KLASA: UP/II-008-07/21-01/20
URBROJ: 401-01/05-21-2
Zagreb, 3. ožujka 2021.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Sanitat Dubrovnik d.o.o. broj: 01-20/5-20.PI od 17. prosinca 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Sanitat Dubrovnik d.o.o. broj: 01-20/5-20.PI od 17. prosinca 2020. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem trgovačkog društva Sanitat Dubrovnik d.o.o. (dalje u tekstu: Sanitat) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) u dijelu u kojem su zatražene informacije o dogovoru sa suvlasnikom na gradilištu Gradac, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer su zatražene informacija koje se ne smatraju informacijama u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona, navodeći kako bi tijelo javne vlasti moralo posjedovati dokument kojim se uređuju odnosi između tri strane, vlasnika površine (pomorsko dobro – Dubrovačko-neretvanska županija, Grad Dubrovnik i Samostan Danče) ili ukoliko isti ne posjeduju, zahtjev uputiti na adresu koja mora biti poznata. Predlaže da se njegova žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 9. prosinca 2020. godine od Sanitata zatražio ugovor sa izvođačem radova na gradilištu Gradac te mogućem popratne anekse istog, te informaciju o dogovoru sa suvlasnikom/ima nekretnine.
Sanitat je uvažio prvi dio zahtjeva te je žalitelju dana 14. prosinca 2020. godine putem e-maila dostavio zatraženi ugovor, dok je u odnosu na drugi dio zahtjeva pozvao žalitelj da ga u roku od 5 dana ispravi sukladno odredbi članka 20. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer nije jasno koje točno dogovore (kao ni predmet eventualnih dogovora), suvlasnike te naposljetku nekretninu se zahtjev odnosi.
Žalitelj je istog dana ispravio putem elektroničke pošte zahtjev na način da je naveo: „Referirano na pojašnjenje zahtjeva, koliko sam upoznat, parking površina je sastavljena od tri površine, vlasnika Grad Dubrovnik, Samostan Danče i pomorsko dobro. Obzirom da se na istome izvode radovi te da će se naplaćivati parking usluge, na koji način je uređen odnos između navedenog? Izvodi li Sanitet radove bez dogovora sa navedenim čimbenicima?“
Sanitet je potom odbio pobijanim rješenjem žaliteljev ispravljeni zahtjev iz razloga što su zatražene informacija koje se ne smatraju informacijama u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona. Navodi kako žalitelj ne navodi koju konkretno informaciju traži već postavlja pitanja i traži odgovore na ista, traži pojašnjenja i davanje mišljenja, slijedom čega proizlazi da je u konkretnom slučaju riječ o „pecanju informacija“ koje tijelo javne vlasti ne posjeduje u vidu određenog dokumenta odnosno zapisa koje bi mogao dostaviti žalitelju.
S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona. Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Slijedom navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, tijelo javne vlasti je posjeduje ili ne posjeduje, odnosno ima ili nema saznanja o njoj.
Drugim riječima, informacija treba biti konkretna, tj. treba biti opredmećena i supstancijalizirana, odnosno može se lako pronaći, jednostavno utvrditi postojanje te u slučaju potrebe dostaviti podnositelju zahtjeva presliku iste.
Na zakonsku definiciju informacije se nadovezuje odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.
Razmatrajući navedenu zakonsku definiciju informacije i drugi dio žaliteljevog zahtjeva, utvrđeno je kao žalitelj postavlja upite i traži objašnjenja te neodređeno nagađa postojanje moguće informacije, što izlazi izvan zakonske definicije informacije, pogotovo ako tijelo javne vlasti ne posjeduje nikakav dokument koji bi mogao biti obuhvaćen žaliteljevim zahtjevom.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano,
U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan