KLASA: UP/II-008-07/20-01/1417

URBROJ: 401-01/10-21-4

Zagreb, 12. travnja 2021. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Grada Šibenika, KLASA: UP/I-008-02/20-01/58, URBROJ: 2182/01-01/1-20-2 od 25. studenog 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Grada Šibenika, KLASA: UP/I-008-02/20-01/58, URBROJ: 2182/01-01/1-20-2 od 25. studenog 2020. godine.

2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žaliteljica) kojim je tražila informaciju o svim prometima po računu (ili računima) Grada Šibenika u 2019. godini, tj. izvatke prometa po računu (računima) grada ili slične isprave, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da žaliteljica zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da joj je odbijanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama. Ističe da rješenje kao nevjerodostojno osporava u cijelosti, te po dijelovima koji su navedeni u nastavku žalbe i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Navodi da je osporeno rješenje posljedica preporuke Užeg predsjedništva Udruge gradova, odnosno da je osporeno rješenje posljedica političke direktive, a ne pravnog postupka, tj. utvrđivanja svih činjenica i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari. Dalje navodi da iz postupanja Užeg predsjedništva Udruge gradova proizlazi veliki broj u osporavanom rješenju nametnutih teza, neosnovanih pretpostavki i logičkih grešaka. U žalbi navodi 18 logičkih pogrešaka koje je počinilo prvostupanjsko tijelo. Posebno navodi da ne traži sve informacije u određenom segmentu tijela javne vlasti, odnosno ne traži financijske izvještaje, planove, obračunske liste plaća i sl., već traži samo bankovne izvode. Ističe da tijelo javne vlasti nije postupalo samostalno, odnosno da je preporuka Užeg predsjedništva prekoračila pravnu i moralnu granicu postupanja u demokratskom društvu. Dalje navodi da joj je dio gradova dostavio tražene informacije. Smatra da pandemija može usporiti, ali da ne može biti izlika za izbjegavanje ostvarivanja ljudskih prava. Ističe da je pravo na pristup informacijama sadržano u poglavlju 2. Ustava Republike Hrvatske, te da je uskraćivanje prava na informaciju jednako uskraćivanju prava na život. Zaključno predlaže da Povjerenik za informiranje uvaži žalbu te omogući pristup zatraženoj informaciji.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 13. studenog 2020. godine od prvostupanjskog tijela tražila doslovno sljedeće:

„Poštovani, molimo Vas da nam odgovorom na ovaj e-mail dostavite informaciju o svim prometima na računu (ili računima) Vašeg grada u 2019. godini – tj. izvatke prometa po računu (računima) grada (u elektroničkom obliku), na kojima su te transakcije vidljive, ili slične isprave istog sadržaja.“

Također je utvrđeno da je povodom predmetnog zahtjeva Grad Šibenik donio osporeno rješenje, KLASA: UP/I-008-02/20-01/58, URBROJ: 2182/01-01/1-20-2 od 25. studenog 2020. godine.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija ne predstavlja klasificiran podatak.

Iz obrazloženja pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da žaliteljica zloupotrebljava pravo na pristup informacijama. U obrazloženju rješenja u bitnom se navodi da bi korisniku prava trebalo poslati opsežnu dokumentaciju (21000 stranica), odnosno da prvostupanjsko tijelo nema prostorne, tehničke i druge mogućnosti da bi za takve poslove preraspoređivao službenike.

Navedenu argumentaciju prvostupanjskog tijela za sada nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Naime, u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj UsII-167/19 od 16. svibnja 2019. godine, broj UsII-170/19 od 20. ožujka 2019. godine, UsII-191/19 od 12. rujna 2019. godine te UsII-298/20 od 23. rujna 2020. godine zauzeto je stajalište da se u slučaju informacija o raspolaganju javnim sredstvima iz članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava na pristup informacijama.

Sve navedene presude javno su dostupne na internetskim stranicama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske na poveznici https://sudovi.hr/hr/vusrh/sudska-praksa/sudska-praksa.

Osim toga, na Tražilici odluka i mišljenja Povjerenika za informiranje i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (TOM) može se pronaći više presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (npr. poslovni brojevi: UsII-95/16-8 od 28. rujna 2016. godine, UsII-94/16-9 od 20. listopada 2016. godine, UsII-92/16-9 od 5. listopada 2016. godine, UsII-93/16-7 od 1. rujna 2016. godine) kojima se potvrđuju rješenja Povjerenika za informiranje kojima je u bitnom odobren preslikama ispisa kontnih kartica proračuna općine kao tijela javne vlasti, na način da se na istima prekriju osobni podaci fizičkih osoba koje su vršile uplate u općinski proračun (imena i prezimena).

Navedene presude dostupne su na poveznici https://tom.pristupinfo.hr/pregledfilter1.php.

Povjerenik za informiranje posebno ističe da da samo isplate koje vrši prvostupanjsko tijelo predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Drugim riječima, podaci o uplatama ne predstavljaju takve podatke, pa treba utvrditi može li se na imena i prezimena fizičkih osoba koje su izvršile određenu uplatu na račun grada, te na druge podatke (npr. osobni identifikacijski broj, adresu, broj računa) primijeniti zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno prevladava li u odnosu na navedene podatke potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes.

Osim toga, ako bi se na prometu po računu prekrile imena i prezimena fizičkih osoba (pri čemu je nesporno da bi takve uplate predstavljale većinu uplata, npr. komunalna naknada), tada je očito da bi žaliteljica ne bi dobila cjelokupni promet po računu grada, već samo one isplate koje nedvojbeno predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima.

S obzirom da je pravo na pristup informacijama Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pravo, te da ograničenja prava na pristup informacijama treba tumačiti restriktivno, u žalbenom postupku je potrebno utvrditi sljedeće: 1) je li ograničenje prava na pristup informacijama žaliteljice zasnovano na zakonu, 2) ima li legitimni cilj te 3) je li isto nužno u demokratskom društvu i razmjerno naravi potrebe za ograničenjem.

Razmatrajući pitanje pod brojem 1., jasno je da ja miješanje u pravo žaliteljice na pristup informacijama zasnovano na zakonu, točnije na odredbi članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Što se tiče drugih dvaju pitanja, Povjerenik za informiranje ističe sljedeće.

Prilikom ograničavanja prava na pristup informacijama, treba uzeti u obzir onu mjeru koja najmanje pogađa korisnika, odnosno mora postojati pravična ravnoteža između prava na pristup informacijama i razloga za ograničenje.

Osim toga, prvostupanjsko tijelo nije žaliteljicu niti izvijestilo o troškovima koji bi nastali pružanjem informacije u smislu članka 19. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno nije zatražilo da unaprijed položi iznos stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave u smislu članka 4. stavka 2. Kriterija za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14, 15/14, dalje u tekstu: Kriteriji), koje je donio Povjerenik za informiranje.

Ako žaliteljica ne bi položila zahtijevani iznos troškova u roku od 8 dana, tada bi se primjenom članka 4. stavka 2. Kriterija, odnosno članka 46. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) smatralo da je žaliteljica odustala od zahtjeva.

Dopisom Povjerenika za informiranje, KLASA: 008-04/20-01/1202, URBROJ: 401-01/10-20-2 od 16. prosinca 2020. godine od prvostupanjskog tijela zatražena je dostava spisa predmeta, informacija koje su predmet postupka, te svih zahtjeva žaliteljice u 2019. i 2020. godini, kao i preslike Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija (za 2019. i 2020. godinu).

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljene su samo kartice konta, odnosno nisu dostavljeni izvodi banke.

Razmatrajući navedene konto kartice, Povjerenik za informiranje je utvrdio da iste ne predstavljaju informacije koje žaliteljica traži.

Osim toga, razmatrajući odredbu članka 19. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje ističe da samo prvostupanjsko tijelo može od korisnika tražiti naknadu troškova koji nastaju pružanjem informacije, odnosno radi se o prihodu tijela javne vlasti u smislu stavka 4. navedenog članka.

U takvom slučaju, prije rješavanja zahtjeva koji se odnosi na opsežnu dokumentaciju, tijelo javne vlasti ima pravo tražiti da korisnik unaprijed položi određeni iznos troškova.

Kako se prema citiranoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava na pristup informacijama, tada upravo mogućnost traženja da korisnik unaprijed položi iznos troškova predstavlja mehanizam zaštite od opsežnih zahtjeva korisnika, jer se u slučaju da korisnik ne položi traženi iznos donosi rješenje o obustavi postupka.

Uzimajući u obzir sve navedeno, valjalo je temeljem članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) poništiti prvostupanjsko rješenje, a predmet se dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu, jer Povjerenik za informiranje ne može sam riješiti ovu upravnu stvar u smislu članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku iz ranije navedenih razloga.

Dodatno se ukazuje kako je dana 15. prosinca 2020. godine u Hrvatskom saboru izglasan Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, koji predviđa novu zakonsku odredba u članku 68.a prema kojoj su općina, grad i županija dužni javno objaviti informacije o trošenju proračunskih sredstava na svojim mrežnim stranicama na način da te informacije budu lako dostupne i pretražive - što uvelike govori o namjeri zakonodavca da raspolaganje proračunskim sredstvima učini javno dostupnim, odnosno o obvezi proaktivne objave takvih informacija.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, posebno uzimajući u obzir primjedbe drugostupanjskog tijela iz ovog rješenja.

Prilikom rješavanja zahtjeva tijelo javne vlasti, Grad Šibenik, treba imati u vidu da se zahtjevom traže informacije o raspolaganju javnim sredstvima, koje moraju biti dostupne svakome i bez provođenja postupka testa razmjernosti i javnog interesa te u odnosu na koje se, prema ranije navedenom stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava na pristup informacijama. No, prema dostavljenom očitovanju od strane tijela javne vlasti, kao i prema obrazloženju pobijanog rješenja, razvidno je da tijelo javne vlasti prilikom odlučivanja mora uzeti u obzir da predmetne informacije sadrže i druge podatke u odnosu na koje su moguća ograničenja koja su propisana u članku 15. Zakona o pravu na pristup informacijama te je stoga u obvezi primijeniti odredbu iz stavka 5. citiranog članka iz koje proizlazi obveza tijela javne vlasti da u slučaju kada tražena informacija sadrži podatak koji podliježe ograničenju, da preostale dijelove informacije treba učiniti dostupnima. Naime, iz obrazloženja osporenog rješenja u kojem se navodi što čini promet po računu, proizlazi da bi informacije o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama odnosile samo na isplate koje vrši prvostupanjsko tijelo, a da podaci o uplatama fizičkih osoba ne predstavljaju takve podatke.

Kada je predmet zahtjeva za pristup informacijama obimna dokumentacija, a što bi prema navodima iz obrazloženja pobijanog rješenja bio slučaj u ovom konkretnom predmetu, valja napomenuti tijela javne vlasti imaju pravo postupiti u skladu s odredbom članka 19. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno imaju pravo tražiti od korisnika naknadu stvaranih i materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, sukladno članku 17. ovog Zakona, kao i naknadu troškova dostave tražene informacije, a na izračun navedene naknade primjenjuju se Kriteriji za određivanje visine naknade stvarnih i materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14. i 15/14.) (dalje u tekstu: Kriteriji). Ako se radi o iznosu koji prelazi 150kn, sukladno članku 4. stavku 2. Kriterija tijelo javne vlasti može zatražiti od korisnika da unaprijed položi iznos stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije, a ako korisnik ne položi zahtijevani iznos troškova u roku od 8 dana, tada se smatra da je korisnik odustao od zahtjeva.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan