KLASA: UP/II-008-07/20-01/1297
URBROJ: 401-01/06-21-4
Zagreb, 26. ožujka 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci Poslovni broj 26 Su-1265/2020-2 od 27. listopada 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci Poslovni broj 26 Su-1265/2020-2 od 27. listopada 2020. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Općinskog suda u Rijeci odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 16. listopada 2020. godine (u prvostupanjskom tijelu zaprimljen 19. listopada 2020. godine), kojim je žalitelj tražio podatke o vođenju kaznenih postupaka protiv općinskih načelnika, gradonačelnika i župana u Republici Hrvatskoj, na način da se tijelo javne vlasti upućuje na 3 zahtjevu priložena obrasca koji sadrže osobne podatke prema koji omogućuju preciznu identifikaciju, kao i na to da se postupi prema navodima iz ispunjenih obrazaca, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je prvostupanjsko tijelo smatralo da žalitelj svojim zahtjevom zloupotrebljava prvo na pristup informacijama.
Žalitelj je protiv osporenog rješenja pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi što je tražio u svom zahtjevu od 16. listopada 2020. godine, a ne od 19. listopada 2020. godine kako to pogrešno navelo prvostupanjsko tijelo. Ističe da je Općinski sud u Rijeci suprotno zakonskim odredbama odbio njegov zahtjev pozivajući se na odredbu članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama te isticanjem sljedećih navoda u obrazloženju rješenja: da se zahtjevom traži veliki broj informacija, da bi pribavljanje traženih podataka zahtijevalo poseban trud većeg broja zaposlenih odnosno ekstenzivno pretraživanje tzv. sustava eSpis za 577 osoba poimenično i pojedinačno odnosno formiranje nove informacije, a što Sud nije dužan činiti, jer da nije dužan vršiti uvid u svaki pojedinačan spis predmeta radi udovoljavanja zahtjevu, te da pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji do koje se može doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka i koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja Zahtjeva. Nadalje, navodi kako mu je odbijanjem zahtjeva uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama te da navedeno rješenje osporava u cijelosti te žalbu izjavljuje zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Drži da njegov zahtjev ne predstavlja očitu zloupotrebu prava na pristup informacijama obzirom da objektivno ne može opteretiti rad i redovito funkcioniranje suda u toliko ozbiljnoj mjeri kako je to navedeno u osporenom rješenju, jer se podaci za svaku pojedinu osobu mogu pronaći u vrlo kratkom vremenu pretraživanjem sustava eSpis po njezinom imenu (za svako ime izlaze rezultati o tome vode li se kazneni postupci, u kojoj su fazi itd.). Vezano za navedeno ističe kako su zahtjevi identičnog sadržaja poslani svim općinskim sudovima i svim tzv. Uskočkim sudovima u Republici Hrvatskoj te da je do pisanja predmetne žalbe 14 sudova u zakonskom roku dostavilo podatke, a koji se redovito odnose na svega nekoliko osoba, pa stoga smatra da nije očekivano da se baš pri Općinskom sudu u Rijeci vodi(lo) veći broj postupaka protiv većine osoba za koje se podaci traže, nego da se radi o nekom razumnom broju postupaka. Drži da tijelo javne vlasti nema pravo "unaprijed odustati" od postupanja po zahtjevu i etiketirati ga zloupotrebom prava bez da se prethodno upoznalo s konkretnom količinom podataka koji se od njega traže te smatra da pribavljanje traženih podataka ne bi tražilo izniman napor zaposlenih. U nastavku navodi kako smatra da poimenično pretraživanje sustava eSpis ne predstavlja formiranje nove informacije budući da su svi traženi podaci dostupni na jednom mjestu (pojedini elektronički spis za svaku pojedinačnu osobu) točno u obliku u kojem ih on traži, odnosno da tijelo javne vlasti pri tome ne formira novu informaciju, nego prepisuje postojeću informaciju i dostavlja mu prepisano. Žalitelj navodi kako je na pogrešno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo Zakon o pravu na pristup informacijama, ali da se ne poziva na ovu žalbenu osnovu. Zaključno navodi da je Iz svega navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama i uskratu zatražene informacije, pa predlaže Povjereniku za informiranje da uvaži njegovu žalbu, poništi osporeno rješenje i omogući mu pristup zatraženim informacijama.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj dana 16. listopada 2020. godine putem elektroničke pošte (u tijelu javne vlasti urudžbiran 19. listopada 2020. godine) zahtjevom zatražio sljedeće: „ Radi pribavljanja podataka u svrhu znanstvenog istraživanju pod vodstvom dr. sc. ......... i dr. sc. ......... sa Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, podnosi zahtjev koji se sastoji od dva dijela – pod 1. od ispunjenog obrasca ("ZPI OS Rl.doc" - kontakt podaci podnositelja, i opis informacije, vlastoručni potpis) i pod 2. popisa osoba kojih se tiču podaci koje traži (popis općinskih, načelnika i gradonačelnika te popis župana). U nastavku se navodi kako traži podatke o vođenju kaznenih postupaka protiv niza osoba, konkretno protiv općinskih načelnika, gradonačelnika i župana u Republici Hrvatskoj te da u tu svrhu dostavlja popise gdje su te osobe pregledno navedene imenom i prezimenom, adresom i drugim osobnim podacima koji omogućuju vrlo preciznu identifikaciju, ali da tijelo javne vlasti upućuje na ispunjeni obrazac, gdje je sve vrlo precizno definirano. Osobito naglašava da ispunjeni obrazac (u kojem se na te popise upućuje) i ti popisi čine neodvojivo jedinstvo iako su podneseni u različitim dokumentima (obrazac u Word dokumentu, a popisi u MS Excel tablicama), kao i da njegov zahtjev ima smisla samo ako se prilikom njegova rješavanja konzultiraju sva tri dokumenta istovremeno, jer je za svaku osobu potrebno sa svakog popisa provjeriti vodi li se kazneni postupak i, ako da, postupiti kako se navodi u ispunjenom obrascu.“
Nadalje je utvrđeno kako je u prilogu gore navedene poruke elektroničke pošte dostavljen i obrazac zahtjeva za pristup informacijama u kojem je navedeno sljedeće: „U svrhu znanstvenog istraživanja pri Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koje provode dr. sc. ......... i dr. sc. ........., a na temelju važećeg Zakona o pravu na pristup informacijama (NN 25/13, 85/15), moli da mu: 1. dostave statističke podatke o kaznenim postupcima koji se vode protiv župana, gradonačelnika i općinskih načelnika (popis svih općinskih načelnika i gradonačelnika te popis svih župana se nalaze u prilogu zahtjeva - dakle, moli dostavu podataka za svaku od osoba na svakom od popisa) te 2. da se u dokumentu posebno navede za koja kaznena djela se vode postupci, da li je donesena sudska presuda (osuđujuća ili oslobađajuća), te da li je presuda nepravomoćna ili pravomoćna. Spomenuti popisi osoba za koje se spomenute informacije traže (popis svih općinskih načelnika i gradonačelnika te popis svih župana) priloženi su Zahtjevu za pristup informacijama na način da su poslani kao odvojeni MS Excel dokumenti istovremeno i u vezi sa ovim Zahtjevom. U zahtjevu je navedeno kako se traženi podaci mogu pružiti neposredno, uvidom u dokumente i izradom preslika dokumenata koji sadrže traženu informaciju, dostavom preslika dokumenata koji sadrže traženu informaciju ili dostavom informacije u elektronskom obliku na naznačenu adresu e-pošte.“ U prilogu navedene poruke elektroničke pošte dostavljeni su: popis funkcija dužnosnika u Republici Hrvatskoj u obliku tabele u kojima su navedeni stupci: županija, tip jedinice, ime jedinice i funkcija; popis dužnosnika u Republici Hrvatskoj u obliku tabele koji sadrži stupce s imenom i prezimenom, pripadajućom adresom i OIB-om dužnosnika; te popis županija i pripadajuća imena i prezimena župana sa pripadajućom adresom i OIB-om.
Također je utvrđeno da je Općinski sud u Rijeci o zahtjevu žalitelja donio osporeno rješenje, kojim je odbio zahtjev pozivom na odredbu članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je smatrao da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
U obrazloženju osporenog rješenja naveden je sadržaj zahtjeva žalitelja odnosno kako je iz istog utvrđeno da se traženje žalitelja odnosi na statističke podatke o vođenju kaznenih postupaka protiv svih općinskih načelnika, gradonačelnika i župana u Republici Hrvatskoj (577 osoba), uz dostavu podataka za svaku osobu za koje kazneno djelo se vodi postupak, je li donesena sudska presuda i kakva te je li ista pravomoćna ili nije. Istaknuto je da se navedenim zahtjevom traži veliki broj informacija čijim bi pribavljanjem došlo do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja suda, odnosno da bi pribavljanje traženih podataka zahtijevalo izniman angažman većeg broja službenika prvostupanjskog tijela. U nastavku je pojašnjeno da se svi predmeti Općinskog suda u Rijeci vode kroz sustav eSpis na način kako je to propisano Pravilnikom o radu u sustavu eSpis („Narodne novine“, broj 35/15., 123/15., 46/16., 29/17., 112/17., 119/18. i 39/20.) te Sudskim poslovnikom („Narodne novine“, broj 37/14., 49/14., 8/15., 35/15., 123/15., 45/16., 29/17., 33/17., 34/17., 57/17., 101/18., 119/18., 81/19., 128/19., 39/20. i 47/20.), a da se iz navedenog sustava ne mogu dobiti podaci o tome kako je sud postupio odnosno da bi se ti podaci mogli dobiti samo uvidom u svaki pojedinačni predmet. Nadalje, navedeno je kako se radi o zahtjevu koji se odnosi na 577 osoba za koje bi se po imenu i prezimenu trebalo pretraživati vodi li se postupak a nakon što se navedeno utvrdi ulaziti u svaki takav postupak i izvlačiti tražene podatke, a da iz toga proizlazi da se zahtjevom traži analizu i prikupljanje podataka što suštinski ne predstavlja informaciju u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, kao i da tijelo javne vlasti nije dužno poduzimati radnje prikupljanja podataka radi formiranja nove informacije koju već ne posjeduje, ili vršiti uvid u pojedinačne spise radi udovoljavanja zahtjevu. Zaključno je istaknuto da pristup informacijama uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva odnosno do koje bi se moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka, kao i da na zahtjev korisnika Predsjednik suda može omogućiti pristup u sustav eSpis u zgradi suda i samostalnu pretragu podataka u svrhe znanstvenog istraživanja, ali da se tada ne radi o pravu koje se ostvaruje temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama.
Općinski sud u Rijeci je dopisom Poslovni broj 26 Su-1265/2020-4 od 30. studenoga 2020. godine dostavio spis predmeta na nadležno postupanje, a u žalbenom postupku se slijedom traženja Ureda povjerenika za informiranje iz akta KLASA: UP/II-008-07/20-01/1297, URBROJ: 401-01/06-20-2 od 8. prosinca 2020. godine dopisom Poslovni broj 26 Su-1265/2020 od 16. prosinca 2020. godine, očitovao kako je uvidom u predmetni zahtjev zaključeno kako žalitelj traži da tijelo javne vlasti provede istraživanje i stvori novu informaciju. U navedenom je aktu pojašnjeno da su kriteriji za pretraživanje eSpisa sljedeći: po upisniku, po strankama, po datumu zaprimanja i po periodu rješavanja, a da ne postoji mogućnost pretrage po ključnoj riječi npr. gradonačelnik, pa da stoga tražene podatke iz zahtjeva nije moguće jednostavno izlistati ili ispisati iz navedenog sustava, već da je potrebno isti pretraživati i po svakom predmetu ulaziti u vezane predmete, utvrđivati iz odluka je li oslobađajuća ili osuđujuća, a što suštinski predstavlja provođenje istraživanja i stvaranje nove informacije koje ne postoji kao gotova ili izrađena informacija. U navedenom je aktu ponovo naglašeno kako je žalitelju ponuđena mogućnost da mu se uz odobrenje predsjednika suda omogući osobno pretraživanje podataka a što je i svrha znanstvenog istraživanja u cilju objave znanstvenog rada.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
U Republici Hrvatskoj je Zakon o pravu na pristup informacijama organski zakon, kojim se razrađuje ustavno pravo na pristup informacijama, čija je svrha omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o pravu na pristup informacijama, koji je objavljen u „Narodnim novinama“ broj 85/15., a stupio je snagu 9. kolovoza 2015. godine, je određeno da se može ograničiti pravo na pristup informacijama u slučaju da jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Iz spisa predmeta proizlazi da je žalitelj podnio jedan zahtjev svim općinskim sudovima u republici Hrvatskoj tražeći istovjetne podatke vezane za eventualno vođenje kaznenih postupaka protiv 577 dužnosnika (općinski načelnici, gradonačelnici i župani) odnosno da se ne radi o velikom broju istovrsnih zahtjeva podnesenim prvostupanjskom tijelu. Nadalje, iako prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju navodi kako se zahtjevom tražio veliki broj informacija čijim bi pribavljanjem došlo do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja suda, odnosno da bi pribavljanje traženih podataka zahtijevalo izniman angažman većeg broja službenika prvostupanjskog tijela, u žalbenom je postupku zaključeno da se Općinski sud u Rijeci nije mogao s uspjehom pozivati na odredbu kojom je regulirana tzv. zlouporaba prava, jer se u konkretnom slučaju niti ne mora raditi o većem broju podataka, a kako to pravilno u žalbi navodi žalitelj, a preostali elementi zlouporabe (objektivni ili subjektivni) koji bi morali biti prisutni i valjano obrazloženi kako bi došlo do moguće primjene odredbe članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama od strane tijela javne vlasti, uvidom u spis predmeta u žalbenom postupku nisu prepoznati.
Također, posebno se ističe da iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je prvostupanjsko tijelo, iako se pozvalo na odredbu članka 25. stavka 5. točke 5. zakona o pravu na pristup informacijama, odbijanje zahtjeva zapravo temeljilo na odredbama članka 23. stavka 5. točke 4. u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama te članka 18. stavka 5. navedenog Zakona.
Sukladno članku 115. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09.) drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, ali pri tome nije vezano žalbenim razlozima.
Odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Slijedom navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, tijelo javne vlasti je posjeduje ili ne posjeduje, odnosno ima ili nema saznanja o njoj.
Na zakonsku definiciju informacije također se nadovezuje odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.
U žalbenom postupku je izvršen uvid u sadržaj zahtjeva za pristup informacijama žalitelja te je uzimajući u obzir pojašnjenje koje je od strane prvostupanjskog tijela dostavljeno u žalbenom postupku, zaključeno kako se zaista ne mora raditi o velikom broju podataka koji se traže, ali da je iste potrebno pretraživati prema parametrima koje je u zahtjevu postavio žalitelj te je iste potrebno tražiti uvidom u pojedine spise predmeta odnosno da se ne može na jednostavan način izlistati te ispisati tražene informacije.
Slijedom navedenog, u žalbenom je postupku zaključeno da se u predmetnom slučaju nije tražila informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je s obzirom na sadržaj i formu predmetnog zahtjeva razvidno da se uopće nije ni radilo o zahtjevu za pristup informacijama nego o zamolbi žalitelja da u svrhu izrade znanstvenog rada tijelo javne vlasti najprije uspoređivanjem popisa koje je dostavio vrši analiza uvidom u sustav eSpis te pojedine spise predmeta i u ovisnosti o pronađenim podacima izrađuje nova informacija, koja bi dala odgovore na pitanja da li se protiv pojedinih dužnosnika vodi kazneni postupak, ako se vodi za koja kaznena djela i je li donesena presuda i kakva te je li ista postala pravomoćna ili nije. Iz navedenog je razvidno da se predmetno traženje ne može smatrati traženjem informacije u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, pri čemu se napominje da je u konkretnom slučaju valjalo uzeti u obzir i stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi Poslovni broj: UsII-141/17 od 6. rujna 2017. godine prema kojem tijela javne vlasti sukladno odredbi članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama nisu dužna poduzimati radnje prikupljanja podataka radi formiranja nove informacije koju već ne posjeduju, odnosno da nisu obvezna vršiti uvid u svaki pojedinačni spis predmeta radi udovoljavanja zahtjevu podnositelja.
Također se ističe da bi tvrdnje žalitelja o tome da tijelo javne vlasti ima zatražene podatke u svojim već postojećim izrađenim podacima, u predmetnom slučaju imale smisla da je žalitelj zatražio takve dokumente, međutim on ih nije zatražio, nego je od tijela javne vlasti tražio postupanje, dodatne aktivnosti i poseban trud da bi isto poduzelo istraživanje na način kako je to njemu potrebno, premda mogućnost pretraživanja sustava eSpis kako je to propisano Pravilnikom o radu u sustavu eSpis te Sudskim poslovnikom, ne pruža mogućnost takvog pretraživanja, a što ne predstavlja traženje informacije u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama.
Stoga je u žalbenom postupku utvrđeno kako je tijelo javne vlasti ispravno postupilo kada je odbilo predmetni zahtjev žalitelja, ali ne pozivom na odredbu članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, nego se trebalo pozvati na odredbu članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona odnosno da je osporeno rješenje zakonito ali iz drugih razloga navedenih u ovom rješenju.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne onih koji su navedeni u osporenom rješenju.
Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci.
Posebno se napominje da je sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Stoga se posebno ističe da se ovim rješenjem ne dira u pravo žalitelja da podatke koji su mu potrebni u svrhu znanstvenog istraživanja zatraži temeljem gore navedenog posebnog propisa koji regulira obradu osobnih podataka u svrhu znanstvenog istraživanja, a uzimajući u obzir da je prvostupanjsko tijelo u obrazloženju osporenog rješenja navelo kako mu na zahtjev predsjednik suda može omogućiti pristup u sustav eSpis u zgradi suda kako bi samostalno pretražio podatke u tu svrhu.
Naime, uvodnom odredbom broj 159. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano ako se osobni podaci obrađuju u svrhe znanstvenog istraživanja, ova bi se Uredba trebala primjenjivati i na tu obradu. Za potrebe ove Uredbe, obrada osobnih podataka u svrhe znanstvenog istraživanja trebala bi se tumačiti u širokom smislu, uključujući primjerice tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti, temeljno istraživanje, primijenjeno istraživanje, istraživanje koje se financira iz privatnih izvora. Dodatno, njome bi se trebao uzeti u obzir cilj Unije na temelju članka 179. stavka 1. UFEU-a u vezi s uspostavom europskog istraživačkog prostora. Svrhe znanstvenog istraživanja trebale bi također obuhvaćati studije koje se provode u javnom interesu u području javnog zdravlja. Kako bi se poštovale posebnosti obrade osobnih podataka u svrhe znanstvenog istraživanja, trebali bi se primjenjivati posebni uvjeti, osobito u pogledu objavljivanja ili druge vrste otkrivanja osobnih podataka u kontekstu svrha znanstvenog istraživanja. Ako su slijedom rezultata znanstvenog istraživanja, osobito u kontekstu zdravlja, potrebne dodatne mjere u interesu ispitanika, u pogledu tih mjera trebala bi se primjenjivati opća pravila iz ove Uredbe.
Osim navedenog, uvodna odredba broj 162. Opće uredbe o zaštiti podataka propisuje ako se osobni podaci obrađuju u statističke svrhe, ova bi se Uredba trebala primjenjivati na takvu obradu. U pravu Unije ili pravu država članica trebalo bi, u okviru ograničenja ove Uredbe, utvrditi statistički sadržaj, nadzor pristupa, specifikacije za obradu osobnih podataka u statističke svrhe i primjerene mjere kako bi se zaštitila prava i slobode ispitanika te kako bi se osigurala statistička povjerljivost. Statističke svrhe znače svako prikupljanje i obradu osobnih podataka potrebnih za statistička istraživanja ili za proizvodnju statističkih rezultata. Ti statistički rezultati mogu se dalje upotrijebiti u različite svrhe, među ostalim u svrhu znanstvenog istraživanja. Pod statističkom svrhom podrazumijeva se da rezultat obrade u statističke svrhe nisu osobni podaci, već agregirani podaci te da se taj rezultat ili podaci ne upotrebljavaju kao potpora mjerama ili odlukama u vezi nekog pojedinca.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan