KLASA: UP/II-008-07/21-01/1
URBROJ: 401-01/06-21-3
Zagreb, 26. ožujka 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu Broj 26 Su i-18/2020-2 od 18. prosinca 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu Broj 26 Su i-18/2020-2 od 18. prosinca 2020. godine Rijeci, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 16. listopada 2020. godine (u prvostupanjskom tijelu zaprimljen 18. listopada 2020. godine), kojim je žalitelj tražio podatke o vođenju kaznenih postupaka protiv općinskih načelnika, gradonačelnika i župana u Republici Hrvatskoj, na način da se tijelo javne vlasti upućuje na 3 zahtjevu priložena obrasca koji sadrže osobne podatke prema koji omogućuju preciznu identifikaciju, kao i na to da se postupi prema navodima iz ispunjenih obrazaca, temeljem članka 23. stavka 5. točke 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, u vezi s odredbom članka 15. stavka 1. i stavka 2. točke 7. navedenog Zakona, jer je prvostupanjsko tijelo smatralo da se tražene informacije tiču postupaka koje vode nadležna tijela u prethodnom i kaznenom postupku te iz razloga što se prema odredbama drugog posebnog propisa traženi podaci smiju se koristiti samo u službene svrhe.
Žalitelj je protiv osporenog rješenja pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnome navodi što je tražio u svom zahtjevu od 16. listopada 2020. godine. Ističe da je Općinski sud u Slavonskom Brodu suprotno zakonskim odredbama odbio njegov zahtjev pozivajući se na odredbe članka 25. stavka 5. točke 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama te u nastavku navodi razloge navedene u obrazloženju osporenog rješenja. Navodi kako prvostupanjsko tijelo preširoko tumači ograničenje pristupa informacijama iz članka 15. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se u konkretnom slučaju ne radi o traženju takvih informacija, kao i da za tražene informacije postoji naglašeni javni interes. U nastavku obrazlaže razloge zbog kojih se na tražene podatke ne bi mogla primijeniti pojedina ograničenja pristupa informacijama propisano u članku 15. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama te da Općinski sud u Slavonskom Brodu, iako se pozvao na ograničenje pristupa informacijama iz navedenog stavka, nije u postupku po zahtjevu proveo test razmjernosti i javnog interesa. Također ističe kako su zahtjevi identičnog sadržaja poslani svim općinskim sudovima i svim tzv. Uskočkim sudovima u Republici Hrvatskoj te da je 14 sudova u zakonskom roku dostavilo tražene podatke. Žalitelj navodi kako je na pogrešno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo Zakon o pravu na pristup informacijama te da je iz svega navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama i uskratu zatražene informacije, pa predlaže Povjereniku za informiranje da uvaži njegovu žalbu, poništi osporeno rješenje i omogući mu pristup zatraženim informacijama.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj dana 16. listopada 2020. godine putem elektroničke pošte (u tijelu javne vlasti zaprimljeno 18. listopada 2020. godine) zahtjevom zatražio sljedeće: „ Radi pribavljanja podataka u svrhu znanstvenog istraživanju pod vodstvom ......... i ......... sa Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, podnosi zahtjev koji se sastoji od dva dijela – pod 1. od ispunjenog obrasca ("ZPI OS Rl.doc" - kontakt podaci podnositelja, i opis informacije, vlastoručni potpis) i pod 2. popisa osoba kojih se tiču podaci koje traži (popis općinskih, načelnika i gradonačelnika te popis župana). U nastavku se navodi kako traži podatke o vođenju kaznenih postupaka protiv niza osoba, konkretno protiv općinskih načelnika, gradonačelnika i župana u Republici Hrvatskoj te da u tu svrhu dostavlja popise gdje su te osobe pregledno navedene imenom i prezimenom, adresom i drugim osobnim podacima koji omogućuju vrlo preciznu identifikaciju, ali da tijelo javne vlasti upućuje na ispunjeni obrazac, gdje je sve vrlo precizno definirano. Osobito naglašava da ispunjeni obrazac (u kojem se na te popise upućuje) i ti popisi čine neodvojivo jedinstvo iako su podneseni u različitim dokumentima (obrazac u Word dokumentu, a popisi u MS Excel tablicama), kao i da njegov zahtjev ima smisla samo ako se prilikom njegova rješavanja konzultiraju sva tri dokumenta istovremeno, jer je za svaku osobu potrebno sa svakog popisa provjeriti vodi li se kazneni postupak i, ako da, postupiti kako se navodi u ispunjenom obrascu.“
Nadalje je utvrđeno kako je u prilogu gore navedene poruke elektroničke pošte dostavljen i obrazac zahtjeva za pristup informacijama u kojem je navedeno sljedeće: „U svrhu znanstvenog istraživanja pri Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koje provode ......... i ........., a na temelju važećeg Zakona o pravu na pristup informacijama (NN 25/13, 85/15), moli da mu: 1. dostave statističke podatke o kaznenim postupcima koji se vode protiv župana, gradonačelnika i općinskih načelnika (popis svih općinskih načelnika i gradonačelnika te popis svih župana se nalaze u prilogu zahtjeva - dakle, moli dostavu podataka za svaku od osoba na svakom od popisa) te 2. da se u dokumentu posebno navede za koja kaznena djela se vode postupci, da li je donesena sudska presuda (osuđujuća ili oslobađajuća), te da li je presuda nepravomoćna ili pravomoćna. Spomenuti popisi osoba za koje se spomenute informacije traže (popis svih općinskih načelnika i gradonačelnika te popis svih župana) priloženi su Zahtjevu za pristup informacijama na način da su poslani kao odvojeni MS Excel dokumenti istovremeno i u vezi sa ovim Zahtjevom. U zahtjevu je navedeno kako se traženi podaci mogu pružiti neposredno, uvidom u dokumente i izradom preslika dokumenata koji sadrže traženu informaciju, dostavom preslika dokumenata koji sadrže traženu informaciju ili dostavom informacije u elektronskom obliku na naznačenu adresu e-pošte.“ U prilogu navedene poruke elektroničke pošte dostavljeni su: popis funkcija dužnosnika u Republici Hrvatskoj u obliku tabele u kojima su navedeni stupci: županija, tip jedinice, ime jedinice i funkcija; popis dužnosnika u Republici Hrvatskoj u obliku tabele koji sadrži stupce s imenom i prezimenom, pripadajućom adresom i OIB-om dužnosnika; te popis županija i pripadajuća imena i prezimena župana sa pripadajućom adresom i OIB-om.
Također je utvrđeno da je Općinski sud u Slavonskom Brodu o zahtjevu žalitelja donio osporeno rješenje, kojim je odbio zahtjev pozivom na odredbu članka 15. stavka 1. te stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je smatralo da se tražene informacije tiču postupaka koje vode nadležna tijela u prethodnom i kaznenom postupku za vrijeme trajanja tih postupaka te iz razloga što su prema odredbi članka 10. stavka 3. Zakona o posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji („Narodne novine“, broj 143/12., 105/15. i 32/17.) podaci o iz kaznene evidencije neklasificirani podaci u smislu posebnog zakona i smiju se koristiti samo u službene svrhe, a da se u odnosu na te podatke ne može ostavrivati pravo na pristup informaciji prema zakonu koji određuje to pravo.
Općinski sud u Slavonskom Brodu je dopisom Poslovni broj 26 Su i-18/2020-4 od 7. siječnja 2021. godine dostavio spis predmeta na nadležno postupanje, a u žalbenom postupku se slijedom traženja Ureda povjerenika za informiranje iz akta KLASA: 008-04/21-01/3, URBROJ: 401-01/10-21-2 od 7. siječnja 2021. godine dopisom Poslovni broj 26 Su i-18/2020-6 od 8. siječnja 2021. godine, očitovao kako su podaci koje u zahtjevu traži žalitelj dostupni u sustavu eSpis, ali na način da je potrebno upisati ime i prezime ili OIB svake osobe te da je ukoliko sustav pronađe neki predmet potrebno otvoriti svaki od pronađenih predmeta te utvrditi za koja kaznena djela se vodi postupak, je li donesena presuda te je li ta presuda pravomoćna ili ne.
U članku 25. stavku 5. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev za pristup informacijama ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stvku 1. ovog Zakona. Stavkom 5. točkom 2. navedenog članka je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev za pristup informacijama ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavku 2., 3., i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Člankom 15. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijela javne vlasti ograničit pristup informacijama koje se tiču svih postupaka koje vode nadležna tijela u prethodnom i kaznenom postupku za vrijeme trajanja tih postupaka. Stavkom 7. navedenog članka je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.
Iz spisa predmeta proizlazi da je žalitelj podnio jedan zahtjev svim općinskim sudovima u republici Hrvatskoj tražeći istovjetne podatke vezane za eventualno vođenje kaznenih postupaka protiv 577 dužnosnika (općinski načelnici, gradonačelnici i župani) odnosno da se ne radi o velikom broju istovrsnih zahtjeva podnesenim prvostupanjskom tijelu.
U odnosu na razloge odbijanja zahtjeva za pristup informacijama žalitelja koji su navedeni u osporenom rješenju u žalbenom je postupku zaključeno kako se oni ne mogu prihvatiti, obzirom da je iz navoda samog prvostupanjskog tijela razvidno da isto nije niti utvrđivalo koje bi to bile tražene informacije u odnosu na koje bi se moglo primijeniti apsolutno ograničenje pristupa informacijama iz članka 15. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, nego je tijelo javne vlasti na isti razlog odlučilo pozvati općenito, unaprijed u odnosu na informacije koje bi mogle a i ne bi morale postojati kod istog tijela javne vlasti. Navedeni zaključak žalbenog tijela iz drugostupanjskog postupka vrijedi i za razlog odbijanja iz članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, pri čemu se još dodatno ističe da je zapravo nejasno iz kojeg se razloga prvostupanjsko tijelo poziva na ograničenje pristupa informacijama iz drugih razloga, ako je već odlučilo odbiti zahtjev pozivom na apsolutno ograničenje pristupa informacijama. Naime, u slučaju relativnih ograničenja pristupa informacijama u koje pripadaju i slučajevi iz članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti su u obvezi najprije utvrditi koja se informacija traži u zahtjevu za pristup informacijama, a nakon što zaključi da postoji eventualni razlog ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na tu informaciju provesti test razmjernosti i javnog interesa, a iz spisa predmeta je razvidno da prvostupanjsko tijelo nije niti utvrđivalo je li u posjedu informacija koje su se tražile predmetnim zahtjevom.
Također, posebno se ističe da iz spisa predmeta proizlazi da prvostupanjsko tijelo, iako se u osporenom rješenju pozvalo na gore navedene odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, zapravo smatra da bi postojanje traženih informacija zapravo trebalo utvrđivati uvidom u pojedine spise predmeta i to nakon što bi pretraživanjem sustava eSpis identificiralo postojanje predmeta u kojima se vode kazneni postupci kakvi zanimaju žalitelja.
Sukladno članku 115. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09.) drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, ali pri tome nije vezano žalbenim razlozima.
Odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Slijedom navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, tijelo javne vlasti je posjeduje ili ne posjeduje, odnosno ima ili nema saznanja o njoj.
Na zakonsku definiciju informacije također se nadovezuje odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.
U žalbenom postupku je izvršen uvid u sadržaj zahtjeva za pristup informacijama žalitelja te je uzimajući u obzir pojašnjenje koje je od strane prvostupanjskog tijela dostavljeno u žalbenom postupku, zaključeno kako se zaista ne mora raditi o velikom broju podataka koji se traže, ali da je iste potrebno pretraživati prema parametrima koje je u zahtjevu postavio žalitelj te je iste potrebno tražiti uvidom u pojedine spise predmeta odnosno da se ne može na jednostavan način izlistati te ispisati tražene informacije.
Slijedom navedenog, u žalbenom je postupku zaključeno da se u predmetnom slučaju nije tražila informacija u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je s obzirom na sadržaj i formu predmetnog zahtjeva razvidno da se uopće nije ni radilo o zahtjevu za pristup informacijama nego o zamolbi žalitelja da u svrhu izrade znanstvenog rada tijelo javne vlasti najprije uspoređivanjem popisa koje je dostavio vrši analiza uvidom u sustav eSpis te pojedine spise predmeta i u ovisnosti o pronađenim podacima izrađuje nova informacija, koja bi dala odgovore na pitanja da li se protiv pojedinih dužnosnika vodi kazneni postupak, ako se vodi za koja kaznena djela i je li donesena presuda i kakva te je li ista postala pravomoćna ili nije. Iz navedenog je razvidno da se predmetno traženje ne može smatrati traženjem informacije u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, pri čemu se napominje da je u konkretnom slučaju valjalo uzeti u obzir i stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi broj: UsII-141/17 od 6. rujna 2017. godine prema kojem tijela javne vlasti sukladno odredbi članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama nisu dužna poduzimati radnje prikupljanja podataka radi formiranja nove informacije koju već ne posjeduju, odnosno da nisu obvezna vršiti uvid u svaki pojedinačni spis predmeta radi udovoljavanja zahtjevu podnositelja.
Također se ističe da bi tvrdnje žalitelja o tome da tijelo javne vlasti ima zatražene podatke u svojim već postojećim izrađenim podacima, u predmetnom slučaju imale smisla da je žalitelj zatražio takve dokumente, međutim on ih nije zatražio, nego je od tijela javne vlasti tražio postupanje, dodatne aktivnosti i poseban trud da bi isto poduzelo istraživanje na način kako je to njemu potrebno, premda mogućnost pretraživanja sustava eSpis kako je to propisano Pravilnikom o radu u sustavu eSpis te Sudskim poslovnikom, ne pruža mogućnost takvog pretraživanja, a što ne predstavlja traženje informacije u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama.
Stoga je u žalbenom postupku utvrđeno kako je tijelo javne vlasti ispravno postupilo kada je odbilo predmetni zahtjev žalitelja, ali ne pozivom na odredbu članka 15. stavka 1. te stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, nego se trebalo pozvati na odredbu članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona odnosno da je osporeno rješenje zakonito ali iz drugih razloga navedenih u ovom rješenju.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 3. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne onih koji su navedeni u osporenom rješenju.
Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci.
Posebno se napominje da je sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.
Stoga se posebno ističe da se ovim rješenjem ne dira u pravo žalitelja da podatke koji su mu potrebni u svrhu znanstvenog istraživanja zatraži temeljem gore navedenog posebnog propisa koji regulira obradu osobnih podataka u svrhu znanstvenog istraživanja, a uzimajući u obzir da je prvostupanjsko tijelo u obrazloženju osporenog rješenja navelo kako mu na zahtjev predsjednik suda može omogućiti pristup u sustav eSpis u zgradi suda kako bi samostalno pretražio podatke u tu svrhu.
Naime, uvodnom odredbom broj 159. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano ako se osobni podaci obrađuju u svrhe znanstvenog istraživanja, ova bi se Uredba trebala primjenjivati i na tu obradu. Za potrebe ove Uredbe, obrada osobnih podataka u svrhe znanstvenog istraživanja trebala bi se tumačiti u širokom smislu, uključujući primjerice tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti, temeljno istraživanje, primijenjeno istraživanje, istraživanje koje se financira iz privatnih izvora. Dodatno, njome bi se trebao uzeti u obzir cilj Unije na temelju članka 179. stavka 1. UFEU-a u vezi s uspostavom europskog istraživačkog prostora. Svrhe znanstvenog istraživanja trebale bi također obuhvaćati studije koje se provode u javnom interesu u području javnog zdravlja. Kako bi se poštovale posebnosti obrade osobnih podataka u svrhe znanstvenog istraživanja, trebali bi se primjenjivati posebni uvjeti, osobito u pogledu objavljivanja ili druge vrste otkrivanja osobnih podataka u kontekstu svrha znanstvenog istraživanja. Ako su slijedom rezultata znanstvenog istraživanja, osobito u kontekstu zdravlja, potrebne dodatne mjere u interesu ispitanika, u pogledu tih mjera trebala bi se primjenjivati opća pravila iz ove Uredbe.
Osim navedenog, uvodna odredba broj 162. Opće uredbe o zaštiti podataka propisuje ako se osobni podaci obrađuju u statističke svrhe, ova bi se Uredba trebala primjenjivati na takvu obradu. U pravu Unije ili pravu država članica trebalo bi, u okviru ograničenja ove Uredbe, utvrditi statistički sadržaj, nadzor pristupa, specifikacije za obradu osobnih podataka u statističke svrhe i primjerene mjere kako bi se zaštitila prava i slobode ispitanika te kako bi se osigurala statistička povjerljivost. Statističke svrhe znače svako prikupljanje i obradu osobnih podataka potrebnih za statistička istraživanja ili za proizvodnju statističkih rezultata. Ti statistički rezultati mogu se dalje upotrijebiti u različite svrhe, među ostalim u svrhu znanstvenog istraživanja. Pod statističkom svrhom podrazumijeva se da rezultat obrade u statističke svrhe nisu osobni podaci, već agregirani podaci te da se taj rezultat ili podaci ne upotrebljavaju kao potpora mjerama ili odlukama u vezi nekog pojedinca.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan