KLASA: UP/II-008-07/21-01/90

URBROJ: 401-01/06-21-4

Zagreb, 20. travnja 2021.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Grada Dubrovnika, KLASA: UP/I-008-02/20-01/10, URBROJ: 2117/01-08-01/28-20-01 od 22. prosinca 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Grada Dubrovnika, KLASA: UP/I-008-02/20-01/10, URBROJ: 2117/01-08-01/28-20-01 od 22. prosinca 2020. godine, u dijelu u kojem je pod točkom II. izreke odbijen zahtjev Hrvatske udruge korisnika parkirališnih usluga.

2. Odobrava se ......... pristup preslici tablice Grada Dubrovnika koja sadrži: Popis korisnika jednokrane novčane pomoći Grada Dubrovnika u 2020. godini (naziv analitike), isplaćeni iznos pojedinom korisniku, valutu isplaćenog iznosa te datum isplate iznosa.

3. Nalaže se Gradu Dubrovniku da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana njegove pravomoćnosti.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem u točki I. izreke djelomično je omogućen pristup informacijama te u točki II. izreke odbijen zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj) u dijelu u kojem je tražio popis korisnika jednokratnih novčanih pomoći Grada Dubrovnika u 2020. godini, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. navedenog Zakona, a iz razloga što su tražene informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da isto osporava u dijelu u kojem mu je tijelo javne vlasti odbilo zahtjev, a zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Žalitelj nadalje ističe kako je tijelo javne vlasti nepotpuno utvrdilo činjenično stanje iz razloga što je zakonom jasno propisana definicija osobnih podataka te zaštitu istih, da je istom tijelu u ranijem predmetu dostavio i mišljenje Agencije za zaštitu osobnih podataka koje negira stav prvostupansjkog tijela iz osporenog rješenja te da se u konkrentom slučaju radi o dodjeli javnih sredstava pa mu je stoga trebao biti omogućen pristup traženim informacijama. Žalitelj navodi kako je iz navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje njegovog zahtjeva i uskratu zatražene infomacije pa od Povjerenika za inofmriranje traži da poništi osporeno rješenje u tom dijelu te mu omogući pristup informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama dana 5. prosinca 2020. godine putem elektroničke pošte zatražio od Grada Dubrovnika (u tijelu javne vlasti zaprimljen 7. prosinca 2020. godine - urudžbiran 8. prosinca 2020. godine) da mu dostavi sljedeće informacije: popis osoba koje su primetelji pomoći, kako je navedeno u medijskoj objavi

https://www.dubrovnik.hr/vijesti/grad-dubrovnik-putem-novcanih-pomoci-u-2020-godini-isplatio-1546670-kuna-14370 te iznose koji su im dodijeljeni.

Također je utvrđeno da je Grad Dubrovnik postupajući po navedenom zahtjevu donio osporeno rješenje KLASA: UP/I-008-02/20-01/10, URBROJ: 2117/01-08-01/28-20-01 od 22. prosinca 2020. godine, kojim je u točki I. izreke djelomično udovoljio zahtjevu u dijelu koji se odnosi na Popis osoba koji su primatelji privremene novčane pomoći građanima koji su zbog pandemije koronavirusa ostali bez primanja i za subvenciju troškova najma stana korisnicima privremene pomoći građanima, na način da je navođenjem poveznice na internetskoj stranici Grada Dubrovnika obavijestio žalitelja kako su ti podaci javno objavljnei.

U točki II. izreke osporenog rješenja predmetni zahtjev žalitelja je odbijen u pogledu dijela traženja koje se odnosi na Popis korisnika jednokratnih novčanih pomoći Grada Dubrovnika koji su dio Socijalnog programa Grada Dubrovnika, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. navedenog Zakona, navodeći kako je taj dio zahtjeva neosnovan jer su traženi podaci zaštićeni zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.

U obrazloženju osporenog dijela rješenja je navedeno da je u pogledu traženja Popisa korisnika jednokratnih novčanih pomoći Grada Dubrovnika koji su dio Socijalnog programa Grada Dubrovnika u prvostupanjskom postupku proveden test razmjernosti i javnog interesa u kojem je uzeto u obzir da se radi o traženju osobnih podataka, činjneica da je jedno od načela socijalne skrbi načelo tajnosti i zaštite osobnih podataka te da su jednokratne novčane pomoći dodijeljene sukladno materijalnom statusu socijalno ugroženim osobama. U obrazloženju navedenog rješenja citirane su odredbe članka 18. te 203. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 157/13., 152/14., 99/15. 52/16., 16/17., 130/17., 98/19., 64/20. i 138/20.). Također je navedeno kako korisnici prilikom davanja izjave o točnosti podataka o njihovim prihodima i imovini daju i suglasnost da Centar za socijalnu skrb izvrši uvid u njihove osobne podatke i druge u izjavi nabrojane podatke te da iste može obrađivati i koristiti u svrhu ostvarivanja prava u sustavu socijalne skrbi i razmjenjivati s drugim tijelima u tu svrhu, pa da stoga pristanak korisnika prava na novčane naknade i novčane potpore iz sustava socijalne skrbi nije dan u svrhu za koju to traži žalitelj , pa se stoga u konkrentom slučaju nije mogao u cijelosti omogućiti pristup traženim inofmracijama zbog ograničenja propisanog u članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup infomracijama te je odlučeno kao u točki II. izreke osporenog rješenja.

U žalbenom postupku Grad Dubrovnik je aktom KLASA: UP/I-008-02/20-01/10, URBROJ: 2117/01-08-01/28-21-04 od 19. siječnja dostavio spis predmeta po žalbi na nadležno rkješavanje te je slijedom traženja Ureda povjerenika za informiranje iz akta KLASA: UP/II-008-07/21-01/90, URBROJ: 401-01/06-21-2 od 27. siječnja 2021. godine, kao nadopunu spisa predmeta, aktom KLASA: UP/I-008-02/20-01/10, URBROJ: 2117/01-08-01/28-21-06 od 5. veljače 2021. godine dostavio informaciju koja je predmet ovog žalbenog postupka: tablicu Grada Dubrovnika koja sadrži: Popis korisnika jednokrane novčane pomoći Grada Dubrovnika u 2020. godini (kolona - Naziv analitike), isplaćeni iznos pojedinom korisniku (kolona – Iznos), valutu isplaćenog iznosa (kolona – Valuta skr.) te datum isplate iznosa (kolona – Datum plaćanja).

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje prava na pristup informacijama fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Sukladno članku 115. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09.) drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, ali pri tome nije vezano žalbenim razlozima.

U žalbenom postupku je izvršen uvid u spis predmeta te je utvrđeno kako je Grad Dubrovnik u prvostupanjskom postupku iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak te je u osporenom rješenju u točki II. izreke pogrešno primijenio pravni propis.

Stoga je Povjerenik za informiranje ispitujući pravilnost testa razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela, o kojem spisu predmeta prileži Zapisnik od 18. prosinca 2020. godine, u žalbenom postupku razmotrio da je li žalitelju moguće odobriti pristup zatraženoj informaciji, koja je u žalbenom postupku dostavljena kao predmetna informacija, a također i utvrdio da li se pristup traženim informacijama može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes.

Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak. Dakle, kada se informacija odnosi na raspolaganje javnim sredstvima, ona je automatski dostupna javnosti ukoliko ne predstavlja klasificirani podatak.

U članku 15. Zakona o pravu na pristup informacijama su propisana ograničenja prava na pristup informacijama.

Odredbom članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.

U članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Zakonodavac je također u članku 16. istog Zakona propisao obvezu tijela javne vlasti da prije donošenja odluke kada su zatražene informacije koje podliježu ograničenjima iz članka 15. provede test razmjernosti i javnog interesa. Od provođenja navedenog testa odredbom članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama izuzete su informacije o raspolaganju javnim sredstvima i iste su dostupne javnosti, osim ako informacija predstavlja klasificiran podatak.

Jedno od načela socijalne skrbi je načelo tajnosti i zaštite osobnih podataka, koje je propisano u članku 18. Zakona o socijalnoj skrbi. Tako je navedenim člankom propisano da se korisniku prava u sustavu socijalne skrbi mora osigurati tajnost i zaštita svih osobnih podataka, sukladno posebnom propisu, ako ovim Zakonom nije drugačije propisano. Zakonom o socijalnoj skrbi propisano je i načelo poštivanja privatnosti, i to u članku 19. stavku 1., koji propisuje da korisnik prava u sustavu socijalne skrbi ima pravo na poštivanje privatnosti prilikom pružanja usluga socijalne skrbi, a stavak 2. istog članka da osoba koja pruža uslugu u djelatnosti socijalne skrbi ne smije narušavati privatnost korisnika preko mjere nužne za pružanje usluge ili osiguravanje prava korisniku. Člankom 203. stavkom 1. Zakona o socijalnoj skrbi je propisano da se za prikupljanje, obradu, pohranjivanje, posredovanje i korištenje podataka koje sadrže zbirke podataka te za zaštitu informacijske privatnosti pojedinca primjenjuju odredbe propisa kojim se uređuje zaštita osobnih podataka, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Uvodna odredba broj 14. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se zaštita koja se pruža ovom Uredbom u vezi s obradom osobnih podataka trebala odnositi na pojedince bez obzira na njihovu nacionalnost ili boravište. Ovom se Uredbom ne obuhvaća obrada osobnih podataka koji se tiču pravnih osoba, a osobito poduzetnika koji su ustanovljeni kao pravne osobe, uključujući ime i oblik pravne osobe i kontaktne podatke pravne osobe.

U uvodnoj odredbi broj 22. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se svaka obrada osobnih podataka u Uniji s obzirom na djelatnosti poslovnog nastana voditelja obrade ili izvršitelja obrade trebala bi obavljati u skladu s ovom Uredbom, neovisno o tome obavlja li se sama obrada u Uniji. Poslovni nastan podrazumijeva djelotvorno i stvarno obavljanje djelatnosti putem stabilnih aranžmana. Pravni oblik takvih aranžmana, bilo kroz podružnicu ili društvo kćer s pravnom osobnošću, nije odlučujući čimbenik u tom pogledu.

Uvodna odredba broj 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.

U uvodnoj odredbi broj 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.

Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.

Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.

Dakle, i nakon stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka potrebno je provodit test razmjernosti i javnog interesa, te prema okolnostima pojedinog slučaja utvrđivati prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama ili prevladava javni interes za određenom informacijom.

Kada se uzmu u obzir razlozi protiv omogućavanja pristupa gore navedenim dokumentima, nesporno je da je razlog protiv omogućavanja pristupa zatraženoj informaciji otkrivanje osobnih podataka. Razlog za omogućavanje pristupa zatraženom podatku u konkretnom slučaju je transparentnost potrošnje sredstava i rada Grada Dubrovnika kao tijela javne vlasti, a uzimajući u obzir odgovarajuću primjenu odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Međutim, u odnosu na zaštitu osobnih podataka je potrebno naglasiti da kada utvrdimo da je nešto osobni podatak to automatski ne znači da je on i u navedenom te u svakom slučaju zaštićen. Uvidom u tablicu koja je dostavljena kao predmetna informacija utvrđeno je da ista sadrži imena i prezimena osoba kojima su isplaćene jednokratne novčane pomoći, stoga je u žalbenom postupku razmotreno da li je žalitelju moguće odobriti pristup zatraženim informacijama i u kojoj mjeri.

S obzirom na činjenicu da je člankom 10. stavkom 1. točkom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da su tijela javne vlasti obvezna na internetskim stranicama na lako pretraživ način i u strojno čitljivom obliku objavljivati informacije o dodijeljenim bespovratnim sredstvima, sponzorstvima, donacijama ili drugim pomoćima, uključujući popis korisnika i visinu iznosa, odnosno da se u pogledu zatraženih informacija zakonom podrazumijeva javni interes, a nakon izvršenog uvida u sadržaj preslike predmetne informacija/ispisa tablice, Povjerenik za informiranje ne nalazi razloga za ograničenje iste informacije u pogledu raspolaganja sredstvima te je mišljenja da se žalitelju može omogućiti preslika tablice u kojoj su vidljivi svi iznosi isplate jednokratne pomoći od strane Grada Dubrovnika te imena i prezimena korisnika, valuta i datum plaćanja tih iznosa (kolone: iznos, Valuta skr., Naziv analitike i datum plaćanja). Naime, kod davanja potpora određenim fizičkim osobama radi se o trošenju proračunskog novca, u predmetnom slučaju jedinice lokalne samouprave, pa u tom slučaju neće doći do povrede osobnih podataka navedenih fizičkih osoba, ako se daju njihova imena i prezimena te iznosi novčanih raspolaganja u njihovu korist. Navedene informacije bi radi transparentnosti rada tijela javne vlasti trebale biti svima dostupne.

U pogledu navedenog ističe se da je takav stav žalbenog tijela već ranije potvrđen i od Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, primjerice u presudi Poslovni broj: UsII-86/17-8 od 6. srpnja 2017. godine.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će kad utvrdi da je žalba osnovana Povjerenik rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan