KLASA: UP/II-008-07/21-01/19
URBROJ: 401-01/04-21-2
Zagreb, 4. ožujka 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15) i članka 129. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Doma za starije osobe Park, Ivanićgradska 52, Zagreb, Ur.broj: 623/20 od 8. prosinca 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Doma za starije osobe Park Ur.broj: 623/20 od 8. prosinca 2020. godine.
2. Odbija se zahtjev ......... za naknadom procesnog troška postupka, kao neosnovan.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Doma za starije osobe Park Ur.broj: 623/20 od 8. prosinca 2020. godine, odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica), a kojim zahtjevom je tražila da joj liječnik i glavna sestra dostave kopiju dokumentacije iz koje je vidljivo što se sve poduzimalo s njihove strane i koliko puta su pregledali njenu majku za koju su znali u kojem je stanju, te da joj se dostavi nalaz je li njezina majka bila pozitivna ili negativna na koronu s obzirom da je u Dom došla iz bolnice. Zahtjev žaliteljice je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se radi o informacijama koje su dužni čuvati kao profesionalnu tajnu.
Žaliteljica je protiv pobijanog rješenja pravovremeno izjavila žalbu u kojoj u bitnom navodi kako podnosi žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Nadalje navodi kako se u obrazloženju pobijanog rješenja Dom za starije osobe Park poziva tek na dvije odredbe dvaju propisa i to na odredbu članka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama te se zaključuje da je prilikom provođenja testa razmjernosti utvrđeno da se pristup traženim informacijama može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa jer bi u protivnom javni interes dostavom traženih podataka bio ozbiljno povrijeđen te na odredbu članka 163. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 100/18 i 125/19) sukladno kojoj su zdravstveni radnici dužni čuvati kao profesionalnu tajnu sve što znaju o zdravstvenom stanju pacijenta. Žaliteljica ističe kako je pobijano rješenje neosnovano odnosno isto uopće ne sadrži obrazloženje o odlučnim činjenicama, uslijed kojih se rješenje ne može niti ispitati. Nadalje ističe kako je obrazloženje pobijanog rješenja takvog općenitog i neodređenog sadržaja da se zapravo može navesti u svakom obrazloženju kojim se odbija zahtjev za pristup informacijama, a izostala je bilo kakva konkretizacija u pogledu obrazloženja zašto se žaliteljica sa svojim zahtjevom odbija. Također ističe kako se Dom za starije osobe Park poziva na zaštitu javnog interes i čuvanje bez ikakvog obrazloženja na koji bi to konkretno način bio povrijeđen javni interes i u čemu bi dostavljanje tražene dokumentacije žaliteljici predstavljalo odavanje profesionalne tajne. Žaliteljica navodi kako je ona kćerka pok. ........., koja je bila smještena u Domu za starije osobe Park, o čemu uz žalbu prilaže smrtni i rodni list te da je od Doma tražila da joj se dostavi medicinska dokumentacija pok. ......... navodeći konkretne razloge zbog kojih isto traži, opravdavajući time svoj pravni interes. Nadalje navodi kako smatra da je u potpunosti neosnovano utvrđenje Doma za starije osobe Park da bi pristupom traženih podataka, medicinske dokumentacije pok. ........., koje podatke žaliteljica traži kao njezina kći, bio ugrožen javni interes. Također navodi kakao nema nikakve dvojbe da medicinska dokumentacija pok. ......... i dostavljanje iste žaliteljici nema nikakve veze sa bilo kakvim, a pogotovo ozbiljnim ugrožavanjem i povredom javnog interesa jer podaci koji se traže niti na koji način ne predstavljaju takve povjerljive podatke koji bi imali bilo kakve veze sa javnim interesom pa je onda provođenje testa razmjernosti u konkretnom slučaju potpuno nepotrebno i promašeno. Žaliteljica navodi kako su neosnovani i navodi da bi se u konkretnom slučaju radilo o povredi profesionalne tajne, zdravstvenog stanja pacijenta, kako se to navodi u pobijanom rješenju. Ističe kako je jedno od temeljnih prava pacijente upravo pravo na obaviještenost o njegovom zdravstvenom stanju i postupku liječenja, a isto je zajamčeno odredbama Zakona o zaštiti prava pacijenata, odredbama drugih propisa kojima se uređuje zdravstvena djelatnost te brojnim međunarodnim konvencijama i deklaracijama iz područja zdravstva. Također ističe kako se u konkretnom slučaju u potpunosti zanemaruje i ispušta iz vida odredba članka 24. Zakona o zaštiti prava pacijenata („Narodne novine“, broj 169/04 i 37/08) sukladno kojoj u slučaju smrti pacijenta pravo na uvid u medicinsku dokumentaciju ima punoljetno dijete te da stoga nema nikakve dvojbe da je žaliteljica ovlaštena tražiti a Dom za starije osobe Park istoj dužan dostaviti. Nadalje navodi da imajući u vidu odredbu članka 1. stavka 2. Zakona o zaštiti prava pacijenta, koji pacijenta definira kao svaku osobu, bolesnu ili zdravu kojoj se pruža određena mjera ili usluga u cilju očuvanja zdravlja i zdravstvene njege, to onda nema nikakve dvojbe da se isti propis ima primijeniti i na predmetni slučaj. Predlaže da se žalba uvaži, te naloži Domu za starije osobe Park da žaliteljici omogući pristup traženoj informaciji kao i da se Domu za starije osobe Park naloži da žaliteljici naknadi trošak postupka.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da se žaliteljica dana 3. prosinca 2020. godine putem elektroničke pošte obratila Domu za starije osobe Park i zatražila da joj liječnik i glavna sestra dostave kopiju dokumentacije iz koje je vidljivo što se sve poduzimalo od njihove strane i koliko puta su pregledali njezinu majku za koju su znali u kojem je stanju. Ujedno je zamolila da joj se dostavi nalaz da li je bila pozitivna ili negativna na koronu s obzirom da je iz bolnice došla u Dom. Nadalje je utvrđeno da je Dom za starije osobe Park vezano za traženje žaliteljice donio rješenje Ur.broj: 623/20 od 8. prosinca 2020. godine, kojim je odbio njezin zahtjev pozivajući se na članak 23. stavak 5. točku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama i članak 163. Zakona o zdravstvenoj zaštiti navodeći da su zdravstveni radnici dužni čuvati kao profesionalnu tajnu sve što znaju o zdravstvenom stanju pacijenta, a na čuvanje profesionalne tajne obvezene su i sve druge osobe koje u obavljanju svojih dužnosti dođu do podataka o zdravstvenom stanju pacijenta.
U obrazloženju pobijanog rješenja u bitnom se navodi da je Dom za starije osobe Park proveo test razmjernosti i javnog interesa te je utvrđeno da se pristup traženim informacijama može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa i to profesionalne tajne, te da bi omogućavanje pristupa traženim informacijama taj interes bio ozbiljno povrijeđen.
Nadalje, u dopisu Doma za starije osobe Park od 21. prosinca 2020. godine, koji je u Uredu povjerenika za informiranje zaprimljen dana 4. siječnja 2021. godine, a kojim je dostavljena žalba žaliteljice i prvostupanjski spis predmeta na nadležno postupanje u bitnom se između ostalog navodi kako je nesporno da pravo na medicinsku dokumentaciju u slučaju smrti pacijenta ima punoljetno dijete, ali se članak 24. Zakona o zaštiti prava pacijenata poziva na članak 23. istog Zakona koji određuje da pacijent (a u slučaju njegove smrti i punoljetno dijete) ima pravo na pristup cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji koja se odnosi na dijagnostiku i liječenje bolesti pacijenta. Nadalje navode da s obzirom da Dom za starije osobe Park nije zdravstvena ustanova, već ustanova socijalne skrbi, ne raspolaže cjelokupnom medicinskom dokumentacijom koja se odnosi na dijagnostiku i liječenje bolesti pacijenta, već tom dokumentacijom raspolaže zdravstvena ustanova u kojoj se pok. ......... liječila. Također navode kako Dom kao ustanova socijalne skrbi raspolaže dokumentacijom o intravenoznoj i oralnoj hidratizaciji pok. gđe. ........., dobivanju obroka i hranjenju, njegovanju i davanju terapije. Ističu kako je prema članku 9. Zakona o zaštiti prava pacijenata, obavijesti o zdravstvenom stanju pacijenta obvezan dati zdravstveni radnik visoke stručne spreme koji je pacijentu izravno pružio određeni oblik zdravstvene usluge.
U žalbenom postupku utvrđeno je kako je žalba osnovana s obzirom da je rješenje Doma za starije osobe Park nezakonito zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakonskih odredbi. Naime, iz spisa predmeta razvidno je da žaliteljica nije postavila zahtjev za pristup informacijama nego zahtjev za izdavanje medicinske dokumentacije iz koje bi bilo razvidno što su liječnik i glavna sestra poduzeli s njihove strane vezano za njezinu pokojnu majku, kao i dostavu nalaza je li njezina majka bila pozitivna ili negativna na koronu s obzirom da je u Dom došla iz bolnice. Kada bi predmetnu dokumentaciju žaliteljica zatražila temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, ista bi joj trebala biti uskraćena i to kod živih osoba zbog zaštite osobnih podataka, dok kod umrlih osoba zbog načela pijeteta, a ujedno i zbog dužnosti čuvanja profesionalne tajne kako je navelo tijelo javne vlasti u pobijanom rješenju. Naime, jedno od načela pristupa informacijama je načelo jednakosti, što znači da pravo na pristup informacijama pripada svim korisnicima na jednak način i po jednakim uvjetima te da su korisnici ravnopravni u njegovu ostvarivanju. Kada bi se predmetna dokumentacija omogućila žaliteljici temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, tada bi ista postala javna i morala bi se dati svima koji bi tu dokumentaciju o pok. ......... zatražili, bilo da je korisnik fizička ili pravna, domaća ili strana osoba. Sasvim je logično, a i zakonskim odredbama propisano da pacijent imati pravo na pristup vlastitoj medicinskoj dokumentaciji odnosno njegov zakonski zastupnik, skrbnik pacijenta, a u slučaju smrti pacijenta također osoba/e za koje je to zakonom propisano. Dakle, u konkretnom slučaju ne primjenjuju se odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama već odredbe drugih propisa kojima je uređeno pravo na pristup medicinskoj dokumentaciji. Tako je primjerice člankom 23. stavkom 1. Zakona o zaštiti prava pacijenata propisano da pacijent ima pravo na pristup cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji koja se odnosi na dijagnostiku i liječenje njegove bolesti. Člankom 24. stavkom 1. istoga Zakona propisano je da u slučaju smrti pacijenta, ako to pacijent nije za života izrijekom zabranio, pravo na uvid u medicinsku dokumentaciju iz članka 23. stavka 1. ovoga Zakona ima bračni drug pacijenta, izvanbračni drug, punoljetno dijete, roditelj, punoljetni brat ili sestra te zakonski zastupnik, odnosno skrbnik pacijenta. Stavkom 2. istog članka Zakona je propisano da osobe iz stavka 1. ovoga članka imaju pravo o svom trošku zahtijevati presliku medicinske dokumentacije iz stavka 1. ovoga članka. Vezano za navode Doma za starije osobe Park, dane u dopisu od 21. prosinca 2020. godine, kako Dom za starije osobe Park nije zdravstvena ustanova, već ustanova socijalne skrbi, te ne raspolaže cjelokupnom medicinskom dokumentacijom koja se odnosi na dijagnostiku i liječenje bolesti pacijenta, već tom dokumentacijom raspolaže zdravstvena ustanova u kojoj se pok. ......... liječila, a da Dom raspolaže dokumentacijom o intravenoznoj i oralnoj hidratizaciji pok. gđe. ........., dobivanju obroka i hranjenju, njegovanju i davanju terapije, ističe se kako je Dom za starije osobe Park onda trebao odlučiti o medicinskoj dokumentaciji koju posjeduje, a koja se odnosi na traženje žaliteljice, a za ostalu traženu dokumentaciju uputiti žaliteljicu gdje i kako može ostvariti svoja prava, ali ne temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, već akata kojima su uređena prava pacijenata, kao i akta kojima su uređena prava i obveze korisnika doma, njihovih skrbnika, zakonskih zastupnika, nasljednika i slično.
Slijedom navedenog, kao i odredbe članka 129. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u točki 1. izreke ovog rješenja.
Vezano za zahtjev žaliteljice za naknadom procesnog troška postupka, konkretno žalbe i to sukladno dostavljenoj specifikaciji, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je isti neosnovan iz niže navedenih razloga:
Sukladno članku 161. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan.
Prema članku 4. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku, stranka u upravnom postupku je fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava i obveza ima pravo sudjelovati u postupku. Stavkom 2. istog članka Zakona je propisano da stranka može biti i tijelo državne uprave te drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave ili drugo javnopravno tijelo koje nema pravnu osobnost te njihova područna jedinica, odnosno podružnica ili skupina osoba povezanih zajedničkim interesom, ako može biti nositelj prava odnosno obveza o kojima se rješava.
Uzimajući u obzir navedeno, Dom za starije osobe Park nije stranka u ovom postupku, već prvostupanjsko tijelo pred kojim se vodi postupak, slijedom čega u konkretnom slučaju nije moguće niti primijeniti odredbu članka 4. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku.
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki 2. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan