KLASA: UP/II-008-07/20-01/1109
URBROJ: 401-01/06-21-6
Zagreb, 16. travnja 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske odvjetničke komore, Broj: 757/20 od 2. lipnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Hrvatske odvjetničke komore, Broj: 757/20 od 2. lipnja 2020. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za dopunu ili ispravak informacije ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 18. svibnja 2020. godine, kojim je od Hrvatske odvjetničke komore tražio preslike cjelovitih pojedinih zapisnika Izvršnog i Upravnog odbora navedenog tijela javne vlasti, temeljem članka 23. stavka 5. točke 3., u vezi s člankom 24. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije.
Protiv osporenog rješenja žalitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi kako je dana 15. svibnja 2020. godine podnio zahtjev za dopunu informacije. Navodi kako iz osporenog rješenja proizlazi da u izvorniku zapisnika nema podataka koje je tražio navedenim zahtjevom, a da se ne može prihvatiti te navode o nepostojanju osnovnih podataka iz zapisnika. Ističe da ne može biti održana sjednica a da se ne zna kada je počela i kada je završila. Žalitelj se pita može li postojati sjednica bez početka i kraja, sjednica za koju se ne zna tko joj je predsjedavao te mogu li se odluke donositi bez glasanja. Navodi da se u zapisnicima u kojima se navodi da je bila diskusija ne navodi tko je što rekao te se pita zašto mu nije dostavljena preslika izvornika. Nadalje, navodi da se u časopisu „Odvjetnik“ objavljuju zapisnici sa Skupštine i takve zapisnike ističe kao primjer kako zapisnik treba izgledati. Slijedom navedenog od Povjerenika za informiranje traži da poništi osporeno rješenje i omogući mu pristup traženim informacijama odnosno izvornicima pojedinih zapisnika. Predlaže da se žalba usvoji.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 27. siječnja 2020. godine od Hrvatske odvjetničke komore, kao tijela javne vlasti, zatražio zapisnike Izvršnog odbora i Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore iz kojih će biti vidljivo tko je bio prisutan, tko je glasao „za“, „protiv“ i bio „suzdržan“ za sljedeće datume: 1. Izvršni odbor 14. svibnja 2012. godine, Upravni odbor 17. svibnja 2012. godine, 2. Izvršni odbor 7. prosinca 2015. godine, Upravni odbor 27. veljače 2016. godine, 3. Izvršni odbor 10. rujna 2018. godine, Upravni odbor 27. listopada 2018. godine, Upravni odbor 14. ožujka 2019. godine, 3. Izvršni odbor 2. prosinca 2017. godine, Upravni odbor 2. veljače 2018. godine.
Također je utvrđeno da je Hrvatska odvjetnička komora povodom dijela predmetnog zahtjeva donijela rješenje Broj: 757/20 od 29. travnja 2020. godine, kojim je odbačen zahtjev u pogledu zapisnika sa sjednice Izvršnog odbora od 17. svibnja 2012. godine i sjednice Upravnog odbora od 2. prosinca 2017. godine temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je u postupku utvrđeno da tijelo javne vlasti ne posjeduje zatražene informacije, a da je povodom preostalog dijela navedenog zahtjeva kao prilog dopisu Broj: 757/20/20 od 29. travnja 2020. godine dostavila žalitelju sljedeće informacije: - izvode iz Zapisnika sa sjednica Izvršnog odbora od 14. svibnja 2012. godine, 7. prosinca 2015. godine, i 10. rujna 2018. godine, i – sjednica Upravnog odbora od 27. veljače 2016. godine, 2. veljače 2018. godine, 27. listopada 2018. godine i 14. ožujka 2019. godine.
Nadalje je utvrđeno kako je žalitelj nezadovoljan zaprimljenim izvodima zapisnika dana 18. svibnja 2020. godine podnio predmetni zahtjev za dopunu ili ispravak informacije (datiran sa 15. svibnja 2020. godine) u kojem je naveo kako je dobio izvode zapisnika Izvršnog i Upravnog odbora, ali da nije tražio izvode već cijele zapisnike, kao i da su mu uskraćeni podaci o tome kada je sjednica počela, tko joj je predsjedavao, tko je na njoj što rekao, tko je glasao „za“ tko „protiv“ i tko je bio suzdržan te kada je sjednica završila.
Iz spisa predmeta je utvrđeno kako je po predmetnom zahtjevu za dopunu ili ispravak informacije Hrvatska odvjetnička komora donijela osporeno rješenje kojim je odbila zahtjev kao neosnovan, pozivom na odredbu članka 23. stavka 5. točke 3., u vezi s člankom 24. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U obrazloženju osporenog rješenja u bitnome navedena je kronologija postupanja prvostupanjskog tijela po zahtjevu žalitelja od 27. siječnja 2020. godine te po zahtjevu za dopunu i ispravak informacije od 18. svibnja 2020. godine. Također je navedeno kako je pregledom izvoda zapisnika koji su dostavljeni žalitelju utvrđeno kako su mu dostavljeni izvodi s potpunim i točnim informacijama i da mu nisu uskraćene informacije koje je naveo u predmetnom zahtjevu za dopunu informacije. Pojašnjeno je da je provjerom utvrđeno kako svi žalitelju dostavljeni izvodi zapisnika sadržavaju upravo podatke o datumu održavanja sjednica, mjestu njihovog održavanja, svim nazočnim osobama, izvjestitelju za sadržanu točku dnevnog reda, sadržaju izvješća izvjestitelja za točku dnevnog reda sadržanu u izvodu te usvojeni zaključak. Istaknuto je da navedeni izvodi zapisnika, osim onih od 10. rujna 2018. godine i 7. prosinca 2015. godine, sadržavaju i naznaku da je zaključak usvojen jednoglasno, kao i da je vjernost izvoda izvorniku potvrđena na izvodima zapisnika, a da je provjerom utvrđeno da izvodi zapisnika odgovaraju izvornicima odnosno da iz izvoda nisu ispuštene informacije za koje tražitelj informacije tvrdi da su mu uskraćene. Zaključno je navedeno kako je Hrvatska odvjetnička komora žalitelju dostavila izvode iz zapisnika koji potpuno odgovaraju izvorniku, a da podaci koje izvod ne sadržava nisu sadržani niti u izvorniku zapisnika za određenu točku dnevnog reda odnosno da ne postoje, pa je slijedom svega navedenog valjalo zahtjev odbiti jer nije bilo osnove za dopunu već dostavljenih informacija.
U žalbenom postupku Uredu povjerenika za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja, a kao informacije koje su predmet ovog postupka dostavljene su sljedeće informacije, a koje žalitelju nisu kao takve ranije dostavljene: Zapisnici sa sjednica Izvršnog odbora od 14. svibnja 2012. godine, 7. prosinca 2015. godine, i 10. rujna 2018. godine, i Zapisnici sa sjednica Upravnog odbora od 27. veljače 2016. godine, 2. veljače 2018. godine, 27. listopada 2018. godine i 14. ožujka 2019. godine.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
U tom je smislu tijelo javne vlasti dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima se podupiru razlozi uskrate prava na pristup informacijama, s obzirom na to da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.
U žalbenom postupku Povjerenik za informiranje je razmotrio navode žalbe i dokumentaciju u spisu predmeta te je utvrdio da prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju nije dalo relevantne razloge za pozivanje na razlog odbijanja propisan odredbom članka 23. stavka 5. točke 3., u vezi s člankom 24. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Naime, iz inicijalnog zahtjeva žalitelja te predmetnog zahtjeva je vidljivo da se u njima traže Zapisnici a ne izvodi iz zapisnika, pa je stoga nepravilan zaključak prvostupanjskog tijela da je žalitelju već dostavilo sve tražene informacije, obzirom da je uvidom u spis predmeta zaključeno kako je Hrvatska odvjetnička komora, nakon primitka predmetnog zahtjeva izradila izvode iz originalnih zapisnika sa sjednica te ih takve dostavila žalitelju, na način da je ostavljen vidljivim dio zapisnika koji se odnosi na žalitelja osobno, pri čemu se prema mišljenju žalbenog tijela u tom dijelu nije uzelo u obzir odredbe posebnog propisa kojim se propisuje zaštita osobnih podataka, ali također i uvid u osobne podatke, a u odnosu na odredbu članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Obzirom na navedeno u žalbenom je postupku zaključeno kako nije moguće prihvatiti argumentaciju prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja jer bi se u njemu navedeni razlog odbijanja zahtjeva mogao primijeniti u slučaju kada je tijelo javne vlasti korisniku po ranijem zahtjevu već dostavilo sve zatražene informacije u obliku u kojem to u članku 5. stavku 1. točki 3. propisuje Zakon o pravu na pristup informacijama, a o čemu se ne radi u konkretnom slučaju. Naime, iz spisa predmeta je razvidno da je Hrvatska odvjetnička komora u postupanju po konkretnom zahtjevu za dopunu informacije uspoređivala sadržaj izvoda koji su dostavljeni žalitelju sa originalnim Zapisnicima i zaključila da nema osnove za dopunu dostavljenih informacija, umjesto da odluči o mogućnosti pristupa originalnim Zapisnicima sa sjednica sukladno zakonski propisanim odredbama, a što je propustila učiniti.
Stoga je Povjerenik za informiranje u žalbenom postupku razmotrio da je li žalitelju moguće odobriti pristup zatraženim informacijama iz zahtjeva, a također i razmotrio da li se pristup traženim informacijama može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4. , a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Prema članku 15. stavku 2. točki 7. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.
U članku 15. stavku 3. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.
Nadalje, člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Test razmjernosti i javnog interesa procjena je razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Iz zakonske definicije testa razmjernosti i javnog interesa proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa i to interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni. Tako je u javnom interesu zaštititi vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.
Uvidom u sadržaj dostavljenih informacija, utvrđeno je da se radi o 4 Zapisnika Upravnog odbora te 3 Zapisnika Izvršnog odbora.
Naime, Upravni odbor Hrvatske odvjetničke komore: donosi pravilnike i druge opće akte Komore; donosi odluku o izmjenama Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika; donosi autentično tumačenje Tarife; donosi odluku o dodjeli Plakete dr. Ive Politea s poveljom; na prvoj sjednici nakon sjednice Skupštine bira na prijedlog predsjednika Komore deset članova Izvršnog odbora, koji zajedno s predsjednikom Komore čine Izvršni odbor Komore; na istoj sjednici Upravni odbor na prijedlog predsjednika Komore između izabranih članova Izvršnog odbora izabire četiri dopredsjednika, glavnog tajnika i blagajnika; bira predsjednika i dva člana Disciplinskog vijeća; imenuje voditelja upisnika odvjetničkih društava i zajedničkih ureda Komore i njegova zamjenika; imenuje uredništvo, te glavnog urednika i urednika glasila »Odvjetnik«; imenuje glavnog urednika i urednika internetskih stranica Komore; imenuje članove i predsjednike tijela i komisija Komore; utvrđuje visinu upisnine, članarine, naknade za davanje suglasnosti odvjetničkim društvima, posmrtnine i ostalih davanja odvjetnika i odvjetničkih vježbenika; utvrđuje najviši iznos troškova disciplinskog postupka; utvrđuje visinu novčanih iznosa kojima mogu raspolagati Izvršni odbor i predsjednik Komore; utvrđuje program trajnoga stručnog usavršavanja odvjetnika i odvjetničkih vježbenika i nadzire provedbu tog programa u suradnji s Odvjetničkom akademijom; priprema i utvrđuje preporuke i prijedloge o pitanjima općeg značaja za obavljanje odvjetničke službe; sastavlja godišnje proračune i završne račune Komore i podnosi ih na odobrenje Skupštini; upravlja financijskim poslovanjem Komore; prima i odobrava izvještaje Izvršnog odbora i predsjednika Komore; izvršava odluke i zaključke Skupštine; odobrava pravila zborova; odlučuje o žalbama protiv upravnih akata koje u prvom stupnju donosi Izvršni odbor; odlučuje o žalbama protiv upravnih akata koje u prvom stupnju donosi predsjednik Komore, a koji se odnose na stjecanje, mirovanje, obustavu ili gubitak prava na obavljanje odvjetništva; odlučuje o učlanjenju Komore u međunarodne odvjetničke udruge i druge pravničke organizacije te izabire predstavnike Komore u tim udrugama; brine se o unapređenju suradnje s komorama u drugim zemljama te s odgovarajućim stručnim i profesionalnim udrugama u inozemstvu; prati rad odvjetnika i odvjetničkih vježbenika te odvjetničkih društava, zajedničkih odvjetničkih ureda i stranih podružnica, i poduzima mjere za ispravno obavljanje tog rada; obavlja poslove općeg značaja za odvjetništvo; i obavlja ostale poslove određene Zakonom o odvjetništvu, ovim Statutom i drugim općim aktima Komore, kao i sve ostale poslove koji nisu u djelokrugu ostalih tijela Komore ili koje mu Izvršni odbor ustupi na rješavanje.
Izvršni odbor Komore: odlučuje o zahtjevima za upis u Imenik odvjetnika i odvjetničkih vježbenika; izdaje prethodne suglasnosti odvjetničkim društvima o sukladnosti ugovora o osnivanju sa zakonom, Statutom i drugim općim aktima Komore te potvrdu Komore da su odvjetnici osnivači upisani u Imenik odvjetnika; donosi rješenje o obustavi obavljanja odvjetništva te rješenje o brisanju iz Imenika odvjetnika, kada je to određeno ovim Statutom; donosi rješenja o zabrani rada odvjetničkog društva i strane podružnice zbog razloga iz članka 32. st. 1. i 3. Zakona o odvjetništvu; donosi rješenje o zabrani rada odvjetnika, zajedničkog odvjetničkog ureda, odvjetničkog društva i strane podružnice zbog razloga iz članka 44. st. 12. Zakona o odvjetništvu; donosi rješenje kojim odobrava sadržaj internetskih stranica odvjetnika, zajedničkih odvjetničkih ureda i odvjetničkih društava, odnosno pojedinih dijelova tih stranica; donosi rješenje o bezodložnom brisanju cijele internetske stranice odvjetnika, zajedničkih odvjetničkih ureda i odvjetničkih društava, odnosno pojedinih dijelova tih stranica; odlučuje o obnovi postupka za upis u imenike odvjetnika i odvjetničkih vježbenika; odlučuje o žalbama izjavljenim protiv rješenja koja donosi predsjednik Komore, osim rješenja koja se odnose na stjecanje, mirovanje, obustavu ili gubitak prava na obavljanje odvjetništva; donosi odluke o obustavi obavljanja odvjetništva, postavlja privremene zamjenike i preuzimatelje ureda kad je to ovim Statutom određeno; rješava hitna pitanja u svezi s radom Komore koja se ne mogu odgoditi do sljedeće sjednice Upravnog odbora; odobrava isplate gotovine iz blagajne Komore do iznosa koji mu je odobrio Upravni odbor i raspolaže njima; razmatra ugovore o osnivanju odvjetničkih društava, ugovore o osnivanju zajedničkih odvjetničkih ureda, ugovore o povezivanju odvjetničkih ureda, odluku o osnivanju strane podružnice te ugovore koje odvjetnici sklapaju s fizičkim i pravnim osobama radi pružanja pravne pomoći uz plaćanje naknade u paušalnim iznosima; i obavlja ostale poslove predviđene Statutom ili drugim općim aktom Komore te poslove koje mu povjeri Upravni odbor Komore.
Uvidom u dostavljene zapisnike sa sjednica Upravnog i Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore utvrđeno je isti sadrže osobne podatke fizičkih osoba, članova izvršnih i drugih tijela Hrvatske odvjetničke komore, zaposlenika prvostupanjskog tijela, pojedinih odvjetnika te njihovih stranaka. Osim navedenog, iz sadržaja navedenih zapisnika je utvrđeno da se u istima navode informacije o postupanju u različitim predmetima pojedinih odvjetnika, postupcima koje provodi Hrvatska odvjetnička komora slijedom danih joj javnih ovlasti te donesene odluke. Navedeni zapisnici sadrže također i podatke o prisutnosti i odsutnosti, izjašnjavanju pojedinih članova Upravnog i Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore o pojedinim pitanjima vezano za prihvaćanje različitih prijedloga, o imenovanju u različite radne skupine, sudjelovanju članova Hrvatske odvjetničke komore na različitim sastancima, okruglim stolovima te raznim javnim događanjima, a koje informacije prvostupanjsko tijelo u pretežitom dijelu i objavljuje u rubrici „Obavijesti“ na svojoj internetskoj stranici.
Člankom 37. stavkom 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 09/94., 117/08., 50/09. i 18/11.) je propisano da se odvjetnici obvezatno udružuju u Komoru kao samostalnu i neovisnu organizaciju sa svojstvom pravne osobe. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da Komora predstavlja odvjetništvo Republike Hrvatske kao cjelinu.
U članku 41. stavku 1. Zakona o odvjetništvu je propisano da Skupština Komore donosi Statut. Stavkom 2. istog članka propisano je da se Statutom uređuje organizacija Komore, oblici udruživanja odvjetnika za područje jedne ili više jedinica lokalne samouprave, uvjeti za rad zajedničkih odvjetničkih ureda i odvjetničkih društava te za povezivanje odvjetničkih ureda, prava i dužnosti odvjetnika i odvjetničkih vježbenika prema Komori, disciplinski postupak za utvrđivanje povreda dužnosti i ugleda odvjetništva tijela za pokretanje i vođenje disciplinskog postupka te druga pitanja značajna za odvjetništvo. U stavku trećem je propisano da se Statut Komore objavljuje u „Narodnim novinama“.
Člankom 1. stavkom 1. Statuta Hrvatske odvjetničke komore („Narodne novine“, broj 115/13., 64/18. i 67/19.) je propisano da se ovim Statutom uređuju: organizacija Hrvatske odvjetničke komore (dalje: Komora), stjecanje prava na obavljanje odvjetništva i odvjetničkog vježbeništva, vođenje imenika i upisnika, prava i dužnosti odvjetnika i odvjetničkih vježbenika, uvjeti za postavljanje privremenog zamjenika i preuzimatelja ureda, uvjeti za rad odvjetničkih društava, stranih podružnica, zajedničkih odvjetničkih ureda i povezivanje odvjetničkih ureda, specijalizacija odvjetnika, disciplinska odgovornost odvjetnika i odvjetničkih vježbenika, rad Hrvatske odvjetničke akademije, rad Centra za mirenje Hrvatske odvjetničke komore, rad glasila „Odvjetnik“, internetska stranica Komore, financijsko poslovanje, te druga pitanja važna za odvjetništvo.
U članku 159. Statuta Hrvatske odvjetničke komore je propisano da se financijsko poslovanje Komore obavlja na osnovi godišnjeg proračuna prihoda i rashoda, koji odobrava Skupština. Člankom 16. stavkom 1. navedenog Statuta je propisano da su proračunski prihodi Komore: 1. upisnina odvjetnika i odvjetničkih vježbenika, 2. članarina odvjetnika i odvjetničkih vježbenika i 3. ostali prihodi i davanja. Stavkom 2. istog članka propisano je da uz proračunske prihode postoje i izvanredni prihodi Komore, i to: 1. novčane disciplinske kazne i 2. različiti izvanredni prihodi.
Člankom 161. stavkom 1. Statuta Hrvatske odvjetničke komore je propisano da se Komora koristi svojim sredstvima za ostvarivanje zadaća Komore utvrđenih Zakonom o odvjetništvu i ovim Statutom. Stavkom 2. istog članka propisano je da Upravni odbor Komore može odobriti i isplate sredstava za druge svrhe ili potrebe, koje smatra opravdanima.
Iz navedenih odredbi je razvidno da Hrvatska odvjetnička komora ima Zakonom o odvjetništvu propisane javne ovlasti, temeljem kojih regulira rad odvjetništva u Republici Hrvatskoj, a kako je navedeno na internetskoj stranici tijela javne vlasti brine i o problemima i položaju odvjetničke službe te o očuvanju samostalnosti i nezavisnosti odvjetničke službe, a vode je na volonterskoj osnovi odvjetnici koji se biraju na Skupštini na mandate od tri godine. Međutim, iz spisa predmeta je vidljivo kako Hrvatska odvjetnička komora ima i zaposlene osobe na koje se primjenjuje Zakona o radu te kao podzakonski akt Pravilnik o radu Hrvatske odvjetničke komore.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Uvodna odredba broj 14. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se zaštita koja se pruža ovom Uredbom u vezi s obradom osobnih podataka trebala odnositi na pojedince bez obzira na njihovu nacionalnost ili boravište. Ovom se Uredbom ne obuhvaća obrada osobnih podataka koji se tiču pravnih osoba, a osobito poduzetnika koji su ustanovljeni kao pravne osobe, uključujući ime i oblik pravne osobe i kontaktne podatke pravne osobe.
Uvodna odredba broj 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala biti zakonita i poštena.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
Člankom 19. Statuta Hrvatske odvjetničke komore je propisano da: se Upravni odbor sastaje na poziv predsjednika Komore na redovite sjednice najmanje šest puta godišnje, Predsjednik Komore saziva sjednicu i onda kada to zatraži trećina članova Upravnog odbora - u svakom slučaju ti su članovi dužni dostaviti predsjedniku svoj obrazloženi zahtjev uz naznaku dnevnog reda sjednice, u pozivu za sjednice mora biti naznačeno mjesto i vrijeme održavanja te dnevni red sjednice, je za donošenje pravovaljanih odluka potrebna nazočnost većine članova Upravnog odbora, ako ovim Statutom nije nešto drugo određeno - Odluke se donose većinom glasova prisutnih članova, Upravni odbor može odlučiti da se pojedini dijelovi sjednice ili pojedine točke dnevnog reda sjednice oglase zatvorenima.
U članku 24. Statuta Hrvatske odvjetničke komore propisano je Sjednice Izvršnog odbora saziva predsjednik Komore, je za donošenje pravovaljanih zaključaka potrebna je prisutnost većine članova Izvršnog odbora - Odluke se donose većinom glasova prisutnih članova, o svojim zaključcima i svojem radu Izvršni odbor izvješćuje Upravni odbor Komore na njegovoj prvoj redovitoj sjednici, za svoj rad Izvršni odbor odgovara Upravnom odboru Komore, Izvršni odbor može odlučiti da se pojedini dijelovi sjednice ili pojedine točke dnevnog reda sjednice oglase zatvorenim.
Iz navedenih odredbi koje su vezane za sjednice Upravnog i izvršnog odbora nije vidljivo da je posebno propisno vođenje zapisnika niti način na koji se isti vodi.
U žalbenom postupku uzeti su u obzir žalbeni navodi, obrazloženje osporenog rješenja te utvrđenja iz spisa predmeta kao i javno objavljene informacije te je mogućnost dostupnosti traženih zapisnika sa sjednica razmatrana u cjelini, osobito uzimajući u obzir razdoblje za koje su se tražili i raznovrstan sadržaj tih zapisnika, a obzirom na poslove koje obavljaju Upravni i Izvršni odbor Hrvatske odvjetničke komore.
U odnosu na osobne podatke koji su navedeni u zapisnicima koji su predmet ovog postupka provedbom testa razmjernosti i javnog interesa u drugostupanjskom postupku je utvrđeno da bi otkrivanje osobnih podataka u konkretnom slučaju dovelo do povrede osobnih podataka i moguće zlouporabe tih podataka te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.
Naime, iako bi se u odnosu na sadržaj predmetnih zapisnika mogao pretpostaviti određeni javni interes za saznanjima o radu prvostupanjskog tijela odnosno primjerice o toma da li pojedini odvjetnici koji postupaju u određenim postupcima obavljaju savjesno i profesionalno svoj posao ili tko su odvjetnici protiv kojih se vode neki disciplinski postupci i sl., u žalbenom je postupku zaključeno da u odnosu na navedeno prevladava interes zaštite identiteta istih pojedinaca, s obzirom da se na predmetnim zapisnicima navodi i sadržaj upita u kojima su navedene i stranke pojedinih odvjetnika, opis određenih situacija te razlozi vođenja postupaka i opisuje daljnji postupak, pa je uzimajući u obzir navedeno u žalbenom postupku utvrđeno da prevladava interes zaštite osobnih podataka. Osim navedenog pretragom javno dostupnih podataka nije identificiran javni interes za dostupnošću navedenih podataka, osim što su oni predmet interesa žalitelja. Posebno se ističe da ukoliko bi se žalitelju omogućio pristup zatraženim informacijama, pristup istim informacijama bi se onda trebao omogućiti bilo kojoj osobi koja bi ih zatražila, sukladno načelu jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, a koju bi sukladno članku 9. navedenog Zakona korisnik u tom slučaju imao pravo javno iznositi. Svaka osoba ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka, a njih ne čini samo ime, prezime, adresa i slično, već i obilježja specifična za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Stoga se zbog zaštite osobnih podataka ne može žalitelju omogućiti pristup zatraženim informacijama. Naime, iskazani privatni interes žalitelja u konkretnom slučaju ne može biti stavljen ispred zaštite privatnosti pojedinaca.
Daljnjim uvidom u sadržaj Zapisnika sa sjednica upravnog odbora utvrđeno je i kako se u istima, osim donošenja odluka koje se kasnije javno objavljuju ili različitih imenovanja, daju i odgovori na konkretna pitanja vezana za konkretne predmete pojedinih članova komore, odnosno da se od strane Hrvatske odvjetničke komore u tim pojedinačnim slučajevima daju tumačenja o primjeni Odvjetničke tarife, iz čega je u žalbenom postupku zaključeno da navedeni odgovori te tumačenja nisu dani u svrhu obavještavanja javnosti ili kao neko općenito ili načelno mišljenje, nego da su ona dana u konkretnim predmetima odnosno da za dostupnost istih u cjelini nije identificirano postojanje javnog interesa. Osim, navedenog, uvidom u navedene odgovore i tumačenja ne može se doći do saznanja radi li se o postupcima koji traju ili su dovršeni, a uzeta je u obzir i obveza odvjetnika na čuvanje odvjetničke tajne iz članka 13. stavka 1. Zakona o odvjetništvu, kojim je propisano da je odvjetnik dužan, sukladno zakonu, čuvati kao odvjetničku tajnu sve što mu je stranka povjerila ili što je u zastupanju stranke na drugi način saznao.
Vezano za navedeno, u žalbenom je postupku izvršen uvid u internetske stranice Hrvatske odvjetničke komore te je utvrđeno kako navedeno tijelo javne vlasti na poveznici http://www.hok-cba.hr/hr/tbr-20-tarife-0 objavljuje tumačenja Odvjetničke Tarife sa pojedinih sjednica Upravnog odbora bez navođenja osobnih podataka te konkretnih predmeta, pa je u žalbenom postupku zaključeno kako ne preteže javni interes za dostupnošću tih informacija iz predmetnih zapisnika obzirom da bi se radi zaštite osobnih podataka te sadržaja upita za tumačenje trebalo prekriti veći njihov dio, a navedeno je autentično tumačenje već javno dostupno svakome.
Nadalje, uvidom u internetske stranice utvrđeno je kako prvostupanjsko tijelo javno objavljuje informacije od javnog interesa, primjerice financijske izvještaje i druge podatke o raspolaganju sredstvima tijela javne vlasti, odluke svojih službenih tijela, raspored održavanja sjednica, pozive na sjednice, dnevne redove, a u 2020. godini je počelo objavljivati i zaključke sa svojih sjednica na poveznici http://www.hok-cba.hr/hr/upravni-odbor.
Naime, u Uredu povjerenika za informiranje se po predstavci žalitelja vodio predmet posrednog inspekcijskog nadzora vezano za postupanje prvostupanjskog tijela, između ostalog, i u pogledu obveze objavljivanja informacija prema članku 10. Zakona o pravu na pristup informacijama. Stoga je uzimajući u obzir navode žalitelja, u žalbenom postupku izvršen uvid u spis predmeta KLASA: 008-03/19-01/122 te je utvrđeno da je aktom na koji se žalitelj poziva u žalbi od Hrvatske odvjetničke komore zatraženo postupanje u odnosu na primjenu članka 10. stavka 1. točke 1., točke 3., točke 4., točke 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12. i 13. U odnosu na predmetne informacije utvrđeno je da je vezano za primjenu članka 10. stavka 1. točke 12. Zakona o pravu na pristup informacijama Hrvatskoj odvjetničkoj komori ukazano na potrebu objavljivanja dnevnih redova i zaključaka sa sjednica/verificiranih zapisnika/odluka u razumnom roku te je zatraženo ispunjavanje obveze proaktivne objave informacija iz navedene odredbe. Uvidom u navedeni predmet je također utvrđeno kako je po izvršenom uvidu u dostavljena izvješća od prvostupanjskog tijela i njegovu mrežnu stranicu utvrđeno kako je Hrvatska odvjetnička komora u cijelosti ispunila obvezu iz članka 10. stavka 1. točke 1., 6., 11. i 12. te članka 11. Zakona o pravu na pristup informacijama, uz obvezu objavljivanja zaključaka sa sjednica svoji tijela.
U odnosu na navode žalitelja o tome kako bi kao primjer za dostupnost zapisnika sa sjednica u konkretnom slučaju trebali poslužiti zapisnici sa Skupštine Hrvatske odvjetničke komore, ističe se da je rad navedenog tijela uređen Poslovnikom o radu skupštine od 14. lipnja 2008. godine, koji u članku 34. propisuje da se o radu Skupštine sastavlja zapisnik na temelju tonskog zapisa koji potpisuje predsjednik Komore, predsjednik Radnog predsjedništva, zapisničar i dva ovjerovitelja zapisnika, kao i da se Zapisnik sa svim prilozima, kao što su pisani prijedlozi, primjedbe, glasački listići i slično, pohranjuje u arhivu Komore te objavljuje u glasilu Komore. Također se ističe da se ne radi o istim tijelima koja ne obavljaju iste zadaće te se tako ne radi o istovjetnim informacijama kao u predmetnom slučaju.
S obzirom da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu osobnih podataka, a odvjetnik ima obvezu čuvanja odvjetničke tajne te da se iz sadržaja zapisnika ne može utvrditi jesu li postupci koji se u njima navode dovršeni ili nisu te se stoga ne može otkloniti mogući utjecaj na te postupke, u žalbenom je postupku zaključeno da bi omogućavanje pristupa zatraženim cjelovitim Zapisnicima u konkretnom slučaju predstavljalo nepotrebno zadiranje u tuđi privatni život, u područje zakonom zaštićene odvjetničke tajne te bi dalo mogućnost utjecaja na zakonom propisani postupak koji je u tijeku, a osobito imajući u vidu da sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi.
U žalbenom je postupku uzeta u obzir i mogućnost djelomičnog omogućavanja pristupa u zahtjevu zatraženim informacijama te je, uzimajući u obzir da su javnosti već dostupni različiti podaci o radu Upravnog i Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore, a koji su objavljeni na njezinoj službenoj internet stranici, a da bi se s obzirom na sadržaj traženih zapisnika u tom slučaju isti u pretežitom dijelu morali prekriti, utvrđeno da nije svrsishodno niti djelomično odobriti pristup zapisnicima iz kojih se onda zapravo ne bi moglo iščitati sadržaj i o kojim se osobama radi osim što bi bila vidljiva imena i prezimena članova navedenih odbora te zaposlenika i osnovni podaci koji se navode u svakom zapisniku sa sjednice (datum održavanje, prisutni, početak i kraj sjednice i sl.).
Nakon provedenog žalbenog postupka i provedenog testa razmjernosti i javnog interesa odnosno vaganja pretežu li potrebe zaštite prava na ograničenje ili javni interes, utvrđeno je da ne preteže javni interes. Pri navedenom je posebno uzeto u obzir i da je transparentnost i javnost rada u pogledu sjednica Hrvatske odvjetničke komore osigurana različitim objavama na službenoj internetskoj stranici, što je bilo predmet postupanja posrednog inspekcijskog nadzora, a u kojem dijelu se i radi o informacijama za koje prevladava javni interes. Također je zaključeno da razlozi koje žalitelj navodi u žalbi nisu dovoljan pravni temelj za omogućavanje pristupa traženim informacijama za koje ne postoji širi javni interes osim interesa žalitelja. Osim toga, iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano zatražene informacije, niti da se iste odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša ili na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.
Zaključno se ističe da je nakon provedenog postupka zaključeno i da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, jer se Hrvatska odvjetnička komora u osporenom rješenju pozvala na razlog odbijanja koji nije potkrijepljen dokumentacijom u spisu predmeta, no to nije bilo od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, s obzirom da je u žalbenom postupku utvrđeno kako je rješenje osnovano iz drugih razloga navedenih u ovom rješenju odnosno jer u konkretnom slučaju preteže interes za ograničenjem pristupa informacijama zbog zaštite osobnih podataka, odvjetničke tajne te zbog mogućeg utjecaja na postupke u tijeku.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da će drugostupanjsko tijelo odbit žalbu ako utvrdi da je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan