KLASA: UP/II-008-07/20-01/1438

URBROJ: 401-01/10-21-5

Zagreb, 08. ožujka 2021. godine

 

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave-Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-032-01/20-01/27, URBROJ: 513-07-21-17-20-2 od 8. prosinca 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

 

RJEŠENJE

 

1.    Poništava se rješenje Ministarstva financija, KLASA: UP/I-032-01/20-01/27, URBROJ: 513-07-21-17-20-2 od 8. prosinca 2020. godine.

2.    Odbacuje se zahtjev za pristup informacijama ......... od 20. studenog 2020. godine.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je tražila podatak o tome je li prvostupanjsko tijelo podnijelo kaznenu prijavu protiv HT-a i/ili odgovorne osobe radi utaje poreza i/ili pranja novca i/ili zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju, a koje je utvrdila Porezna uprava u inspekcijskom nadzoru HT-a za razdoblje 2000., 2001. i 2002. godine, jer prvostupanjsko tijelo smatra da zatražene informacije predstavljaju poreznu tajnu sukladno članku 8. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20).

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da je tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njezin zahtjev. Ističe da žalbu ulaže zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene zakona, te povrede odredaba upravnog postupka. Navodi da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer tražena informacija ne predstavlja poreznu tajnu sukladno odredbi članka 8. Općeg poreznog zakona, odnosno radi se o informaciji iz koje je vidljiva zakonitost postupanja prvostupanjskog tijela u smislu odredbe članka 109. Općeg poreznog zakona. Ističe da su podaci o poreznom postupku, poreznom obvezniku i utvrđenjima javno dostupni i objavljeni u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-3305/11 od 18. prosinca 2014. godine. Ističe da je o poreznom obvezniku sve poznato, odnosno da je jedino sporno je li postupanje Porezne uprave bilo u skladu sa zakonskom obvezom prijave kaznenog djela. Osporava provedeni test razmjernosti i javnog interesa, te ističe da je utvrđivanje povrede za zaštićeni interes u cijelosti bez obrazloženja, odnosno da je Porezna uprava morala argumentirati vjerojatnost da bi za zaštićeni interes nastala šteta. Navodi da se tijelo javne vlasti ne smije spekulirati, nagađati i koristiti se argumentom zastrašivanja oko nastanka moguće štete. Također osporava stav prvostupanjskog tijela da ne postoji širi interes javnosti za traženu informaciju. Ističe da je od javnog interesa i informacija o nepodnošenju kaznene prijave protiv HT-a i odgovornih osoba. Navodi da Porezna uprava na svojim službenim stranicama učestalo objavljuje informacije o podnošenju kaznenih prijava USKOKU u slučaju utaje poreza. Ističe da je počinjena i povreda upravnog postupka jer su izostali razlozi koji su doveli do odbijajućeg rješenja.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 20. studenog 2020. godine, koji je zaprimljen dana 24. studenog 2020. godine, tražila doslovno sljedeće:

„Je li Porezna uprava podnijela kaznenu prijavu protiv HT-a i/ili odgovorne (ih) osoba u HT-u radi utaje poreza i/ili pranja novca i/ili zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju i dr. koje je je utvrdila Porezna upravna u inspekcijskom nadzoru HT-a za razdoblje 2000., 2001., 2002. godine i kako to proizlazi iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-3305/11 od 18. prosinca 2014. godine?

Odredbom članka 15. stavkom 2. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija porezna tajna sukladno zakonu.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da zatražena informacija predstavlja poreznu tajnu, odnosno da se tražena informaciju može dobiti samo drugo javnopravno tijelo, te da prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes.

Člankom 8. stavkom 1. Općeg poreznog zakona propisano je da je porezno tijelo dužno kao poreznu tajnu čuvati sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku, te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojim raspolaže, kao i podatke koje razmjenjuje s drugim državama u poreznim stvarima.

S obzirom na to je prvostupanjsko rješenje doneseno primjenom odredbe članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje je dopisom, KLASA: UP/II-008-07/20-01/1438, URBROJ: 401-01/10-21-2 od 4. siječnja 2021. godine od prvostupanjskog tijela zatražio dostavu informacije koja je predmet postupka, a temeljem odredbe članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Iz dopisa prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-032-01/20-01/27, URBROJ: 513-07/21-17-21-5 od 20. siječnja 2021. godine, koji je upućen Povjereniku za informiranje, u bitnom proizlazi da se u dopisu navodi kronologija postupanja vezano za postupak nadzora koji je predmet postupka, odnosno iz sadržaja dopisa može se utvrditi da nije podnesena kaznena prijava vezano za predmetni nadzor.

Povjerenik posebno ističe da je vezan zahtjevom žaliteljice, koji je isključivo usmjeren na podatak o tome je li u konkretnom slučaju podnesena kaznena prijava, odnosno žaliteljica ne traži informaciju o tome koje su radnje poduzete vezano za navedeni porezni nadzor, već samo podatak o tome je li podnesena kaznena prijava za točno određena kaznena djela.

Osim toga, Povjerenik za informiranje nije nadležan za tumačenje poreznih propisa, odnosno je li i kakvu odluku prvostupanjsko tijelo trebalo donijeti u konkretnom slučaju, već u žalbenom postupku utvrđuje posjeduje li tijelo javne vlasti traženu informaciju, te može li se korisniku omogućiti pristup traženoj informaciji.

Drugim riječima, Povjerenik za informiranje ne može u žalbenom postupku odlučivati o informaciji koja nije bila predmet zahtjeva korisnika.

Dakle, ako određena informaciju tijelo javne vlasti ne posjeduje, tada se sukladno članku 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama donosi rješenje o odbačaju zahtjeva.

Po logici stvari, ako tijelo javne vlasti ne posjeduje informaciju, tada se na istu ne može niti primijeniti zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno ne može se provoditi test razmjernosti i javnog interesa u odnosu na informaciju koja ne postoji.

Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, broj 47/09) u vezi s člankom 23. stavkom 4. Zakona o općem upravnom postupku odlučiti kao u točakama 1. i 2. izreke ovog rješenja.

Povjerenik za informiranje posebno ističe da bi bilo protivno načelu ekonomičnosti vođenja upravnog postupka poništavati prvostupanjsko rješenje i predmet vraćati prvostupanjskom tijelu u smislu članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, uz uputu da utvrdi posjeduje li informaciju koju žaliteljica traži, jer iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje traženu informaciju.

Osim toga, u konkretnom slučaju nije bilo moguće niti primijeniti odredbu članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku, jer pogreška prvostupanjskog tijela utječe na rješavanje ove upravne stvari, odnosno rješenje o odbačaju i odbijanju zahtjeva predstavljaju dva različita načina rješavanja upravne stvari.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

 

                                               POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

 

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan