KLASA: UP/II-008-07/20-01/1426
URBROJ: 401-01/10-21-2
Zagreb, 12. travnja 2021. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Grada Požege, KLASA: 008-02/20-02/37, URBROJ: 2177/01-07-01/1-20-2 od 17. studenog 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Grada Požege, KLASA: 008-02/20-02/37, URBROJ: 2177/01-07-01/1-20-2 od 17. studenog 2020. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žaliteljica) kojim je tražila informaciju o svim prometima po računu (ili računima) Grada Požege u 2019. godini, tj. izvatke prometa po računu (računima) grada ili slične isprave, temeljem 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da se u konkretnom slučaju radi o traženju izrade novog skupa podataka.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da joj je odbijanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama. Ističe da tijelo javne vlasti suprotno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njezin zahtjev. Navodi da žalbu ulaže zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Navodi da je općepoznato da pravne osobe, pa tako i tijela javne vlasti dobivaju od banaka izvatke prometa po računima. Smatra da zatražena informacija postoji, te predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 13. studenog 2020. godine od prvostupanjskog tijela tražila doslovno sljedeće:
„Poštovani, molimo Vas da nam odgovorom na ovaj e-mail dostavite informaciju o svim prometima na računu (ili računima) Vašeg grada u 2019. godini – tj. izvatke prometa po računu (računima) grada (u elektroničkom obliku), na kojima su te transakcije vidljive, ili slične isprave istog sadržaja.“
Također je utvrđeno da je povodom predmetnog zahtjeva Grad Požega donijela osporeno rješenje, KLASA: 008-02/20-02/37, URBROJ: 2177/01-07-01/1-20-2 od 17. studenog 2020. godine.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih za ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.
Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija ne predstavlja klasificiran podatak.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da žaliteljica traži stvaranje novog skupa podataka.
Navedenu argumentaciju prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Nesporna je činjenica da prvostupanjsko tijelo posjeduje bankovne izvode kao gotovu informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer su isti dostavljeni Povjereniku za informiranje za potrebe žalbenog postupka.
Što se tiče pozivanja prvostupanjskog tijela na činjenicu da je u konkretnom slučaju potrebno stvoriti novu informaciju, Povjerenik za informiranje ističe da je u presudi Suda Europske unije, broj C-491/15 od 11. siječnja 2017. godine zauzeto stajalište da sve informacije koje se unaprijed programiranim alatima za pretraživanje mogu izdvojiti iz elektroničke baze podataka u okviru njezine uobičajene uporabe, čak i ako te informacije još nisu bile prikazane u tom obliku, ili ih osoblje nikad nije pretraživalo, moraju se kvalificirati kao gotovi dokumenti, odnosno da tijela javne vlasti radi ispunjavanja zahtjeva za pristup informacijama mogu biti dovedena u situaciju da primjenom postojećih alata za pretraživanje izrade dokument iz informacija sadržanih u bazi podataka (paragrafi 37 i 38 presude).
Razlika između postojećeg i novog dokumenta jasno je naznačena u mišljenju nezavisnog odvjetnika u navedenom predmetu Michala Bobeka od 21. rujna 2016. godine u kojem se ističe sljedeće:
„…49. U skladu s negativnom definicijom, „novi dokument” u smislu Uredbe ne bi nastao ako bi se samo brisali ili filtrirali neki od postojećih podataka (uključujući i njihovo anonimiziranje) iz baze ili skupa podataka. Ovisno o točnoj strukturi baze podataka, takve operacije načelno ipak ne mogu zahtijevati znatno (intelektualno) ulaganje pa onda i ne dovode do stvaranja „novog dokumenta”, nego je isključivo riječ o preuređenju postojećeg….“
Navedena presuda i mišljenje nezavisnog odvjetnika dostupni su na poveznici http://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?language=en&num=C-491/15.
Dakle, eventualno anonimiziranje podataka na informaciji ne predstavlja stvaranje nove informacije.
Uzimajući u obzir sve navedeno, valjalo je temeljem članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) poništiti prvostupanjsko rješenje, a predmet se dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir primjedbe drugostupanjskog tijela iz ovog rješenja.
Prije upuštanja u meritorno odlučivanje, odnosno odlučivanje o konkretnom dokumentu ili prikazu podataka o prometima po računima, tijelo javne vlasti dužno je, a s obzirom na sadržaj podnesenog zahtjeva, utvrditi koje su informacije predmet žaliteljičinog zahtjeva. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je tijelo javne vlasti procijenilo da se žaliteljičin zahtjev odnosi isključivo na dostavu bankovnih izvoda prometa po računu, zanemarujući pritom da žaliteljica alternativno traži „sličnu ispravu drugog sadržaja“, iz čega proizlazi da žaliteljica pristaje da joj se omogući pristup i nekoj drugoj informaciji iz koje bi bilo vidljivo trošenje javnih sredstava. Nadalje, u prvostupanjskom postupku koji je prethodio osporenom rješenju prvostupanjsko tijelo nije razmotrilo ni mogućnost da se žaliteljici prema odredbi članka 17. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama omogući uvid u dokumente te da ona nakon ostvarenog uvida zatraži izradu određenih preslika dokumenata, a imajući u vidu da se traže podaci za jednu godinu.
Stoga bi prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku, sukladno odredbi članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, od žaliteljice trebalo zatražiti ispravak zahtjeva na način da pojasni koja je informacija predmet njezinog traženja, odnosno da pojasni što se podrazumijeva pod navodom „slična isprava drugog sadržaja“ iz koje bi bili vidljivi prometi po računima tijela javne vlasti.
Prilikom rješavanja zahtjeva tijelo javne vlasti, Grad Požega, treba imati u vidu da se zahtjevom traže informacije o raspolaganju javnim sredstvima, koje moraju biti dostupne svakome i bez provođenja postupka testa razmjernosti i javnog interesa te u odnosu na koje se, prema ranije navedenom stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava na pristup informacijama. No, prema dostavljenom očitovanju od strane tijela javne vlasti, kao i prema obrazloženju pobijanog rješenja, razvidno je da tijelo javne vlasti prilikom odlučivanja mora uzeti u obzir da predmetne informacije sadrže i druge podatke u odnosu na koje su moguća ograničenja koja su propisana u članku 15. Zakona o pravu na pristup informacijama te je stoga u obvezi primijeniti odredbu iz stavka 5. citiranog članka iz koje proizlazi obveza tijela javne vlasti da u slučaju kada tražena informacija sadrži podatak koji podliježe ograničenju, da preostale dijelove informacije treba učiniti dostupnima. Naime, iz obrazloženja osporenog rješenja u kojem se navodi što čini promet po računu, proizlazi da bi informacije o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama odnosile samo na isplate koje vrši prvostupanjsko tijelo, a da podaci o uplatama fizičkih osoba ne predstavljaju takve podatke.
Kada je predmet zahtjeva za pristup informacijama obimna dokumentacija, a što bi prema navodima iz obrazloženja pobijanog rješenja bio slučaj u ovom konkretnom predmetu, valja napomenuti tijela javne vlasti imaju pravo postupiti u skladu s odredbom članka 19. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno imaju pravo tražiti od korisnika naknadu stvaranih i materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, sukladno članku 17. ovog Zakona, kao i naknadu troškova dostave tražene informacije, a na izračun navedene naknade primjenjuju se Kriteriji za određivanje visine naknade stvarnih i materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14. i 15/14.) (dalje u tekstu: Kriteriji). Ako se radi o iznosu koji prelazi 150kn, sukladno članku 4. stavku 2. Kriterija tijelo javne vlasti može zatražiti od korisnika da unaprijed položi iznos stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije, a ako korisnik ne položi zahtijevani iznos troškova u roku od 8 dana, tada se smatra da je korisnik odustao od zahtjeva.
Dodatno se ukazuje kako je dana 15. prosinca 2020. godine u Hrvatskom saboru izglasan Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, koji predviđa novu zakonsku odredba u članku 68.a prema kojoj su općina, grad i županija dužni javno objaviti informacije o trošenju proračunskih sredstava na svojim mrežnim stranicama na način da te informacije budu lako dostupne i pretražive - što uvelike govori o namjeri zakonodavca da raspolaganje proračunskim sredstvima učini javno dostupnim, odnosno o obvezi proaktivne objave takvih informacija.
Također treba uzeti u obzir da je u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj UsII-167/19 od 16. svibnja 2019. godine, broj UsII-170/19 od 20. ožujka 2019. godine, UsII-191/19 od 12. rujna 2019. godine te UsII-298/20 od 23. rujna 2020. godine zauzeto stajalište da se u slučaju informacija o raspolaganju javnim sredstvima iz članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava na pristup informacijama.
Sve navedene presude javno su dostupne na internetskim stranicama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske na poveznici https://sudovi.hr/hr/vusrh/sudska-praksa/sudska-praksa.
Slijedom svega navedenog, Povjerenik za informiranje smatra da je u konkretnom slučaju nužno ponovno rješavanje prvostupanjskog tijela, s obzirom na to da je jedino isto ovlašteno tražiti naknadu materijalnih troškova od korisnika u smislu članka 19. Zakona o pravu na pristup informacijama.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan