KLASA: UP/II-008-07/20-01/1295

URBROJ: 401-01/10-21-3

Zagreb, 11. ožujka 2021. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbi ......... izjavljenih protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Broj: 511-18-01/12-1/20 od 28. listopada 2020. godine, i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Broj: 511-18-01-UP/I-367/1-20 od 11. prosinca 2020. godine, u predmetima ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Odbijaju se žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Broj: 511-18-01/12-1/20 od 28. listopada 2020. godine.

2. Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Broj: 511-18-01-UP/I-367/1-20 od 11. prosinca 2020. godine.

O b r a z l o ž e n j e

Rješenjem prvostupanjskog tijela, Broj: 511-18-01/12-1/20 od 28. listopada 2020. godine odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio podatak o tome je li protiv policijskih službenika ......... i ......... pokrenut disciplinski postupak, temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da je zatražena informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je po punomoćniku odvjetniku ......... uložio žalbu i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da su sukladno pozitivnim propisima sindikati dužni vršiti svoju primarnu zadaću čuvara ne samo radničkih prava, već i radničkog dostojanstva. Ističe da sindikat kao takav mora imati pristup određenim informacijama kako bi zaštitio svoje članove. Navodi da je svjestan odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, te da dobivenim podacima ne pristupa olako, odnosno da će koristiti samo u okviru obavljanja sindikalne službe. Ističe da podnositelj zahtjeva nije prvi put tražio podatke, već dugi niz godina potražuje i koristi osobne podatke radnika. Predlaže da se žalba prihvati.

Osim toga, Povjerenik za informiranje je dana 10. studenog 2020. godine od Ureda pučkog pravobranitelja zaprimio pritužbu žalitelja na nadležno postupanje. Imajući u vidu da se u navedenoj pritužbi u bitnom osporavaju navodi rješenja prvostupanjskog tijela, Broj: 511-18-01/12-1/20 od 28. listopada 2020. godine, isti podnesak je također tretiran kao žalba.

Rješenjem prvostupanjskog tijela, Broj: 511-18-01-UP/I-367/1-20 od 11. prosinca 2020. godine odbije je zahtjev za pristup informacijama žalitelja kojim je tražio podatak o tome jesu li policijski službenici PU zadarske, ......... i ......... udaljeni iz službe, zbog teže povrede službene dužnosti, temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da se radi o zaštićenim osobnim podacima.

Žalbe su neosnovane.

Uvodno se ističe da je o žalbama protiv rješenja Broj: 511-18-01/12-1/20 od 28. listopada 2020. godine odlučeno točkom 1. ovog rješenja (žalba po punomoćniku i pritužba Pučkom pravobranitelju), dok je o žalbi protiv rješenja Broj: 511-18-01-UP/I-367/1-20 od 11. prosinca 2020. godine odlučeno točkom 2. ovog rješenja.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 16. listopada 2020. godine zatražio podatak o tome je li pokrenut disciplinski postupak protiv policijskih službenika, PU zadarske, ......... i ........., zbog teže povrede službene dužnosti opisane kao zlouporaba položaja i ovlasti, te prikrivanje prekršaja kojeg je počinio zamjenik glavnog ravnatelja policije ......... i načelnik PU Krapinsko zagorske županije.

Također je utvrđeno da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 1. prosinca 2020. godine od prvostupanjskog tijela tražio podatak o tome jesu li udaljeni iz službe policijski službenici PU zadarske, ......... i ........., zbog teže povrede službene dužnosti opisane kao zlouporaba položaja i ovlasti te prikrivanje prekršaja kojeg je počinio zamjenik glavnog ravnatelja policije ......... i načelnik PU Krapinsko zagorske ..........

S obzirom na to da se rješenja prvostupanjskog tijela, Broj: 511-18-01/12-1/20 od 28. listopada 2020. godine te Broj: 511-18-01-UP/I-367/1-20 od 11. prosinca 2020. godine odnose na iste osobe, te se oba akta u bitnom temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, temeljem članka 44. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09), navedeni postupci su spojeni te se vode kod Povjerenika za informiranje pod KLASOM: UP/II-008-07/20-01/1295 (zaključak Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/1295, URBROJ: 401-01/10-21-2 od 11. ožujka 2021. godine).

Iz obrazloženja osporenih rješenja, te provedenih testova razmjernosti i javnog interesa, u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes. Ističe da se da bi sukladno članku 8. Zakona o pravu na pristup informacijama traženu informaciju mogla dobiti svaka osoba, ako bi se ista omogućila žalitelju. Osim toga, prvostupanjsko tijelo navodi da nalazi niz štetnih posljedica za zaštićeni interes pojedinca, kao što je ugrožavanje privatnosti, gubitak povjerljivosti i nadzora nad osobnim podacima.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.

Slijedom navedenog, jasno je da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, već da isto treba dovesti u vezu s drugim pravima, u konkretnom slučaju pravom na pristup informacijama koje je također zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, kao i pravo na zaštitu osobnih podataka.

Povjerenik za informiranje prihvaća u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog tijela u odnosu na oba rješenja kao pravilna i zakonita, a na navode žalbi očituje se kako slijedi.

U konkretnom slučaju radi se o postupcima pokrenutim po zahtjevima za pristup informacijama, a koji postupak uključuje obvezu provođenja testa razmjernosti i javnog interesa u smislu članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, u slučaju postojanja nekog od zakonskih ograničenja.

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, podatak o tome je li protiv određenog policijskog službenika pokrenut disciplinski postupak, odnosno o tome je li udaljen iz službe predstavlja osobni podatak.

Slijedom navedenog, Povjerenik za informiranje u okviru svojih ovlasti propisanih člankom 35. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama ne ispituje ima li određena pravna ili fizička osoba pravo uvida u osobne podatke druge osobe, odnosno je li ispunjen jedan od uvjeta za zakonitu obradu osobnih podataka iz članka 6. Opće uredbe o zaštiti podataka.

Osim toga, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjsko tijelo, cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti ostvarenje prava na pristup informacijama svim pravnim i fizičkim osobama, a što je osobito naglašeno kroz načelo jednakosti propisano člankom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Prilikom razmatranja zahtjeva za pristup informacijama polazi se od toga bi li traženu informaciju mogla dobiti bilo koja treća osoba koja bi postavila zahtjev, jer je smisao dobivanja informacije u tome da tome da informacija kojom je omogućen pristup bude javno dostupna, a što je naglašeno u odredbi članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojoj korisnik može javno iznositi informaciju dobivenu sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Sukladno članku 112. stavka 1. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16, 65/19) propisano je da će ministar ili nadležni rukovoditelj udaljiti službenika protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak ili postupak teže povrede službene dužnosti s obilježjima korupcije ili protiv kojeg je nakon provedenog kriminalističkog istraživanja podnesena kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu zbog osnovane sumnje u počinjenje djela nasilja u obitelji.

Prema stavku 2. navedenog članka, policijski službenik se može udaljiti iz službe i ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teže povrede službene dužnosti, a povreda je takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje postupak, mogao štetiti interesima službe.

Slijedom svega navedenog, očito je da bi dostavljanje podatka o tome je li određeni službenik udaljen iz službe predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedenih osoba, jer udaljenje iz službe pretpostavlja postojanje težih povreda službene dužnosti, odnosno vođenje kaznenog postupka protiv navedene osobe, što je nespojivo s odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, jer bi navedeno značilo da bi se takva informacija mogla javno iznositi.

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, isti princip treba primijeniti i na informaciju o tome je li protiv određene osobe pokrenut postupak radi povrede službene dužnosti.

Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da se predmetne informacije ne odnose se na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganje javnim sredstvima, niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).

Drugim riječima, Povjerenik za informiranje ne nalazi razloge koji bi govorili u prilog omogućavanja pristupa traženim informacijama, te ne prihvaća žalbene navode žalitelja da je javni interes zaštita prava i interesa radnika, jer se u konkretnom slučaju ne radi o zaštiti prava i interesa radnika.

Osim toga, ako su osobe na koje se zahtjev odnosi članovi tužitelja, tada po mišljenju Povjerenika za informiranje nema zapreke da se od istih zatraži navedeni podatak, ako je isto potrebno radi zaštite njihovih prava i interesa, kako to žalitelj navodi u žalbi.

Povjerenik za informiranje posebno ističe da pri odlučivanju o žalbi predmeta prava na pristup informacijama nije odlučna činjenica tko je podnositelj zahtjeva, a niti Povjerenik za informiranje može razmatrati koje obveze ima prvostupanjsko tijelo kao poslodavac osoba na koje se zahtjev odnosi, jer isto ne ulazi u njegovu nadležnost.

Naime, članstvo u sindikatu je na dobrovoljnoj osnovi, te od svake osobe koja pristupi sindikatu može na temelju njezine privole u smislu članka 6. Opće uredbe o zaštiti podataka tražiti određeni osobni podaci, međutim navedeno ne znači da se ti isti podaci mogu dobiti sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Posebno se ističe da bi traženi podaci predstavljali i posebnu kategoriju zaštićenih podataka u smislu članka 10. Opće uredbe o zaštiti podataka, jer se u bitnom radi o podacima koji se mogu podvrstati pod kažnjiva djela (disciplinski postupak).

Slijedom svega navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) trebalo je odlučiti kao pod točkama 1. i 2. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan