KLASA: UP/II-008-07/20-01/989
URBROJ: 401-01/04-21-7
Zagreb, 8. travnja 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Turističke zajednice grada Dubrovnika Ur. Broj: 788-003-03 od 3. kolovoza 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Turističke zajednice grada Dubrovnika Ur. Broj: 788-003-03 od 3. kolovoza 2020. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici:
- Ugovora o podzakupu poslovnog prostora sklopljenog 10. prosinca 2012. godine, te
- Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog 5. prosinca 2016. godine.
3. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog 30. lipnja 2016. godine na način da se na istom prekrije adresa i osobni identifikacijski broj zakupodavca, kao i broj žiro računa zakupodavca (IBAN) i naziv banke kod koje se vodi žiro račun zakupodavca.
4. Nalaže se Turističkoj zajednici grada Dubrovnika da postupi sukladno točkama 2. i 3. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Turističke zajednice grada Dubrovnika u točki I. izreke rješenja odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 12. veljače 2020. godine u dijelu kojim je tražio informacije vezane uz poslovne prostore Turističke zajednice grada Dubrovnika i to razloge prestanka najma, navodeći da objašnjenje iz kojih razloga je najam prestao ne predstavlja informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Točkom II. izreke osporenog rješenja djelomično je prihvaćen zahtjev za pristup informacijama i to u dijelu kojim je žalitelj tražio informacije vezane uz poslovne prostore Turističke zajednice grada Dubrovnika, a odnose se na isplaćena sredstva za vrijeme najma, najam drugih prostora, ugovor s prošlim najmodavcem i budućim, uz djelomično ograničenje pozivom na članak 15. stavak 2. točku 2. i točku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je informacija poslovna tajna odnosno jer je zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je rješenjem Turističke zajednice grada Dubrovnika djelomično odbijen njegov zahtjev za pristup informacijama koji je podnio dana 8. veljače 2020 godine i koji je prvotno podnesen Gradu Dubrovniku. Nadalje navodi kako je u zahtjevu tražio da mu se dostave informacije o prostorima za koje je Grad Dubrovnik plaćao najamninu u stambenom kompleksu Dvori Lapad, dječji vrtić te info poslovnica Turističke zajednice i to razlozi prestanka najma, isplaćena sredstva za vrijeme najma, najam drugih prostorija umjesto navedenih, ugovori sa prošlim najmodavcem te budućim ukoliko se vrtić i poslovnica Turističke zajednice otvorio/la na drugoj lokaciji. Također navodi kako je tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama djelomično odbilo njegov zahtjeva jer nije osnovan s obzirom da ne prevladava javni interes, već da prevladava potreba zaštite prava za ograničenje. Ističe kako mu je odbijanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama te da osporava rješenje u dijelu u kojem se ograničava pristup informacijama o ugovaratelju te sukladno članku 25. Zakona o pravu na pristup informacijama izjavljuje žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona. Žalitelj navodi kako žalbi prilaže smjernice Povjerenika za informiranje iz kojih citira sljedeće: „U svrhu ispunjavanja zakonske obveze iz članka 10. Zakona o pravu na pristup informacijama i ostvarivanju visoke razine transparentnosti i otvorenosti prema građanima, tijela javne vlasti na internetskim stranicama trebala objaviti popis ugovora koje ima sklopljene s bilo kojom pravnom ili fizičkom osobom, koji uključuje naziv pravne osobe ili ime i prezime osobe s kojom je ugovor sklopljen, iznos koji je isplaćen temeljem ugovora, predmet ugovora, a također i druge podatke kao što je izvor iz kojeg je iznos isplaćen (proračun ili drugi izvanproračunski izvor), oznaku ugovora, datum i dr.“ Također navodi kako je iz svega navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama i uskratu zatražene informacije. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 8. veljače 2020. godine, putem elektroničke pošte, od Grada Dubrovnika temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama zatražio da mu se dostave informacije o prostorima za koje je Grad Dubrovnik plaćao najamninu u stambenom kompleksu Dvori Lapad, dječji vrtić te info poslovnica Turističke zajednice i to razlozi prestanka najma, isplaćena sredstva za vrijeme najma, najam drugih prostorija umjesto navedenih, ugovori sa prošlim najmodavcem te budućim ukoliko se vrtić i poslovnica Turističke zajednice otvorio/la na drugoj lokaciji. Nadalje je utvrđeno da je Grad Dubrovnik zahtjev ustupio Turističkoj zajednici grada Dubrovnika za dio zahtjeva koji se odnosi na prostore koje je koristila Turistička zajednica i o tome 12. veljače 2020. godine putem elektroničke pošte obavijestio žalitelja. Također je utvrđeno da je Turistička zajednica grada Dubrovnika o žaliteljevom zahtjevu, a nakon donesenog rješenja Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/20-01/841, URBROJ: 401-01/11-20-1 od 23. srpnja 2020. godine, kojim je naloženo Turističkoj zajednici grada Dubrovnika da u roku od 8 dana od zaprimanja rješenja riješi zahtjev za pristup informacijama žalitelja od 12. veljače 2020. godine sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, donijela rješenje Ur. Broj: 788-003-03 od 3. kolovoza 2020. godine, kojim je u točki I. izreke rješenja odbila zahtjev žalitelja u dijelu kojim je tražio informacije vezane uz poslovne prostore Turističke zajednice grada Dubrovnika i to razloge prestanka najma navodeći da objašnjenje iz kojih razloga je najam prestao ne predstavlja informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Točkom II. izreke osporenog rješenja djelomično je prihvaćen zahtjev za pristup informacijama i to u dijelu kojim je žalitelj tražio informacije vezane uz poslovne prostore Turističke zajednice grada Dubrovnika a odnose se na isplaćena sredstva za vrijeme najma, najam drugih prostora, ugovor s prošlim najmodavcem i budućim, uz djelomično ograničenje pozivom na članak 15. stavak 2. točku 2. i točku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je informacija poslovna tajna odnosno jer je zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Vezano za točku I. izreke pobijanog rješenja u dopisu Turističke zajednice grada Dubrovnika od 19. kolovoza 2020. godine upućenog Uredu povjerenika za informiranje se navodi kako Turistička zajednica grada Dubrovnika ne posjeduje dokument iz kojeg će biti razvidni razlozi prestanka najma, primjerice sporazum o prestanku ugovora o najmu. Također se navodi kako razlozi prestanka najma nisu sadržani u pisanoj formi već je Turistička zajednica grada Dubrovnika pronašla bolji poslovni prostor i sklopila novi ugovor o najmu.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako je Turistička zajednica grada Dubrovnika vezano za ugovore o zakupu poslovnog prostora odnosno podzakupu poslovnog prostora provela test razmjernosti i javnog interesa i utvrdila kako je na istima određene podatke potrebno prekriti jer za iste ne prevladava javni interes već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje. Uvidom u predmetne ugovore koje je Turistička zajednica grada Dubrovnika dostavila žalitelju, razvidno je da su na istima prekriveni podaci kao što su ime i prezime/ naziv zakupodavca, OIB/MBS broj zakupodavca, adresa zakupodavca, ime i prezime direktora zakupodavca, ime i prezime vlasnika nekretnine, njegov OIB, broj žiro računa zakupodavca, naziv banke kod koje je otvoren račun, potpis i pečat zakupodavca, a u jednom od ugovora prekrivena je i oznaka čestice zemlje.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljena su tri ugovora koje je Turistička zajednica grada Dubrovnika sklopila s određenim pravnim osobama i to: Ugovor o podzakupu poslovnog prostora sklopljen 10. prosinca 2012. godine, Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen 30. lipnja 2016. godine te Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen 5. prosinca 2016. godine.
Na temelju dokumentacije spisa predmeta i dostavljenih ugovora koji su njezin sastavni dio, u žalbenom postupku utvrđeno je kako je Turistička zajednica grada Dubrovnika prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno i pogrešno utvrdila činjenično stanje, nakon čega je nepravilno primijenila zakonske odredbe.
Odredbom članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Dosadašnja praksa Povjerenika za informiranje kao i upravnosudska praksa jasno ukazuju kako ugovori koje sklapaju tijela javne vlasti sa drugim subjektima privatnog i javnog prava predstavljaju informaciju od javnog interesa koja bi trebala biti dostupna javnosti, te kako su ugovori koje sklapaju tijela javne vlasti podložni preispitivanju od strane javnosti putem instrumenata koje građanima daje ustavno pravo na pristup informacijama, razrađenog odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Ugovorna transparentnost omogućava javnosti evaluaciju ugovora, a eventualno onemogućavanje pristupa takvim informacijama bi izazvalo sumnju u dijelu javnosti da se skriva nekompetentnost, loše upravljanje i rad za privatne interese. Svaka osoba, bilo fizička ili pravna koja sklapa ugovor o zakupu poslovnog prostora s tijelom javne vlasti, pri sklapanju istog mora biti svjesna da ulazi u javnu domenu u kojoj prevladava javni interes i preteže načelo transparentnosti te da se skrivanjem određenih informacija u konkretnom slučaju podataka kao što u ime i prezime/naziv zakupodavca, otvara prostor dvojbi i sumnji u pravilnost trošenja javnih sredstava i dobro upravljanje.
U skladu s navedenim su i na službenoj internet stranici Povjerenika za informiranje, konkretno linku https://pristupinfo.hr/pravni-okvir/upute-smjernice-obrasci/ javno objavljene Smjernice za ugovore o zakupu poslovnog prostora, a na koje se i sam žalitelj pozvao u žalbi, osobito na dio Smjernica vezano za proaktivnu objavu informacija gdje se navodi da bi tijela javne vlasti trebala na internetskim stranicama objaviti popis ugovora koje ima sklopljene s bilo kojom pravnom ili fizičkom osobom, koji uključuje naziv pravne osobe ili ime i prezime osobe s kojom je ugovor sklopljen, iznos koji je isplaćen temeljem ugovora, predmet ugovora, a također i druge podatke kao što je izvor iz kojeg je iznos isplaćen, oznaku ugovora, datum i drugo.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
U uvodnoj odredbi 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.
Uvodnom odredbom broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije, ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
Dakle, i nakon stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka potrebno je provodit test razmjernosti i javnog interesa, te prema okolnostima pojedinog slučaja utvrđivati prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama ili prevladava javni interes za određenom informacijom.
Međutim, potrebno je naglasiti da kada se utvrdi da je nešto osobni podatak to ne znači da je isti automatski zaštićen. U žalbenom postupku razmotreno da li je žalitelju moguće odobriti djelomičan pristup zatraženim informacijama, uz zaštitu određenih osobnih podataka.
Uvidom u dostavljene ugovore razvidno je da isti sadrže osobne podatke fizičkih osoba kao što su ime i prezime, adresa, OIB i potpis zakupodavca, ime i prezime te potpis direktora/ice pravne osobe zakupodavca, ime i prezime te potpis predsjednika odnosno direktorice Turističke zajednice grada Dubrovnika, broj žiro računa zakupodavca (IBAN) i naziv banke kod koje se vodi žiro račun zakupodavca.
U odnosu na ime i prezime te potpis zakupodavca fizičke osobe, ime i prezime te potpis direktora/ice pravne osobe zakupodavca, ime i prezime te potpis predsjednika odnosno direktorice Turističke zajednice grada Dubrovnika, u žalbenom postupku je utvrđeno kako se ti osobni podaci u konkretnom slučaju ne štite.
Vezano za osobne podatke kao što su adresa i osobni identifikacijski broj zakupodavca fizičke osobe, kao i broj žiro računa zakupodavca fizičke osobe (IBAN) i naziv banke kod koje se vodi žiro račun zakupodavca fizičke osobe utvrđeno je da bi otkrivanjem tih podataka u konkretnom slučaju došlo do povrede osobnih podataka neovlaštenom obradom od strane primatelja tih podataka, u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je Turistička zajednica grada Dubrovnika prikupila te podatke i moguće zlouporabe tih podataka, te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes. Osim toga, potrebno je istaknuti kako iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezane za osobne podatke koji su dio zatraženih informacija, da se predmetni podaci ne odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima te nije vjerojatno da bi objava tih podataka doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet.
Člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim. Stoga je u odnosu na osobne podatke iz točke 3. izreke ovog rješenja, u žalbenom postupku utvrđeno kako je iste potrebno zaštititi te da je u tom dijelu žaliteljev zahtjev neosnovan, dok se u preostalom dijelu informacije mogu omogućiti žalitelju.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan