KLASA: UP/II-008-07/21-01/302

URBROJ: 401-01/10-21-2

Zagreb, 16. travnja 2021. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave-Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-032-01-21-01/4, URBROJ;: 513-07-21-17-21-3 od 22. ožujka 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave-Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-032-01-21-01/4, URBROJ;: 513-07-21-17-21-3 od 22. ožujka 2021. godine kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica), kojim je tražila presliku ugovora koji je sklopljen između TD Unihart nekretnine j.d.o.o., i ........., temeljem članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer zatražena informacija predstavlja poreznu tajnu.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da prvostupanjsko tijelo pogrešno navodi da je kupoprodajni ugovor podatak kojeg porezni obveznik iznosi u poreznom postupku, s obzirom na to da je javni bilježnik dužan isti dostaviti ispostavi Porezne uprave. Navodi da je opće poznata činjenica da se kupoprodajni ugovori dostavljaju u zemljišne knjige, a zbog čega su isti dostupni javnosti. Citira relevantne odredbe Zakona zemljišnim knjigama. Dalje ističe da je predmetni ugovor zatražila od nadležnog suda, ali da joj je rečeno da se traženi ugovor ne nalazi kod njih. Također navodi da je ispostava prvostupanjskog tijela u Čakovcu podnijela prijedlog za pokretanje postupka osiguranja novčane tražbine, odnosno da su iz navedenog prijedloga vidljivi podaci iz traženog kupoprodajnog ugovora. Navodi da su svi podaci iz ugovora (adresa, OIB, cijena) dostupni na internetu. Dodatno ističe da u konkretnom postoji sumnja u istinitost onog što je upisano u zemljišnim knjigama. Navodi da je jedan od potencijalnih kupaca stana na nekretnini na koju se odnosi ugovor koji je predmet postupka. Predlažu da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 11. ožujka 2021. godine od prvostupanjskog tijela tražila presliku kupoprodajnog ugovora sklopljenog između TD Unihart nekretnine j.d.o.o. OIB: 15758448363 i ........., OIB: ........., koji je sklopljen 20. svibnja 2020. godine, za kupnju nekretnine u Mihovljanu k.o. Čakovec, zk. ul. 867.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno postupanje.

Odredbom članka 15. stavkom 2. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija porezna tajna sukladno zakonu.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražena informacija predstavlja poreznu tajnu, odnosno da prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes.

Navedeni stav prvostupanjskog tijela prihvaća i Povjerenik za informiranje, te ističe sljedeće.

Člankom 8. stavkom 1. Općeg poreznog zakona (“Narodne novine”, broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20) propisano je da je porezno tijelo dužno kao poreznu tajnu čuvati sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku, te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojim raspolaže, kao i podatke koje razmjenjuje s drugim državama u poreznim stvarima.        

U odnosu na navod žaliteljice da se ne radi o podatku koji iznosi porezni obveznik u poreznom postupku, jer javni bilježnik dostavlja ugovor Poreznoj upravi, ističe se sljedeće.

Sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o porezu na promet nekretnina (“Narodne novine”, broj 115/16, 106/18) propisano je da je obveznik poreza na promet nekretnina stjecatelj nekretnine.

Dakle, sama činjenica što je člankom 17. navedenog Zakona o propisana obveza javnog bilježnika da jedan primjerak isprave u kojoj dolazi do prometa nekretninama dostavi nadležnoj ispostavi Porezne uprave ne mijenja tu činjenicu, jer je javni bilježnik obveznik prijave poreza, a stjecatelj nekretnine je porezni obveznik.

Nadalje, prema članku 16. navedenog Zakona, porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora, pa se navedeni isprava može podvesti pod pojam porezne tajne, jer je ista temelj za obračun poreza, bez obzira na to što prijavu poreza vrši javni bilježnik.

Uvidom u elektronički izvadak iz zemljišnih knjiga za nekretninu kat. čest. br. 1117/69, k.o. Mihovljan, upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Čakovcu, utvrđeno je da je kao vlasnik nekretnine upisano trgovačko društvo UNIHART NEKRETNINE d.o.o.

U odnosu na navode žaliteljice o tome da je ugovor koji je predmet postupka javna isprava, iz kojeg razloga mora biti dostupna svima, ističe se sljedeće.

Prema članku 7. stavku 1. Zakona o zemljišnim knjigama (“Narodne novine”, broj 63/19) zemljišna knjiga je javna i svatko može izvršiti uvid u zemljišnu knjigu, dok je stavkom 2. navedenog članka propisano da se iz zemljišne knjige izdaju izvaci iz glavne knjige i preslike ili ispisi iz zbirke isprava.

Što se tiče pozivanja žaliteljice na prijedlog za pokretanje postupka osiguranja, iz zemljišnoknjižnog izvatka, koji žaliteljica prilaže, razvidno je da je navedeni prijedlog odbijen (zaprimljen pod brojem Z-291/2021), te je brisana zabilježba, a na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Čakovcu broj: Ovr-431/20 od 16. prosinca 2020. godine, kojim je odbijen prijedlog Republike Hrvatske radi osiguranja novčane tražbine.

Međutim, predmetni ugovor nikad nije proveden u zemljišnim knjigama, a sama žaliteljica navodi da je od zemljišnoknjižnog odjela suda obaviještena da ne posjeduju traženi ugovor.

Dakle, ako zemljišnoknjižni sud ne posjeduje traženi ugovor, te ako isti nije nikad proveden u zemljišnim knjigama, tada je nejasno pozivanja žaliteljica na odredbe Zakona o zemljišnim knjigama.

Osim toga, cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je svim korisnicima omogućiti pravo na pristup informacijama, pri čemu se polazi od načela jednakosti propisanog člankom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojem su svi korisnici jednaki u ostvarivanju prava na pristup informacijama.

To znači da se prilikom rješavanja zahtjeva za pristup informacijama polazi od toga bi li bilo koja treća osoba mogla dobiti traženu informaciju, pri čemu pravni ili neki drugi interes za traženjem informacije nije odlučna činjenica, kako je to naglašeno u odredbi članka 18. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, prema kojom korisnik nije dužan navesti razloge zbog kojih traži pristup informacijama, a niti je dužan pozivati se na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.

Posebno se ističe se odredbe Zakona o zemljišnim knjigama ne primjenjuju kad se informacije traži od prvostupanjskog tijela, jer je predmetni ugovor, kako je to ranije navedeno u ovom rješenju, prvostupanjskom tijelu dostavljen u okviru postupka određivanja poreza na promet nekretnina.

U takvom slučaju, prvostupanjsko tijelo kao porezno tijelo se osnovano poziva na poreznu tajnu, jer je navedena isprava temelj za određivanje poreza na promet nekretnina.

U odnosu na navode žaliteljice da nije jasno što se u konkretnom slučaju štiti, kad su podaci o adresi i OIB-u javno dostupni, ističe se sljedeće.

Člankom 121. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustroju, vođenju zemljišnih knjiga i obavljanju drugih poslova („Narodne novine“, broj 109/02), koji se primjenjuje 239. Zakona o zemljišnim knjigama propisano je da se u vlastovnici zemljišnoknjižnog uloška EOP zemljišne knjige, između ostalog, naznačuje ime ili naziv vlasnika, adresa te matični broj osobe ili tvrtke.

Prema članku 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 152/08) u ispravama koje su nastale nakon stupanja na snagu navedenog zakona moraju biti navedeni osobni identifikacijski brojevi.

Člankom 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik koji raspolaže informacijom sukladno navedenom zakonu ima pravo tu informaciju javno iznositi.

Slijedom navedenog, sama činjenica što su podaci o adresi i osobnom identifikacijskog broju javno dostupni u zemljišnim knjigama, na dovodi do zaključka da navedene informacije predstavljaju informacije od javnog značaja u smislu članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, niti daje pravo osobi da navedene informacije koristi u neku drugu svrhu, različitu od one navedene u citiranim odredbama.

Osim toga, niti činjenica da da je objavljen podatak o poreznog dugu u smislu odredbe članka 8. stavka 7. Općeg poreznog zakona, ne dovodi do zaključka da bi trebalo objaviti svaki pravni akt temeljem kojeg postoji porezni dug.

U odnosu na navode žaliteljica da joj je onemogućavanja uvida u traženi ugovor povrijeđeno pravo na povjerenje i istinitost zemljišnih knjiga, odnosno da navode o višestrukom otuđenju nekretnine, upućuje se žaliteljica na odredbu članka 125. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12,152/14), kojom je propisan pravni put zaštite u slučaju višestrukog otuđenja nekretnine.

Slijedom svega navedenog, pravilno prvostupanjsko tijelo zaključuje da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes, s obzirom da omogućavanja prava na pristup ugovoru između dvije osobe (od kojih niti jedna ne predstavlja tijelo javne vlasti) za nekretninu koja ne predstavlja javno dobro.

Osim toga, Povjerenik za infomiranje iz spisa predmeta nije utvrdio bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet),

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci.

Međutim, činjenica da je žalba žaliteljice odbijena prema odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, ne utječe na pravo žaliteljice da traži uvid u spis predmeta Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-431/20.

Naime, iz rješenja Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-431/20 od 16. prosinca 2020. godine proizlazi da je ugovor koji žaliteljica traži bio sastavni dio prijedloga za osiguranjem novčane tražbine.

Zabilježbe u zemljišnoknjižnom ulošku na koje žaliteljica upućuje samo ukazuju da je u zemljišnim knjigama zabilježeno pokretanja gore navedenog postupka pod brojem Ovr-431/20 (koja je kasnije brisana nakon pravomoćnosti), a za pokretanje postupka je dovoljno priložiti prijedlog za osiguranjem (bez priloga) kao dokaz da je postupak pokrenut u smislu članka 90. stavka 2. Zakona o zemljišnim knjigama.

Upravo zbog navedenog, žaliteljicu je zemljišnoknjižni sud obavijestio da ne posjeduje traženi ugovor, što ne sprječava žaliteljicu da traži uvid u spis ovršnog predmeta, uz dokazivanje opravdanog interesa u smislu članka 150. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), koji se primjenjuje temeljem članka 21. Ovršnog zakona (“Narodne novine”, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20).

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan