KLASA: UP/II-008-07/20-01/1083

URBROJ: 401-01/06-21-5

Zagreb, 22. ožujka 2021.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske psihološke komore KLASA: UP/I-034-03/20-29/04, URBROJ: 251-375/02-05-20-4 od 10. kolovoza 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Hrvatske psihološke komore KLASA: UP/I-034-03/20-29/04, URBROJ: 251-375/02-05-20-4 od 10. kolovoza 2020. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Hrvatske psihološke komore djelomično je odbijen zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 19. lipnja 2020. godine, kojim je tražio na uvid listiće kojima se glasalo na 41. Skupštini navedenog tijela javne vlasti 13. lipnja 2020. godine pod 5. i 6. točkom Dnevnog reda (Izvješće o radu i Financijsko izvješće), odnosno imena i prezimena članova Skupštine koji su na istoj glasali za navedene točke.

Navedeni zahtjev žalitelja od 19. lipnja 2020. godine odbijen je u pogledu članskih brojeva osoba koje su glasovale, a koji su navedeni na zatraženim listićima pozivom na odredbu članka 15.stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama zbog zaštite osobnih podataka te u pogledu imena i prezimena članova koji su glasovali, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4, a u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 3. te članka 18. stavka 5. navedenog Zakona, jer se u tom dijelu ne radi o traženju informacije u zakonskom smislu.

Žalitelj je protiv osporenog rješenja pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi da je 19. lipnja 2020. godine podnio zahtjev za uvid u glasačke listiće skupljene pri glasanju za točke Dnevnog reda 5. i 6. kojima se glasalo na Skupštini Hrvatske psihološke komore održanoj 13. lipnja 2020. godine. U nastavku navodi da je želio znati kako je koji član Skupštine glasao kako bi uklonio sumnju u neregularnost postupka glasanja, a što drži podatkom od javnog interesa. Ističe da je nezadovoljan rješenjem prvostupanjskog tijela kojim mu je omogućen uvid u glasačke listiće a ne i u imena i prezimena osoba koje su glasovale te u nastavku pojašnjava razloge svoga traženja i opisuje način na koji je bilo provedeno predmetno glasovanje, za koje žalitelj tvrdi da je bilo javno, kao i da se o točkama 5. i 6. vodila burna rasprava te se vezano za navedeno poziva na odredbe Poslovnika o radu Skupštine te ističe da obzirom na propuste pri glasovanju koje je naveo postoji javni interes za utvrđivanje ispravnosti brojanja glasova. Žalitelj ponavlja da njegovo traženje proizlazi iz sumnje da je glasanje bilo napravljeno prema pravilima te se pita čemu služe koverte sa članskim brojevima ako ne služe za objavu kako je tko glasao i ne vidi zašto se taj podatak ne bi objavio uz Zapisnik sa Skupštine. Smatra da tijelo javne vlasti nije poštivalo odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, pozivajući se na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točku 4. a da prethodno nije prema zakonskoj obvezi provelo test razmjernosti i javnog interesa te pozivanjem na članak 18. stavak 5. i članak 5. točku 3. navedenog Zakona, jer netočnim drži obrazloženje tijela javne vlasti u dijelu u kojem navodi da ne posjeduje traženu informaciju o imenima i prezimenima osoba koje su na Skupštini glasovale za, protiv ili suzdržan za 5. i 6. točku dnevnog reda niti je prema drugim propisima ili općim aktima takve informacije dužna stvarati ili posjedovati, a da bi ispunjavanje tog dijela zahtjeva ujedno obuhvaćalo dodatna obrazloženja, tumačenja i izrađivanje nove informacije. Žalitelj zaključno navodi da ukoliko žalbeno tijelo smatra da je navedeno stvaranje nove informacije, u tom slučaju traži da mu se omogući pristup informacijama koje sadrže prikaze samo članskih brojeva (glasačkih listića) članica i članova koji su glasali po tim točkama zbog kontrole rada tijela javne vlasti. Osim navedenog, žalitelj moli pojašnjenje, je li on kao član Upravnog odbora Hrvatske psihološke komore dužan predmetne, ali i druge informacije od navedenog tijela javne vlasti tražiti putem zahtjeva za pristup informacijama i je li članovima Upravnog odbora legalno naplaćivati usluge koje se inače naplaćuju kada zahtjev za pristup informacijama iziskuje dodatne poslove u skladu sa Zakonom. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj dana 19. lipnja 2020. godine od Hrvatske psihološke komore zatražio sljedeće: „Traži uvid u listiće kojima se glasalo na 41. Skupštini Hrvatske psihološke komore 13. lipnja 2020. godine pod točkama Dnevnog reda 5. Izvješće o radu i 6. Financijsko izvješće. Traži da mu se odmah dostave imena i prezimena članova Hrvatske psihološke komore koji su na Skupštini glasali „za“, „Suzdržani“ i „protiv“ ta navedene točke 4. i 6. Dnevnog reda.“

Također je utvrđeno da je Hrvatska psihološka komora o zahtjevu žalitelja donijela osporeno rješenje, kojim je isti u dijelu odbijen, i to: u pogledu članskih brojeva osoba koje su glasovale, a koji su navedeni na zatraženim listićima pozivom na odredbu članka 15.stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama zbog zaštite osobnih podataka, dok je u pogledu imena i prezimena članova koji su glasovali, zahtjev odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4, a u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 3. te članka 18. stavka 5. navedenog Zakona, jer se u tom dijelu ne radi o traženju informacije u zakonskom smislu.

Nadalje, utvrđeno je kako je prvostupanjsko tijelo žalitelju sukladno osporenom rješenju djelomično omogućilo uvid u glasačke listiće, a što je vidljivo iz Zapisnika KLASA: UP/I-034-03/20-29/04, URBROJ: 251-375/02-05-20-11 od 11. rujna 2020. godine koji prileži spisu predmeta.

U obrazloženju osporenog rješenja navedeno je kako je u postupku po predmetnom zahtjevu žalitelja utvrđeno kako zatraženi glasački listići kojima se odlučivalo na 41. Skupštini Hrvatske psihološke komore pod točkama 5. i 6. sadrže podatke o članskom broju osoba koje su glasovale, točki Dnevnog reda na koju se glasovanje odnosi, glas „Za“, „Protiv“ ili „Suzdržan“ te datum glasovanja te da je po predmetnom zahtjevu žalitelju udovoljeno traženju uvida u glasačke listiće na način da se na istima prekriju podaci o članskim brojevima zbog zaštite osobnih podataka. Također je navedeno kako je u preostalom dijelu u kojem se traže imena i prezimena članova Hrvatske psihološke komore koji su sudjelovali u gore navedenom glasovanju zahtjev žalitelja odbijen, iz razloga što tijelo javne vlasti ne posjeduje traženu informaciju. Naime, u obrazloženju je pojašnjeno kako tijelo javne vlasti nije sukladno propisima niti podzakonskim aktima dužno posjedovati informaciju o imenima i prezimenima osoba koje su glasovale na predmetnoj Skupštini, niti je dužno takvu informaciju stvarati prema traženjima korisnika.

Hrvatska psihološka komora je aktom KLASA. UP/I-034-03/20-29/04, URBROJ: 251-375/02-05-20-13 od 18. rujna 2020. godine dostavila spis predmeta na nadležno postupanje, a u žalbenom postupku je slijedom traženja Ureda povjerenika za informiranje iz akta KLASA: UP/II-008-07/20-01/1083, URBROJ: 401-01/06-20-2 od 24. rujna 2020. godine dopisom KLASA: UP/I-034-03/20-29/04, URBROJ: 251-375/02-05-20-15 od 30. rujna 2020. godine dostavila informacije koje su predmet ovog postupka – glasačke listiće na kojima se glasalo na 41. Skupštini Hrvatske psihološke komore pod točkama 5. i 6. Dnevnog reda.

Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da se ono dijelom temelji na odredbi članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da je prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev žalitelja u pogledu članskih brojeva navedenih na glasačkim listićima, a iz razloga zaštite osobnih podataka, premda je iz predmetnog zahtjeva razvidno kako žalitelj u zahtjevu zapravo traži informaciju iz koje je vidljivo na koji je način koji član na Skupštini glasovao imenom i prezimenom, a da u žalbi navodi kako podredno, ako se utvrdi da glede imena i prezimena osoba koje su glasovale nije riječ o traženju informacije u zakonskom smislu, traži članske brojeve koji su navedeni na glasačkim listićima.

Sukladno članku 115. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09.) drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, ali pri tome nije vezano žalbenim razlozima.

Odredbom članka 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje zaštita osobnih podataka.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

U žalbenom postupku također su uzeti u obzir i propisi koji reguliraju rad Hrvatske psihološke komore te njezini podzakonski akti.

Člankom 27. Zakona o psihološkoj djelatnosti („Narodne novine“, broj 98/19.) je propisano da Skupština Hrvatske psihološke komore donosi: statut, godišnji program rada, financijski plan, odluku o godišnjem izvješću o radu, odluku o financijskom izvješću, odluku o visini članarine, etički kodeks psihološke djelatnosti, opće akte kojima se provode javne ovlasti Komore, i druge akte kojima se uređuju pitanja ustrojstva i rada Komore.

U članku 28. stavku 1. Zakona o psihološkoj djelatnosti je propisano da Nadzorni odbor Komore nadzire provođenje statuta Komore i drugih općih akata Komore, ostvarivanje prava i ispunjavanje obveza članova Komore, materijalno i financijsko poslovanje Komore, a može obavljati i druge povremene poslove koje mu povjeri Skupština Komore ili Upravni odbor.

Člankom 14. Statuta Hrvatske psihološke komore („Narodne novine“, broj 15/04.) je propisano da Skupština odlučuje većinom od ukupnog broja prisutnih članova Skupštine.

U članku 44. Poslovnika o radu Skupštine Hrvatske psihološke komore (28. veljače 2004. godine) je propisano da Skupština odlučuje većinom od broja prisutnih članova Skupštine, ako Statutom ili drugim općim aktom Komore nije propisana druga kvalificirana većina.

Članak 45. stavak 1. Poslovnika o radu Skupštine Hrvatske psihološke komore propisuje da je glasovanje na sjednici javno, osim ako Statutom ili drugim općim aktom Komore nije određeno da se glasuje tajno, odnosno ako članovi Skupštine ne odluče da će o pojedinom predmetu glasovati tajno. Stavkom 2. navedenog članka je propisano da se javno glasovanje provodi istovremeno, dizanjem ruku ili poimeničnim izjašnjavanjem. U stavku 3. istog članka propisano je da se tajno glasovanje provodi glasačkim listićima. Kod tajnog glasovanja pomažu članovi Skupštine koje odredi predsjednik Komore. Stavkom 4. navedenog članka je propisano da se glasuje „za“, „protiv“ ili „suzdržan“.

U članku 46. stavku 3. Poslovnika o radu Skupštine Hrvatske psihološke komore je propisano da se u zapisnik unosi i rezultat glasovanja o pojedinom predmetu.

U odnosu na zaštitu osobnih podataka koja je kao razlog odbijanja u pogledu članskih brojeva navedena u konkretnom slučaju, iz spisa predmeta je zaključeno da članski broj predstavlja osobni podatak, obzirom da se radi o identifikacijskom broju dodijeljenom pojedinačnoj fizičkoj osobi kao članu Hrvatske psihološke komore, i da bi se uvidom u članski broj koji je naveden na pojedinom glasačkom listiću uspoređivanjem određenih podataka moglo identificirati određenu fizičku osobu kojoj isti pripada. Stoga je u žalbenom postupku prihvaćen stav prvostupanjskog tijela da se radi o osobnom podatku koji predstavlja identifikacijski broj, a da njegova objava ne pridonosi javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti, tim više što se u konkretnom slučaju radilo i o glasovanju koje se nije provodilo na javan način, obzirom da se isto nije provodilo dizanjem ruku ili poimeničnim izjašnjavanjem, nego putem glasačkih listića.

Naime, uvidom u informacije koje su predmet ovog postupka utvrđeno je kako se radi o glasačkim listićima na kojima su navedeni sljedeći podaci: članski broj osobe koja glasuje, točka dnevnog reda (5. Izvješće o radu HPK za 2019. godinu, ili 6. Financijsko izvješće HPK za 2019. godinu), glas: (za, protiv ili suzdržan) te datum 13. lipnja 2020. godine.

U odnosu na tražnje žalitelja koje se odnosi na imena i prezimena osoba koje su glasovale glasalo na 41. Skupštini Hrvatske psihološke komore 13. lipnja 2020. godine pod točkama Dnevnog reda 5. Izvješće o radu i 6. Financijsko izvješće u žalbenom je postupku utvrđeno kako predmetni glasački listići ne sadrže podatak o imenu i prezimenu osobe koja je glasovala, a što u svojoj biti zapravo predstavlja informaciju koju je u konkretnom slučaju tražio žalitelj, neovisno o traženju članskog broja koje navodi u žalbi.

Odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Slijedom navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, tijelo javne vlasti je posjeduje ili ne posjeduje, odnosno ima ili nema saznanja o njoj.

Na zakonsku definiciju informacije također se nadovezuje odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.

Slijedom navedenog, u žalbenom je postupku zaključeno da se u predmetnom slučaju nije tražila informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer glasački listići niti ne sadržavaju imena i prezimena, nego žalitelj traži od prvostupanjskog tijela da pojedinim glasačkim listićima prema članskom broju pridruže pripadajuća imena i prezimena članova Skupštine, a kakvo postupanje nije obveza tijela javne vlasti sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, jer tijela javne vlasti po zahtjevima za pristup informacijama korisnika nisu dužna poduzimati radnje prikupljanja podataka radi formiranja nove informacije koja u trenutku podnošenja zahtjeva već ne postoji kao gotova odnosno već izrađena informacija.

Također, u žalbenom postupku nisu prihvaćeni kao relevantni žaliteljevi navodi u kojima opisuje način na koji je provedeno glasovanje te njegove tvrdnje kako se u konkretnom slučaju radilo o javnom glasovanju, obzirom da navedeno ne proizlazi iz odredbi podzakonskih akata Hrvatske psihološke komore, nego je uzimajući u obzir odredbe članka 45. Poslovnika o radu Skupštine Hrvatske psihološke komore te sadržaj podataka na predmetnim glasačkim listićima zaključeno da se kod donošenja odluke na 41. Skupštini Hrvatske psihološke komore pod točkama 5. i 6. radilo o tajnom glasovanju.

Stoga je u žalbenom postupku zaključeno kako je prvostupanjsko tijelo ispravno postupilo kada je odbilo predmetni zahtjev žalitelja u dijelu u kojem se pozvalo na zaštitu osobnih podataka, premda je u prvostupanjskom postupku bilo određenih nedostataka obzirom da nije sukladno obvezi iz članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama provelo test razmjernosti i javnog interesa, ali navedeni nedostatak nije mogao dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, uzimajući u obzir da u žalbenom postupku nije evidentirano postojanje javnog interesa u odnosu na dostupnost članskih brojeva članova Hrvatske psihološke komore kojima je ograničen pristup osporenim rješenjem, a da su utvrđeni razlozi za ograničenje pristupa istima zbog zaštite osobnih podataka. Također, u žalbenom postupku je zaključeno kako je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo i u dijelu u kojem je odbijanje predmetnog zahtjeva koji se odnosi na imena i prezimena osoba koje su glasovale temeljilo na odredbi članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

U odnosu na žalbene navode koji su vezani za činjenicu kako je žalitelj član Upravnog odbora prvostupanjskog tijela te njegovo traženje informacija prema odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, posebno se napominje kako se pravo na pristup informacijama tijela javne vlasti odnosi na sve jednako sukladno načelima propisanim u člancima 6., 8. navedenog Zakona, dok je drugim posebnim propisom te podzakonskim aktima Hrvatske psihološke komore regulirano njezino postupanje te prava njezinih članova i tijela, osobito imajući u vidu odredbu članka 28. stavka 1. Zakona o psihološkoj djelatnosti koja propisuje da Nadzorni odbor Komore nadzire provođenje statuta Komore i drugih općih akata Komore, ostvarivanje prava i ispunjavanje obveza članova Komore te materijalno i financijsko poslovanje Komore.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.

Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan