajući u vidu odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. U predmetnom slučaju radi se o potrošnji sredstava tijela javne vlasti, a za navedenu informaciju se zakonom podrazumijeva javni interes odnosno pravo svih fizičkih i pravnih osoba da znaju na koji se način i u koju svrhu koriste navedena sredstva. Slijedom navedenog, a osobito uzimajući u obzir činjenicu da su zatražene informacije neposredno vezane za potrošnju sredstava, zaključeno je da takve informacije, temeljem izričite zakonske odredbe, trebaju biti dostupne javnosti.
U pogledu preslike obračuna putnih naloga, s pripadajućim računima za cestarinu i parkiranje uz koje su naloge isti priloženi u traženom razdoblju, a temeljem kojih su vršena knjiženja putnih troškova za disciplinskog suca ........., u žalbenom je postupku utvrđeno da neće doći do kršenja Opće uredbe o zaštiti podataka, ukoliko se žalitelju omogući pristup tim informacijama na način da se na istima prekriju podaci o OIB-u, adresi prebivališta ........., marci i registracijskoj oznaci njegovog automobila, korisnički ID i Broj kartice s pretplatom ......... izdane od Hrvatskih auto-cesta te imenima i prezimenima i vlastoručnim potpisima fizičkih osoba zaposlenika trgovačkih društava koja su izdala ili fakturirala račune. Naime, sukladno gore citiranim odredbama Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka podaci pravnih osoba se istom ne štite, a razmatranjem sadržaja u zahtjevu tražene informacije, u žalbenom postupku je utvrđeno da je žalitelju moguće odobriti djelomičan pristup informacijama i to na način da su na istima vidljivi svi podaci osim onih koji su izričito navedeni u točki 3. izreke ovog rješenja.
Naime, Povjerenik za informiranje smatra da u pogledu informacija koje treba prekriti a koje su izričito navedene u točki 3. izreke ovog rješenja ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da bi omogućavanje pristupa navedenim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedenih osoba. Stoga je sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedene podatke, a kako je to navedeno u točki 3. izreke ovog rješenja.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09.), u vezi s člankom 25. stavkom 7. te člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan