KLASA: UP/II-008-07/21-01/94

URBROJ: 401-01/04-21-3

Zagreb, 16. travnja 2021.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Državnog inspektorata KLASA: UP/I-008-02/20-01/13, URBROJ: 443-01-19-01/5-20-2 od 29. prosinca 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Državnog inspektorata KLASA: UP/I-008-02/20-01/13, URBROJ: 443-01-19-01/5-20-2 od 29. prosinca 2020. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Državnog inspektorata odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je zatražio da mu se dostavi preslika rješenja od 18. svibnja 2020. godine kojim je investitoru naređeno uklanjanje nezakonito izgrađene građevine na k.č.br. 6798/2 k.o. Sućurac, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je informacija inspekcijska tajna.

Protiv pobijanog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi kako u samom zahtjevu koji je poslan putem elektroničke pošte nije navedena adresa žalitelja, već samo ime i prezime, dok je tijelo javne vlasti neosnovano izvuklo adresu žalitelja iz drugih predmeta. Nadalje navodi kako traži da se u daljnjem postupku rješenje dostavi elektroničkim putem, kao i da se sva komunikacija odvija tim putem. Ističe kako su njemu kao podnositelju zahtjeva za preslikom rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene građevine poznati podaci Stipana Jurića, OIB, adresa, prebivalište, što je razvidno iz rješenja o plaćanju pristojbe protiv tuženika Stipana Jurića, a da su u samim zemljišnim knjigama navedeni podaci o nelegalnoj građevini, dok je iz javno dostupnog vlasničkog lista vidljivo da su poznati podaci o samim svojstvima nelegalne građevine. Nadalje ističe kako se Državni inspektorat u osporenom rješenju pozvao na odredbe članka 57. stavka 6. i 7. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) kojima je propisano da je Državni inspektorat dužan kao inspekcijsku tajnu čuvati svu dokumentaciju (zabilješku, zapisnik, nacrt rješenja, rješenje, zaključak, prekršajni akt, kaznenu prijavu, uputu za rad, izjavu stranke, predstavku, pritužbu) te sve druge podatke i dokaze utvrđene odnosno nastale u vezi s inspekcijskim postupkom te da dokumentaciju i podatke iz stavka 6. ovoga članka, prikupljene ili utvrđene u inspekcijskom nadzoru, te identitet podnositelja predstavke u skladu sa stavkom 2. ovoga članka, Državni inspektorat može dati samo sudovima, tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima, na njihov obrazloženi pisani zahtjev u postupcima iz njihove nadležnosti. Žalitelj navodi kako je uzimajući u obzir navedene odredbe potrebno istaknuti da iako je zakonodavac u članku 15. stavku 2. točki 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisao da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom, ne radi se o apsolutnom razlogu za ograničenje nego o relativnom, a u kojem je slučaju prvostupanjsko tijelo propustilo razmotriti mogućnost pristupa zatraženim informacijama, navodeći kao relevantne samo odredbe Zakona o državnom inspektoratu. Nadalje, žalitelj se poziva na već donesena rješenja Povjerenika za informiranje protiv Državnoga inspektorata KLASA: UP/II-008-07/19-01/724 od 28. veljače 2020., KLASA: UP/II-008-07/19-01/848 od 13. veljače 2020. i KLASA: UP/II-008-07/13-01/48 od 17. veljače 2014. za koja navodi kako je iz istih razvidna neosnovanost odbijanja zahtjeva predlagatelja. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 15. veljače 2020. godine uputio Državnom inspektoratu, na e-mail: zppi@dirh.hr, zahtjev za pristup informacijama u kojem je naveo kako u prilogu dostavlja odgovor Ombudsmana odnosno građevinske inspekcije unutar Državnog inspektorata te slijedom navedenog moli da mu se putem e-maila dostavi preslika rješenja od 18. svibnja 2020. godine kojim se naređuje investitoru uklanjanje nezakonito izgrađenih građevina. Nadalje je utvrđeno da je žalitelju e-mailom odgovoreno da je svu dokumentaciju u spisu Državni inspektorat dužan čuvati kao inspekcijsku tajnu te je upućen na odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) kojima je propisano da se stranke i druge pravne osobe koje dokažu pravni interes mogu obavijestiti o tijeku postupka i razgledati spise predmeta i o svom trošku ih umnožiti. Također je utvrđeno da žalitelj na zaprimljenu obavijest izjavio žalbu Povjereniku za informiranje koji je rješenjem KLASA: UP/II-008-07/20-01/1425, URBROJ: 401-01/05-20-1 od 21. prosinca 2020. godine naložio Državnom inspektoratu da u roku od 8 dana od zaprimanja rješenja riješi zahtjev za pristup informacijama žalitelja od 15. rujna 2020. godine, sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Nadalje, uvidom u spis predmeta je utvrđeno da je postupajući po citiranom rješenju Povjerenika za informiranje od 21. prosinca 2020. godine, Državni inspektorat donio rješenje KLASA: UP/I-008-02/20-01/13, URBROJ: 443-01-19-01/5-20-2 od 29. prosinca 2020. godine, kojim je odbio zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je informacija inspekcijska tajna.

U obrazloženju pobijanog rješenja Državnog inspektorata u bitnom se navodi da je Zakonom o državnom inspektoratu i to odredbom članka 57. stavka 6. propisano da je Državni inspektorat dužan kao inspekcijsku tajnu čuvati svu dokumentaciju (zabilješku, zapisnik, nacrt rješenja, rješenje, zaključak, prekršajni akt, kaznenu prijavu, uputu za rad, izjavu stranke, predstavku, pritužbu) te sve druge podatke i dokaze utvrđene odnosno nastale u vezi s inspekcijskim postupkom. Nadalje se navodi kako je stavkom 7. istog članka Zakona propisano da Državni inspektorat spomenute akte može dati samo sudovima, tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima na njihov obrazloženi pisani zahtjev u postupcima iz njihove nadležnosti. Također se navodi da je sukladno odredbama članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama proveden test razmjernosti i javnog interesa te je utvrđeno da će se pristup informaciji ograničiti radi zaštite i čuvanja inspekcijske tajne propisane Zakonom o državnom inspektoratu odnosno da ne prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićeni interes.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu, dok je člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Slijedom citiranih odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, kao i odredbi članka 57. Zakona o državnom inspektoratu te dokumentacije spisa predmeta, u žalbenom postupku je utvrđeno kako rješenje Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu KLASA: UP/I-362-02/20-02/00451, URBROJ: 443-02-03-13-02-20-2 od 18. svibnja 2020. godine, koje je dostavljeno u spis predmet kao tražena informacija, predstavlja informaciju koju je Državni inspektorat dužan čuvati kao inspekcijsku tajnu.

U žalbenom postupku na temelju dokumentacije spisa predmeta, te ispitujući pravilnost testa razmjernosti i javnog interesa provedenog u prvostupanjskom postupku, utvrđeno je kako prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes jer se za konkretnu informaciju ne vode javne rasprave, ne postoji interes javnosti za dobivanjem tražene informacije, već postoji samo osobni interes žalitelja. Naime, u konkretnom slučaju razvidno je iskazivanje žaliteljevog posebnog pravnog interesa u kontekstu traženja informacije sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Tako je žalitelj priložio žalbi rješenje Općinskog suda u Splitu Poslovni broj: REF 48 P : Psp-151/2019-2 od 8. siječnja 2020. godine, kojim se žalitelju u pravnoj stvari u kojoj je on tužitelj, a tuženik Stipan Jurić, nalaže plaćanje sudske pristojbe za tužbu. Međutim, takvo traženje žalitelja kod kojeg je razvidan poseban pravni interes žalitelja nije u skladu sa načelom jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je propisano kako pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima te da su korisnici ravnopravni u njegovu ostvarivanju. Odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama omogućava se pristup onim informacijama čije je dobivanje u javnom interesu i koje bi svaki podnositelj zahtjeva mogao dobiti neovisno o svojem posebnom pravnom interesu i neovisno o tome postoji li neki drugi pravni temelj za dobivanje takvih informacija. Dakle, u smislu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, stoga se ne može žalitelj zbog svog posebnog pravnog interesa staviti u povoljniji položaj u odnosu na druge korisnike, već se zahtjev žalitelja rješava u smislu kao da ga je postavila bilo koja druga fizička ili pravna, domaća ili strana osoba. Napominje se kako se ovim rješenjem ne dira u pravo žalitelja da svoja prava ostvari temeljem drugih propisa.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan