KLASA: UP/II-008-07/21-01/157
URBROJ: 401-01/06-21-3
Zagreb, 19. travnja 2021. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske radiotelevizije, UR.BROJ: 577-704/2019-50801 od 7. listopada 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatske radiotelevizije, UR.BROJ: 577-704/2019-50801 od 7. listopada 2020. godine.
2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslika sljedećih informacija:
- ugovora br. 216/17 sklopljenog između Hrvatske radiotelevizije i Odvjetničkog društva Gajski, Grlić, Prka i Partneri d.o.o. od 29. svibnja 2017. godine;
- ugovora br. 215/17 sklopljenog između Hrvatske radiotelevizije i Odvjetničkog društva Madirazza & partneri d.o.o. od 29. svibnja 2017. godine;
- aneksa br. 128/19, ugovora br. 215/17 sklopljenog između Hrvatske radiotelevizije i Odvjetničkog društva Madirazza & partneri d.o.o.;
- aneksa br. 126/19, ugovora br. 216/17 sklopljenog između Hrvatske radiotelevizije i Odvjetničkog društva Gajski, Grlić, Prka i Partneri d.o.o.;
- računa br. 6-1-2019 odvjetničkog društva Madirazza & partneri od 18. siječnja 2019. godine ispostavljenog Hrvatskoj radioteleviziji za pružene usluge zastupanja prema specifikaciji u prilogu iz koje su vidljivi podaci koji se odnose na naplaćene usluge u predmetu zastupanja Hrvatske radiotelevizije protiv .........;
- računa Broj: 288/01/201 od 10. rujna 2020. godine odvjetničkog društva Gajski, Grlić, Prka & partneri ispostavljenog Hrvatskoj radioteleviziji za pružene usluge zastupanja prema specifikaciji u prilogu iz koje su vidljivi podaci koji se odnose na naplaćene usluge u predmetu zastupanja Hrvatske radiotelevizije protiv ..........
3. Nalaže se Hrvatskoj radioteleviziji da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana njegove pravomoćnosti.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) od 11. rujna 2020. godine, kojim je od Hrvatske radiotelevizije zatražila informacije o odvjetničkim društvima koja su zastupala Hrvatsku radioteleviziju u radnopravnom sporu protiv ......... te troškovima koji su plaćeni tim odvjetničkim društvima za usluge zastupanja u tom sporu, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. i 4., u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 3. te člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što žaliteljica nije tražila informaciju u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama te jer su traženi podaci zaštićena poslovna tajna.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da je obrazloženje istog rješenja nejasno, jer Zakon o pravu na pristup informacijama jasno definira što se smatra informacijom u smislu navedenog zakona, odnosno da je nejasno zbog čega se dvostrani pravni posao o kojem je Hrvatska radiotelevizija pregovarala s odvjetnicima ne može smatrati informacijom u zakonskom smislu. Ističe da je Hrvatska radiotelevizija javna televizija te da je sav trošak zastupanja i radnopravnog spora plaćen iz javnih sredstava, pa stoga javnost ima pravo znati kome je, koliko i na kakav način isplaćen novac u postupku koji je od javnog interesa, obzirom da se radi o otkazu novinaru na javnoj televiziji. Nadalje, žaliteljica navodi kako je u odnosu na navode osporenog rješenja o poslovnoj tajni nejasno kakve bi štetne gospodarske posljedice nastupile za Hrvatsku radioteleviziju i druge ugovorne strane omogućavanjem pristupa javnosti traženih informacija, kao i da u istom nije navedeno temeljem kojeg su propisa predmetni ugovori definirani kako poslovna tajna. U odnosu na traženje iznosa ukupnih troškova plaćenih temeljem zastupanja Hrvatske radiotelevizije u radnopravnom sporu protiv ........., a za koje prvostupanjsko tijelo tvrdi da ne postoji kao izrađena informacija, žaliteljica navodi kako joj tijelo javne vlasti može dostaviti postojeće informacije iz kojih sama može izračunati ukupni iznos svih troškova u predmetnom radnopravnom sporu. Od Povjerenika za informiranje traži da poništi osporeno rješenje i naloži prvostupanjskom tijelu da joj dostavi tražene informacije. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 11. rujna 2020. godine, od Hrvatske radiotelevizije zatražila da joj dostavi sljedeće informacije: 1. Koji su odvjetnici ili odvjetnička društva zastupala Hrvatsku radioteleviziju u radnopravnom sporu protiv .........?; 2. Moli dostavu ugovora o zastupanju sklopljenog između odvjetnika ili odvjetničkih društava i Hrvatske radiotelevizije u vezi prethodno navedenog radnopravnog spora?; i 3. Ukupan iznos troškova i naknada koje je Hrvatska radiotelevizija platila odvjetnicima u prethodno navedenom sporu?
Također, utvrđeno je da je Hrvatska radiotelevizija povodom zahtjeva žaliteljice donijela osporeno rješenje UR.BROJ: 577-704/2019-50801 od 7. listopada 2020. godine, kojim je odbila isti temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. i 4., u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 3. te člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što žaliteljica nije tražila informaciju u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama te jer su traženi podaci zaštićena poslovna tajna.
U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno kako je povodom zahtjeva žaliteljice utvrđeno da ugovore koje je ista tražila Hrvatska radiotelevizija nije izradila sama niti u suradnji s drugim tijelima te da je riječ o dvostranom pravnom poslu o čijem sadržaju su zajednički pregovarali i sporazumjeli se s odvjetničkim društvima koja nisu tijela javne vlasti u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, navedeno je kako se zatraženi ugovori imaju smatrati poslovnom tajnom, pa bi omogućavanje pristupa navedenim ugovorima nastupile štetne posljedice za gospodarski interes, kako Hrvatske radiotelevizije, tako i druge ugovorne strane. Također, je u odnosu na informaciju pod točkom 3. navedeno kako istu tijelo javne vlasti ne posjeduje te da sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama nisu u obvezi izrađivati novu informaciju pa je slijedom svega navedenog odbijen zahtjev žaliteljice.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje popise, analize, izvješća, i sastavlja odgovore na pitanja i izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
U postupku po žalbi, a s obzirom na navode žalbe te osporenog rješenja, drugostupanjsko tijelo mora utvrditi da li je žaliteljica predmetnim zahtjevom tražila podatke koji se mogu podvesti pod gore citiranu definiciju „informacije“, posjeduje li tijelo javne vlasti zatražene informacije u trenutku podnošenja zahtjeva te ukoliko je posjeduje postoje li ograničenja zbog kojih je informacija izuzeta od javnog pristupa.
Uzimajući u obzir da je Hrvatska radiotelevizija u žalbenom postupku, a slijedom traženja Ureda povjerenika za informiranje iz akta KLASA: 008-04/20-01/976, URBROJ: 401-01/06-21-4 od 8. veljače 2021. godine, dopisom Ur.broj: 577-704/2020-50801 od 9. veljače 2021. godine kao informacije koje su predmet ovog postupka dostavila dokumentaciju koja je pobliže navedena u točki 2. izreke ovog rješenja, iz navedenog je razvidno kako se prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju neopravdano pozvalo na razlog odbijanja predmetnog zahtjeva iz članka 23. stavkom 5. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 3. ovog Zakona. Nadalje, u žalbenom postupku je zaključeno kako je nejasno i zbog čega se prvostupanjsko tijelo pozvalo i na ograničenje pristupa informacijama zbog poslovne tajne, ukoliko je već smatralo da ne posjeduje izrađene informacije na koje se odnosi predmetni zahtjev, odnosno nije razvidno u pogledu kojih je točno informacija prvostupanjsko tijelo zaključilo da zahtjev treba odbiti pozivom na ograničenje pristupa informacijama iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Stoga je Povjerenik za informiranje razmotrivši navode žalbe i dokumentaciju u spisu predmeta u drugostupanjskom postupku utvrdio da osporeno rješenje treba poništiti te je, obzirom da su od prvostupanjskog tijela dostavljene informacije koje su predmet ovog postupka, u žalbenom postupku razmotrio da je li žaliteljici moguće odobriti pristup zatraženim informacijama iz zahtjeva, na način kako je to ista i zatražila, a također i razmotrio da li se pristup traženoj informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4. , a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno Zakonu.
Odredbom članka 19. (Glava 8.) Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge prave osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.
Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku izvršio uvid u sadržaj dostavljene dokumentacije te je došao do zaključka kako ista ne može biti označena kao poslovna tajna. Naime, uvidom u dostavljene informacije nisu uočeni elementi poslovne tajne, kao što je to propisano člankom 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka, a prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju nije ničim dokazalo da predmetne informacije predstavljaju poslovnu tajnu sukladno zakonu. Naime, u žalbenom postupku je uvidom u sadržaj predmetnih informacija utvrđeno kako one ne predstavljaju proizvodnu tajnu niti rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada, tehnološka niti tehnička rješenja, niti predstavljaju druge informacije zbog čijeg bi omogućavanja pristupa korisnicima mogle nastupiti štetne posljedice.
Međutim, u žalbenom je postupku uvidom u predmetne informacije utvrđeno da sadrže osobne podatke identificiranih fizičkih osoba odnosno zaposlenika prvostupanjskog tijela te imena i prezimena pojedinih odvjetnika. Također, uvidom u račune koji su pobliže navedeni u izreci ovog rješenja utvrđeno je kako su na istima prekriveni podaci koji nisu predmet ovog postupka, odnosno ukupan iznos na računu, a da su na specifikacijama priloženim uz iste račune prekriveni podaci o drugim protustrankama te iznosima, ali tako da je vidljiv dio specifikacije koji se odnosi na ..........
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
U članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.
Sukladno članku 115. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09.) drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, ali pri tome nije vezano žalbenim razlozima.
U žalbenom postupku Povjerenik za informiranje je u pogledu dostavljenih informacija razmotrio da li je istima moguće odobriti pristup sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, te je utvrđeno da se žaliteljici može odobriti pravo na pristup zatraženim informacijama iz zahtjeva bez ograničenja odnosno u obliku u kojem su iste dostavljene u žalbenom postupku (a koje predstavljaju informacije koje je tražila žaliteljica), jer se radi o raspolaganju sredstvima tijela javne vlasti te je primjenjiva odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Naime, u odnosu na podatke prekrivene na predmetnim računima i specifikacijama a koji su pobliže navedeni u izreci ovog rješenja utvrđeno je kako su na istima vidljivi podaci koji se odnose na radnopravni spor ........., a koji predstavljaju informaciju koju je žaliteljica i tražila. Uvidom u ostale informacije koje su predmet postupka, a koje su navedene u izreci ovog rješenja, u žalbenom postupku, nisu utvrđeni razlozi za ograničenje pristupa informacijama iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer imena i prezimena zaposlenika tijela javne vlasti nisu zaštićeni osobni podaci sukladno odredbi članka 16. stavka 3. navedenog Zakona, a Opća uredba o zaštiti osobnih podataka ne odnosi se na pravne osobe odnosno njihove ovlaštene osobe, pri čemu se dodaje da se radi o podacima o odvjetnicima koji su javno dostupni svima.
Stoga je u žalbenom postupku zaključeno da se zatražene informacije u konkretnom slučaju mogu omogućiti žaliteljici kako je to navedeno u izreci ovog rješenja, osobito uzimajući u obzir činjenicu da su one neposredno vezane za potrošnju javnih sredstava, zbog čega je zaključeno da takve informacije, temeljem izričite zakonske odredbe trebaju biti dostupne javnosti.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09.) i članku 25. stavku 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan