KLASA: UP/II-008-07/21-01/190

URBROJ: 401-01/10-21-2

Zagreb, 10. ožujka 2021. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Sveučilišta u Splitu, Katoličkog bogoslovnog fakulteta, KLASA: 032-01/21-04/0001, URBROJ: 2181-203-01-01-21-0010 od 2. veljače 2021. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Sveučilišta u Splitu, Katoličko-bogoslovnog fakulteta, KLASA: 032-01/21-04/0001, URBROJ: 2181-203-01-01-21-0010 od 2. veljače 2021. godine kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Točkom 1. osporenog rješenja daljnjem tekstu: žalitelj) prihvaćen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) u dijelu zahtjeva u kojem je tražio dopis koji je uputio članovima Fakultetskog vijeća od 8. svibnja 2017. godine te njegovu cjelovitu poruku upućenu članovima Fakultetskog vijeća od 20. lipnja 2019. godine, dok je točkom 2. osporenog rješenje odbačen zahtjev žalitelja u dijelu u kojem traži pozive za sjednice Etičkog povjerenstva sa točkama dnevnog reda te zapisnika sa sjednica Etičkog povjerenstva, temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje tražene informacije.

Točkom 3. osporenog rješenja odbijen je zahtjev žalitelja u dijelu u kojem traži očitovanja prvostupanjskog tijela Ministarstvu uprave, odnosno Ministarstvu znanosti i obrazovanja, jer prvostupanjsko tijelo smatra da žalitelj nije stranka u navedenim postupcima, te se za navedenu dokumentaciju može obratiti Ministarstvu uprave i Ministarstvu znanosti i obrazovanja.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj ističe da su u pobijanom rješenju pogrešno primijenjeni zakonski i ostali pozitivni propisi, da se u navedenom postupku nije postupilo prema zakonskim odredbama, odnosno da je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Ukratko opisuje raniji tijek postupka te rješenja Povjerenika za informiranje koja su u postupku donesena. Ističe da čelnik tijela nije mogao donijeti odluku u postupku, jer prvostupanjsko tijelo ima službenika za informiranje kao ovlaštenu osobu za rješavanje zahtjeva, odnosno da u konkretnom slučaju nisu postojali uvjeti za izuzeće službene osobe. Ističe da razlog odbijanja zahtjeva na koji se poziva prvostupanjsko tijelo nije propisan odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da prvostupanjsko rješenje ne sadrži valjane razloge u smislu članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09). Navodi da mu tražene informacije nisu dostupne po posebnim propisima u smislu članka 1. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno ponavlja da da svoju suglasnost da se svi njegovi podaci i/ili tvrdnje koje se u predmetnim informacijama odnose na njegu mogu obrađivati odnosno javno iznositi. Smatra da su povrijeđene odredbe Uredbe o uredskom poslovanju, odnosno Zakona o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske. Predlaže da Povjerenik sam riješi upravnu stvar te mu omogući pristup preslici očitovanja prvostupanjskog tijela Ministarstvu uprave i Ministarstvu znanosti i obrazovanja.

Žalba nije osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 24. veljače 2020. godine, od tijela javne vlasti, KBF-a, zatražio da mu se žurno omogući razgledati i napraviti preslik sljedeće dokumentacije koja se odnosi na postupke koje su dana 26. studenog 2019. godine pokrenuli protiv njega ......... i ......... pred Etičkim povjerenstvom KBF-a: „1. pozive za sjednice Etičkoga povjerenstva s točkama dnevnog reda; 2. zapisnike sa sjednica Etičkoga povjerenstva; 3. dopise ili e-poruke kojima je predsjednik Etičkoga povjerenstva zatražio: a) očitovanja KBF-a Ministarstvu znanosti i obrazovanja i Ministarstvu uprave koja se odnose na njegove dopise tim tijelima koji su priloženi uz gore navedene prijave; b) njegovu cjelovitu e-poruku Fakultetskom vijeću od 20. lipnja 2019.; c) njegov cjeloviti dopis Fakultetskom vijeću od 8. svibnja 2017.; d) dopise ili e-poruke odnosno odgovore gospođe Ivane Papac, dipl. iur. ili nekoga drugoga iz Tajništva na njegova traženja navedena pod a), b) i c)“.

Uvodno se ističe da je rješenjem Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/20-01/1131, URBROJ: 401-01/10-21-2 od 20. siječnja 2021. godine poništeno rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: 032-01/20-04/0001, URBROJ: 2181-203-01-01-20-0080 od 7. rujna 2020. godine te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U bitnom je prvostupanjskom tijelu dana uputa da u obrazloženju rješenja mora dati jasne i valjane razloge koji su u konkretnom slučaju izostali, odnosno da se tijelo javne vlasti ne može istovremeno pozivati na odredbe članaka 23. stavka 4. i 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Povjerenik za informiranje posebno ističe da se iz žalbe žalitelja može zaključiti da žalitelj osporava samo točku 3. prvostupanjskog rješenja, odnosno u žalbi žalitelj uopće ne iznosi razloge iz kojih bi se moglo zaključiti da je nezadovoljan točkom 2. osporenog rješenja, pa je predmet ovog žalbenog postupka samo točka 3. rješenja kojim je odlučeno o dijelu zahtjeva koji se odnosi na dopise prvostupanjskog tijela Ministarstvu uprave i Ministarstvu znanosti i obrazovanja.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno odlučivanje, uključujući i informacije o kojima je odlučeno točkom 3. osporenog rješenja.

Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da se pristup traženoj informaciji uskraćuje iz razloga što prvostupanjsko tijelo nije vlasnik informacije.

Osnovano žalitelj navodi da navedeno nije razlog za ograničenje prava na pristup informacijama, a iz sljedećeg razloga.

Naime, člankom 5. stavkom 1. točkom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je vlasnik informacije tijelo javne vlasti u okviru čijeg djelokruga je nastala informacija klasificirana stupnjem tajnosti, odnosno tijelo državne uprave ili međunarodna organizacija u okviru čijeg djelokruga je nastala međunarodna informacija.

Slijedom navedenog, pitanje vlasnika informacije je odlučno isključivo u slučaju informacije klasificirane stupnjem tajnosti, odnosno međunarodne informacije.

Uvidom u dopise koji su predmet postupka,, Povjerenik za informiranje utvrdio je da se ne radi o klasificiranim podacima sukladno članku 2. alineji 2. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07, 86/12), niti se radi o međunarodnim informacijama.

Iako je prvostupanjsko tijelo pogrešno odbilo zahtjev žalitelja zbog činjenice da nije vlasnik traženih informacija, prvostupanjsko rješenje je na zakonu osnovano iz razloga koji se navode u ovom rješenju.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Prema članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećeg: a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više svrha, b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora, c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade, d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe, e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade, f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka.

Uvidom u dopise koji su predmet postupka utvrđeno je da se u istom dekan prvostupanjskog tijela očituje na tvrdnje žalitelja o plagijatu (dopis Ministarstvu uprave), odnosno na tvrdnje žalitelja o plagijatu, odnosno nezakonitom postupanju prilikom izbora dekana (dopis Ministarstvu znanosti i obrazovanja)

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, sama činjenica što je žalitelj u žalbi dao izričitu privolu da se osobni podaci ili tvrdnje koje se na njega odnose javno objave, ne znači da postoji pravna osnova za objavu informacija koje su predmet postupka.

Naime, kako je to ranije navedeno, u dopisu Ministarstvu uprave navode se ime i prezime osobe koja je optužena za plagijat, te se iznosi cjelokupna kronologija postupanja, u koju je uključeno i Etičko povjerenstvo, a slični sadržaj sadrži i dopis Ministarstvu znanosti i obrazovanja (očitovanje na navode nezakonitosti i plagijat).

Dakle, sadržajno navedeni dopisi u bitnom opisuju postupke koji su se vodili po prijavama žalitelja, pa Povjerenik za informiranje smatra da bi omogućavanjem pristupa navedenim dokumentima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život osoba u odnosu na koju se pojedina prijava odnosi.

Osim toga, navedeni dopisi su sastavljeni upravo kao očitovanje na prijave žalitelja, što znači da je žalitelju poznato na koju se osobu odnose prijave.

Pri tome Povjerenik za informiranje ukazuje na odredbu članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojom svi korisnici moraju biti ravnopravni u ostvarivanju prava na pristup informacijama.

Slijedom navedenog, činjenica što je žalitelju poznato u odnosu na koje se osobe odnose prijave ne može žalitelja staviti u povoljniji položaj u odnosu na druge korisnike, jer se primjenom Zakona o pravu na pristup informacijama treba utvrditi može li se pristup informacijama omogućiti bilo kojoj trećoj osobi.

Kad bi treća osoba tražila pristup informacijama koje su predmet postupka, primjenom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, tada bi trebalo prekriti ime i prezime osobe u odnosu na koju se prijava odnosi, jer Povjerenik za informiranje smatra da iznošenje optužbi za plagijat, posebno u situaciji kad se iz sadržaja dopisa može zaključiti da nadležno tijelo (Etičko povjerenstvo) nije utvrdilo postojanje plagijata, odnosno da nije bilo nepravilnosti u izboru dekana, predstavlja nepotrebno zadiranje u privatni život osobe na koju se prijava odnosi, odnosno daljnja obrada takvog podatka bila bi nespojiva s načelom slobodnog raspolaganja informacijama u smislu članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Osim toga, sama činjenica što je žalitelj u žalbi izričito da privolu da se javno objave podaci koji se odnose na njega u smislu članka 6a Opće uredbe o zaštiti podataka, ne znači da je prestala potreba zaštite drugih osoba koje se navode u dopisu Ministarstva uprave, iz razloga ranije navedenih u ovom rješenju.

Upravo suprotno, bit informacije je u upravo u tome na koga se prijava odnosi, pa samim davanjem privole u smislu članka 6a Opće uredbe o zaštiti podataka žalitelj ne može postići da se očitovanja iz postupka po prijavi za plagijat učine javno dostupnim informacijama.

Po mišljenju Povjerenika za informiranje, u konkretnom slučaju nije moguće niti djelomično omogućiti pristup traženoj informaciji, jer bi se s prekrivanjem podatka o imenu i prezimenu osobe na koju se prijava odnosi izgubio smisao davanja informacije, koja u skladu s člankom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama mora biti pravodobna, potpuna i točna.

Povjerenik za informiranje također ukazuje na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj UsII-514/19 od 25. veljače 2020. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/19-01/105, URBROJ: 401-01/06-19-3 od 21. kolovoza 2019. godine, a u kojem je zauzet stav da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na zapisnike Etičkog povjerenstva, s obzirom da iste između ostalog sadržavaju i pritužbe prijave protiv određenih osoba.

U odnosu na žalbene navode žalitelja treba istaknuti sljedeće.

Sama činjenica što je rješenje potpisano od strane čelnika tijela, a ne službenika za informiranje ne čini to rješenje nezakonitim, posebno stoga što je dekan kao čelnik tijela odgovorna osoba za provedbu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.

S tim u vezi, neosnovano je pozivanje žalitelja na odredbu članka 24. Zakona o općem upravnom postupku, odnosno nije od utjecaja činjenica je li čelnik tijela donio odluku o izuzeću službene osobe.

Vezano za žalbene navode o povredi pravila o uredskom poslovanju, odnosno o povredi Zakona o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/95), ističe se sljedeće.

Sukladno članku 78. stavku 1. Uredbe o uredskom poslovanju („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da nadzor nad primjenom uredbe obavlja upravna inspekcija središnjeg tijela državne uprave nadležnog za poslove opće uprave.

Slijedom navedenog, ukoliko žalitelj smatra da prvostupanjsko tijelo postupa Uredbi, upućuje se na odrede Zakona o upravnoj inspekciji („Narodne novine“, broj 15/18, 98/19), pri čemu upravna inspekcija također nadzire i primjenu propisa o pečatima i žigovima s grbom Republike Hrvatske (članak 4. alineja 6. Zakona o upravnoj inspekciji).

U svakom slučaju, ako bi nadležno tijelo i utvrdilo povrede navedenih propisa, isto ne bi utjecalo na zakonitost rješenja prvostupanjskog tijela, a niti bi povreda navedenih propisa predstavljala razlog za oglašavanje ništavim rješenja, na koje drugostupanjsko tijelo pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 128. Zakona o općem upravnom postupku.

Zaključno Povjerenik za informiranje ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za postupke na koji se informacije odnose, predmetne informacije ne odnose se na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganje javnim sredstvima, niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti.

Drugim riječima, Povjerenik za informiranje smatra da preteže potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno Povjerenik za informiranje ne nalazi razloge da se učine javnim dostupnim informacije koje su predmet postupka, odnosno da iste postanu informacije od javnog značaja u smislu odredbe članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Dakle, eventualna postupanja protivno Etičkom kodeksu rješavaju se pred nadležnim tijelom (Etičko povjerenstvo), pa očitovanja sudionika navedenog postupka, ili druga očitovanja koja su vezana uz takve postupke, po mišljenju Povjerenika za informiranje predstavljaju informacije koje je potrebno štititi u smislu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Nadalje, Povjerenik za informiranje ne vidi u čemu bi bio javni interes da se omogući pristup dokumentima u kojima se iznose određene optužbe na račun zaposlenika prvostupanjskog tijela, dok bi s druge strane iznošenje takvih informacija (bez davanja informacija o tome kako su okončani ti postupci) moglo utjecati na privatni život osobe na koje se odnose, jer bi se iz njih u javnosti mogao stvoriti zaključak da su postojale određene nezakonite radnje od strane tih osoba, a što ne proizlazi iz informacija koje su dostavljene Povjereniku za informiranje u žalbenom postupku.

Člankom 116. stavkom 3. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni.

Slijedom svega navedenog, Povjerenik za informiranje je u smislu članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama proveo test razmjernosti i javnog interesa, te je temeljem članka 116. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan