KLASA: UP/II-008-07/21-01/339
URBROJ: 401-01/10-21-2
Zagreb, 23. travnja 2021. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Sveučilišta u Splitu, Katoličko bogoslovnog fakulteta, KLASA: 032-01/21-04/0001, URBROJ: 2181-203-01-01-21-0017 od 5. veljače 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Sveučilišta u Splitu, Katoličko bogoslovnog fakulteta, KLASA: 032-01/21-04/0001, URBROJ: 2181-203-01-01-21-0017 od 5. veljače 2021. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici dokumenta „Congregatio de institutione catholica broj 180/20“.
3. Odobrava se ......... pravo na pristup dopisu Splitsko-makarske nadbiskupije od 7. prosinca 2020. godine.
4. Odobrava se ......... pravo na pristup odluci o imenovanju prof. dr. sc. ......... za redovitog profesora (I. izbor) pri Katedri pastoralnog bogoslovlja, Prot. br. 9/2021 od 15. siječnja 2021. godine.
5. Nalaže se Sveučilištu u Splitu, Katoličko-bogoslovnom fakultetu da postupi sukladno točkama 2., 3. i 4. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio odluke kojom je Kongregacija za katolički odgoj imenovala prof. dr. sc. ......... redovitim profesorom, popratni dopis uz koji je Kongregacija dostavila, te popratni dopis velikog kancelara mons. dr. sc. ......... kojim je dostavio navedene dokumente prvostupanjskom tijelu, temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da su informacije zaštićene propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da osporava predmetno rješenje u cijelosti. Ističe da je pobijano rješenje dostavljeno žalitelju u papirnatom obliku te nema vlastoručnog potpisa, odnosno da su u pobijanom rješenju pogrešno primijenjeni zakonski i ostali pozitivni propisi. Dalje navodi da je se u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja nije vodilo računa o pravilima postupka, odnosno što činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno. Opisuje tijek prvostupanjskog tijela i poziva se na odredbu članka 18. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. Smatra da je o zahtjevu za pristup informacijama trebao odlučiti službenik za informiranje, a ne čelnik tijela. Navodi da je povrijeđena odredba članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), jer se prvostupanjsko rješenje svodi na reproduciranje zakonske odredbe, te da prvostupanjsko tijelo nije provelo test razmjernosti i javnog interesa. Ističe da je većina osobnih podataka prof. dr. sc. ......... javno objavljena. Navodi da je odluka Kongregacije za katolički odgoj bila preduvjet da da Senat Sveučilišta u Splitu potvrdi izbor u znanstveno-nastavno zvanje. Posebno ukazuje na činjenicu da je na internetskim stranicama prvostupanjskog tijela objavljena odluka o imenovanju prof. dr. sc. ......... redovitim profesorom. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 21. siječnja 2021. godine od prvostupanjskog tijela tražio sljedeće informacije:
1. odluke kojom je Kongregacija za katolički odgoj dala nihil obstat odnosno imenovala izv. prof. dr. sc. ......... redovitim profesorom KBF-a
2. popratni dopis kojim Kongregacija za katolički odgoj dostavlja spomenutu odluku navedenu pod brojem 1
3. popratni dopis velikog kancelara KBF-a mons. dr. sc. ......... kojim je dostavio KBF-a odluku i popratni dopis koji su navedeni pod točkama 1. i 2..
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da se radi o informaciji koja je zaštićena zakonom kojim se uređuje pitanje zaštite osobnih podataka.
Navedeni stav prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.
Iz članka 2. Statuta prvostupanjskog tijela, koji je dostupan na poveznici https://www.kbf.unist.hr/images/dok/pravilnici/Statut-KBF_novi_2018-01-17.pdf u bitnom proizlazi da je prvostupanjsko tijelo osnovano od strane Kongregacije za katolički odgoj, dok je člankom 8. Statuta propisano da je veliki kancelar vlast Fakulteta, a čije ovlasti i odgovornosti su detaljno opisane u člancima 9. i 10. Statuta.
Sukladno članku 26. paragrafu 1. Statuta propisano je da su uvjeti za izbor u zvanja i odgovarajuća radna mjesta određeni zakonom, statutom i posebnim pravilnikom prvostupanjskog tijela.
Prema paragrafu 7 navedenog članka, propisano je da za prvi izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora (prvi izbor) nastavnik treba dobiti nihil obstat od Kongregacije, dok je paragrafom 8 navedenog članka propisano da izbore u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora (prvi izbor) i redovitog profesora u trajnom zvanju potvrđuje Senat.
Razmatrajući navode žalbe žalitelja, također je utvrđeno da je internetskoj stranici prvostupanjskog tijela objavljena Odluka o izboru prof. dr. sc. ......... u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora (I. izbor) u području humanističkih znanosti, polja teologije, znanstvene grane pastoralna teologija pri Katedri pastoralnog bogoslovlja.
Iz obrazloženja navedene odluke razvidno je daje Kongregacija za katolički odgoj potvrdila izbor prof. dr. sc. ......... 9. prosinca 2020. godine.
Slijedom navedenog, polazeći od nesporne činjenice da se radi o radnom mjestu koje se financira iz javnih sredstava, te da je potvrda Kongregacije za katolički odgoj uvjet za prvi izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, Povjerenik za informiranje smatra da dopis Kongregacije za katolički odgoj (naveden u točki 2. izreke ovog rješenja) predstavlja informaciju od javnog značaja.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, imena i prezimena prefekta i tajnika Kongregacije za katolički odgoj su javno dostupni podaci, pa njihov vlastoručni potpis na ispravi ne predstavlja zaštićeni osobni podatak u smislu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, već je isti sastavni dio navedene potvrde, čime se potvrđuje da su ovlaštene osobe potpisale navedenu ispravu.
Slijedom navedenog, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, trebalo je odlučiti kao pod točkama 1., 2. i 5. izreke ovog rješenja.
Što se tiče popratnog dopisa koji žalitelj traži, u istom se samo navodi ime i prezime tajnika Splitsko makarske nadbiskupije, pa navedeni koji je javno dostupan, i koji se omogućuje u kontekstu dopisa koji ne sadrži nikakve druge osobne podatke niti izjave navedene osobe ne predstavlja nepotrebno zadiranje u privatni život navedene osobe.
Slijedom navedenog, trebalo je odlučiti kao pod točkom 3. i 6. izreke ovog rješenja.
U odnosu na odluku o imenovanju, broj 9/21 od 15. veljače 2021. godine, Povjerenik za informiranje ističe da navedena odluka dijelom predstavlja i obavijest (koju žalitelj traži točkom 3. zahtjeva), a dijelom odluku o imenovanju (točka 1. zahtjeva žalitelja).
Razmatrajući navedeni dokument, Povjerenik za informiranje ističe da se u istom navodi ime i prezime velikog kancelara, koji je javno dostupan podataka i koja osoba predstavlja vlast u smislu ranije citirane odredbe članka 8. Statuta, pa u odnosu na navedeni podatak ne prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes.
Konačno, u navedenim dokumentima nalazi se ime i prezime zaposlenika prvostupanjskog tijela (.........), a prema ustaljenoj upravnosudskoj praksi i praksi Povjerenika za informiranje takav podatak, kad se traži vezano uz rad navedene osobe, ne predstavlja podatak u odnosu na koji bi prevladavala potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Što se tiče podatka o adresi, navedena je adresa prvostupanjskog tijela, a koji podatak također ne predstavlja osobni podatak.
Osim toga, odluka o imenovanju predstavlja izvršavanje ovlasti velikog kancelara sukladno članku 10. paragrafu 3. Statuta prvostupanjskog tijela, kojom je propisano da isti imenuje nastavno osoblje.
Slijedom svega navedenog, trebalo je odlučiti kao pod točkom 4. izreke ovog rješenja, s obzirom na to da Povjerenik za informiranje smatra da se na traženu informaciju ne može primijeniti niti jedno od zakonskih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U odnosu na žalbene navode žalitelja treba istaknuti sljedeće.
Sama činjenica što je rješenje potpisano od strane čelnika tijela, a ne službenika za informiranje ne čini to rješenje nezakonitim, posebno stoga što je dekan kao čelnik tijela odgovorna osoba za provedbu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.
S tim u vezi, neosnovano je pozivanje žalitelja na odredbu članka 24. Zakona o općem upravnom postupku, odnosno nije od utjecaja činjenica je li čelnik tijela donio odluku o izuzeću službene osobe.
Vezano za žalbene navode o povredi pravila o uredskom poslovanju, odnosno o povredi Zakona o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/95), ističe se sljedeće.
Sukladno članku 78. stavku 1. Uredbe o uredskom poslovanju („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da nadzor nad primjenom uredbe obavlja upravna inspekcija središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove opće uprave.
Slijedom navedenog, ukoliko žalitelj smatra da prvostupanjsko tijelo postupa Uredbi, upućuje se na odrede Zakona o upravnoj inspekciji („Narodne novine“, broj 15/18, 98/19), pri čemu upravna inspekcija također nadzire i primjenu propisa o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske (članak 4. alineja 6. Zakona o upravnoj inspekciji).
U svakom slučaju, ako bi nadležno tijelo i utvrdilo povrede navedenih propisa, isto ne bi utjecalo na zakonitost rješenja prvostupanjskog tijela, a niti bi povreda navedenih propisa predstavljala razlog za oglašavanje ništavim rješenja, na koje drugostupanjsko tijelo pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 128. Zakona o općem upravnom postupku.
Što se tiče prigovora žalitelja da rješenje nije vlastoručno potpisano, ističe se da je sukladno članku 25. stavku 2. Uredbe (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ propisano da kvalificirani elektronički potpis ima isti učinak kao vlastoručni potpis, a u konkretnom slučaju kvalificirani elektronički potpis nedvojbeno ukazuje na činjenicu da je prvostupanjsko rješenje potpisano od strane dekana kao čelnika tijela.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan