KLASA: UP/II-008-07/21-01/142

URBROJ: 401-01/10-21-2

Zagreb, 14. travnja 2021. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske banke za obnovu i razvitak, Broj: 21/20 od 18. siječnja 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatske banke za obnovu i razvitak, Broj: 21/20 od 18. siječnja 2021. godine u dijelu pod točkom 1. izreke.

2. Djelomično se omogućava odvjetniku ......... pravo na pristup preslici Ugovora o kreditu, Broj OBS-199/2011 od 3. studenog 2011. godine na način da se ugovoru prekrije članak 3. Ugovora (instrumenti osiguranja), te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija

3. Odobrava se odvjetniku ......... pravo na pristup preslici dodatka 1. Ugovora o kreditu, Broj OBS-199/2011 od 16. rujna 2013. godine.

4. Odobrava se odvjetniku ......... pravo na pristup preslici Priloga 1. Ugovora o kreditu, Broj OBS-199/2011 od 3. studenog 2011. godine, te Prilogu 2. Ugovora o kreditu, Broj OBS-199/2011 od 3. studenog 2011. godine.

5. Odobrava se odvjetniku ......... pravo na pristup preslici dokumenta „Stanje kredita (Broj OBS-199/11) na dan 22. prosinca 2020. godine“.

6. Nalaže se Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak da postupi sukladno točkama 2., 3., 4. i 5. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Točkom 1. osporenog rješenja odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio presliku ugovora o kreditu zaključenog s Erste&Steiermarkische banke d.d., te presliku knjigovodstvene kartice prvostupanjskog tijela za navedeni kredit, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točaka 2., 4. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to prvostupanjsko tijelo smatra da su zatražene informacije predstavljaju poslovnu tajnu, te da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Točkom 2. rješenja odbačen je dio zahtjeva žalitelja u dijelu kojem traži presliku Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranje, temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to prvostupanjsko tijelo ne posjeduje tražene informacije te nema saznanja gdje se iste nalaze.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom opisuje tijek prvostupanjskog postupka. Ističe da žalbom pobija prvostupanjsko rješenje samo u dijelu u kojem je zahtjev za pristup informacijama odbijen. Ukazuje na pravno shvaćanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: UsII-511/19 od 8. siječnja 2020. godine prema kojem se u slučaju traženja informacija o raspolaganju javnim sredstvima ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava na pristup informacijama. Smatra da je nejasno obrazloženje rješenja da se radi o prevelikoj količini informacijama, odnosno da bi isto opterećivalo rad prvostupanjskog tijela. Ističe da je od osnivanja prvostupanjskog tijela, odnosno od 1992. godine podnio samo dva zahtjeva za pristup informacijama. Predlaže da se žalba prihvati.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 18. prosinca 2020. godine od prvostupanjskog tijela tražio sljedeće informacije:

1. presliku Ugovora o kreditu broj OBS-199/2011 od 2. studenog 2011. godine sklopljen između Erste&Steiermarkische bank d.d. i Hrvatske banke za obnovu i razvitak

2. presliku HBOR-ove knjigovodstvene kartice kredita navedenog pod točkom 1. koja sadržava informaciju o dugovno/potražnom stanju Erste&Steiermarkische bank d.d.

3. presliku Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja, broj ES113/12-1 od 10. travnja 2012. godine

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na odlučivanje po žalbi žalitelja, uključujući i informacije koje su predmet postupka.

Uvodno se ističe da je predmet postupka samo točka 1. osporenog rješenja u smislu članka 115. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“; broj 47/09), jer žalitelj ne osporava točku 2. prvostupanjskog rješenja.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Prema članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Članak 156. stavak 1. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“; broj 159/13, 19/15, 102/15, 15/18, 70/19, 47/20) propisuje da su bankovna tajna svi podaci, činjenice i okolnosti koje je kreditna institucija saznala na osnovi pružanja usluga klijentima i u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom. Kreditna institucija dužna je čuvati bankovnu tajnu. Stavkom 2. ovog članka je propisano da se u smislu navedenog Zakona klijentom kreditne institucije smatra svaka osoba koja je zatražila ili primila bankovnu i/ili financijsku uslugu od kreditne institucije.

Sukladno članku 23. stavku 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Prema članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne su javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Sukladno članku 2. Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak (“Narodne novine”, broj 138/06, 25/13), Hrvatska banka za obnovu i razvitak (dalje u tekstu: HBOR) je razvojna i izvozna banka Republike Hrvatske, čiji je cilj poticanje razvitka hrvatskog gospodarstva.

Člankom 10. istoga Zakona propisano je kako svojim poslovanjem HBOR, u okviru svojih ovlasti i nadležnosti, potiče sustavni, održivi i ravnomjeran gospodarski i društveni razvitak, sukladno općim strateškim ciljevima Republike Hrvatske, te je ujedno propisano kako su djelatnosti HBOR-a prvenstveno financiranje obnove i razvitka hrvatskoga gospodarstva, financiranje infrastrukture, poticanje izvoza, potpora razvitku malog i srednjeg poduzetništva, poticanje zaštite okoliša, osiguranje izvoza hrvatskih roba i usluga od netržišnih rizika, te da u cilju obavljanja tih djelatnosti Hrvatska banka za obnovu i razvitak odobrava kredite i druge plasmane, izdaje bankarska i druga jamstva, zaključuje ugovore o osiguranju i reosiguranju, ulaže u dužničke i vlasničke instrumente, obavlja i druge financijske poslove i usluge u svrhu provedbe djelatnosti određenih ovim člankom. Također je propisano da Vlada Republike Hrvatske može povjeriti Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak obavljanje i drugih financijskih poslova ako ocijeni da je to u interesu Republike Hrvatske.

Prema ustaljenoj praksi Povjerenika za informiranje i upravnosudskoj praksi, podaci o iznosu i korisniku kredita predstavljaju informacije od javnog značaja, odnosno informacije o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Osim toga, navedeni stav se primjenjuje i u slučaju korisnika kredita (primjerice presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: UsII-157/18 od 26. rujna 2018. godine i poslovni broj UsII-222/18 od 26. rujna 2018. godine), kao i u slučaju krajnjih korisnika kredita (primjerice presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: UsII-186/20 od 1. srpnja 2020. godine, i poslovni broj UsII-228/20 od 31. srpnja 2020. godine).

Što se tiče traženja ugovora o kreditu, Povjerenik za informiranje ističe da i u tom dijelu postoji ustaljena praksa Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, odnosno da su i navedeni ugovori informacije iz kojih je vidljivo raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama (primjerice presude poslovni brojevi, UsII-542/19 od 11. prosinca 2019. godine, UsII-113/20 od 27. svibnja 2020. godine, UsII-158/20 od 8. srpnja 2020. godine, UsII-135/20 od 7. srpnja 2020. godine)

U navedenim presudama potvrđivana su rješenja Povjerenika za informiranje, pri čemu je Povjerenik za informiranje vodio računa i o odredbi članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno prekrivani su instrumenti osiguranja radi zaštite poslovne tajne, odnosno imena i prezimena fizičkih osoba (jamci, sudužnici), radi zaštite osobnih podataka u smislu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Imajući u vidu sve izneseno, ne može se prihvatiti pozivanje prvostupanjskog tijela na zlouporabu prava na pristup informacijama, posebno imajući u vidu da dokumentacija koja je predmet postupka nije opsežna (cca 30 stranica), pa nije jasno na koji bi način omogućavanje prava na pristup informacijama predstavljalo prepreku učinkovitom radu prvostupanjskog tijela.

Upravo suprotno, ako postoji ustaljena praksa o pitanjima ugovora o kreditu, koja je ranije citirana u ovom rješenju, Povjerenik za informiranje ističe da prvostupanjsko tijelo poduzima veći angažman pri odbijanju zahtjeva za pristup informacijama, nego što bi bio potreban u slučaju omogućavanja prava na pristup informacijama.

U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na rješenje Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/147, URBROJ: 401-01/05-20-2 od 27. travnja 2020. godine, Povjerenik za informiranje ističe da je navedeno rješenje poništeno presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj UsII-215/20 od 15. prosinca 2020. godine te je predmet vraćen Povjereniku za informiranje na ponovni postupak.

U citiranoj presudi dodatno je naglašeno se u slučaju prvostupanjskog tijela radi o raspolaganju javnim sredstvima u smislu odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, da navedene informacije moraju biti dostupne svakoj osobi, odnosno da isto nadilazi eventualno opterećenje redovitog rada tijela javne vlasti.

Posebno se ističe da se u navedenom predmetu radilo o zaključcima i dokumentima koji su vezani uz 953 projekta, te je unatoč nedvojbenoj opsežnosti dokumenata Visoki upravni sud Republike Hrvatske potvrdio svoje stajalište da se ne može razmatrati zlouporaba prava na pristup informacijama u slučaju traženja informacija o raspolaganju javnim sredstvima.

Slijedom navedenog, traženje ugovora o kreditu, i njegovih dopuna ne može se smatrati zlouporabom prava na pristup informacijama, posebno ne u situaciji kad iz navoda žalbe proizlazi da je žalitelj od osnutka prvostupanjskog tijela podnio dva zahtjeva za pristup informacijama, a koju činjenicu prvostupanjsko tijelo ne osporava.

U odnosu na navode prvostupanjskog tijela o gubitku ugleda, odnosno o mogućim tužbama radi naknade štete, Povjerenik za informiranje ističe da ne bi trebalo biti sporno da postupanje po pravomoćnom rješenju Povjerenika za informiranje ne predstavlja štetnu radnju, a niti može narušiti ugled prvostupanjskog tijela i Republike Hrvatske, pa se ne mogu prihvatiti paušalni navodi prvostupanjskog tijela o nesagledivoj šteti.

Također je i nejasno pozivanje prvostupanjskog tijela na izvješće Povjerenika za informiranje o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama iz 2019. godine, jer činjenica da postoji potreba definiranja javnih sredstava za pojedine kategorije, sasvim sigurno ne utječe na donošenje odluke u ovom postupku.

Uvidom u ugovor o kreditu utvrđeno je da isti u članku 3. Ugovora o kreditu sadrži instrumente osiguranja.

Provodeći test razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku, a temeljem odredbe članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje smatra da instrumenti osiguranja ne predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima već sredstvo osiguranja kredita.

U takvoj situaciji, pored činjenice da je javni interes zadovoljen omogućavanjem prava na pristup korisniku i krajnjem korisniku kredita, iznosu i namjeni korištenja kredita, Povjerenik za informiranje smatra da se instrumenti osiguranja mogu podvesti pod pojam bankovne tajne iz članka 156. Zakona o kreditnim institucijama, te da u odnosu na navedene informacije prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes, pa je primjenom članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedene podatke, iz kojeg razloga je odlučeno kao pod točkom 1. i 2. izreke ovog rješenja.

Iako se u navedenom ugovoru navode imena i prezimena zaposlenika prvostupanjskog tijela, prema ustaljenoj praksi Povjerenika za informiranje i upravnosudskoj praksi, ime i prezime zaposlenika tijela javne vlasti, kad se navedeni podatak traži uz njihov rad, ne predstavlja informaciju za koju prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

U odnosu na imena i prezimena odgovornih osoba druge ugovorne strane, isti podaci su javno dostupni u sudskom registru, iz kojeg razloga nije moguće primijeniti odredbu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacjjama.

Što se tiče dodatka ugovora o kreditu, uvidom u isti utvrđeno je da se na navedenu informaciju ne može primijeniti niti jedno zakonsko ograničenje, pa se pristup istom omogućuje u cijelosti, iz kojeg razloga je odlučeno kao pod točkom 3. izreke ovog rješenja.

Što se tiče informacije o stanju kredita, Povjereniku za informiranje je u žalbenom postupku dostavljen dokument pod nazivom Stanje kredita (Broj OBS-199/11) na dan 22. prosinca 2020. godine.

Uvidom u navedeni dokument, utvrđeno je da isti sadrži sljedeće stavke: valuta, iznos u korištenju, iznos u otplati, dospjele naknade, dospjele rate, stanje glavnice, dospjele kamate, iznos zatezne te iznos pretplate.

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, na navedeni dokumenti nije moguće primijeniti zakonska ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno informacija o tome je li određeni kredit, koji predstavlja informaciju od javnog značaja ne može predstavljati bankovnu tajnu u smislu članka 156. Zakona o kreditnim institucijama, pa je sukladno točki 5. izreke rješenja trebalo žalitelju u cijelosti omogućiti pristup navedenom dokumentu.

Što se tiče Priloga 1 i Priloga 2. Ugovoru o kreditu, isti su sastavni dio ugovora o kreditu (točka 2.02 ugovora o kreditu), te u bitnom sadrže određena pravila pri financiranju krajnjih korisnika (Prilog 2), odnosno obveze krajnjih korisnika (Prilog 1).

Pored činjenice da je ugovor o kreditu informacija od javnog značaja, a koja ukazuje na raspolaganje javnim sredstvima, Povjerenik za informiranje smatra da prilozi ugovora, kojima se dalje razrađuju ugovorne odredbe ne mogu predstavljati bankovnu tajnu, a niti poslovnu tajnu u smislu članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96, 79/07), odnosno ne radi se o proizvodnoj tajnu, rezultatima konstrukcijskog ili istraživačkog rada, kao niti o drugim informacijama zbog čijeg bi otkrivanja mogle nastupiti štetne posljedice, pa je točkom 4. izreke omogućen pristup i navedenim podacima.

Slijedom svega navedenog, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan