KLASA: UP/II-008-07/21-01/273

URBROJ: 401-01/10-21-2

Zagreb, 16. travnja 2021. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o., KLASA: ZET-42-21-35, URBROJ: 05/2021 od 1. ožujka 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o., KLASA: ZET-42-21-35, URBROJ: 05/2021 od 1. ožujka 2021. godine u dijelu u kojem žalitelju nije omogućen pristup odluci o odabiru povjerenstva za odabir ponuda za davanje u zakup vanjskih površina ZET-a i preslici zapisnika o provedenom postupku ocjene ponuda.

2. Odobrava se ......... pravo na pristup Odluci o imenovanju Povjerenstva za zakup vanjskih površina ZET-a u postupku javnog poziva za prikupljanje ponuda za zakup vanjskih površina vozila ZET-a od 24. prosinca 2019. godine.

3. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup Zapisniku Povjerenstva za zakup vanjskih površina vozila ZET-a od 13. siječnja 2020. godine na način da se na istim prekrije popis dokumenata koje su dostavili pojedini ponuditelji, te se u tom dijelu zahtjev za pristup informacijama odbija.

4. Odbija se žalba ......... u preostalom dijelu kao neosnovana.

5. Odbija se zahtjev ......... za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

6. Nalaže se trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. da postupi sukladno točkama 2. i 3. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... kojim je tražio dokumentaciju vezano uz javni poziv u postupku davanja u zakup vanjskih površina ZET-a, temeljem članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da nije postojala osnova za odbijanje zahtjeva. Navodi da tražene informacije nisu niti porezna niti poslovna tajna, odnosno da poslovne aktivnosti prvostupanjskog tijela ne mogu biti tajne. Smatra da važnost održavanja međusobnog povjerenja među strankama ne može biti razlog za odbijanjem zahtjeva za pristup informacijama. Traži trošak postupka u ukupnom iznosu od 2.500,00 kn. Predlaže da se žalba prihvati.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 28. siječnja 2021. godine tražio da mu se dostave informacije u pogledu provedenog postupka za davanje u zakup vanjskih površina vozila ZET temeljem javnog poziva od dana 24. prosinca 2019. godine, u svezi kojeg je dana 14. siječnja 2020. godine objavljeno poništenje javnog poziva i to: presliku odluke kojom je odabrano povjerenstva za odabir ponuda za davanje u zakup vanjskih površina vozila ZET-a, preslike svih ponuda uključujući i ponudu podnositelja zahtjeva, informaciju o tome jesu li sve ponude ispunjavale uvjete, te eventualnu presliku zapisnika o postupku ocjene ponuda.

Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Prema članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Iz osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da se zatraženi podaci predstavljaju poslovnu tajnu, odnosno da se radi o informacijama čija je zaštita potrebna zbog važnosti održavanja međusobnog povjerenja između stranaka i održavanja slobode eventualnog budućeg ugovaranja

Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti u odnosu na dio zahtjeva u kojem žalitelj traži odluku o imenovanju povjerenstva za odabir ponuda, te zapisnik o provedenom ocjeni ponuda, a iz sljedećih razloga.

Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.

Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.

Prema članku 26. navedenog Zakona, općim aktom pravne osobe pobliže se određuju način uporabe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom, te mjere, postupci i druge okolnosti od interesa za čuvanje poslovne tajne.

Sukladno članku 1. točki 5. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18) propisano je da su poslovna tajna informacije koje ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve: a) tajne su jer nisu, u svojoj ukupnosti ili u točnoj strukturi i sklopu svojih sastavnih dijelova, općenito poznate ili lako dostupne osobama iz krugova koji se obično bave predmetnom vrstom informacija, b) imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost zbog toga što su tajne c) u odnosu na njih osoba koja te informacije zakonito kontrolira poduzela je u tim okolnostima razumne korake kako bi sačuvala njihovu tajnost.

Uvidom u tekst javnog poziva prvostupanjskog tijela od 24. prosinca 2019. godine utvrđeno je da je javni poziv upućen zainteresiranim osobama radi dostave pisanih ponuda za zakup u svrhu oglašavanja na vanjskim površinama ukupno 50 tramvaja i 100 autobusa. U točki 6. poziva navodi se dokumentacija koju su ponuditelju dužni dostaviti, uz napomenu da se nepotpune prijave neće razmatrati, dok je u točki 10. navedeno da prvostupanjsko tijelo zadržava pravo da ne odabere niti jednu ponudu.

Razmatrajući navedene odredbe, Povjerenik za informiranje da odluka o imenovanju povjerenstva, te zapisnik o ocjeni ponuda, ne mogu predstavljati poslovnu tajnu, a iz sljedećih razloga.

Naime, radi se o dokumentima iz kojih je vidljivo postupanje prvostupanjskog tijela u postupku javnog poziva vezano za davanje u zakup vanjskih površina vozila, pa je logično da takvi dokumenti ne predstavljaju proizvodnu tajnu niti rezultate konstrukcijskog i istraživačkog rada u smislu članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka.

Također se ne radi niti o podacima radi čijeg bi priopćavanja mogla nastati šteta za gospodarske interese trećih osoba, a niti prvostupanjskog tijela, jer se radi u postupku odlučivanja o ponudama koje su se prijavile na javni poziv.

Uvidom u odluku o imenovanju povjerenstva utvrđeno je da se u istoj navode imena i prezimena članova povjerenstva.

Prema ustaljenoj praksi Povjerenika za informiranje i upravnosudskoj praksi, u odnosu na podatak o imenima i prezimenima zaposlenika tijela javne vlasti, kad se navedeni podatak traži vezano za njihov rad, ne prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, već prevladava javni interes, jer se radi o osobama čiji se rad financira iz sredstava tijela javne vlasti.

Po logici stvari, postupci tijela javne vlasti u postupku javnog poziva ne mogu predstavljati poslovnu tajnu, a ne može se niti prihvatiti pozivanje prvostupanjskog tijela na važnost održavanja međusobnih odnosa.

Naime, prvostupanjsko tijelo ni na koji način ne argumentira kako bi otkrivanje informacija iz javnog poziva moglo utjecati na odluke ponuditelja da se javljaju na buduće natječaje prvostupanjskog tijela, jer ponuditelji koji se javljaju na javne pozive moraju biti svjesni činjenice da ulaze u ugovorni odnos s tijelom javne vlasti.

Sama činjenica je li određeni ponuditelj dostavio svu traženu dokumentaciju koja je zatražena javnim pozivom, odnosno je li zadovoljio uvjete na javnom pozivu nema takav značaj kakav mu pripisuje prvostupanjsko tijelo.

Drugim riječima, eventualni neuspjeh ponuditelja na javnom pozivu sam po sebi ne znači da se taj ponuditelj neće javljati na javne pozive prvostupanjskog tijela.

Suprotno stavu prvostupanjskog tijela, međusobno povjerenje među sudionicima postupka, posebno u situaciji kad je naknadno okončan navedeni javni poziv (što se niže navodi u ovom rješenju), ne znači da baš niti jedna informacija iz tog postupka ne može biti dostupna javnosti, a niti se može prihvatiti stav prvostupanjskog tijela da tražene informacije nisu toliko relevantne, jer se radi o postupku javnog poziva koji po svom nazivu upućuje na to da bi za podatke iz istog postojao javni interes.

Dakle, na odluku o imenovanju povjerenstva nije moguće primijeniti zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a niti neko drugo zakonsko ograničenje, pa se pristup navedenom dokumentu žalitelju omogućuje u cijelosti.

Slijedom navedenog, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, trebalo je odlučiti kao pod točkama 1., 2. i 6. izreke ovog rješenja.

U odnosu na zapisnik o ocjeni ponuda, Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku izvršio uvid u navedeni dokument, te utvrdio da se u zapisniku navode podaci o pravnim osobama koje su se javile na natječaj, imena i prezimena članova povjerenstva prvostupanjskog tijela, podaci o dokumentaciju koju je pojedini ponuditelj dostavio, podatak o tome o tome je li pojedina ponuda zadovoljavala uvjete natječaja, te iznos pojedinih ponuda.

Uvodno se ističe da je u postupku nesporno da je predmetni javni poziv poništen, a što proizlazi iz Odluke o poništenju javnog poziva za prikupljanje ponuda za zakup javnih površina, broj: ZET-UU-5/20 od 14. siječnja 2020. godine.

Također se ističe da je na internetskoj stranici prvostupanjskog tijela, na poveznici https://www.zet.hr/aktualnosti/vijesti/priopcenje-za-javnost-o-ugovoru-za-zakup-vanjskih-povrsina-vozila-zet-a/7492 javno dostupna informacija da je dana 4. prosinca 2020. godine od strane Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o. ponovno objavljen Javni poziv za prikupljanje ponuda za zakup vanjskih površina vozila za ukupno 50 tramvaja i 100 autobusa. Također se navode i podaci o tome tko je podnio ponude i u kojem iznosu (1. Alfa print d.o.o.; iznos 1.901.000,00 kn/god, 2. Urbano oglašavanje d.o.o.; iznos 3.112.000,00 kn/god, 3. R.U.T.T. d.o.o.; 3.910.000,00 kn/god i 4. Info Media Group d.o.o.; 4.000.000,00 kn/god.)

Zaključno se navodi da je kao najpovoljnija ponuda trgovačkog društva Info Media Group d.o.o. s kojim je sklopljen ugovor na rok od 5 godina.

Slijedom navedenog, Povjerenik za informiranje ističe sljedeće.

Kako se u konkretnom slučaju radi o javnom pozivu (ne javnom natječaju), Povjerenik za informiranje smatra da podaci o pravnim osobama (tvrtka pravne osobe) ne mogu predstavljati poslovnu tajnu, bez obzira na to je li javni poziv okončan sklapanjem ugovora ili odlukom o poništenju postupka.

Isti princip treba primijeniti i u slučaju podatka o iznosu zakupnine koji je pojedini ponuditelj predložio, a ističe se da je i samo prvostupanjsko tijelo u gore citiranoj objavi jasno navelo iznos ponude pojedinih ponuditelja.

Osim toga, upravo se objavom podataka o iznosima pojedinih ponuda može utvrditi je li prvostupanjsko tijelo u postupku javnog poziva postupalo sukladno uvjetima javnog poziva, jer je u točki 7. javnog poziva jasno navedeno da je najpovoljniji ponuditelj onaj koji ponudi najviši iznos zakupnine, pod uvjetom da je dostavio sve tražene dokaze i da nema nepodmirenih obveza.

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, javnost ima pravo biti upoznata s razlozima koji su doveli do odluke prvostupanjskog tijela o poništenju postupka javnog poziva, a što uključuje i podatke o tome jesu li ponude udovoljile uvjetima javnog natječaja, te koliki je bio iznos navedenih ponuda.

Nesporno je da je sukladno uvjetima javnog poziva prvostupanjsko tijelo ovlašteno da ne izabere niti jednog od prijavljenih ponuditelja, međutim navedeno ne znači da sve informacije iz takvog postupka predstavljaju poslovnu tajnu.

Povjerenik za informiranje smatra da javnost ima pravo biti upoznata s razlozima donošenje odluke o poništenju, a koji razlozi nisu sadržani u samoj odluci o poništenju postupka, jer se upravo na taj način ostvaruje načelo transparentnosti u postupku javnog poziva.

Povjerenik za informiranje također ističe da je zahtjev za pristup informacijama podnesen od strane žalitelja kao jednog od ponuditelja u postupku javnog poziva, a u konkretnom slučaju ne radi se o postupku javne nabave, odnosno nije predviđena mogućnost ulaganja žalbe Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave, a niti mogućnost ponuditelja za uvid u ponude ostalih ponuditelja u smislu članka 310. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“, broj 120/16).

Slijedom navedenog, zbog činjenice da se na predmetni postupak ne odnose pravila javne nabave, potrebno je omogućiti pristup onom dijelu informacija iz kojeg će biti vidljivo postupanje prvostupanjskog tijela, vodeći računa o zaštiti podataka koje su dostavili ponuditelja, a što će biti niže obrazloženo u ovom rješenju.

Što se tiče pojedine dokumentacije koju su ponuditelji dostavili, Povjerenik za informiranje smatra odlučnom činjenicu da je u konkretnom slučaju javni natječaj poništen, što znači da da temeljem ponuda u tom postupku nije sklopljen ugovor s prvostupanjskim tijelom.

U takvoj situaciji, Povjerenik za informiranje smatra da ponude ponuditelja koje nisu odabrane, ne predstavljaju informacije od javnog značaja.

Drugim riječima, Povjerenik za informiranje ne nalazi postojanje javnog interesa da se žalitelju učini dostupnim podatak o tome je li pojedini ponuditelj imao porezni dug, je li imao odnosno podmirio dugovanje prema prvostupanjskom tijelu, odnosno da se dostave ranije reference koje će dokazivati da je ponuditelj imao 5 godina iskustva na poslovima oglašavanja.

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, na ponude ponuditelja s kojim nije sklopljen ugovor, prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes.

Točno je da je odredbom članka 20. alinejom 3. Zakona o zaštiti tajnosti podataka propisano da je pravna osoba dužna čuvati kao poslovnu tajnu i podatke koje sadrže i ponude na natječaj do objavljivanja rezultata natječaja ili dražbe, međutim navedenu odredbu po mišljenju Povjerenika za informiranje ne treba tumačiti na način da svi podaci u ponudi ponuditelja postaju javno dostupni bez obzira na koji je način natječaj dovršen.

Naime, iako se navedena odredba ne odnosi na javni poziv, Povjerenik smatra da je navedenu odredbu potrebno smisleno tumačiti uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja, posebno stoga što postupanje prvostupanjskog tijela u konkretnom slučaju nije ograničeno pravilima javne nabave.

Pri razmatranju zahtjeva za pristup informacijama odlučno je načelo jednakosti korisnika propisano člankom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, što znači da su svi korisnici jednaki u ostvarivanju prava na pristup informacijama.

Drugim riječima, prilikom razmatranja zahtjeva za pristup informacijama žalitelja treba uzeti u obzir činjenicu koje bi se informacije mogle omogućiti bilo kojoj trećoj osobi koji bi postavila navedeni zahtjev, jer pristup informacijama ne služi kao sredstvo za uvid u spis predmeta u postupku javnog poziva.

U takvoj situaciji, a posebno imajući u vidu da žalitelj traži ponude svih svojih konkurenata, Povjerenik za informiranje smatra da u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, odnosno da bi omogućavanje pristupa svim ponudama ponuditelja predstavljalo takve informacije koje bi mogle dovesti do štetnih posljedica za gospodarske interese ponuditelja koji su se javili na natječaj.

Ako bi Povjerenik za informiranje žalitelju omogućio uvid u ponude ostalih ponuditelja, navedeno bi značilo da bi žalitelj mogao javno iznositi pojedine dijelove ponude u smislu članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, što bi bilo nespojivo s načelom jednakog tretmana svih ponuditelja u postupku.

Na taj način žalitelj bi dobio i podatke o poslovnim suradnicima svojih konkurenata (kroz podatke o iskustvu na sličnim poslovima, kroz preporuke i slično), pa u takvoj situaciji Povjerenik za informiranje ne može isključiti nastanak štetnih posljedica za gospodarske interese navedenih pravnih osoba.

Upravo zbog navedenog, Povjerenik za informiranje smatra da u zapisniku treba prekriti popis dokumentacije koju je pojedini ponuditelj dostavio, jer sam popis dokumenata može ukazivati na činjenicu ima li trgovačko društvo porezni dug, odnosno nepodmirena dugovanja prema prvostupanjskom tijelu, a koje informacije ne predstavljaju informacije od javnog značaja.

Slijedom navedenog, temeljem članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo je prekriti navedene u zapisniku, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki 3. izreke ovog rješenja.

Sve ranije navedeno (obrazloženje uz točku 3. izreke rješenja), treba primijeniti i na ponude ponuditelja u postupka, pa se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na ranije navode ovog rješenja, jer i za pojedine ponude, uključujući i žaliteljevu, ne prevladava javni interes, iz razloga što nije došlo do sklapanja ugovora o zakupu, a kako je to ranije navedeno u ovom rješenju.

Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za ponude ponuditelja, predmetne informacije ne odnose se na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganje javnim sredstvima, niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet) pa je očito da za tražene informacije postoji isključivo privatni interes žalitelja kao sudionika postupka.

Dakle, u tom dijelu je trebalo odbiti žalbu žalitelja, pa je odlučeno kao pod točkom 4. izreke ovog rješenja.

U odnosu na dio zahtjeva u kojem žalitelj traži podatak o tome jesu li sve ponude zadovoljavale uvjete natječaja, navedena informacija je sadržana u zapisniku kojem je žalitelju djelomično omogućen pristup točkom 3. izreke ovog rješenja, pa o istom nema potrebe dodatno odlučivati.

Što se tiče zahtjeva žalitelja za naknadu troškova postupka, ističe se kako slijedi.

Sukladno članku 161. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan.

Člankom 162. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da svjedoci, vještaci, prevoditelji, tumači i privremeni zastupnici imaju pravo na nagradu, odnosno naknadu stvarnih troškova nastalih u vezi s postupkom. Sukladno stavku 2. navedenog članka protivna stranka u dvostranačkim ili višestranačkim stvarima ima pravo na naknadu putnih troškova i izgubljene zarade, ako je postupak okončan povoljno za tu stranku

Prema članku 4. Zakona o općem upravnom postupku, stranka u upravnom postupku je fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava i obveza ima pravo sudjelovati u postupku.

Uzimajući u obzir navedeno, Zagrebački električni tramvaj d.o.o. nije stranka u ovom postupku, već prvostupanjsko tijelo pred kojim se vodi postupak, posebno stoga što u konkretnom slučaju nije moguće niti primijeniti odredbu članka 4. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, jer prvostupanjsko tijelo ne može biti nositelj prava na pristup informacijama u odnosu na samu sebe u smislu navedene odredbe.

Osim toga, odredba članka 161. Zakona o općem upravnom postupku pravi jasnu razliku između postupaka koji su pokrenuti na zahtjev stranke, te postupaka u kojem sudjeluje više stranaka.

Naime, postupak pokrenut zahtjevom za pristup informacijama nije višestranačka upravna stvar, jer Zagrebački električni tramvaj d.o.o. nije suprotna strana u postupku, već prvostupanjsko tijelo pred kojim se vodi postupak.

Kako u takvim slučajevima troškove postupka snosi stranka koja je pokrenula postupak, zahtjev za naknadu troškova postupka je neosnovan.

Ako bi se žalbeni postupak pred Povjerenikom za informiranje mogao smatrati višestranačkim postupkom (na način da su stranke žalbenog postupka prvostupanjsko tijelo i žalitelj), Povjerenik za informiranje ističe da odredba članka 162. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ne daje mogućnost da protivna strana snosi troškove zastupanja po odvjetniku, već samo putne troškove i troškove izgubljene zarade.

Navedeni stav je zauzet i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj UsII-240/18 od 27. rujna 2018. godine, koja je javno dostupna na internetskim stranicama suda (odluke – pravo na pristup informacijama – 2018. godina).

Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod točkom 5. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan