KLASA: UP/II-008-07/20-01/1296

URBROJ: 401-01/06-21-5

Zagreb, 22. ožujka 2021.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Klasa: 602-04/20-7/49, Urbroj: 251-55-20-2 od 5. listopada 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Klasa: 602-04/20-7/49, Urbroj: 251-55-20-2 od 5. listopada 2020. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 24. kolovoza 2020. godine, kojim je žalitelj tražio više različitih podataka o studiranju, uspjehu studenata, prolaznosti na ispitima, prosječnim ocjenama na ispitima, za razdoblje prethodne tri godine i raščlanjeno prema upisanim godinama, studijskim smjerovima, pojedinim predmetima i ispitnim rokovima, pozivom na odredbu članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a iz razloga što prvostupanjsko tijelo ne posjeduje izrađene zatražene informacije.

Žalitelj je protiv osporenog rješenja pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako rješenje osporava u cijelosti. U nastavku navodi sadržaj svog zahtjeva za pristup informacijama te kako smatra da neke od traženih informacija tijelo javne vlasti posjeduje upravo u obliku u kojem su tražene. Pojašnjava da se uvidom u Studomat, modul Informacijskog sustava visokih učilišta, neke od informacija koje je tražio mogu pronaći u zatraženom obliku, primjerice prosjek ocjena studija generacije, broj upisanih/osvojenih ECTS bodova generacije i broj upisanih/obavljenih predmeta generacije. Nadalje navodi kako je ispod svake od ovih kategorija, vidljivo je da su podaci o prosječnom broju upisanih ECTS bodova odvojeno grafički prikazani od podataka o prosječnom broju osvojenih ECTS bodova. Iz navedenog žalitelj zaključuje da je stoga samo iz podataka koje obrađuje ISVU moguće ustupiti informacije koje je tražio u točkama od 1. do 5. njegovog zahtjeva. Također, navodi kako je druga podnositeljica od Sveučilišnog računskog centra koji je nadležan za ISVU sustav zatražila dodatno objašnjenje o obradi podataka odnosno pojašnjenje o tome tko je vlasnik zatraženih podataka, tko njima smije raspolagati te postoje li oni u određenom obliku. Navodi kako je ista podnositeljica od zaposlenice Sektora za podršku korisnicima pri Centru potpore ISVU, Sveučilište u Zagrebu, Sveučilišni računski centar, zaprimila odgovor u kojem je navedeno da je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu vlasnik podataka u ISVU sustavu, da ima i pristup i pravo raspolaganja svojim podacima te da neki podaci nisu pohranjeni u traženom obliku i da se trebaju računati (navedeni zahtjev i odgovor prilaže uz žalbu). Iz navedenog žalitelj zaključuje da neki podaci ipak jesu pohranjeni u traženom obliku te dodaje da je prodekan za nastavu Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu doc.dr.sc. Marko Jurić na sjednici Fakultetskog vijeća Pravnog fakulteta koja je održana 16. rujna 2020. godine izjavio da je uspješnost studenata u akademskoj godini 2019./20. veća za 14.5%, kao i da je taj podatak prema vlastitom iskazu temeljio na izračunu koji je izvršila administrativna služba navedenog fakulteta 2 sata prije početka sjednice. Obzirom na navedeno žalitelj zaključuje kako postoje indicije da je prvostupanjsko tijelo ipak raspolagalo s nekim od traženih informacija u trenutku odbacivanja zahtjeva, kao i da je, u slučaju da zaista ne raspolaže s informacijama u traženom obliku, moglo poslati podatke u neobrađenom obliku. Ističe da Pravni fakultet Sveučilišta u zagrebu zasigurno ima elektroničku evidenciju ocjena studenata te je tu istu evidenciju mogao poslati u anonimiziranom obliku odnosno da bi se od tražene informacije mogli izuzeti podaci pomoću kojih bi se mogle identificirati osobe (ime, JMBAG, OIB i sl.), koji postupak bi bio sukladan članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Na temelju navedenih razloga, predlaže Povjereniku za informiranje da uvaži njegovu žalbu, poništi osporeno rješenje i omogući mu pristup zatraženim informacijama.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj dana 24. kolovoza 2020. godine putem elektroničke pošte zahtjevom za pristup informacijama zatražio sljedeće: „1. Prosječan broj osvojenih ECTS bodova po studentu u ovoj akademskoj godini (2019/2020), te u prethodne 3 akademske godine (2018/2019, 2017/2018 i 2016/2017) raščlanjen po upisanim godinama studija te po studijskim smjerovima; 2. Omjer prosječnog broja upisanih i osvojenih ECTS bodova po studentu u ovoj akademskoj godini (2019/2020), te u prethodne 3 akademske godine (2018/2019, 2017/2018 i 2016/2017) raščlanjen po upisanim godinama studija te po studijskim smjerovima; 3. Prosječan broj obavljenih (položenih) predmeta po studentu u ovoj akademskoj godini (2019/2020), te u prethodne 3 akademske godine (2018/2019, 2017/2018 i 2016/2017) raščlanjen po upisanim godinama studija te po studijskim smjerovima; 4. Omjer prosječnog broja upisanih i obavljenih predmeta po studentu u ovoj akademskoj godini (2019/2020), te u prethodne 3 akademske godine (2018/2019, 2017/2018 i 2016/2017) raščlanjen po upisanim godinama studija te po studijskim smjerovima; 5. Težinski prosjek svih ostvarenih ocjena u ovoj akademskoj godini (2019/2020), te u prethodne 3 akademske godine (2018/2019, 2017/2018 i 2016/2017) raščlanjen po upisanim godinama studija te po studijskim smjerovima (prosjek ocjena koje je student ostvario u pojedinoj akademskoj godini, a ne od početka studija); 6. Prosjek ocjena na pojedinim ispitima u ovoj akademskoj godini (2019/2020), te u prethodne 3 akademske godine (2018/2019, 2017/2018 i 2016/2017) raščlanjen po pojedinim predmetima te pojedinim ispitnim rokovima; i 7. Prolaznost na ispitima (omjer broja prijava pojedinog ispita i broja studenata koji su dobili prolaznu ocjenu) u ovoj akademskoj godini (2019/2020), te u prethodne 3 akademske godine (2018/2019, 2017/2018 i 2016/2017) raščlanjena po pojedinim predmetima te po pojedinim ispitnim rokovima.“

U navedenom zahtjevu žalitelj je također napomenuo sljedeće: kako moli da podaci o prethodnim akademskim godinama budu raščlanjeni po svakoj godini zasebno; ukoliko postoje podaci o prolaznosti na pismenom i usmenom dijelu ispita, moli da se oni zasebno prikažu; ukoliko je to moguće, moli da se uz postotke razlože i kvantitativni podaci, npr. prolaznost je 64%, broj prijava je 25%, broj odličnih ocjena je 2, broj vrlo dobrih ocjena je 4, broj dobrih ocjena je 8 i broj dovoljnih ocjena je 2; te moli da se pod točke 6. i 7. uključe samo podaci iz obaveznih studijskih predmeta, odnosno da se izostave izborni predmeti, seminari i sl.

Također je utvrđeno da je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu o zahtjevu žalitelja donio osporeno rješenje, kojim je odbacio zahtjev temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što ne posjeduje izrađene informacije kakve je u zahtjevu tražio žalitelj.

Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu je aktom Klasa: 602-04/20-7/49, Ur.broj: 15-20-6 od 26. studenoga 2020. godine dostavio spis predmeta na nadležno postupanje, a u žalbenom postupku se slijedom traženja Ureda povjerenika za informiranje iz akta KLASA: UP/II-008-07/20-01/1296, URBROJ: 401-01/06-20-2 od 8. prosinca 2020. godine dopisom Klasa: 602-04/20-7/49, Urbroj: 251-55-21-12 od 14. siječnja 2021. godine, dodatno očitovao kako ne posjeduje izrađene informacije koje se odnose na traženje žalitelja te da nije moguće na jednostavan način doći do traženih podataka izlistavanjem i ispisom iz računalnog programa u kojem se vode podaci o studentima Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U navedenom je aktu pojašnjeno da se podaci o studentima u Republici Hrvatskoj za sva visoka učilišta vode kroz ISVU (Informacijski sustav visokih učilišta) mrežno orijentirani modularni informacijski sustav za podršku poslovnim procesima povezanim s nastavom na visokim učilištima i praćenjem tijeka studiranja studenata, koji su propisani zakonskim aktima te statutima i pravilnicima visokih učilišta u Republici Hrvatskoj. U citiranom aktu je također navedeno da je do traženih podataka moguće doći kroz REST API programsko sučelje za pristup podacima i procedurama (resursima i metodama) u ISVU, ali da oni nisu jednostavno dostupni, nego je potrebno provesti niz radnji da bi se oni izradili na zatraženi način.

Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je prvostupanjsko tijelo odbacilo predmetni zahtjev pozivom na odredbu članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer ne posjeduje izrađene informacije kakve traži žalitelj u predmetnom zahtjevu, premda je po prirodi stvari jasno da Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu mora imati u posjedu informacije o studiranju, upisima, studentima, ispitnim rokovima, polaganju ispita, ostvarenim ECTS bodovima, a što nedvojbeno proizlazi i iz očitovanja koje je prvostupanjsko tijelo u žalbenom postupku dostavilo Uredu povjerenika za informiranje. Naime, tijela javne vlasti se mogu uspješno pozivati na odredbu članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, u slučajevima kada ne posjeduje tražene informacije i nema saznanja o tome gdje bi se nalazile informacije koje se traže, a o čemu se ne radi u konkretnom slučaju.

Naime, uvidom u internet stranicu Sveučilišnog računskog centra, Sveučilišta u Zagrebu https://www.srce.unizg.hr/isvu/o-isvu-u utvrđeno je da se ISVU sustav sastoji se od više modula koji omogućavaju uređivanje središnje baze podataka, u kojem se evidentiraju i čuvaju podaci o studentima, nastavnicima, kolegijima, nastavnim programima i planovima, upisima, ispitima, temama završnih radova i završetku studija te da moduli podržavaju standardne aktivnosti svakog visokog učilišta, kao što su upisi studenata, prijavljivanje ispita, unos ocjene na ispitu, provođenje završetka studija, izdavanje raznih dokumenata (potvrda o upisu i završetku studija, diploma, svjedodžbi i dopunskih isprava o studiju) te automatski stvaraju zbirne izvještaje. Na navedenoj stranici se navodi kako sustav osigurava jednoznačnu identifikaciju studenata, nastavnika, kolegija, odnosno nastavnih planova, kao i omogućava grupiranje podataka s većeg broja visokih učilišta, odnosno stvaranje skladišta podataka za potrebe sveučilišta ili Ministarstva znanosti i obrazovanja te da se koristi na 110 visokih učilišta sa gotovo 140.000 studenata. Iz navedenog je razvidno kako je ISVU centralizirani sustav/baza podataka, koji se sastoji od modula u kojem su sadržani podaci koji se mogu mijenjati unosom novih vrijednosti tijekom studiranja na visokim učilištima.

Međutim, uvidom u dostupne podatke o REST API programskom sučelju utvrđeno je da ono koristi postojeće HTTP metodologije definirane protokolom RFC 2616 (GET za dohvaćanje resursa; PUT za promjenu stanja ili ažuriranje resursa; POST za stvaranje tog resursa; i DELETE za uklanjanje resursa), iz čega proizlazi da je pomoću istog moguće doći do informacija neke baze, da se one mogu ažurirati, stvarati i brisati u bazi (ukoliko osoba koja pristupa sučelju ima ta prava), odnosno da je za sve navedeno potrebno dobro poznavati način uporabe servisa. Stoga je uvidom u podatke o REST API sučelju za pristup podacima koji su navedeni na internetskoj stranici Sveučilišnog računskog centra, Sveučilišta u Zagrebu zaključeno kako iz istih proizlazi da bi pomoću tog sučelja do podataka iz pojedinih modula mogla doći osoba sa visokog učilišta koje je vlasnik podataka kojoj je poznat način postavljanja određenog upita prema bazi podataka, i koja bi morala znati koje od kriterija bi trebalo upotrijebiti pri pretrazi, a također i način njihove uporabe da bi došla do određenih podataka, a koje bi poslije mogla uspoređivati na traženi način.

U pogledu navedenog se napominje kako gore navedeni zaključak proizlazi i iz odgovora koji je druga korisnica zaprimila po svom zahtjevu podnesenom Sveučilišnom računskom centru, Sveučilišta u Zagrebu, a koji je žalitelj priložio uz predmetnu žalbu (zahtjev identičan zahtjevu žalitelja u konkretnom slučaju). Iz odgovora koji je dostavljen korisnici je razvidno da su visoka učilišta vlasnici podataka prikazanih u Studomatu koji je dio ISVU, ali da informacije nisu pohranjene u obliku koji je tražila te da se moraju računati.

Uzimajući u obzir sadržaj predmetnog zahtjeva za pristup informacijama te očitovanje prvostupanjskog tijela koje je dostavljeno u žalbenom postupku, u ovom postupku je zaključeno da je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu osporeno rješenje zapravo temeljio na odredbi članka 23. stavka 5. točke 4. u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, obzirom da je naveo kako ne posjeduje izrađene informacije kakve u zahtjevu navodi žalitelj, a da se podaci o studentima visokih učilišta pa tako i Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu vode u sustavu ISVU.

Odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Slijedom navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, tijelo javne vlasti je posjeduje ili ne posjeduje, odnosno ima ili nema saznanja o njoj.

Na zakonsku definiciju informacije također se nadovezuje odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.

Uvidom u zahtjev žalitelja zaključeno je kako bi tijelo javne vlasti po istom moralo pretraživati svoje podatke koji se nalaze unutar sustava ISVU, utvrditi da li takve informacije već postoje u navedenom sustavu odnosno istražiti je li tražene podatke moguće na jednostavan način izdvojiti ili grupirati prema različitim parametrima koje je naveo žalitelj. U pogledu navedenog se ističe kako tijelo javne vlasti sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, ukoliko već ne posjeduje takve podatke, nema obvezu postojeće podatke raščlanjivati po godinama/smjerovima/studentima kako to u konkretnom slučaju traži korisnik, niti ima obvezu računati prosječne ili prosječne težinske vrijednosti iz dostupnih podataka, a iste nakon toga raščlanjivati prema zahtjevu korisnika. Osim navedenog, napominje se kako tijelo javne vlasti sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama nema obvezu prema zahtjevu korisnika izračunavati postotak prolaznosti u odnosu na prijavljene ispite, a kako je to u konkretnom slučaju traženo – po predmetima i ispitnim rokovima, ukoliko već nema izračunate te vrijednosti.

S time u vezi se naglašava da bi se o traženju informacije u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama moglo raditi u slučaju kada bi korisnik tražio podatke koje je kao takve tijelo javne vlasti već izračunalo odnosno analiziralo za svoje potrebe, a da se Pravni Fakultet Sveučilišta u Zagrebu u žalbenom postupku očitovao kako ne posjeduje izrađene tražene informacije nego da bi se do njih tek trebalo doći na način koji nije jednostavan i za koji je potrebno provođenje više radnji kako bi se oni izradili na traženi način. Vezano za navedeno se napominje kako sam žalitelj u žalbi navodi kako je došao do nekih podataka iz sustava ISVU sličnih onima koje je tražio, ali je iz njegovih navoda vidljivo i da se radi o podacima koji su se izračunavali na razini studentske generacije.

Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, koji je vlasnik podataka o svojim studentima i njihovom studiranju može za svoje potrebe, u okviru svoje djelatnosti izračunavati vrijednosti koje drži potrebnim, ali traženje izrade analiza i izračunavanja od strane korisnika ne predstavlja traženje informacije u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se u tom slučaju ne radi o već postojećoj informaciji, a u konačnici takvo se traženje sukladno izričitoj zakonskoj odredbi članka 18. stavka 5. navedenog Zakona ne smatra zahtjevom za pristup informacijama.

Slijedom svega navedenog, u žalbenom je postupku zaključeno da se u predmetnom slučaju nije tražila informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, pri čemu se napominje da je u konkretnom slučaju valjalo uzeti u obzir i stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi broj: UsII-141/17 od 6. rujna 2017. godine prema kojem tijela javne vlasti sukladno odredbi članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama nisu dužna poduzimati radnje prikupljanja podataka radi formiranja nove informacije koju već ne posjeduju, a radi udovoljavanja zahtjevu podnositelja. Također se ističe da bi tvrdnje žalitelja o tome da tijelo javne vlasti ima zatražene podatke u svojim već postojećim izrađenim podacima, u predmetnom slučaju imale smisla da je žalitelj zatražio takve informacije, međutim on ih nije zatražio, nego je od tijela javne vlasti tražio postupanje, dodatne aktivnosti i poseban trud da bi isto poduzelo istraživanje na način kako je to njemu potrebno, a što ne predstavlja traženje informacije u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama.

Stoga je u žalbenom postupku utvrđeno kako tijelo javne vlasti nije ispravno postupilo kada je odbacilo predmetni zahtjev žalitelja pozivom na odredbu članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, nego se trebalo pozvati na odredbu članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona, ali navedeno nije moglo dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.

Posebno se napominje da nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup postojećoj informaciji za koju je nedvojbeno utvrđeno da jest u posjedu tijela javne vlasti.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.

Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

Uzimajući u obzir da su podaci kakvi su zatraženi u konkretnom slučaju potencijalno potrebni korisnicima u svrhe znanstvenog istraživanja odnosno u statističke svrhe, posebno se ističe da se ovim rješenjem ne dira u pravo korisnika da podatke koji su im potrebni u takve svrhe zatraže temeljem drugog posebnog propisa koji regulira obradu osobnih podataka u svrhu znanstvenog istraživanja odnosno u statističke svrhe.

Naime, sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Uvodnom odredbom broj 159. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano ako se osobni podaci obrađuju u svrhe znanstvenog istraživanja, ova bi se Uredba trebala primjenjivati i na tu obradu. Za potrebe ove Uredbe, obrada osobnih podataka u svrhe znanstvenog istraživanja trebala bi se tumačiti u širokom smislu, uključujući primjerice tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti, temeljno istraživanje, primijenjeno istraživanje, istraživanje koje se financira iz privatnih izvora. Dodatno, njome bi se trebao uzeti u obzir cilj Unije na temelju članka 179. stavka 1. UFEU-a u vezi s uspostavom europskog istraživačkog prostora. Svrhe znanstvenog istraživanja trebale bi također obuhvaćati studije koje se provode u javnom interesu u području javnog zdravlja. Kako bi se poštovale posebnosti obrade osobnih podataka u svrhe znanstvenog istraživanja, trebali bi se primjenjivati posebni uvjeti, osobito u pogledu objavljivanja ili druge vrste otkrivanja osobnih podataka u kontekstu svrha znanstvenog istraživanja. Ako su slijedom rezultata znanstvenog istraživanja, osobito u kontekstu zdravlja, potrebne dodatne mjere u interesu ispitanika, u pogledu tih mjera trebala bi se primjenjivati opća pravila iz ove Uredbe.

Uvodna odredba broj 162. Opće uredbe o zaštiti podataka propisuje ako se osobni podaci obrađuju u statističke svrhe, ova bi se Uredba trebala primjenjivati na takvu obradu. U pravu Unije ili pravu država članica trebalo bi, u okviru ograničenja ove Uredbe, utvrditi statistički sadržaj, nadzor pristupa, specifikacije za obradu osobnih podataka u statističke svrhe i primjerene mjere kako bi se zaštitila prava i slobode ispitanika te kako bi se osigurala statistička povjerljivost. Statističke svrhe znače svako prikupljanje i obradu osobnih podataka potrebnih za statistička istraživanja ili za proizvodnju statističkih rezultata. Ti statistički rezultati mogu se dalje upotrijebiti u različite svrhe, među ostalim u svrhu znanstvenog istraživanja. Pod statističkom svrhom podrazumijeva se da rezultat obrade u statističke svrhe nisu osobni podaci, već agregirani podaci te da se taj rezultat ili podaci ne upotrebljavaju kao potpora mjerama ili odlukama u vezi nekog pojedinca.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan