KLASA: UP/II-008-07/21-01/18

URBROJ: 401-01/06-21-2

Zagreb, 3. ožujka 2021.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske Broj: PPI-DO-25/2020-3 od 4. prosinca 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske Broj: PPI-DO-25/2020-3 od 4. prosinca 2020. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 23. studenoga 2020. godine, kojim je tražio presliku akata iz komunikacije navedenog tijela javne vlasti s Vladom Republike Hrvatske, Uredom zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava koja je prethodila dopunskom očitovanju zamjenice Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske ......... od 6. ožujka 2020. godine u predmetu Poslovni broj: KR-DO-1426/2019, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi sa člankom 15. stavkom 3. točkom 1. navedenog Zakona, jer postoje osnove sumnje da bi objavljivanje tražene informacije onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.

Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako isto nije utemeljeno na zakonu te da se njime grubo krši načelo jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, obzirom da su za Državno odvjetništvo Republike Hrvatske korisnik i Vlada Republike Hrvatske, Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava samo dvije stranke u postupku pred sudom i u pristupu informacijama bi trebale biti potpuno ravnopravne. Navodi kako Državno odvjetništvo ne bi smjelo dostavljati informacije koje pogoduju samo jednom od Vladinih ureda kao jednoj strani u sudskom postupku pred Europskim sudom za ljudska prava, a ne dostavljati iste i korisniku kao drugoj strani tog sudskog postupka. Ističe da do traženih informacija ne bi mogao doći čak i kad bi otišao u Europski sud za ljudska prava u Strasbourg jer se ta informacija ne nalazi u sudskom spisu, nego se nalazi kod prvostupanjskog tijela. Navodi kako test razmjernosti nije trebalo ni provoditi, a ako je već proveden, u svjetlu načela „jednakosti oružja“ da nije razumno obrazložen legitimni (zaštićeni) interes da Državno odvjetništvo Republike Hrvatske kao tijelo javne vlasti u postupku pred međunarodnim sudom samo Republici Hrvatskoj kao tuženoj državi olakša postupak pred tim sudom, a korisniku kao podnositelju uskratom informacija isti postupak oteža. Ističe da nije razumno obrazložena ni osnovana sumnja zašto bi korisnik objavljivao zatraženu informaciju (iako to po članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama nije zabranjeno) i kako bi ta eventualna objava onemogućila učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog postupka u Strasbourgu? Zaključno navodi kako se sve presude Europskog suda za ljudska prava ionako javno objavljuju na internetskim stranicama Ureda zastupnice Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava, pa je zbog toga obrazloženje osporenog rješenja nerazumno, pa od žalbenog tijela traži da mu odobri pristup traženim informacijama kako bi ih mogao koristiti ne za javno objavljivanje, nego u kontradiktornom sudskom postupku. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 23. studenoga 2020. godine zatražio od Državnog odvjetništva Republike Hrvatske sljedeće informacije: preslike svih dopisa Vlade Republike Hrvatske, Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava, kojima su zatražena očitovanja od Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i preslike svih očitovanja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske koja su prethodila dopunskom očitovanju zamjenice Glavne državne odvjetnice ......... od 6. ožujka 2020. godine.

Također je utvrđeno da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske o navedenom zahtjevu žalitelja donijelo osporeno rješenje Broj: PPI-DO-25/2020-3 od 4. prosinca 2020. godine, pozivom na ograničenje pristupa informacijama iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je u prvostupanjskom postupku zaključeno kako postoji osnovana sumnja da bi objavljivanje informacije iz pripreme očitovanja protustranci u sporu onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog postupka pred Europskim sudom za ljudska prava.

U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno da je uvidom u spis predmeta Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Broj: KR-DO-1426/2019 utvrđeno da se traže informacije koje su nastale u komunikaciji između Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Vlade Republike Hrvatske, Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava, povodom postupka pred Europskim sudom za ljudska prava pokrenutog tužbom žalitelja. Nadalje je navedeno kako je zbog toga a temeljem članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, proveden test razmjernosti i javnog interesa kojim je utvrđeno da predmetni zahtjev potpada pod doseg navedene odredbe, odnosno da u konkretnom slučaju postoji legitimni (zaštićeni) interes. Također je navedeno kako je nasuprot utvrđenom zaštićenom interesu, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske procjenjivalo postoji li u konkretnom slučaju i interes javnosti za omogućavanjem pristupa zatraženim podacima, odnosno da li bi interes javnosti u konkretnom slučaju prevladao u odnosu na legitiman cilj koji se štiti. Istaknuto je da, uzimajući u obzir da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske tijelo javne vlasti, najopćenitije gledano postoji interes javnosti za uvidom u rad navedenog tijela, ali da on nije apsolutan, već je ograničen potrebom zaštite legitimnih interesa koje je isto tijelo dužno štititi. Nadalje je navedeno kako stoga postoji osnovana sumnja da bi objavljivanje zatraženih informacija onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog postupka pred Europskim sudom za ljudska prava, a da je nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno da u predmetnoj stvari i ne postoji javni interes, već je riječ o informaciji koja je isključivo privatni interes podnositelja zahtjeva, a koji je ujedno stranka u navedenom sudskom postupku, a iz čega proizlazi visoka vjerojatnost da će tražene informacije iskoristiti u postupku koji vodi protiv Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Zaključno je navedeno da u predmetnoj stvari ne postoji javni interes koji prevladava u odnosu na pravo na zaštitu ograničenja predviđenog u članku 15. stavak 3. točka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa se na predmetne informacije primjenjuje opća pretpostavka da bi njezino otkrivanje moglo promijeniti prirodu i tijek sudskog postupka, odnosno u ovom slučaju postupka koji se vodi pred Europskim sudom za ljudska prava sukladno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te je odlučeno kao u izreci rješenja.

U žalbenom postupku Uredu povjerenika za informiranje dostavljen je spis predmeta, čiji su sastavni dio i informacije koje su predmet postupka, na nadležno postupanje.

U obrazloženju osporenog rješenja navedeno je kako je odluka po predmetnom zahtjevu donesena nakon što je proveden test razmjernosti i javnog interesa, a o čemu postoji službena bilješka koja prileži spisu predmeta Broj: PPI-DO-25/2020-2 od 3. prosinca 2020. godine.

Stoga je Povjerenik za informiranje ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa prvostupanjskog tijela, u žalbenom postupku izvršio uvid u sadržaj traženih dokumenata te je razmotrio mogućnost pristupa navedenim informacijama.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Člankom 15. stavkom 3. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

U žalbenom je postupku uvidom u predmetni zahtjev za pristup informacijama, utvrđeno je da je žalitelj tražio presliku akata kojima su od strane Vlade Republike Hrvatske, Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava tražena očitovanja od Državnog odvjetništva Republike Hrvatske te očitovanja prvostupanjskog tijela navedenom uredu koja su prethodila dopunskom očitovanju Zamjenice glavnog državnog odvjetnika ......... od 6. ožujka 2020. godine. Uvidom u dostavljene informacije koje su predmet ovog postupka utvrđeno je kako se radi o 3 akta kojima je Vlada Republike Hrvatske, Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava tražila očitovanje prvostupanjskog tijela te o 2 akta kojima se navedenom tijelu očitovalo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, a svi se tiču postupka pred Europskim sudom za ljudska prava u kojem je žalitelj stranka.

Vezano za navedeno u žalbenom postupku također je izvršen uvid u poveznicu https://hudoc.echr.coe.int/eng#{%22documentcollectionid2%22:[%22CHAMBER%22,%22COMMUNICATEDCASES%22]}, te je utvrđeno da se pred Europskim sudom za ljudska prava vodi postupak po zahtjevu žalitelja protiv Republike Hrvatske (broj zahtjeva 963/18), da je o istom zahtjevu Republika Hrvatska obaviještena dana 6. rujna 2019. godine, odnosno da se radi o postupku koji je u tijeku, a što i sam žalitelj potvrđuje u žalbi.

Člankom 10. stavkom 1. Uredbe o Uredu zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava („Narodne novine“, broj 18/12. i 84/18.) propisano je da su državna tijela dužna surađivati sa zastupnikom i njegovim uredom i omogućiti mu nesmetan rad. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da su državna tijela dužna zastupniku učiniti dostupnim sve relevantne činjenice i isprave potrebne za uredno obavljanje poslova zastupanja pred Europskim sudom za ljudska prava i izvršenje presuda Europskog suda za ljudska prava uključujući spise predmeta, analize sudske i upravne prakse i pravna shvaćanja vezana uz primjenu domaćeg zakonodavstva, strateške političke dokumente, te druge dokumente potrebne za obavljanje poslova iz djelokruga zastupnika, bez obzira na stupanj njihove tajnosti ili zaštićenosti. U stavku 4. istog članka je propisano da su čelnici državnih tijela dužni dostaviti zastupniku svu dokumentaciju i informacije iz stavaka 2. i 3. ovog članka bez odgode, u roku koji odredi zastupnik. Za potrebe zaštite državnih interesa u postupcima pred Europskim sudom za ljudska prava zastupnik je ovlašten prikupljati podatke i od drugih pravnih i fizičkih osoba.

Uvidom u sadržaj tražene informacije u konkretnom slučaju utvrđeno je da taj dokument predstavlja radnju prikupljanja relevantnih dokaza i očitovanja za potrebe zastupanja Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.

Uzimajući u obzir traženje žalitelj u žalbenom je postupku izvršen uvid u presudu Suda EU T-851/16 (Access info Europa protiv Europske komisije), u kojoj je u točki 71. u bitnom izraženo stajalište da potreba za zaštitom jednakosti oružja pred sudom opravdava ne samo zaštitu dokumenata sastavljenih isključivo za potrebe sudskog postupka, nego i dokumenata, čije otkrivanje može, u okviru tog postupka ugroziti tu jednakost, koje predstavlja sastavni dio pojma poštenog suđenja.

Uzimajući u obzir stajalište iz gore navedene presude, u žalbenom je postupku zaključeno kako su informacije koje su predmet ovog žalbenog postupka upravo takvi dokumenti, odnosno dokumenti koji su usko vezani uz postupak pred Europskim sudom za ljudska prava.

Nadalje, u žalbenom je postupku također uzeto u obzir da je postupak pred Europskim sudom za ljudska prava kontradiktorni postupak u kojem sudjeluju podnositelj zahtjeva i država kao suprotstavljene strane u postupku, a da je pravilom 38 Poslovnika Europskog suda za ljudska prava (dostupno na poveznici https://www.echr.coe.int/Documents/Rules_Court_ENG.pdf) propisana obveza dostavljanja očitovanja na navode protivne strane u roku koji je određen od strane predsjednika vijeća ili suca izvjestitelja.

Obzirom na navedeno, zaključeno je kako bi se omogućavanjem pristupa predmetnim informacijama koje predstavljaju temelj za pripremu očitovanja na zahtjev žalitelja Europskom sudu za ljudska prava narušila procesna ravnoteža u postupku, jer bi se time žalitelju kao jednoj od stranaka u postupku omogućio uvid u temeljna pitanja koja je Vlada Republike Hrvatske, Ured zastupnika Republike Hrvatske uputio prvostupanjskom tijelu, a radi pripreme očitovanja na navode žaliteljeva zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava. Osim navedenog, ističe se kako žalitelj kao podnositelj zahtjeva navedenom sudu ima pravo na očitovanje na podnesak države o dopuštenosti i osnovanosti zahtjeva.

Prema formulaciji zakonske odredbe članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama dovoljno je postojanje „osnove sumnje“ da bi objavljivanje informacije onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje postupka, a u žalbenom postupku je zaključeno kako postoje osnove sumnje da bi objavljivanje tražene informacije, a koju bi žalitelj mogao javno iznositi u smislu članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, moglo utjecati na učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje postupka pred Europskim sudom za ljudska prava. Naime, u predmetnom slučaju ne može se otkloniti mogući utjecaj objave tražene informacije na učinkovito vođenje postupka pred Europskim sudom, odnosno na načelo jednakosti oružja.

Naime, u konkretnom slučaju se ne mogu prihvatiti tvrdnje žalitelja o tome da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske osporenim rješenjem njemu uskratilo informacije koje su predmet postupka, a drugoj strani u sporu istima odobrilo pristup, jer se traženi akti nisu od te druge strane (Vlada Republike Hrvatske, Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava) niti tražili u postupku po zahtjevu za pristup informacijama, nego su isti nastali nakon što je žalitelj pokrenuo postupak pred Europskim sudom za ljudska prava, a sukladno odredbama drugog posebnog propisa odnosno članka 10. stavka 1. Uredbe o Uredu zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava.

U pogledu navoda žalitelja da je obrazloženje osporenog rješenja nerazumno iz razloga što se presude Europskog suda za ljudska prava ionako javno objavljuju, ističe se da je i iz samog navoda žalitelja jasno kako se radi o objavi presuda nakon dovršenih postupaka, a da on u konkretnom slučaju nije ni tražio presude, nego akte iz sudskog postupka koji je u tijeku.

Također se ne mogu prihvatiti navodi žalitelja u kojima ističe da mu tražene informacije nisu potrebne u svrhu objavljivanja nego pobijanja navoda suprotne strane u kontradiktornom postupku, pa da ga je prvostupanjsko tijelo uskratom istih stavilo u neravnopravan položaj. Naime, sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama zatražena informacija jednako je dostupna ili nedostupna svima te žalitelj svojim navodima o razlozima traženja predmetnih informacija samo dodatno potkrjepljuje stav Državnog odvjetništva Republike Hrvatske o tome da se u ovom slučaju radi o pojedinačnom interesu žalitelja, a ne o informacijama za koje postoji javni interes, a s kojim stavom se slaže i žalbeno tijelo.

Iz spisa predmeta te javno dostupnih informacija u žalbenom postupku nije utvrđeno da su se vodile ili vode bilo kakve javne rasprave vezano za u zahtjevu tražene informacije, da se predmetne informacije ne odnose na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, ili na pitanje raspolaganja javnim sredstvima te je zaključeno kako nije vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).

Nakon provedenog žalbenog postupka je zaključeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden te da je osnovano na zakonu, jer je u postupku zaključeno kako postoje razlozi koji bi išli u prilog omogućavanju prava na pristup traženim informacijama u konkretnom slučaju. Naime, uzimajući u obzir sve navedeno u ovom rješenju zaključeno je kako je po zahtjevu stranke prvostupanjsko tijelo pravilno zaključilo da postoje osnove sumnje da bi dostupnost informacija koje je tražio žalitelj mogla utjecati na učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje postupka pred Europskim sudom za ljudska prava koji je u tijeku.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da će drugostupanjsko tijelo odbit žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Slijedom navedenog je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan