KLASA: UP/II-008-07/21-01/133
URBROJ: 401-01/10-20-2
Zagreb, 31. ožujka 2021. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Grada Zagreba, KLASA: 008-02/21-02/5, URBROJ: 251-02-02/15-21-10 od 19. siječnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, KLASA: 008-02/21-02/5, URBROJ: 251-02-02/15-21-10 od 19. siječnja 2020. godine kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žalitelj), kojim je tražio presliku rješenja o izvedenom stanju, KLASA: UP/I-350-05/13-007/1484 od 25. veljače 2016. godine, temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo smatra da bi omogućavanje pristupa traženoj informaciji moglo dovesti do povrede osobnih podataka osoba koje se navode u traženoj informaciji.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je dva puta tražio rješenje o izvedenom stanju koje se odnosi na njemu susjednu česticu. Citira odredbe Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Smatra da mu prvostupanjsko tijelo mora omogućiti pristup traženim informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 4. siječnja 2021. godine tražio presliku rješenja o izvedenom stanju KLASA: UP/I-350-05/13-007/1484 od 25. veljače 2016. godine, te je Grad Zagreb postupajući po navedenom zahtjevu donio osporeno rješenje.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja.
Uvodno se ističe da je omaškom kao datum donošenja prvostupanjskog rješenja naveden 19. siječnja 2020. godine, umjesto 19. siječnja 2021. godine, a koju pogrešku može ispraviti prvostupanjsko tijelo u smislu članka 104. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09)
S obzirom na to se žalba žalitelja u bitnom svodi na tvrdnju da traži rješenje o izvedenom stanju za susjednu česticu, trebalo je razmotriti primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.
Sukladno članku 1. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama odredbe navedenog Zakona ne primjenjuju se na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.
Prema članku 17. stavku 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19) propisano je da je prije donošenja rješenja o izvedenom stanju nadležno upravno tijelo dužno stranci pružiti mogućnost uvida u spis predmeta radi izjašnjenja.
Prema stavku 2. navedenog članka, stranka u postupku donošenja rješenja o izvedenom stanju je podnositelj zahtjeva za donošenjem rješenja, vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na čestici zemljišta na kojoj se nalazi nezakonito izgrađena zgrada, vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na čestici zemljišta koja neposredno graniči sa česticom zemljišta na kojoj se nalazi nezakonito izgrađena zgrada i jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi nezakonito izgrađena.
Uvidom u https://www.katastar.hr/#/ utvrđeno je da osnovano žalitelj navodi da čestica broj 8107 (Kapelska ulica br. 4) graniči sa česticom 8119, k.o Sesvetski Kraljevec (na koji se odnosi tražena informacija).
Nadalje, uvidom u zemljišnoknjižni uložak broj 1706, katastarska čestica 8107, za nekretnine upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sesvetama, utvrđeno je da su vlasnici nekretnine ......... i ........., svaki u ½ dijela.
Slijedom svega navedenog, iako se radi o susjednim nekretninama, žalitelj nije vlasnik nekretnine, pa isti nema status stranke u postupku u smislu članka 17. stavka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.
Slijedom svega navedenog, kako dostupnost traženih informacija žalitelju nije osigurana po posebnim propisima, trebalo je utvrditi može li se pristup traženoj informaciji omogućiti sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
Prilikom primjene Zakona o pravu na pristup informacijama polazi se od načela jednakosti propisanog člankom 8. navedenog Zakona, što znači da bi svakom korisniku pod jednakim uvjetima morala biti dostupna informacija, odnosno da bi isti bili ravnopravni u ostvarivanju navedenog prava.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Prema članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes.
Povjerenik smatra da je prvostupanjsko rješenje pravilno i zakonito, te ističe sljedeće.
U konkretnom slučaju, očito je da postoji privatni interes žalitelja, s obzirom na to da traži informaciju vezano za susjednu nekretninu.
Uvidom u informaciju koja je predmet postupka utvrđeno je da se ista sadrži ime i prezime i adresu fizičke osobe na koju se informacija odnosi, kao i podatak o katastarskoj čestici.
Svrha Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti korisnicima pristup informacijama od javnog značaja, dakle informacijama za koje prevladava javni interes da se učine dostupnim ne samo žalitelju, već i bilo kojoj trećoj osobi koja bi istu informaciju tražila.
Nadalje, žalitelj u svojoj žalbi ničim ne ukazuje koji bi bio javni interes (pored njegovog privatnog interesa) da se omogući pristup traženoj informaciji, odnosno zbog čega bi upravo navedenom privatnopravnom odnosu, odnosno informacijama koje su predmet postupka trebalo dati javni značaj.
Budući da se radi o nekretnini u vlasništvu fizičke osobe, Povjerenik za informiranje, ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku, a sukladno ovlaštenju iz članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, prihvaća navode prvostupanjskog tijela da se u konkretnom slučaju ne radi o nekretnini koja je u vlasništvu jedinice lokalne i područne samouprave, ista nije financirana javnim novcem, odnosno da u konkretnom slučaju ne prevladava javni interes za omogućavanjem pristupa traženoj informaciji.
Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za navedenu nekretninu, informacija koja je predmet postupka ne odnosi se na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganje javnim sredstvima, niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet), pa je očito da za traženu informaciju postoji isključivo žaliteljev osobni interes.
Što se tiče imena i prezimena, adrese fizičke osobe te podatka o katastarskoj čestici, koji su navedeni u informaciji koja je predmet postupka, Povjerenik za informiranje smatra da bi omogućavanje pristupa navedenim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život osoba na koju se podaci odnose.
Dakle, zbog gore opisanog načela jednakosti, žalitelj ne može biti u povoljnijem položaju u odnosu na treće osobe koje bi tražile navedenu informaciju zbog činjenice da mu je poznato na koga se predmetna informacija odnosi (jer se radi o susjednoj nekretnini), jer primjenom testa razmjernosti i javnog interesa treba prekriti ime i prezime navedene osobe kao zaštićeni podatak, jer za isto prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes.
Ako bi se prihvatio stav žalitelja da tražena informacija mora biti dostupna javnosti, tada bi se izgubio smisao uvida u spis predmeta, jer bi se primjenom odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama izbjegavalo dokazivanje svojstva stranke ili pravnog interesa za uvid u spis predmeta.
To bi značilo kršenje gore opisanog načela jednakosti, jer bi primjerice stranke u navedenom postupku morale dokazivati svoje svojstvo (npr. dostavom dokaza da su nositelji stvarnih prava na nekretnini), dok se primjenom Zakona o pravu na pristup informacijama isto ne bi trebalo dokazivati.
Upravo zbog navedenog, gledajući cijeli sadržaj tražene informacije, Povjerenik za informiranje smatra da u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti odredbu članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama o djelomičnom omogućavanju pristupa informaciji (a koju prvostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir, što nije utjecalo na pravilnost prvostupanjske odluke), jer bi se omogućavanjem pristupa traženoj informaciji na kojom bi se prekrilo ime, prezime, adresa, kao i podatak o čestici na koju se rješenje o izvedenom stanju odnosi, a koji također upućuju na određenu fizičku osobu, izgubio smisao davanja informacija.
Dakle, Povjerenik za informiranje prihvaća navode prvostupanjskog tijela u, iz kojeg razloga je valjalo temeljem članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odbiti žalbu žalitelja.
Međutim, ovim rješenjem se ne dira u pravo žalitelja da u smislu članka 84. Zakona o općem upravnom postupku traži uvid u spis predmeta, pri čemu isti mora dokazati pravni interes za traženim informacijama, ili da osobe koje su vlasnici nekretnine traže uvid u spis predmeta, jer te osobe nedvojbeno imaju status stranke u postupku u smislu članka 17. stavka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, a kako je to ranije istaknuto u ovom rješenju.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan